1

Poslovni broj: UsI-619/23-6

 

 

          

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: D. H. iz Z., zastupana po opunomoćenici Z. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika: Odbor za državnu službu, Z., radi poništavanja rješenja, 22. svibnja 2023. godine

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/22-01/446, URBROJ: 566-01/1-22-3 od 09. siječnja 2023. godine i rješenja tajnika Hrvatskog sabora, KLASA: UP/I-119-02/22-01/77, URBROJ: 6544-3-22-1 od 26. svibnja 2022. godine, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužiteljica tužbom osporava rješenja kojima je kao državna službenica - savjetnica u Uredu za međunarodne i europske poslove Hrvatskog sabora - za 2021. godinu ocijenjena ocjenom „zadovoljava“.

Tužiteljica u tužbi i u toku upravnog spora navodi da tokom 2021. godine nije dobila ni jedan zadatak od nadređenih službenica, s kojima suradnju nema još od premještaja iz Ureda predsjednika Hrvatskog sabora 2017. godine. Tužiteljica ujedno osporava taj premještaj te navodi da u upravnom postupku nije razmotren mobbing i uznemiravanje. Ističe da se u međuvremenu odustalo od zahtjeva za vođenje postupka protiv nje zbog teže povrede službene dužnosti, zbog čega je taj postupak obustavljen. U vezi odbijanja izvršenja naloga tajnika Hrvatskog sabora da u razdoblju od gotovo mjesec dana obavlja stručne poslove za četvero zastupnika koji nisu članovi klubova zastupnika, tužiteljica navodi da zastupnica K. V. K. nije željela nositi masku na licu pa joj je na taj način bilo ugroženo njezino zdravlje i zdravlje njezinog brata s kojim živi. Također ističe da je u vezi tog dodijeljenog naloga bila izjavila kako nije dovoljno kompetentna za naložene poslove. Tužiteljica navodi da je prvostupanjsko rješenje doneseno izvan zakonskog roka te da nije dovoljno obrazloženo.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik.

U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužiteljica 2021. godine bila zaposlena kao savjetnica u Uredu za međunarodne i europske poslove Hrvatskog sabora, na koje radno mjesto je premještena 2017. godine iz Ureda predsjednika Hrvatskog sabora.

Iako tužiteljica u ovom upravnom sporu osporava taj premještaj, izvršen 2017. godine, sud ističe da se radi o posebnoj upravnoj stvari koja se mogla preispitivati žalbom u posebnom upravnom postupku i tužbom u posebnom upravnom sporu. Pravilnost i zakonitost premještaja tužiteljice 2017. godine više ni na koji način ne može biti predmet razmatranja u ovom upravnom sporu.

Predstojnica Ureda za međunarodne i europske poslove Hrvatskog sabora A. H. je tužiteljici za 2021. godinu predložila ocjenu „uspješan“, iako je u svom izvješću, uz ostalo, navela da tužiteljica ne pokazuje interes za rad, ne poštuje pravila ponašanja i etička načela prema nadređenima i prema suradnicima te da ne pokazuje interes za izobrazbu.

Tužiteljica je dala primjedbu na taj prijedlog ocjene, a u primjedbi je izričito navela da „nije zainteresirana za rad“ u Uredu za međunarodne i europske poslove Hrvatskog sabora.

Iako je A. H. i nakon toga ostala kod svog prijedloga ocjene, tajnik Hrvatskog sabora je osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 26. svibnja 2022. godine tužiteljicu za 2021. godinu ocijenio ocjenom „zadovoljava“. U obrazloženju spomenutog rješenja je navedeno da je tužiteljica odbila nalog tajnika Hrvatskog sabora da u razdoblju od gotovo mjesec dana tokom 2021. godine obavlja stručne poslove za četvero zastupnika bez kluba zastupnika - među kojima je i K. V. K. - zbog čega je protiv tužiteljice bio pokrenut i postupak zbog teže povrede službene dužnosti.

Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 09. siječnja 2023. godine odbio tužiteljičinu žalbu.

Iako je tužiteljica u toku ovog upravnog spora navela da je zbog odustanka podnositelja u međuvremenu obustavljen postupak koji se protiv nje vodio zbog teže povrede službene dužnosti - nesporno je da je tužiteljica bila odbila nalog tajnika Hrvatskog sabora da u razdoblju od gotovo mjesec dana 2021. godine obavlja stručne poslove za četvero zastupnika bez kluba zastupnika.

Na temelju čl. 29. Zakona o državnim službenicima (NN 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19 i 98/19 - ZDS) od državnog se službenika može zatražiti da u iznimnim ili hitnim slučajevima, a najduže trideset dana neprekidno, sukladno svojim stručnim sposobnostima i vještinama obavlja poslove koji nisu u opisu poslova radnog mjesta na koje je raspoređen.

Nalog za obavljanje stručnih poslova za četvero zastupnika bez kluba zastupnika je bio dân za razdoblje kraće od mjesec dana, a tužiteljica je taj nalog odbila izvršiti, pozivajući se na činjenicu da zastupnica K. V. K. nije željela nositi masku na licu pa joj je na taj način bilo ugroženo njezino zdravlje i zdravlje njezinog brata s kojim živi.

Na temelju čl. 28. st. 1.b) ZDS-a državni službenik može odbiti izvršenje naloga koji bi predstavljao opasnost za njegovo zdravlje. Iako je u tom smislu tužiteljica imala opravdan razlog za odbijanje izvršenja naloga za obavljanje stručnih poslova za zastupnicu K. V. K., takav razlog nije postojao u pogledu naloženog obavljanja stručnih poslova za preostalo troje zastupnika koji nisu bili članovi klubova zastupnika.

Tužiteljica je bila navela i da nije bila dovoljno kompetentna za naložene poslove, ali pritom sud utvrđuje da je prilikom odbijanja izvršenja naloga navela da za naložene poslove nema ni motivaciju da stekne potrebno radno iskustvo ni znanje, iako nije sporno da je tužiteljica državna službenica s visokom stručnom spremom i s (tada) preko 28 godina radnog iskustva, od čega preko 16 godina u Hrvatskom saboru, na radnim mjestima savjetnice predsjednika Hrvatskog sabora i savjetnice u Uredu za međunarodne i europske poslove Hrvatskog sabora.

Sud ima u vidu i činjenicu da je tužiteljica u postupku ocjenjivanja izričito navela da „nije zainteresirana za rad“ u Uredu za međunarodne i europske poslove Hrvatskog sabora, pa imajući u vidu cjelokupno ponašanje i nastup tužiteljice sud u vezu s tim dovodi i njezine navode o tome da tokom 2021. godine nije dobila ni jedan zadatak od nadređenih službenica, s kojima suradnju nema još od premještaja 2017. godine. Tužiteljica ujedno smatra da je propuštanje davanja zadataka od strane nadređenih službenica izraz mobbinga i uznemiravanja na radnom mjestu, ali pritom nije dokazala da je u vezi toga pokretala propisane posebne postupke i procedure.

Tužiteljica točno navodi da je prvostupanjsko rješenje od 26. svibnja 2022. godine doneseno izvan zakonskog roka za donošenje rješenja o ocjeni državnog službenika za 2021. godinu, ali sud ističe da je riječ o instruktivnom roku čije prekoračenje ne može dovesti do nemogućnosti tužiteljičinog ocjenjivanja za 2021. godinu. Ujedno tužiteljica neosnovano navodi da navedeno prvostupanjsko rješenje nije dovoljno obrazloženo, jer navedeno rješenje sadržava potpuno, detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje ocjenjivanja tužiteljice ocjenom „zadovoljava“.

Na temelju čl. 84. st. 3.a) ZDS-a državni službenik može biti ocijenjen ocjenom „zadovoljava“ ako pokazuje nižu razinu stručnosti i kompetencija od potrebne za uredno izvršavanje službenih zadataka, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju najmanju moguću mjeru prihvatljivih standarda kvalitete rada i preciznosti u obavljanju službe, koji ima pogreške u radu i postupanju, odnosno koji službene zadatke bez opravdanog razloga obavlja izvan rokova ili protivno pravilima struke, na čiji rad i postupanje nadređeni službenik ima primjedbe.

Sud posebno ukazuje na to da je ocjenjivanje državnih službenika u domeni slobodne ocjene nadležnog čelnika državnog tijela i da sud prilikom razmatranja pravilnosti i zakonitosti rješenja o ocjeni državnog službenika ne može ulaziti u primjenu slobodne ocjene, već može raspravljati samo o zakonitosti odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

U konkretnom slučaju je odluka o ocjenjivanju tužiteljice ocjenom „zadovoljava“ za 2021. godinu zakonita jer je navedena ocjena propisana u čl. 84. st. 3.a) ZDS-a, a ta ocjena je tužiteljici dana u granicama ovlasti i u okviru svrhe radi koje je ovlast dana, pri čemu sud ne nalazi posebne okolnosti koje bi jasno ukazivale na to da se radi o sasvim neprimjerenoj ocjeni tužiteljice - imajući u vidu njezine izričite navode o nezainteresiranosti za rad u Uredu za međunarodne i europske poslove Hrvatskog sabora (gdje je raspoređena), o tome da nema nikakvu motivaciju za stjecanje potrebnog radnog iskustva i znanja te imajući u vidu sadržaj izvješća A. H. i nespornu činjenicu da je tužiteljica bez ikakvog opravdanog razloga odbila izvršiti nalog za obavljanje stručnih poslova u razdoblju kraćem od mjesec dana za troje (od četvero) zastupnika bez kluba zastupnika.

Sud je na raspravnom ročištu odbio prijedlog za saslušanje tužiteljice i neposredno nadređene službenice A. H., jer je ocijenio te dokazne prijedloge nepotrebnim kraj postojeće materijalne dokumentacije u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela te zbog činjenice da se radi o primjeni slobodne ocjene čelnika državnog tijela.

Sud je također odbio spajanje i priklop spisa koji se odnose na ocjene tužiteljice za ranije godine, jer se radi o posebnim rješenjima utemeljenim na drugačijem činjeničnom stanju, koja se preispituju u posebnim upravnim sporovima.

Zbog svega navedenog je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih rješenja kao neosnovan odbijen na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS), a potom je na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu troška, jer je tužiteljica ovaj upravni spor u cijelosti izgubila.

 

 

U Zagrebu 22. svibnja 2023. godine.

 

 

    Sudac:

                                                                                                           Bojan Bugarin

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.