1

Poslovni broj: Gž R-642/2020-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-642/2020-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Rijeci po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz R., OIB: ....., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo., OIB:..., zastupane po ODO u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda Karlovcu, poslovni broj: Pr-623/17-30 od 26. ožujka 2020., 22. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda Karlovcu, poslovni broj: Pr-623/17-30 od 26. ožujka 2020., u točkama 2. i 3. izreke.

 

II Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se odluka o parničnom trošku sadržana u točki 4. izreke citirane presude i sudi:

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 99,54 eur[1] / 750,00 kn, dok se u preostalom dijelu za naknadu troška od 459,88 eur/ 3.465,00 kn odbija žalba tužitelja te potvrđuje točka 4. izreke.

 

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

 

''1. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo da tužitelju D. K. na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 522,96 kn (petsto dvadeset dvije kune i devedeset šest lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Z., IBAN: HR4424020061140008323, tekućom:                 - na iznos od   134,98 kuna od 16.08.2012. godine

- na iznos od       257,10 kuna od 16.12.2013. godine            

- na iznos od       130.88 kuna od 16.06.2014. godine pa sve do isplate, sve u roku 8 dana.   

 

2 Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto razlici naknade plaće tužitelja, radi neosnovanosti.

3. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu prekovremenog rada u iznosu od 4.873,02 kn, radi neosnovanosti.

4. Nalaže se tužitelju D. K. iz R., OIB: ...., da nadoknadi tuženiku Republika Hrvatska, OIB: ...., parnične troškove u iznosu od 4.125,00 kn (četiri tisuće sto dvadeset pet kuna), u roku od 8 dana''.

2. Protiv citirane presude i to točaka 2, 3, i 4 izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), predlažući da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.  

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Prije svega valja navesti da je predmetni spor, spor male vrijednosti te se, u smislu odredbe čl. 467. ZPP-a presuda u takvom sporu može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga žalbeni navodima kojima tužiteljica ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, nisu dopušteni i ovaj ih sud nije uzeo u obzir.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u svezi čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju te je presudu moguće ispitati.

 

7. Predmet spora zahtjev je tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike naknade plaće po osnovi dodataka na plaću – za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima, smjenama, turnusima, na stražarskoj službi i službi dežurstva, u vremenskom razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014.

 

8. Prema stanju u spisu tužitelj je osporio navode tuženika da je evidencija radnog vremena pravilno vođena, tvrdnjom da tuženik nije pravilno evidentirao slobodne dane, kao i da nisu točni navodi tuženika da tužitelj zbog korištenja slobodnih dana nema pravo na isplatu utuženih dodatka. Tužitelj je na naprijed navedene okolnosti predlagao provođenje dokaza njegovim saslušanjem kao stranke u postupku i saslušanje svjedoka te da se na taj način utvrdi broj neiskorištenih slobodnih dana, smatrajući pogrešnim stajalište tuženika prema kojem se visina razlike plaće u utuženom razdoblju umanjuje za iskorištene slobodne dane.

 

9. Sud je, na temelju takvog stanja u spisu odredio provođenje knjigovodstvenog vještačenja u vezi čega je vještak dostavio pisani nalaz i mišljenje prema kojem je obračun neplaćenih sati rada izradio u dvije varijante, prvoj u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane (što smatra tužitelj), i drugoj prema kojoj se prekovremeni rad umanjuje za iskorištene slobodne dane (što smatra tuženik), te je primjenom prve varijante utvrdio razliku plaće u iznosu od 5.395,98 kn, a u drugoj varijanti u iznosu od 522,96 kn.

 

10. Pobijanom presudom prvostupanjski prihvaća drugu varijantu nalaza i mišljenja angažiranog knjigovodstvenog vještaka, a iz nalaza proizlazi da su iskorišteni slobodni dani utvrđeni iz dokumentacije koja je dostavljena u spis i temeljem koje je vještak izradio nalaz.

 

11. Pri tome se pozvao na odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09, 118/12), Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08, 142/08, 118/09, 99/12, 55/13), odredbe čl. 4. i čl. 6. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15), čl. 14., čl. 169. st. 1., 2. i 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09), čl. 135., čl. 136., čl. 137. i čl. 139. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13, 75/15, 50/16), čl. 12. st. 1. i 4. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine" broj 41/04, 22/05) i Pravilnik o uvjetima u postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza ("Narodne novine" broj 131/13).

 

12. Slijedom izloženoga te na temelju kartice djelatnika, evidencije o radnom vremenu tužitelja te pisanog nalaza i mišljenja angažiranog knjigovodstvenog vještaka utvrđuje da tužitelju nije u potpunosti obračunata i isplaćena plaća za prekovremeni rad na terenu sukladno prethodno citiranim propisima, i to s osnove dodataka za prekovremeni rad na terenu u iznosu od 552,96 kn.

 

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je prvostupanjski sud prekovremeni rad tužitelja umanjio za iskorištene slobodne dane sukladno dnevnim evidencijama radnog vremena tuženika, koju evidenciju je sud pravilno prihvatio kao mjerodavnu otklanjajući provođenje personalnih dokaza osnovom kojih i po ocjeni ovoga suda nije moguće objektivno utvrditi činjenično stanje.

 

14. Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev za isplatu kamate na cjelokupno dosuđen bruto iznos glavnice. Naime, prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" 177/04 - dalje: ZPND) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Nadalje, odredbom čl. 45. st. 4. i 5. ZPND-a i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 95/05, 96/06, 68/07  - dalje: Pravilnik), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. tog Pravilnika, umanjeno za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. toga Zakona, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Prema tome, a s obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

 

15. Međutim, djelomično je osnovana žalba tužitelja u odnosu na odluku o parničnom trošku.

 

16. No, suprotno stavu tužitelja pravilno je u omjeru od 30% valoriziran uspjeh tužitelja u sporu, ali osnovano tužitelj ukazuje na dosuđen trošak sastava podneska od 1. veljače 2018., kojim tuženik navodi da neće dostavljati daljnju dokumentaciju jer se po ocjeni ovog suda ne radi niti o obrazloženom podnesku, niti o podnesku potrebnom za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a te je u tom dijelu preinačena pobijana presuda.

 

17. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe budući da je tužitelj uspio samo u neznatnom dijelu i to onom koji se odnosi na sporedno potraživanje – trošak postupka.

 

18. Slijedom navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

19. Točka 1. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena. 

 

 

U Rijeci 22. svibnja 2023.

 

Sudac

 

Larisa Gačanin v.r.