1

Gž-907/2022-5

             

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

              Karlovac 

                                                                                                                              Gž-907/2022-5

 

 

        U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Karlovcu, po sucu Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. J., iz L., OIB…, zastupane po Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv 1. tuženika C. o. d.d. Z., OIB…, zastupan po K. S., zaposlenici (SU-855/07) i 2. tuženika Ž. u. z. c. V. ž., V., OIB…, zastupan po odvjetnicima iz O. d. S. i R. j.t.d., V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi 1. tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3100/2019-38 od 18. srpnja 2022., 22. svibnja 2023.

 

 

                                                        p r e s u d i o  j e

 

 

              I Odbijaju se žalbe tužiteljice i 1. tuženika kao neosnovane te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3100/2019-38 od 18. srpnja 2022. potvrđuje.

 

              II Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i 1. tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

              III Odbija se zahtjev 2. tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1.                Prvostupanjskom presudom odlučeno je:  

 

              "I. Nalaže I-tuženiku C. o. d.d. Z., isplatiti tužiteljici M. J., iz L., iznos u visini od 5.391,81 kn na ime naknade štete sa zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2019. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na II-tuženika Ž. u. z. c. V. ž., V., kojim tužiteljica zahtjeva da joj II-tuženik isplati iznos u visini od 5.391,81 kn sa zateznom kamatom tekućom od 19. kolovoza 2019. godine do isplate kao neosnovan.

 

              III. Nalaže se tužiteljici M. J., iz L., naknaditi II-tuženiku Ž. u. z. c. V. ž., V.,  parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2022. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              IV. Nalaže se I-tuženiku C. o. d.d. Z., naknaditi tužiteljici M. J., iz L., parnični trošak u iznosu od 11.850,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2022. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2.              Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužiteljica i to samo u odnosu na točku II izreke kojim je tužba odbijena protiv 2. tuženika Ž. u. z. c. V. ž. i u odnosu na točku III izreke presude kojom je naloženo tužiteljici naknaditi II tuženiku parnični trošak u iznosu 7.500,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom. Žalbu izjavljuje zbog svih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14.,  70/19., 80/22. i 114. – dalje ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Osim toga tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito da je izreka presude nerazumljiva i da proturječi razlozima presude te da su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u presudi nejasni i proturječni. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i da naloži 1. i 2. tuženicima solidarno plaćanje tužiteljici naknade imovinske štete. Traži trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

 

3.               Predmetnu presudu pobija žalbom i 1. tuženik C. o. d.d. Z. i to u cijelosti zbog razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, te navodi da je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kao i zbog odluke o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu 1. tuženika i da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz dosudu 1. tuženiku troška pristojbe na žalbu.

 

4.               U odgovorima na žalbe 2. tuženik se u cijelosti protivi žalbenim navodima te traži trošak sastava odgovora na žalbu.

 

5.              Žalbe nisu osnovane.

 

6.              Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužiteljice i 1. tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredbi postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14 ZPP-a.

 

7.              Suprotno žalbenim navodima tužiteljice i 1. tuženika pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati te nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

8.              Prvostupanjski sud je izveo dokaze predložene po parničnim strankama te osim svakog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza u ukupnosti je pravilno utvrdio sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

 

9.              U ovom postupku je utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

              - da je 6. ožujka 2019. oko 18,15 sati u mjestu D. V., predio L., na županijskoj cesti broj 2101, došlo do naleta na srneću divljač, da se prometna nezgoda dogodila na način da je tužiteljica upravljala osobnim vozilom iz smjera D. L. u smjeru L., dolaskom u D. V. bb, predio L. i ulaskom u blagi desni zavoj u prednji lijevi dio vozila udarila srneću divljač, koja je pretrčavala cestu sa lijeve na desnu stranu, a srneća divljač se udaljila nakon udara u nepoznatom smjeru,

              - da je srndać najednom istrčao na cestu i udario u bok vozila od strane vozača, pri čemu je od udara došlo do oštećenja vozila,

              - da je nalet na srndaća bio neizbježan,

              - da su nastala oštećenja na vozilu tužiteljice, oštećen je prednji lijevi blatobran, prednje lijevo svjetlo, prednji branik, oštećenja su u vidu puknuća plastike, ogrebotine, deformacije metala i lima,

              - da je 1. tuženik sklopio ugovore o osiguranju s H. l. s. i svim lovoovlaštenicima u R. H. 4. siječnja 2019.,

              - da u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bio lov,

              - da je visina štete na vozilu tužiteljice utvrđena u iznosu od 5.391,81 kn provedenim vještačenjem po vještaku Z. I..

 

10.              Žalbenim navodima tužiteljice i 1. tuženika nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, koja u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

11.              Tužiteljica pobija presudu u odnosu na točku II izreke, obzirom da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika, pozivajući se na odredbe iz članka 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 184/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22. 4/23.) Odredbom članka 50. stavak 1. Zakona o cestama propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. U stavku 2. propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Neosnovan je žalbeni navod tužiteljice da je tijekom postupka utvrđeno da 2. tuženik nije postupio na propisani način iako je od njega zatraženo da tako postupi, pa da bi temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja trebalo utvrditi da je temeljem odredbe članka 50. Zakona o cestama i 2. tuženik odgovoran naknaditi štetu tužiteljici.

 

12.              Prvenstveno, valja istaknuti da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti. Stoga se presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3., a kako je to propisano člankom 467. stavak 2. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i detaljno obrazložio da nema krivnje 2. tuženika  za nastanak štetnog događaja, obzirom da 2. tuženik prometne znakove ne postavlja po svim nahođenju, već uz prethodnu suglasnost MUP-a, a u dokaznom postupku je utvrđeno da je PU V. zatražila izmjenu elaborata i izbacivanje prometnog znaka "opasnost od divljači na cesti" upravo na predmetnoj relaciji gdje je nastao štetni događaj iz razloga što se prethodno nesreći na toj dionici nisu događale prometne nesreće uzrokovane naletom vozila na divljač. Slijedom navedenog proizlazi da je žalba tužiteljice u odnosu na točku II izreke neosnovana.

 

13.              Neosnovana je i žalba tužiteljice u odnosu na točku III izreke kojom je naloženo tužiteljici da 2. tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak budući je 2. tuženik u cijelosti uspio u parnici, pa mu je tužiteljica temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a dužna naknaditi troškove postupka. Pri tome je i zakonska zatezna kamata na trošak pravilno dosuđena od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. počam od 18. srpnja 2022. pa do isplate.

 

15.              Prvo tuženik C. o. d.d. Z. poziva se u svojoj žalbi na odredbu članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18., 32/19., 32/20.), tvrdeći da nije pasivno legitimiran i da ne postoji njegova odgovornost za štetu u konkretnom slučaju. Odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač kako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, te nadalje, da odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Prvotuženik ističe da je u provedenom postupku utvrđeno da u vrijeme štetnog događaja nije bilo lova pa da 1. tuženik zbog toga nije odgovoran za predmetnu štetu.

 

16.               Ovakovo pravno stajalište 1. tuženika nije prihvatio prvostupanjski sud, a ne prihvaća ga niti ovaj drugostupanjski sud. Naime neovisno o okolnosti da u vrijeme štetnog događaja nije provođen lov, 1. tuženik kao osiguravatelj predmetnog lovačkog društva, odgovara po pravilima odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti kako je to propisano odredbama članka 1063. i članka 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18. i 126/21.  – dalje ZOO) jer je divljač koja se nekontrolirano kreće cestom opasna stvar, a kako to pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud. Slijedom toga proizlazi da je neosnovana žalba 1. tuženika u dijelu u kojem osporava svoju odgovornost za štetu.

 

17.              Neosnovano se 1. tuženik žali i na odluku o troškovima postupka. Budući je izgubio parnicu dužan je tužiteljici platiti parnični trošak jer je ista u cijelosti uspjela sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u odnosu na 1. tuženika, radi čega je prvostupanjski sud temeljem odredbe članak 154. stavak 1. ZPP-a donio pravilnu odluku o trošku.

 

18.               Slijedom svega iznesenog valjalo je žalbe tužiteljice i 1. tuženika odbiti kao neosnovane te na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a pobijanu odluku potvrditi.

 

19.              Budući da tužiteljica i 1. tuženik nisu uspjeli sa žalbama, valjalo je temeljem članka 166. stavak 1. i članka 154. stavak 1. ZPP-a iste odbiti sa zahtjevima za naknadu troška sastava žalbi i pristojbi na žalbu, a zahtjev 2. tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbe odbijen je na temelju članak 166. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a.

 

 

U Karlovcu 22. svibnja 2023.

                                                                                                                                                                                         Sudac

                                                             Josip Štrucelj, v.r.