1              Poslovni broj: P-480/2019-25

Poslovni broj: P-480/2019-25

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A  

 

              Općinski sud u Kutini  po sucu pojedincu D. S., u pravnoj stvari tužitelja I. Ć. iz K., D. D. 2, OIB:, zastupanog po punomoćnici I. V., odvjetnici iz S., protiv tuženika, O. banka H. d.d. S., D. rata 61, OIB:, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva Ž.&P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 1. travnja 2023., u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, te objave presude, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 22. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Nalaže se tuženiku O. banci d.d. oib: da tužitelju I. Ć. OIB:, na ime preplate zbog ništetne valutne klauzule sadržane u Ugovoru o kreditu broj 060224129292 solemniziranom po javnom bilježniku M. M., iz K., T. kralja T. 7, pod brojem OV-1631/2006 od 27. veljače 2006. god. isplati iznos od 2.007,56 eur/15.125,97 kuna[1], sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća pojedinog iznosa do 31.07.2015. god. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, od 01.08. 2015. god. do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. god. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, kako slijedi, na iznos od:

sve u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku O. banci d.d. OIB: da tužitelju I. Ć. OIB: na ime preplate zbog ništetne odredbe o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika sadržane u Ugovoru o kreditu broj 060224129292 solemniziranom po javnom bilježniku Mati Medić, iz Kutine, Trg kralja Tomislava 7, pod brojem OV-1631/2006 od 27. veljače 2006. god. isplati iznos od 540,83 eur/4.074,87 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća pojedinog iznosa do 31.07.2015. god. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, od 01.08. 2015. god. 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. god. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, kako slijedi, na iznos od:

 

 

sve u roku 15 dana.

 

                            III. Nalaže se tuženiku O. banci d.d. oib: da tužitelju I. Ć. OIB.:, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.373,68 eura/10.350,00 kuna1, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je 11. lipnja 2019., podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate preplaćenih kamata po ugovoru o kreditu od 27. veljače 2006. (list 8 spisa). Tužitelj smatra da su odredbe iz članka 1. i 3. navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena promjenjiva kamatna stopa o kojoj se nije pojedinačno ugovaralo, kao i valutna klauzula. U tijeku postupka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka (list spisa 79).

 

              2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložio i prigovor zastare.

 

              3. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 27. veljače 2006. (list spisa 8), temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 10.000,00 CHF. U članku 3. ovog Ugovora, ugovorena je redovna kamata od 4,39% godišnje, s tim da je ugovoreno da je ista promjenjiva. Provedenim financijskim vještačenjem, po vještaku mr.sc. Jasmini Fijačko, utvrđeno je da je u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu redovna kamata ugovorena u visini od 4,39%, a da je došlo do promjene kamatnih stopa u više navrata u tijeku otplate. Vještak je utvrdio da je tužitelj u razdoblju otplate kredita platio po osnovu kamata iznos od 4.074,87 kuna više nego što bi platio kamata po početnom otplatnom planu u vrijeme zaključenja ugovora, za period od siječnja 2008., pa do listopada 2013. To je prikazano u koloni broj 14 pismenog nalaza vještaka na strani 3-5 nalaza (list spisa 155-157). 

 

              4. Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 27. veljače 2006., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. Ugovora, koji je tužitelju predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužitelju tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Po pitanju promjenjive kamatne stope u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede promjenjivih kamata dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da promijeni ugovorne kamate, čini ovisno isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva.

              Kada je tužitelj sklopio ovaj ugovor bila je ugovorena kamatna stopa od 4,39% godišnje, ali je u tijeku ugovora ista više puta mijenjana i to isključivo voljom banke. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

              Na okolnosti zaključenja ugovora saslušan je tužitelj, te je isti naveo da nije upozoren na opasnost od rizika promjene kamatnih stopa i tečaja CHF od strane djelatnika banke. Navedeni kredit tužitelj je podigao za renoviranje stana. Tužitelj je po zanimanju elektrotehničar, tako da nema potrebna stručna znanja o financijskim pitanjima i ugovorima o kreditima.

              Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao jasan, uvjerljiv i objektivan.

 

              5. Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, glede promjenjivih kamata, kako je to naznačeno pod točkom II izreke, a imajući u vidu da je tužitelj precizirani tužbeni zahtjev (list spisa 79), u cijelosti uskladio sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka mr.sc. Jasmine Fijačko.

 

              6. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer je isti izrađen na temelju dokumentacije tuženika, koja i nije sporna. Vještak je u svom nalazu utvrdio da je razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostrano, odlukama tuženika do 22. studenog 2013., iznosi 540,83 eura, odnosno 4.074,87 kuna, to je prikazano u koloni 14 nalaza.

 

              7. Odredbama članka 1. i 2. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 10.000,00 CHF i kamata otplaćuje u 120 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja.

 

              8. Prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno ugovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, dalje: ZOO), propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

 

              9. U konkretnom slučaju radi se o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

 

10. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost tužitelja na način da je u unaprijed formulirano standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

 

              11. Stoga je sud usvojio i drugi dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na valutnu klauzulu u točki I. izreke.

 

              12. U svom nalazu financijski vještak Jasmina Fijačko utvrdila je da razlika po osnovi valutne klauzule koju je tužitelj stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da je anuitete plaćao po tečaju CHF na dan korištenja kredita iznose 15.125,97 kuna/2.007,56 eura, a kako je to prikazano u koloni 8 nalaza strana 6-8 (list 56-60 spisa). Sud je prihvatio i ovaj dio nalaza vještaka, jer je isti utemeljen na dokumentaciji koja je pribavljena od strane samog tuženika.

 

              13. Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača Zagreb je 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv banaka, radi utvrđenja nepoštenih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ova tužba je pokrenuta u smislu članka 502. ZPP-a, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. ZPP-a. Iako tužitelj nije osobno podnio tužbu radi zaštite kolektivnih interesa, takva kolektivna tužba koja je podnijeta Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano sa činjeničnim utvrđenjima iz ovog postupka. Stoga se podnošenjem navedene kolektivne tužbe prekida zastara temeljem članka 241. ZOO. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu navedene tužbe 13. lipnja 2014. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019., nije protekao zastarni rok od 5 godina. Isto vrijedi i za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na valutnu klauzulu, s obzirom da rok zastare nastupa protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

 

14. Tužitelju je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, prema članku 154. ZPP-a, a isti se odnose na sastav tužbe, podneska od 11.2.2022., zastupanja na ročištima od 7.11.2019. i 1.9.2021., sve po 1.000,00 kuna/132,72 eura., sastav podneska od 12.4.2023., zastupanje na ročištu od 14.4.2023., trošak financijskog vještačenja, sve po 1.500,00 kuna/199,08 eura, zastupanje na ročištu 31.1.2023. u iznosu od 750,00 kuna/99,54 eura, sudske pristojbe na tužbu i presudu po 550,00 kuna/73,00 eura, što sveukupno iznosi 10.350,00 kuna/1.373,68 eura.

 

Kutina, 22. svibnja 2023.

 

 

                                                                                                                                                S u d a c

                                                                                                  D. S.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.

 

O tom obavijest:

1. O.. I. V., S., S. i A. R. 6/2

2. O.. društvo Ž.&P., Z., S. cesta 32