REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-3965/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Marine Veljak, predsjednika vijeća, Kristine Saganić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić,
člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BRANKE KOKALOVIĆ, OIB 58694516733,
Grabarić 20, Vrbovec koju zastupa punomoćnik Mato Krmek, odvjetnik u
Odvjetničkom društvu Primorac i Partneri d.o.o., Split, trg Hrvatske bratske zajednice

2.b, pisarnica Zagreb, Kennedyev trg 6b, protiv tuženika UNIQA OSIGURANJE d.d.,
OIB 75665455333, Planinska 13 A, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Marko
Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o., Zagreb,
Đorđićeva 24., radi isplate iznosa od 11.758,00 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi
protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-748/2020 od 13. lipnja

2022., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-748/2020 od 13. lipnja 2022.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 208,63 EUR / 1.571,93 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni
zahtjev za isplatu iznosa od 11.758,00 EUR s kamatama i troškovima postupka, te je
naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od

10.625,00 kn.

2. Tužiteljica kao vlasnik i osiguranik plovila, ujedno i ugovaratelj osiguranja,
potražuje osigurninu od tuženika kao osiguratelja, radi štete koju je u pomorskoj
nezgodi pretrpjela motorna jahta „Crowline“. Ocjenom izvedenih dokaza, poglavito
prihvaćanjem nalaza i mišljenja sudskog vještaka, prvostupanjski sud je odbio
tužbeni zahtjev i presudu donio primjenom ugovorenih uvjeta osiguranja, odredbe čl.

719. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11,
56/13, 26/15 i 17/19; dalje: PZ), te pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i 221.a
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 47 Pž-3965/2022-2 2

117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19). Zaključak je
prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala uzrok havarije motora - zaplitanje
najlon vrećice u propeler motora, niti je otklonila suprotne tuženikove navode o
kronologiji njenog postupanja te zakašnjeloj i neodgovarajućoj brizi o plovilu nakon
havarije.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu, smatrajući da se osim
izrazito pozitivnog dojma o vještačenju prvostupanjski sud ne osvrće na meritum i
sadržaj vještačenja niti pokušava razumnom argumentacijom otkloniti tužiteljičine
prigovore. Stoga smatra da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom
odredaba parničnog postupka i uslijed nedostataka ne može se ispitati. Tužiteljica
smatra da sudski vještak nije odgovorio na sve njene prigovore niti obrazložio
izmijenjeno stajalište o uzroku štete. U prvom nalazu sudski vještak je naveo da ni
dotrajalost ni potreba za zamjenom elemenata ispušnog motornog sustava nisu
mogli biti uzrokom kvara, te da je zaključak tuženikovog vještaka o potrebi izmjene
ispušnih kolektora nakon pet godina neuobičajen i nije riječ o elementu koji bi se
usprkos mogućoj koroziji mogao u toj mjeri iskvariti da ga treba mijenjati svakih pet
godina. Dakle, vještak je odlučno otklonio tuženikovu tvrdnju da je uzrok štete
propuštanje koljena zbog dotrajalosti i nepravovremene izmjene, što je tuženik po
odštetnom zahtjevu tvrdio. Međutim u dopunskom očitovanju vještak zaključuje
suprotno, da je kvar posljedica nedinamike održavanja motora, ali da je servis motora
učinjen dvije godine prije osiguranog slučaja te da je samo preporuka a ne zahtjev
proizvođača motora da se svakih pet godina izvrši izmjena ispušnog sustava. Dakle,
vještak je utvrdio da je servis ispušnog sustava izvršen dvije godine prije osiguranog
slučaja pa je neodlučna njegova tvrdnja da nema dokaza o tome da je servisiranje
izvršeno svake dvije godine, jer bi nedostaci na koje upire kao mogućnost, sigurno
bili otklonjeni u servisu. Zato tužiteljica tvrdi da je sud trebao utvrditi da su proturječja
dovoljna za prihvaćanje njenog prijedloga da se vještačenje povjeri drugom vještaku.

3.1. Daljnjim žalbenim navodima tužiteljica upućuje na to da je sudski vještak
na osnovi činjenice što spisu ne prileži dokaz o servisiranju motora mogao zaključiti
samo o toj činjenici, a ne i o tome da motor nije održavan. Sudski vještak nije ni
pokušao tražiti podatke o razdobljima održavanja motora, a okolnost je li motor
uredno servisiran moguće je utvrditi (osim ispravama) pravilnom defektažom motora
nakon prijave osiguranog slučaja, što je izostalo. Budući da je tuženik angažirao
vještaka pri očevidu, tada je vještak trebao tražiti i organizirati defektažu, odnosno
kompletno rastavljanje motora uz dokumentiranje njegovog održavanja. To znači da
tuženik nije postupio s pažnjom dobrog stručnjaka i takvi njegovi propusti ne mogu ići
na tužiteljičinu štetu. Dakle, tužiteljica je stava da je osiguratelj trebao dokazati
razloge isključenja njegove odgovornosti, zatim da je tuženik plaćanjem osigurnine u
iznosu od 28.800,00 kn priznao svoju odgovornost, a svjedoke Nena Kuvačića i
Deana Kuvačića tužiteljica je pravovremeno predložila što znači da ih je sud trebao
uzeti u obzir. Stajalištem da tužiteljica nije dokazala uzrok havarije motora, uz
istovremeno odbijanje izvođenja dokaza novim vještačenjem i neizvođenjem dokaza
saslušanjem svjedoka, sud je tužiteljicu onemogućio u raspravljanju i donio
proturječnu odluku čime joj je povrijeđeno i ustavno pravo na pravično suđenje.
Protivi se i odluci o trošku, jer sud nije vodio računa o tome da priznaje samo
troškove potrebne radi vođenja parnice.

Poslovni broj: 47 Pž-3965/2022-2 3

4. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio njenu osnovanost.

5. Tužiteljičina žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje:
ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti
na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8.,

9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Suprotno tužiteljičinim žalbenim navodima stranaka, ovaj sud utvrđuje da je
prvostupanjski sud na osnovi valjane ocjene izvedenih dokaza o tužbenom zahtjevu
donio pravilnu i zakonitu odluku. Pobijana presuda je razumljiva, zaključci
prvostupanjskog suda utemeljeni su na rezultatima izvedenih dokaza, što je sud
jasno i detaljno obrazložio; presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba
parničnog postupka kako se u žalbi neosnovano ukazuje (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a).
Tužiteljica u žalbi ustraje u tvrdnjama koje je isticala tijekom prvostupanjskog
postupka, iznoseći nezadovoljstvo utvrđenim činjenicama i ukazivanjem na navodne
povrede u postupanju prvostupanjskog suda pri ocjeni dokaza, kojih ovaj sud ne
nalazi. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ne postoji sporna tuženikova obveza
iz ugovora o osiguranju, s obzirom na to da rezultati dokaznog postupka ne daju
uporišta za prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

8. U ovoj parnici iz pomorskog osiguranja (čl. 684. - 747. PZ-a) tužiteljica
postavlja odštetni zahtjev protiv osiguratelja smatrajući da ima pravo na isplatu
osigurnine uslijed štete iz kasko osiguranja, nastale kvarom motora motorne jahte,
čime je po njenoj tvrdnji nastupio osigurani slučaj u vrijeme trajanja osiguranja.
Tužiteljica tvrdi da je do nezgode došlo 30. srpnja 2017. kada je došlo do
samostalnog gašenja motora i zaustavljanja jahte u navigaciji, uslijed zapetljavanja
najlonske vrećice u propeleru motora; tvrdi da je ona bez odgode odmah po nezgodi
poduzela sve radnje u cilju smanjenja štete, kontaktirala ovlaštenog servisera,
organizirano je tegljenje i vađenje plovila iz mora u najkraćem roku. S druge strane,
tuženik je otklanjao postojanje sporne obveze pozivajući se u bitnome na nalaz i
mišljenje vještaka Gorana Tenžere kojeg je tuženik angažirao prije parnice radi
procjene štete; vještak je sačinio izvid plovila te dao mišljenje o uzrocima štete i
propustima u tužiteljičinom postupanju koji otklanjaju tuženikovu spornu obvezu.

9. Inače, sama nesporna činjenica da je tuženik prije ove parnice tužiteljici
isplatio iznos od 28.880,00 kn s osnove pogonske štete, ne znači da je priznao
odgovornost na što ona žalbom neosnovano upućuje. Na temelju ugovorene
Klauzule o sudjelovanju osiguratelja u pogonskoj šteti uz kasko osiguranje brodica i
jahti POG 02/2015, predmetna šteta na motoru je isplaćena kao pogonska šteta,
prema limitu sukladno Ugovoru o osiguranju.

10. Ugovorom o osiguranju isključene su štete nastale zbog istrošenosti,
zapuštenosti i dotrajalosti pogonskog uređaja, osovine, vijaka i drugih uređaja (čl. 6.
Klauzule o sudjelovanju osiguratelja u pogonskoj šteti uz kasko osiguranje brodica i

Poslovni broj: 47 Pž-3965/2022-2 4

jahti, str. 45. – 46. spisa) i u slučaju nastupa štete uslijed navedenih uzroka, tuženikova obveza iz ugovora o osiguranju ne postoji.

11. Radi donošenja pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu
prvostupanjski je sud trebao ispitati sporne i pravno odlučne činjenice, poglavito one
koje se tiču uzroka havarije motora, kao i tvrdnje o održavanju motora. Uvažavajući
rezultate izvedenih dokaza, naročito nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. sc. Rajka
Grubišića te nalaz i mišljenje Gorana Tenžere kojeg je osiguratelj angažirao prije ove
parnice tijekom postupanja po tužiteljičinom odštetnom zahtjevu - ovaj sud prihvaća
zaključak prvostupanjskog suda o ocjeni tih dokaza kao i zaključak o neosnovanosti
tužbenog zahtjeva.

11.1 Tužiteljica prije svega nije dokazala njenu odlučnu činjeničnu tvrdnju o
tome da je do samostalnog gašenja motora i zaustavljanja jahte došlo zbog zaplitaja
najlon vrećice u propeler. Upravo je na toj tvrdnji temeljila svoj zahtjev, a tu tvrdnji
nije dokazala do potrebne razine izvjesnosti. Tomu valja dodati i cijeniti druge
moguće uzroke havarije motora na koje upućuje vještačenje. Upravo to dovodi u
razumnu sumnju tužiteljičine tvrdnje o uzroku havarije kako je to zaključio
prvostupanjski sud, a niti je ona s uspjehom otklonila osnovanost tuženikovih tvrdnji o
neodgovarajućoj brizi za plovilo. Nastavno slijedi očitovanje o žalbenim navodima
upravo glede uzroka havarije, tužiteljičine odgovarajuće brige o motoru i postupanja
po nastupu slučaja, te o servisiranju motora.

12. Iz nalaza i mišljenja Gorana Tenžere, vještaka kojeg je tuženik angažirao
po primitku odštetnog zahtjeva prije ove parnice, proizlazi kako slijedi:

- što se tiče uzroka havarije iznio je mišljenje o nevjerodostojnosti tužiteljičine
tvrdnje iz prijave štete da se prilikom plovidbe „velika najlonska vrećica zapetljala o
propeler motora te je došlo do kvara/loma istog“, budući da nema tragova najlonske
kese oko propelera niti bi kesa mogla prouzrokovati takvu havariju motora.
Pregledom motora vještak je zaključio o mogućnosti prodora mora u cilindre zbog
propuštanja brtve ili pukotine na ispušnom kolektoru, s time što je 17 dana nakon
ulaska mora u motor teško napraviti realan očevid s pouzdanim uzrokom havarije.
- vezano uz postupanje tužiteljice po nastupu slučaja, vještak je mišljenja da
ona nije poduzela mjere da spriječi još i veću štetu, jer je odmah trebalo obaviti par
ispiranja č motora i šteta bi bila minimalna. On je dobio nalog za izvid 4. kolovoza

2018., serviser je izjavio da ne može početi s demontažom i defektacijom prije
drugog tjedna, on je pregledao brod i motor 7. kolovoza, serviser je došao po motor

10. kolovoza a rastavio ga je 14. kolovoza kada je vještak nastavio izvid.

- vezano uz održavanje motora, vještak je zaključio da nisu dostavljeni podaci
o održavanju motora u ovlaštenom servisu, zatim da motor navodno održava servis
AIC d.o.o. iz Trogira i da je sanaciju preuzeo servis Leo nautika d.o.o. tek 17 dana
nakon havarije. Njegovo je mišljenje da se ispušni kolektori po preporukama
proizvođača trebaju mijenjati nakon pet godina, što ovdje nije slučaj

13. Rezultati izvođenja dokaza vještačenjem po sudskom vještaku dr. sc.
Rajku Grubišiću, potvrđuju ove bitne činjenice:

- u pogledu uzroka havarije sudski vještak je mišljenja da se havarija motora sastojala u prodoru rashladnog mora u cilindre motora. U izostanku neophodne

Poslovni broj: 47 Pž-3965/2022-2 5

defektaže motora na osnovi koje bi se mogli odrediti uzroci havarije i stvarna šteta,
sudski vještak je iznio svoje očitovanje o mogućim uzrocima štete i zaključio da
zapetljavanje najlonske vrećice nije moglo izazvati tu havariju, kao ni naglo
zaustavljanje brodice i stvaranje krmenog vala. Nema indicija ni dokaza o dotrajalosti
ili potrebi zamjene elemenata ispušnog sustava motora pa niti to nije mogao biti
uzrok kvara. Slijedom toga, sukladno tehničkoj logici stvari vezano uz izvršenu tlačnu
probu, sudski vještak je zaključio da se prodor rashladne morske vode u motor
najvjerojatnije desio kroz elemente ispušnog sustava motora (kolektor ili koljeno) i da
u tome treba tražiti uzroke havarije.

- u pogledu zamjene i dotrajalosti elemenata ispušnog sustava, sudski vještak
nije prihvatio navod vještaka Tenžere o preporuci proizvođača za promjenu kolektora
nakon pet godina pa smatra da ni dotrajalost ni potreba za zamjenu elemenata
ispušnog sustava nisu mogli biti uzrok kvara.

14. Dakle, havarija motora se sastojala u prodoru rashladnog mora u cilindre
motora. Oba vještaka (sudski vještak iz parnice i vještak koji je prije parnice za
potrebe postupka pred osigurateljem sačinio nalaz i dao mišljenje) suglasna su da
uzrok havarije nije zapetljavanje najlonske vrećice oko propelera. Upravo je to
tužiteljičina odlučna tvrdnja (u tužbi, kao i u prijavi štete) o tome kako je nastupila
šteta i zašto se plovilo zaustavilo. Oba vještaka su suglasna i u pogledu toga da
uzrok havarije treba tražiti u prodoru mora u motor, najvjerojatnije kroz elemente
ispušnog sustava (kolektor ili koljeno). Što se tiče održavanja motora, sudski vještak
smatra da dotrajalost nije uzrok kvara, ali to kao mogući uzrok ne navodi niti vještak
Tenžera koji se na to poziva kada obrazlaže preporuku proizvođača o izmjeni
kolektora nakon pet godina.

15. Uz navedeno, sudski vještak je pisanim dopunskim očitovanjem na
primjedbe stranaka, kao i usmenim saslušanjem pred sudom, odgovorio na upite i
primjedbe te potvrdio: da zapetljavanje najlonske vrećice oko propelera nije moglo
izazvati havariju; da je serviser Leo nautica d.o.o. izvršio tlačnu probu i pokazalo se
da ispušno koljeno propušta vodu. Izjavio je i to da je dvije godine prije štetnog
događaja izvršeno servisiranje motora, zatim da uputstvo proizvođača savjetuje
zamjenu ispušnog kolektora svakih pet godina ali ga ne propisuje, uz mogućnost
korištenja duže od pet godina u slanoj vodi uz odgovarajuće održavanje i vlastitu
odgovornost. Dodatnim očitovanjem na ročištu usmenim obrazlaganjem ispušnog
sustava motora, sudski vještak je iznio mogućnost da je sukladno raspoloživim
ispravama, u trenutku havarije motor bio star deset godina, da je jedini servis izvršen
dvije godine prije havarije, da izmjena ispušnog sustava nije izvršena, da je do
stvaranja pukotine došlo u unutarnjoj stijenci i nesavijenom dijelu ispušnog koljena
neposredno nakon spoja, i da je kroz tu pukotinu ulazila morska voda te smatra da tu
postoji uzročno-posljedična veza. Sudski vještak je u pogledu servisa ispušnog
sustava obrazložio da proizvođač zahtijeva da se svake dvije godine ne izvrši servis
ispušnog sustava što znači obaveznu izmjenu brtvi i čišćenja površine, te da
preporuča (ne zahtijeva) izmjenu ispušnog sustava. Konačno, sudski vještak je
obrazložio da u izvornom nalazu isključuje dotrajalost i neodržavanje ispušnog
sustava, a u dodatnom očitovanju taj uzrok ne isključuje i to je detaljno obrazložio
(str. 171. spisa) uvažavajući pritom da u spisu nema dokaza da je servisiranje

Poslovni broj: 47 Pž-3965/2022-2 6

ispušnog sustava izvršeno dvije godine prije havarije niti je dokumentirano je li svake dvije godine to ponovljeno.

16. Uvažavajući sve iznijeto, to ni ovaj sud ne nalazi osnove za izvođenje
novog vještačenja po drugom sudskom vještaku. Naime, rezultati dokaznog postupka
potvrđuju neosnovanost tužiteljičine tvrdnje o uzroku havarije zaplitajem pvc vrećice
u propeler motora. Pokraj suglasnih iskaza vještaka o tome da tužiteljičina tvrdnja o
uzroku havarije nije vjerodostojna i da do havarije nije moglo doći zaplitajem pvc
vrećice u propeler, izvođenje novog vještačenja ne bi u tom smislu doprinijelo
potpunom ili pravilnom utvrđivanju činjeničnog stanja o tom vanjskom uzroku
havarije, kako to tužiteljica tvrdi.

16.1. Naime, uz isticanje zahtjeva za pružanje pravne zaštite određenog
sadržaja, tužitelj je dužan navesti činjenice na kojima zasniva svoju tvrdnju da mu
pripada pravo na određenu pravnu zaštitu, kao i dokaze na temelju kojih se može
provjeriti istinitost njegovih činjeničnih navoda (čl. 186. i 106. ZPP-a). Postavljanjem
tužbenog zahtjeva, tužitelj određuje granice raspravljanja i odlučivanja i ujedno vrstu i
granice u kojima se može kretati pravosudna zaštita. Osnova za donošenje odluke o
osnovanosti pravne zaštite koju tužitelj traži, ukupni su rezultati raspravljanja u
parnici. Iz tih je razloga zakonom propisana obveza tužitelja u parničnom postupku
iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Taj pravno relevantni činjenični
supstrat za kojeg tužitelj smatra da mu pruža osnovu isticati određeni zahtjev,
predstavlja stvarnu činjeničnu osnovu zahtjeva. Te bi okolnosti trebale pokazati
odnosno, njihovim bi se ispitivanjem trebalo moći zaključiti, postoji li podudarnost
između stvarnog stanja (činjenica koje sud utvrdi) s jedne strane te onog što zakon
predviđa kao osnovu za pružanje zahtijevane pravne zaštite, s druge strane. Izbor
činjenica koje će istaći kao osnovu zahtjeva, ovisi o tužitelju. U konkretnom slučaju,
osnovanost tužiteljičinih tvrdnji o činjenicama uslijed kojih je došlo do havarije
motora, je rezultatima izvedenih dokaza otklonjena.

16.2. Uz navedeno, tužiteljičina obveza redovnog servisiranja motora
(neovisno o tome je li redovan servis učinjen samo dvije godine prije štetnog
događaja ili je učinjen i prije toga) ne mijenja istinitost njene činjenične osnove na
kojoj gradi tužbeni zahtjev, a to je nastup osiguranog slučaja havarijom motora
uslijed zaplitaja pvc vrećice, za što nema osnove u rezultatima izvedenih dokaza.

17. Činjenicu ostvarenja osiguranog slučaja dužan je dokazati osiguranik.
Teret dokazivanja te odlučne činjenice nalazi se na tužiteljičinoj strani, jer ona upravo
na toj osnovi gradi pretendirano pravo na isplatu osigurnine. Ona nije dokazala
nastup osiguranog slučaja kako to tvrdi u postupku niti je dokazala da je poduzela
sve razumne mjere da se izbjegne ili smanji šteta (čl. 719. st. 2. PZ-a), odnosno da je
vodila brigu o osiguranom predmetu, uvažavajući sve okolnosti slučaja. Tuženik
neosnovano u žalbi pokušava ukazati na navodno nepravilno postupanje
prvostupanjskog suda ne samo u ocjeni dokaza nego i u primjeni pravila o teretu
dokazivanja (čl. 219. i 221.a ZPP-a), prebacivanjem tereta ne samo na tuženika nego
čak i na osobu koju je tuženik angažirao kako bi izvršio uvid motora i havarije.

Poslovni broj: 47 Pž-3965/2022-2 7

18. Zaključno, što se tiče izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka, ističe se
kako je njihova primarna zakonska obveza svjedočiti o neposrednim zapažanjima.
Svjedok je fizička osoba koja nije stranka u postupku, koja se u njemu saslušava radi
pribavljanja obavijesti o sadržaju njezinih opažanja o činjenicama koje se utvrđuju, do
kojih nije došla kao stručna osoba po nalogu suda. Svjedoci pružaju sudu informacije
samo o činjenicama ne i o pravilima iskustva ili pravnim pravilima. Osobe koje sudu
priopćuju svoje znanje o pravilima iskustva (struke) su vještaci. Činjenice o kojima
svjedoci iskazuju u pravilu su nastale (i postojale) u prošlosti; oni mogu davati
obavijesti i o činjenicama koje postoje u sadašnjosti ako se njihovo znanje o njima
temelji na njihovim osjetilnim opažanjima, no ne i tumačenjem činjenica. Zato je
prvostupanjski sud pravilno ocijenio iskaze svjedoka Lea Fuseka i Ivana Krmeka, pa
tako i u dijelu kojim oni daju mišljenje o činjenicama o kojima bi trebali svjedočiti
(pretpostavke i analize mogućih uzroka havarije), a ne o neposrednim opažanjima.
Što se tiče svjedoka Nena Kuvačića i Deane Kuvačić, tužiteljica nije predložila
njihova saslušanja do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. ZPP-a).

19. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnim troškovima kojoj tužiteljica
općenito prigovara, budući da je prvostupanjski sud i tu odluku valjano obrazložio i
tuženiku priznao opravdani trošak za poduzete parnične radnje.

20. Slijedom navedenog, odbijanjem neosnovane žalbe pobijana je presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

21. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu ne predstavlja
trošak nužan za vođenje parnice koji bi trebala snositi suprotna strana u sporu. Zato
je taj trošak odbijen kao neosnovan (čl. 155. i 166. ZPP-a).

Zagreb, 22. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

Marina Veljak