1

Poslovni broj: Gž-1132/2021-

Poslovni broj: Gž-1132/2021-

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Mileni Vukelić Margan u pravnoj stvari tužitelja 1. A. L. iz R., OIB: ….i dr., svi zastupani po punomoćnici Š. L., odvjetnici iz R., protiv tuženika: 1. Agencije, OIB: …, R.,  i 2. Grad R., K., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V. i dr. iz R., radi otklanjanja nedostataka, rješavajući žalbu društva D. G. A. d.o.o. i F. d.o.o protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1272/18-40 od 17. ožujka 2021., 22. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e

              Odbija se kao neosnovana žalba trgovačkih društava D. G. A. d.o.o. i F. d.o.o. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1272/18-40 od 17. ožujka 2021. u točkama 2. i 3. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja, u točki 1. izreke, je prihvaćeno sudjelovanje društva N. d.d. R. kao umješača na strani tuženika u ovom postupku, u točki 2. izreke je odbijeno sudjelovanje društava D. G. A. d.o.o. i F. d.o.o. u svojstvu umješača na strani tuženika, dok je u točki 3. izreke odlučeno da do pravomoćnosti tog rješenja umješači mogu sudjelovati u postupku i da se njihove parnične radnje ne mogu isključiti.

2. Protiv rješenja su žalbu podnijela društva D. G. A. d.o.o. R. i F. d.o.o. R. pobijajući rješenje u točkama 2. i  3. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 - dalje ZPP).

3. U žalbi navode da je sud prvog stupnja kao razloge odbijanja njihovog sudjelovanja u parnici u svojstvu umješača na strani tuženika naveo da je za intervencijski efekt dovoljno da su obaviješteni o parnici. Ukazuju na odredbu čl. 208a ZPP-a kojom je propisano da umješač ne može u odnosu na stranku kojoj se bio pridružio u prethodnom postupku tvrditi da spor, onako kako je tijekom tog postupka izložen sudu, nije pravilno riješen. Ističu da s jedne strane sud stvara intervencijski efekt obavještavanjem žalitelja o otpočetoj parnici, a s druge strane ih onemogućuje da sudjeluju u parnici i utječu na provođenje i ishod dokaznog postupka isticanjem prijedloga i prigovora. Tvrde da im sud takvim postupanjem prvotno priznaje pravni interes za sudjelovanje u parnici, a potom im onemogućuje sudjelovanje u svojstvu umješača. Smatraju da se kao razlog odbijanja sudjelovanja ne može prihvatiti načelo ekonomičnosti postupka, jer da to ne predstavlja pravni temelj za takvu odluku, a podredno navode da svi umješači imaju istog punomoćnika, što znači da bi u slučaju da tužitelji izgube spor, postavili jedan zahtjev za nadoknadu troškova. Smatraju da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, što pobliže ne obrazlažu te navode da sud prvog stupnja nije odlučio o sudjelovanju B. M. i S. G. za sudjelovanje u parnici također u svojstvu umješača.

4. Predlažu rješenje u pobijanom dijelu preinačiti i prihvatiti sudjelovanje žalitelja kao umješača na strani tuženika u ovom postupku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe čl. 206. i 207. ZPP-a kada je odbio sudjelovanje žalitelja u ovoj parnici u svojstvu umješača na strani tuženika te pritom nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da su tužitelji kao kupci, sada vlasnici posebnih dijelova i suvlasnici nekretnine kč. br. 177/132 k.o. D., podnijeli tužbu protiv 1. i 2. tuženika radi otklanjanja nedostataka na objektu, stambenoj zgradi u R., i to prema prvotuženiku kao prodavatelju, ujedno investitoru gradnje u okviru programa društveno poticane stanogradnje, a prema drugotuženiku kao osnivaču i vlasniku prvotuženika. Nadalje proizlazi da tužitelji tvrde kako su se nakon preuzimanja novoizgrađene stambene zgrade, na pojedinim posebnim dijelovima i zajedničkim dijelovima počeli pojavljivati brojni nedostaci, da se radi o skrivenim nedostacima o kojima su tužitelji uredno obaviještavali prvotuženika, da je izvođač radova, društvo N. d.d., kojeg je angažirao prvotuženik, otklonio dio nedostataka na nekretnini, ali da nisu otklonjeni nedostaci na fasadi stambene zgrade te s tim u svezi uzroci prodora vode u posebne dijelove nekretnine te zajedničke dijelove pa su tužitelji su postavili tužbeni zahtjev da se tuženike obveže solidarno otkloniti nedostatke na stambenom objektu u R., koji su u zahtjevu opisno navedeni. Nadalje bi proizlazilo da su društvo N. d.d. i žalitelji obaviješteni o parnici u smislu odredbe čl. 211. ZPP-a, te da je sud prvog stupnja prihvatio sudjelovanje društva N. d.d. Rijeka u parnici na strani tuženika, dok je odbijen zahtjev za miješanjem društva D. G. A. d.o.o. R., projektanta i F. d.o.o. R. koje je vršilo nadzor gradnje. Ova potonja odluka je donesena, nakon što su tužitelji izrazili protivljenje takvom prijedlogu, s tim što bi prema stajalištu suda prvog stupnja proizlazilo da žalitelji nisu dokazali svoj pravni interes za sudjelovanjem u ovom postupku. Pritom je ocijenjeno da okolnost što su žalitelji bili projektant, odnosno pravna osoba za nadzor gradnje sama po sebi ne ukazuje na postojanje pravnog interesa, tim više što je predmet ovog spora otklanjanje nedostataka, a ne naknada štete. Pored toga ocjenjuje prijedlog i primjenom načela ekonomičnosti postupka te nastanka eventualnih troškova koje bi u slučaju neuspjeha morali u konačnici snositi tužitelji.

8. Pravilno je pravno stajalište suda prvog stupnja da žalitelji nisu dokazali postojanje pravnog interesa za sudjelovanjem u postupku u svojstvu umješača na strani tuženika, zbog čega je takav njihov prijedlog opravdano odbijen. Naime, ovo je parnični postupak kojeg su pokrenuli tužitelji kao kupci posebnih dijelova nekretnine, protiv prvotuženika kao prodavatelja i drugotuženika kao osnivača i vlasnika prvotuženika, s  kojim odgovora solidarno za obveze. Dakle, ne radi se o ugovoru o građenju u smislu odredbe čl. 620. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 - dalje ZOO), prema kojemu bi za nedostatke građevine odgovarao izvođač ili projektant, odnosno osoba koja obavlja nadzor (čl. 633. ZOO-a), već se radi o odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke u smislu odredbi čl. 400.-422. ZOO-a, pri čemu tužitelji kao kupci zahtijevaju od prodavatelja da ukloni nedostatke u smislu odredbe čl. 410. st. 1. toč. 1. ZOO-a.

9. Utoliko je pravilno pravno stajalište suda prvog stupnja da žalitelji nisu dokazali postojanje pravnog interesa za sudjelovanje u ovom postupku u svojstvu umješača na strani tuženika, u smislu odredbe čl. 206. ZPP-a, pri čemu treba naglasiti da bi mogao postojati eventualni posredni pravni učinak ove parnice ukoliko bi tuženici pokrenuli regresnu parnicu protiv projektanta ili pak osobe koja je obavljala nadzor nad gradnjom, međutim, u tom slučaju je odgovarajuća zaštita postignuta obavještavanjem žalitelja o parnici u smislu odredbe čl. 211. ZPP-a, čime se u odnosu na njih zasnovao određeni građanskopravni učinak. U eventualnoj regresnoj parnici bi žalitelji bili ovlašteni štititi svoja prava korištenjem svih procesnih ovlaštenja, bez ograničenja koja bi postojala da su sudjelovali u ovoj parnici (čl. 208a ZPP-a).

10. Zbog izloženog je valjalo žalbu odbiti i rješenje suda prvog stupnja u točkama 2. i 3. izreke potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2.ZPP-a, dok je rješenje u točki 1. izreke kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.

U Rijeci 22. svibnja 2023.

Sutkinja

Milena Vukelić Margan v.r.