1                Poslovni broj 20 Kž-164/2023-3.

 

 

                                                                                                                  

              REPUBLIKA HRVATSKA                                                                                                 

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

                SLAVONSKI BROD

 

                                                                                                       Poslovni broj 20 Kž-164/2023-3.

 

             

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                           

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Slavena Vidmara, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene J. L., po privatnoj tužbi tužiteljice A. K.,  zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. 126/19., 84/21. i 114/22. dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi privatne tužiteljice podnesenoj po opunomoćeniku odvjetniku Z. M. protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 2 K-159/2022-16. od 8. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba privatne tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Slavonskom Brodu na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14.,70/17., 126/19. i 80/2022. dalje ZKP/08.) oslobodio je optužbe okrivljenu J. L., da bi na štetu privatne tužiteljice A. K. počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda, klevete, označeno i kažnjivo po članku 149. stavak 1. KZ/11.

 

2. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08. privatna tužiteljica dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08., nužne izdatke okrivljene, te nužne izdatke i nagradu njenog branitelja.

 

4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela privatna tužiteljica po opunomoćeniku odvjetniku Z. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud preinači prvostupanjsku presudu i okrivljenu proglasi krivom, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Žalba privatne tužiteljice nije osnovana.

 

7. 1. Nije u pravu žaliteljica kada u žalbi po opunomoćeniku tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Ova povreda odredaba kaznenog postupka postoji onda kada presuda nema razloga o odlučnim činjenicama ili kada su ti razlozi nejasni ili međusobno proturječni ili kada su navedeni razlozi koji su suprotni izvedenim dokazima pa se zbog svega navedenoga pobijana presuda ne može ispitati. Suprotno žalbenim navodima privatne tužiteljice ovaj drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, posebice u dijelu u kojem prvostupanjski sud obrazlaže razloge za utvrđeno činjenično stanje, ne nalazi nikakvih nejasnoća i proturječnosti koje bi dovele do toga da nije jasno vidljivo zbog čega je sud okrivljenu oslobodio optužbe. Zbog toga nisu osnovani žalbeni navodi privatne tužiteljice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka  468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

7. 2. Bez obzira što nije postupio po uputi drugostupanjskog suda danoj u ukidbenoj odluci ranije prvostupanjske presude i kao svjedoka ispitao inspektora D. M. prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. na koju ukazuje žaliteljica. U pravu je žaliteljica kada citira odredbu članka 489. stavak 3. ZKP/08. koja propisuje da je prvostupanjski sud dužan izvesti sve postupovne radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svojoj odluci, no prvostupanjski sud objektivno nije bio u mogućnosti ispitati D. M. kao svjedoka zbog njegovog teškog oboljenja od multiple skleroze koje se u međuvremenu dogodilo, a za koje drugostupanjski sud u vrijeme donošenja ranije svoje odluke kojom je naložio to ispitivanje nije znao. Stoga je prvostupanjski sud imao zakonske ovlasti da odbije provođenje ovoga dokaza jer je njegovo provođenje zbog prirode bolesti svjedoka postalo znatno otežano ili pak i nemoguće. Pri tome je moguće da u pojedinim, očitim situacijama i sam sud bez provedenog medicinskog vještačenja a na temelju medicinske dokumentacije zaključi o kakvoj prirodi bolesti se radi, te da li osoba može doći na sud svjedočiti ili ne. Drugostupanjski sud prihvaća procjenu i stav prvostupanjskog suda da je zbog bolesti multipli skleroze dolazak D. M. na sud i njegovo svjedočenje nemoguće, pa sukladno tome i odluku da se ovaj dokaz neće provesti na raspravi. Stoga prvostupanjski sud u tijeku rasprave nije postupio protivno odredbi članka 489. stavak 3. ZKP/08. i nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., pa ni u tom dijelu žalba privatne tužiteljice nije osnovana.

 

8. Nije osnovana žalba privatne tužiteljice niti iz žalbenog razloga povreda kaznenog zakona. Iako se u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud niti jednom riječju ne osvrće na pitanje da li je okrivljena djelom činjenično opisanim u izreci pobijane presude počinila kakvo drugo kazneno djelo iz glave XV. kaznena djela protiv časti i ugleda posebice da li djelo ima obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. KZ/11. nije povrijedio kazneni zakon na štetu privatne tužiteljice jer u djelu koje je privatnom tužbom okrivljenoj stavljeno na teret nema ni objektivnih obilježja kaznenog djela uvrede. Naime u činjeničnom opisu djela okrivljenoj se ne stavlja na teret da bi na štetu privatne tužiteljice iznijela bilo koji vrijednosni sud koji bi objektivno imao karakter uvrede. Iznesene su tvrdnje koje bi mogle imati obilježja kaznenog djela  klevete ali ne i uvrede.

 

9. 1. Neosnovana je žalba privatne tužiteljice i iz žalbenog navoda pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. U pogledu žalbe zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja radi nemogućnosti provođenja dokaza ispitivanjem svjedoka D. M. ovaj drugostupanjski sud se već očitovao u povodu žalbe zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Ovaj dokaz se objektivno nije mogao provesti a činjenice koje bi se mogle utvrditi njegovim ispitivanjem prvostupanjski sud je utvrđivao na temelju drugih izvedenih dokaza.

 

9. 2. Žalbeni navod privatne tužiteljice u kojem navodi da je očiti dokaz da je okrivljena počinila kazneno djelo klevete na njezinu štetu činjenica da je nakon dostavljenog maila koji je predmet ovoga kaznenog postupka došlo do promjene u računovodstvu ne ukazuje na tvrdnju optužbe da su protiv nje iznesene neistine već upravo suprotno, pa je i ovaj žalbeni navod neosnovan.

 

9. 3. Navodima same privatne tužiteljice citiranim u dijelu žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, po ocjeni ovoga drugostupanjskog vijeća nije dovedena u pitanje ispravnost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu da nema dokaza da je okrivljena pisanjem i slanjem maila postupala s namjerom da za privatnu tužiteljicu iznese nešto neistinito što može škoditi njezinoj časti i ugledu. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude za ovakvo svoje utvrđenje u točki 19. dao iscrpne, detaljne i valjanim argumentima potkrijepljene razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Bez obzira na to u kojoj su mjeri izneseni navodi okrivljene bili istiniti ili neistiniti, pa i pod pretpostavkom da su bili neistiniti, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je okrivljena postupala u dobroj vjeri smatrajući da je privatna tužiteljica doista sklapanjem predmetnog ugovora o nabavi s B. A. pogodovala istoj tvrtki. Takav zaključak proizlazi iz načina postupanja okrivljene koja je, o po njoj uočenim nepravilnostima, pismeno obavijestila samo one koje je to po njihovoj funkciju u OŽB bila dužna, te što je u vezi toga podnijela i kaznenu prijavu protiv privatne tužiteljice kod ŽDO u Slavonskom Brodu izlažući time djelomično i sebe jer je i ona potpisivala određene dokumente vezano za tu nabavku. Sankcioniranjem ovakvog postupka okrivljene dovelo bi se u pitanje pravo građana da nadležnim tijelima, državnim organima i službama prijavljuju, po njima uočene, nepravilnosti. Sve navedeno pravilno je uočio i analizirao i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Budući da se kazneno djelo klevete može počiniti samo s izravnom namjerom, koja pretpostavlja da počinitelj znade da činjenice koje o nekome iznosi a koje su pogodne da naškode časti i ugledu nisu istinite, a da  je utvrđeno da je okrivljena bila uvjerena da su činjenice koje je protiv privatne tužiteljice iznosi u predmetnom mailu istinite, nema dokaza da je okrivljena počinila predmetno kazneno djelo. Stoga nije osnovana žalba privatne tužiteljice niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljene na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

11. Kako je drugostupanjski sad našao da nije osnovana žalba privatne tužiteljice i da nema povreda zakona na koja pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odbio je žalbu privatne tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

             

Slavonski Brod, 22. svibnja 2023.

 

                                                                                                                                Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                                       Slaven Vidmar