Poslovni broj 5 Kž-116/2023-4. 

                           

                           

 

                REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU  

                  SLAVONSKI BROD                          

                                                                                           Poslovni broj 5 Kž-116/2023-5. 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Slavena Vidmara, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Božane Rašić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika I. B., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 129/19, 84/21. i 114/22. - dalje KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, od 16. siječnja 2023., poslovni broj 41 K-3/2021-12., u sjednici vijeća održanoj dana 22. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenika I. B., kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

                           

1. Općinski sud u Šibeniku, presudom od 16. siječnja 2023., poslovni broj 41 K-3/2021-12., proglasio je krivim okrivljenika I. B. zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode i to jedno kazneno djelo prijetnjom iz članka 139. stavak 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11. sve u svezi članka 51. KZ/11, pa mu je za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11., počinjenog na štetu oštećene A. B., temeljem istog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca a za kazneno djelo i članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11., počinjeno na štetu oštećenog B. B., temeljem odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te ga uz primjenu odredbe članka 51. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

 

2. Na temelju članka 56. KZ/11. prema okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se gore izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

3. Na temelju članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13,145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20. i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik je na ime paušalnog troška postupka dužan platiti iznos od 40,00 EUR-a u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

4. Protiv pobijane presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju T. M., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud važi žalbu okrivljenika, preinači pobijanu presudu i okrivljenika oslobodi od optužbe u cijelosti, podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje zbog razloga navedenih u žalbi.

 

5. U odgovoru na žalbu okrivljenika, Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku predlaže da se žalba okrivljenika odbije.

 

6. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.

 

7. Žalba nije osnovana.

 

8. Okrivljenik žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 467. stavak 2. točka 11. ZKP/08. se ustvari žali zbog razloga iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, tvrdi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije na razložan i uvjerljiv način obrazložio svoja utvrđenja i zaključke u odnosu na bitne činjenice a posljedično tome pobijana presuda se ne može valjano ispitati.

 

9. Međutim, okrivljenik ni jednom riječju ne navodi na temelju čega – zašto zaključuje da prvostupanjski sud nije na razložan i uvjerljiv način obrazložio svoja utvrđenja i zaključke u odnosu na bitne činjenice.

 

10. S druge pak strane prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi naveo dostatne, jasne i u svemu neproturječne razloge o odlučnim činjenicama. Naveo je zašto i iz kojih razloga nije prihvatio okrivljenikovu obranu s jedne strane (usmjerena isključivo na pokušaj umanjena ili izbjegavanja kaznene odgovornosti …. točka 20 pobijane presude), a zašto i iz kojih razloga je prihvatio - cijenio istinitim iskaze oštećenih A. B. i B. B. (djelovali uvjerljivo, životno i dosljedno te nemaju razloga bezrazložno teretiti okrivljenika), a osim toga suglasni su sa iskazom svjedokinje M. B. danim pred ODO Šibenik.

 

11. Dakle, ne radi se o rečenoj bitnoj povredi.

 

12. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje, okrivljenik smatra da se ocjena suda o navodnoj nevjerodostojnosti njegovog kazivanja odnosno vjerodostojnosti kazivanja oštećenika, naslanja na iskazivanje M. B. pred državnim odvjetnikom a da navedena svjedokinja ne potvrđuje da bi čula prijetnje smrću upućene od strane okrivljenika oštećenicima.

 

13. Međutim, istaknutim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje utvrđeno činjenično stanje. Prvostupanjski sud je temeljem zakonito provedenog dokaznog postupka sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio, te sa sigurnošću našao dokazanim da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo upravo na način i u okolnostima kako se to navodi u izreci pobijane presude.

 

14. Svjedokinja M. B., u svom iskazu kod Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku od 7. listopada 2020., kome prvostupanjski sud poklanja vjeru i za koga smatra da potvrđuje navode oštećenika A. i B. B., istina ne navodi decidirano da bi čula da će ih okrivljenik sve pobiti, ali jasno i nedvosmisleno navodi da je "u noći s 20/21. rujna 2020. možda oko jedan sat čula lupanje i viku iz stana I. B., čula da I. B. nešto psuje te prijeti nešto u smislu da će B. stati na kraj, da će ih istjerati i slično, te da se ne može točno izjasniti o svim riječima koje je čula, ali s obzirom da je bila noć zaista je sve zvučalo ružno i svi u kući su se prepali", pa prema tome opravdano prvostupanjski sud zaključuje da je okrivljenik pored navedenih prijetnji uputio oštećenicima i prijetnje smrću, odnosno da će ih sve pobiti, kako to tvrde oštećenici A. i B. B.

 

15. No, da kojim slučajem i nije uputio navedene prijetnje (a jeste), reći nekome da će im "stati na kraj" uz ostale izrečene prijetnje i u datim okolnostima (kasno noću, u narušenim međususjedskim odnosima) je dovoljno ozbiljna prijetnja da kod onoga kome je upućena izazove osjećaj straha i ugroženosti u smislu članka 139. KZ/11., smatra ovaj sud drugog stupnja. 

 

16. Prema tome, protivno navodima žalbe, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon. Prigovor okrivljenika da je prvostupanjski sud pri donošenju pobijane odluke pogrešno primijenio kazneni zakon, jer iz pobijane presude ne proizilazi iz kojih razloga je ocijenio da bi oštećenik B. B., starosti 15 godina, bio osoba ranjive životne dobi, jednostavno ne stoji. Osoba starosti 15 godina je sigurno posebno ranjiva zbog svoje dobi kada se uzme u obzir da je okrivljenik starosti preko 60 godina, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud.

 

17. Žaleći se zbog odluke o uvjetnoj osudi moli da ovaj sud ponovno pravilno vrednuje sve okolnosti na strani okrivljenika o kojima ovisi odmjeravanje visine kaznene sankcije napose njegovog dosadašnjeg života bez ikakvog sukobljavanja sa zakonom, te okolnosti uslijed kojih je došlo do sukoba između okrivljenika i oštećenika, pa da u tom pravcu prema njemu primijeni najblažu moguću odluku o vrste i mjeri kaznene sankcije.

 

18. Ispitujući odluku o kaznenoj sankciji ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud je u tom pogledu okrivljeniku osnovano kao olakotne okolnosti cijenio dosadašnju neosuđivanost, a kao otegotne okolnosti uzeo u obzir značaj i težinu kaznenog djela.

 

19. Stoga, uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, odnosno kaznene sankcije, prvostupanjski sud je okrivljeniku za počinjeno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11., ispravno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseci, za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te ga na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, s tim da mu je temeljem članka 56. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Tako izrečena kaznena sankcija i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda je pogodna i adekvatna za ostvarenja svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. pa blaže kažnjavanje za koje se zalaže okrivljenik nije osnovano.

 

20. Budući dakle, ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju iste nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

 

Slavonski Brod, 22. svibnja 2023.

                                                                                              Predsjednik vijeća

 

                                                                                                        Mile Soldo