Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac

Pn-215/2021

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja pod 1) A. K., O.: …, iz S., i pod 2) M. K., O.: …, iz S.,
oboje zastupani po punomoćnici D. J., odvjetnici u S., protiv tuženika
R. H., O.: … zastupana po O. u S., radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne
rasprave dana 13. travnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog
zastupnika tuženika, dana 19. svibnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Dužna je tužena R. H. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na
ime naknade štete isplatiti tužitelju pod 1) iznos od 9.521,34 eura / 71.738,54 kune
zajedno sa zateznim kamatama određenim uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, na iznose kako slijedi:

- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. veljače 2018. - 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. ožujka 2018. - 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. travnja 2018. - 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. svibnja 2018. - 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. lipnja 2018.

- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. srpnja 2018.

- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. kolovoza 2018. - 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. rujna 2018.

- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. listopada 2018. - 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. studenog 2018. - 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. prosinca 2018.

- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. siječnja 2019. - 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. veljače 2019.

- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. ožujka 2019. - 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. travnja 2019. - 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. svibnja 2019.

- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. lipnja 2019.

*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450

2 Pn-215/2021

- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. srpnja 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. kolovoza 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. rujna 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. listopada 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. studenog 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. prosinca 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. siječnja 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. veljače 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. ožujka 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. travnja 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. svibnja 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. lipnja 2020.;
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. srpnja 2020.;
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. kolovoza 2020.
- 65,00 eur / 489,75 kn počevši od 15. rujna 2020.;
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. listopada 2020.
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. studenog 2020.
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. prosinca 2020.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. siječnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. veljače 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. ožujka 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. travnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. svibnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. lipnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. srpnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. kolovoza 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. rujna 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. listopada 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. studenog 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. prosinca 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. siječnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. veljače 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. ožujka 2022.,
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. travnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. svibnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. lipnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. srpnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. kolovoza 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. rujna 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. listopada 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. studenog 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. prosinca 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. siječnja 2023.

II. Dužna je tužena R. H. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na
ime naknade štete isplatiti tužitelju pod 2) iznos od 8.713,98 eura / 65.655,47 kune
zajedno sa zateznim kamatama određenim uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri

*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450

3 Pn-215/2021

postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, na iznose kako slijedi:
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. prosinca 2018.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. siječnja 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. veljače 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. ožujka 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. travnja 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. svibnja 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. lipnja 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. srpnja 2019.
- 76,65 eur / 577,57 kn počevši od 15. kolovoza 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. rujna 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. listopada 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. studenog 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. prosinca 2019.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. siječnja 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. veljače 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. ožujka 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. travnja 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. svibnja 2020.
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. lipnja 2020.;
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. srpnja 2020.;
- 70,83 eur / 533,66 kn počevši od 15. kolovoza 2020.
- 65,00 eur / 489,75 kn počevši od 15. rujna 2020.;
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. listopada 2020.
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. studenog 2020.
- 82,48 eur / 621,48 kn počevši od 15. prosinca 2020.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. siječnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. veljače 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. ožujka 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. travnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. svibnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. lipnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. srpnja 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. kolovoza 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. rujna 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. listopada 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. studenog 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. prosinca 2021.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. siječnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. veljače 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. ožujka 2022.,
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. travnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. svibnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. lipnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. srpnja 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. kolovoza 2022.
- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. rujna 2022.

*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450

4 Pn-215/2021

- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. listopada 2022. - 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. studenog 2022. - 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. prosinca 2022.

- 84,04 eur / 633,21 kn počevši od 15. siječnja 2023. dok se u preostalom dijelu
tužbeni zahtjev tužitelja pod 2) odbija kao neosnovan.

2. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima
troškove ovog postupka u iznosu od 2.882,08 eura / 21.715,00 kuna zajedno sa
zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da su suvlasnici stana u zgradi oznake
čest.zgr. 4276, Z.U. 9087, K.O. S., anagrafske oznake …, i to stana u
potkrovlju sjevernog dijela zgrade, ukupne površine 74,61 m2, koji se sastoji od tri
sobe, kuhinje, hodnika, dvije izbe i kupatila sa wc-om, svaki za po 1/3 dijela.

2. Nadalje, da u predmetnom stanu živi zaštićeni najmoprimac V. M. i to na
temelju presude ovog suda poslovni broj IP -1530/98 od 14. srpnja 1999. koja je
zamijenila Ugovor o najmu stana u postupku koji se vodio protiv tužitelja pod 1) i
prednika, oca tužitelja pod 2) te da zaštićena najamnina iznosi 219,55 kuna
mjesečno.

3. Nadalje, da je presudom S. protiv H. utvrđeno da službeno određeni
iznos zaštićene najamnine ne predstavlja realnu mjesečnu naknadu za korištenje
stana vlasnika čiji stanovi se nalaze u takvom režimu jer spomenuta naknada ne
omogućava prihod njegovim vlasnicima. Nadalje, da prema citiranoj presudi
odgovornost za neisplatu punog iznosa najamnine je na strani zakonodavca.

3.1. Nadalje, da mjesečna najamnina za isti iznosi najmanje cca 3.600,00 kuna,
slijedom čega podnose tužbu kojom potražuju iznos od po 40.521,30 kuna svaki.
Podneskom od 2. veljače 2023. uređen je tužbeni zahtjev tako da sada tužitelji
potražuju iznos od 9.521,34 eura / 71.738,54 kuna svaki za razdoblje od 15.veljače

2018. do 15.siječnja 2023.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti.

5. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvatka iz zemljišne knjige, presude
IP-1530/97,izračun mjesečne najamnine za stan, karticu vlasnika prostora, zahtjeva
za mirno rješenje spora od 12.veljače 2021.,dopisa MF – PU, PU S, I. S. od 13. rujna 2022., te je temeljem tako
provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti,
sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14;
dalje ZPP) sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) osnovan, a tužitelja
pod 2) djelomično osnovan.

*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450

5 Pn-215/2021

6. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da su tužitelji upisani kao
suvlasnici stana u zgradi izgrađenoj na čest.zgr. 4276, Z.U. 9087, K.O. S..

7. Uvidom u presudu IP-1530/97 utvrđeno je da je tamo donijeta presuda koja
zamjenjuje ugovor o najmu stana te da je ugovorena zaštićena najamnina u iznosu u
od 124,41 kuna za 1998. te 1999. odnosno prema izračunu zaštićene najamnine za
predmetni stan sukladno Uredbi o uvjetima i mjerilima za utvrđenje zaštićene
najamnine.

8. Uvidom u dopis PU utvrđeno je da je tržišna najamnina za stan na
lokaciji u S., površine 67 m2, mjesečno iznosi 3.000,00 kn,
odnosno 44,78 kn / m2, dok za stan površine 42 m2 mjesečna najamnina iznosi

3.040,00 kn, odnosno 72,38 kn / m2.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu štete kao razlike između tržišne i
zaštićene najamnine za stan u vlasništvu tužiteljice, koji je u najmu zaštićene
stanarke temeljem ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) iz što nije niti
sporno.

11. U ovom postupku mjerodavna je odredba čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima
(„NN“ br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO), sukladno kojoj tko drugome
prouzroči štetu dužan je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove
krivnje, te da se predmnijeva obična nepažnja, te da za štetu od stvari ili djelatnosti
od kojih potječe povećana opasnost od štete za okolinu odgovara se bez obzira na
krivnju, te da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima
predviđenim zakonom.

11. 1. Nadalje, navodi se da je Zakonom o najmu stanova ( „NN“ broj
91/96,48/98,66/98,22/06 ; dalje ZNS) koji je stupio na snagu 5.studenog 1996.
reguliran pravni odnos između najmodavaca i najmoprimaca vezano uz najam
stanova, nadalje, da je odredbom čl. 7 ZNS propisana zaštićena najamnina te je
stavkom 1) istog članka određeno da se zaštićena najamnina određuje na temelju
uvjeta i mjerila koja utvrđuje Vlada R. H., a koja mjerila se sukladno
stavku 2) utvrđuju ovisno o opremljenosti stana, iskoristivosti stana, troškovima
održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade kao i o platnim mogućnostima
obiteljskog domaćinstva najmoprimca. Nadalje, odredbom čl. 13. ZNS propisana je
obveza najmodavca da održava stan koji se daje u najam u stanju pogodnom za
stanovanje, sukladno ugovoru o najmu.

12. Nadalje, sukladno odredbi čl. 89.st.1 i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima ("NN" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,
141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, nadalje: ZV), propisano je da
troškove održavanja i sanacije zajedničkog dijela nekretnine snose svi suvlasnici
razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

13. Dakle, Zakonom o najmu stanova vlasnicima je isključeno pravo na posjed stana
i nemaju nikakav utjecaj na bitne sastojke ugovora o najmu kako u pogledu izbora
najmoprimca tako niti u pogledu trajanja ugovora i visine najamnine, a značajno je
ograničeno njihovo pravo na otkaz ugovora o najmu, a iz svega navedenog jasno
proizlazi da tužitelji nisu dobrovoljno u predmetnom odnosu najma.

*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450

6 Pn-215/2021

14. Osim toga, vlasnici stanova dužni su održavati stan u stanju koje je prikladno za
stanovanje te u skladu s citiranim odredbama ZV plaćati doprinos za zajedničku
pričuvu, pa je pored ograničenog prava vlasnika na ostvarivanje zarade od najma
evidentno da predmetna zaštićena najamnina niti ne pokriva troškove pričuve za
predmetni stan.

15. Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da je tužena, propisujući Zakonom o najmu
stanova niz zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca, uvela ograničenja za
vlasnike stanova te time nametnula prekomjerni individualni teret istima te da
pozitivnim propisima nije ostvarila pravednu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta
jer je taj teret prebačen samo na jednu skupinu- najmodavce stanova sa zaštićenim
najmoprimcem (najmodavac je isključen iz posjeda stana, nema utjecaj na izbor
najmoprimca ni bitne sastojke ugovora, ograničeno mu je pravo na otkaz najma,
vjerojatnost da zaštićeni najmoprimac dobrovoljno napusti stan je u pravilu neznatna,
dodatno najmodavac mora plaćati pričuvu, u obvezi je održavati stan, te konačno
izračun mjesečne zaštićene najamnine u izravnoj opreci sa tržišnoj najamninom)
čime je povrijeđeno njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Ustavom
R. H. i KZLJP i to čl. 1. Protokola 1. uz
Konvenciju koja je u odnosu na tuženu stupila na snagu 5.studenog 1997. ( Tako i
VS RH Rev-1104/2018)

16. S tim u vezi navodi se kako je u predmetu S. protiv R. H.
utvrđeno da je temeljni problem zbog kojeg je utvrđena povreda Konvencije tiče
samog zakonodavstva i to stoga što je R. H. trebala poduzeti
odgovarajuće mjere kojima bi osigurala relativno osjetljivu ravnotežu između interesa
najmodavaca uključujući njihovo pravo na ostvarivanje dobiti od svoje imovine, te
općeg interesa zajednice uključujući dostupnost zadovoljavajućeg smještaja građana
u lošijem položaju.

17. Osim toga, u ovom predmetu je utvrđeno da je zaštićena najamnina mnogostruko
manja od utvrđene tržišne najamnine za slične nekretnine.

18. Dakle, u ovom predmetu utvrđena je uzročno posljedična veza između propusta
države da unutar zakonodavstva uredi predmetne odnose najmodavca i
najmoprimca, te neosporno nastale štete na strani tužitelja u vidu umanjenja imovine,
slijedom čega je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice spram tužene radi naknade štete
u visini najamnine koju bi ostvarivala da nema predmetnih ograničenja i to u visini
naknade tržišne vrijednosti najamnine za predmetnu nekretninu budući nije utvrđeno
da je tužiteljica u okviru restriktivnih propisa tužene dodatno doprinijela nastanku
štete izuzev predmetne.

19. O tome se uostalom izjasnila sudska praksa prvostupanjskih i drugostupanjskih
sudova u brojnim postupcima koji su inicirani nakon odluke ESLJP-a u predmetu
S., M. – A. i dr. Dakle, postoji suglasan stav sudova da je tužena
RH svojom pasivnošću da uredi pitanje najamnine na način da postigne potrebnu
ravnotežu između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava prouzrokovala
štetu u vidu izmakle koristi na strani vlasnika te da je u obvezi nadoknaditi je u
iznosima koje utvrdi primjerenima. Tako je i u konkretnom slučaju dužna tužiteljici
naknaditi štetu u vidu izmakle koristi u presuđenom iznosu.

*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450

7 Pn-215/2021

20. Nadalje, neosnovano tužena navodi da je cjelokupno potraživanje tužiteljice zastarjelo.

21. Naime, zastara prema odredbi članka 215. stavak 1. ZOO-a počinje teći prvog
dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako
zakonom nije propisano što drugo.

22. Predmetna tražbina tužiteljice odnosi se na naknadu štete, izmaklu dobit od
najamnine, a ona dospijeva mjesečno. Stoga se radi o trogodišnjem zastarnom roku
iz članka 230. stavka 1. ZOO-a.

23. Zatezna kamata na novčanu obvezu teče od dana kada je dužnik zakasnio s
ispunjenjem novčane obveze (članak 29. stavak 1. ZOO-a), a obveza naknade štete
smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete (članak 1086. ZOO-a). Stoga se
ovdje dan početka zastare poklapa s danom dolaska u zakašnjenje.

24. Tužitelji su se obratili tuženoj u mirnom postupku 2021.

25. Ovaj sud je ocijenio neosnovanim prigovor zastare primjenom odredbi članka

215. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj: 35/05, 41/08,
125/11, 78/15, 29/18 i 126/21- dalje u tekstu: ZOO) koja određuje da zastara počinje
teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje
obveze, ako zakonom nije propisano što drugo i odredbe članka 230. stavka 1. istog
Zakona kojom je određeno da naknada štete - gubitak zarade od najamnine
zastarijeva u trogodišnjem zastarnom roku. Rukovodeći se činjenicom da se tužitelj
sa zahtjevom za mirno rješenje spora ODO obratio

12.veljače 2021. s kojim datumom je došlo do zastoja zastare u smislu članka 186.a
stavka 3. ZPP, zaključuje da nije protekao zastarni rok u odnosu na utuženo
potraživanje koje se odnosi na razdoblje od veljače 2018. do siječnja 2023. Ujedno
utvrđuje da nije došlo niti do zastare samog prava jer se suprotno navodima tuženice
ne radi o tražbini iz članka 227. ZOO.

26. Zakon o najmu stanova donesen je 2006., a Konvencija o zaštiti ljudskih prava i
temeljnih sloboda u odnosu na RH stupila je na snagu 5. studenoga 1997. Tuženica
se obvezala istu primjenjivati te se obvezala i postojeće propise uskladiti s preuzetim
međunarodnim obvezama. US RH u rješenju U-I-762/1996
od 31. ožujka 1998. nije našao da bi odredbe članaka 6. – 8. ZNS bile protivne
Ustavu RH i citiranoj Konvenciji i Protokolima 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju. To ne
znači da vlasnici stanova, nakon što su se mogli pozvati na Konvencijsko pravo već

1997., nisu imali pravnu osnovu za utuženje tražbine kao što je predmetna. Iz
navedenog nije odlučno kada je donesena odluka u predmetu S., niti je ta
odluka bitna za pitanje početka tijeka zastare tražbine jer su vlasnici i prije donošenja
te odluke pozivom na konvencijsko pravo mogli nakon 5. studenoga 1997., u
sudskom postupku zahtijevati ostvarenje svoje tražbine, kao što su to učinili tužitelji iz
citiranih odluka EU suda. Pitanjem zastare u odlukama S. i dr. EU sud nije se
bavio. Osim toga ni jednim posebnim ni specijalnim propisom za tražbine kao što je
predmetna nije propisan izuzetak vezano za početak tijeka zastare niti neki drugi
zastarni rok. Zato nema razloga predmetnu štetu drugačije tretirati od bilo koje druge
štete i početak zastare vezati za neke druge okolnosti. Tužiteljica kao i svi ostali
vlasnici mogli su i pored iznesenog shvaćanja US RH o ustavnosti ZNS,

*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450

8 Pn-215/2021

nakon stupanja na snagu Konvencije, osnovano, pozivom na konvencijsko pravo
pokretati tužbe za naknadu štete (o ovome se izjasnilo VSRH u odluci Rev-
1104/2018. od 22. siječnja 2019.).

27. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi da tražbina tužitelja nije zastarjela,
računajući rok od kada je podnesen prijedlog za mirno rješenje spora 12.veljače

2021. slijedom čega proizlazi da niti najstarije potraživanje dospjelo 15.veljače 2018.
nije u zastari odnosno da je prigovor zastare u cijelosti neosnovan.

28. U odnosu na prigovor tuženika da nema uzročno posljedične veze između štetne
radnje i štete zbog toga što je tuženik pod 2) stekao predmetnu nekretninu naknadno
i to ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim sa M. K., navodi
se da je u odluci US RH broj U-I-3242/2018 od 14.rujna 2020. navedeno
da "odredbe ZoNS-a štite vlasništvo kao takvo i nositelje prava vlasništva ma tko god
oni bili, pa u tom smislu nije relevantno je li tužitelj izvorni vlasnik ili je naknadni
stjecatelj odnosno "nakupac" pri čemu se naziv "nakupac" odnosi na pravnu ili fizičku
osobu koja je vlasništvo stekla na spekulativan način, zlouporabom okolnosti u
kojima pojedini vlasnici stanova "opterećeni" stanarskim pravima odnosno zaštićenim
najmoprimcima nisu imali izbora osim stanove prodati ispod njihove tržišne
vrijednosti, o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.

29. Naime, ovdje se radi o tome da je tužitelj pod 2) stekao predmetnu nekretninu od
svog oca kao izvornog vlasnika Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju iz 2018., dakle,
valjanim naplatnim pravnim poslom temeljem kojeg se prenosi pravo vlasništva sa
primatelja uzdržavanja na davatelja odmah, odnosno trenutak stjecanja nije vezan uz
smrt primatelja uzdržavanja, pa sukladno tome tužitelj pod 2) kao vlasnik trpi štetu
uslijed činjenice da je u utuženom razdoblju bio spriječen naplatiti najamninu za svoj
stan u visini slobodno ugovorene, tržišne vrijednosti najamnine, pri čemu tužitelj nije
dužan dokazati da bi predmetnu nekretninu iznajmio jer bi se na taj način tražilo od
vlasnika da dokaže nemoguće obzirom da zbog nametnutih ograničenja prava
vlasništva nije ni mogao iznajmljivati predmetni stan. Stoga je neodlučno za ocjenu
osnovanosti tužbenog zahtjeva da je tužitelj pod 2) predmetnu nekretninu stekao
naknadno jer navedena okolnost ne mijenja činjenicu da je on vlasnik kojemu su kao
takvome nametnuta naprijed navedena ograničenja prava vlasništva i zbog čega ima
pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i
zaštićene najamnine.

30. U pogledu visine naknade, sud je na prijedlog tužitelja pribavio podatke o tržišnoj
cijeni najamnine za utuženo razdoblje, za stan slične površine i pozicije, kako je
naprijed u obrazloženju presude i navedeno. Sud je utvrdio PU i to podatke o
visini najma stanova koji se nalaze u istoj ulici odnosno na području istog kvarta.
Iznos ugovorene mjesečne najamnine za svaki od stanova koji su navedeni u
podacima PU sud je podijelio sa površinom navedenih stanova i na
takav način utvrdio prosječnu cijenu najma za svaki od dostavljenih stanova. Tako
dobivena prosječna cijena najma stana po m2 pomnožena je sa površinom
predmetnog stana kako bi sud utvrdio tržišnu cijenu najma predmetnog stana te ista
iznosi 58,58 kuna / m2 mjesečno.

*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450

9 Pn-215/2021

30.1. Nadalje, osnovano tuženik prigovara pomanjkanju aktivne legitimacije na strani
tužitelja pod 2) za razdoblje do 16.studenog 2018. budući u tom periodu nije bio
vlasnik stana te istome ne pripada niti pravo na naknadu štete zbog nemogućnosti
korištenja nekretnine.

31. U konkretnom slučaju, tužitelj potražuje tržišnu najamninu umanjenu za poreze
na dohodak od imovine te poreze i prireze te umanjeno za zaštićenu najamninu, te
sukladno suvlasničkom udjelu tužitelja od po 1/3 svaki proizlazi da tužitelju pod 1)
pripada u cijelosti iznos od 71.738,54 kune dok tužitelju pod 2) pripada iznos
umanjen za najamnine izgubljene u razdoblju od 15.veljače 2018. do 15. studenog

2018. odnosno pripada mu u konačnici iznos od 8.713,98 eura odnosno 65.655,47
kune ( umanjeno je za razdoblje od 15.veljače 2018. pa do 15.studenog 2018.)

32. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada pravo na zatezne kamate temeljem odredbe
članka 29. ZOO-a od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

33. U odnosu na prigovor tužene da ne bi trebalo uzeti u obzir razdoblje koje nije
obuhvaćeno zahtjevom za mirno rješenja spora navodi se da se ovdje radi o
potraživanju koje proizlazi iz iste činjenične i pravne osnove te je po mišljenju suda
zahtjev bio dovoljno određen u pogledu osnova i visine, pa kako je svrha podnošenja
istog eventualno sklapanje nagodbe prije podnošenja tužbe, do koje nije došlo to
tužitelj osnovano potražuje sve što mu temeljem istovjetnog tužbenog zahtjeva
pripada.

34.Slijedom svega navedenog, sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, te
je odlučeno kao u izreci.

35. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155.
ZPP-a, odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku
sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („NN“ broj 142/12, 103/14) slijedom čega je priznat sastava
tužbe 100 bodova, sastava podneska od 8.studenog 2021. 100 bodova, zastupanje
na ročištu od 22.ožujka 2022. 100 bodova, sastav podneska od 7.travnja 2022. 25
bodova, zastupanje na ročištu od 30.lipnja 2022. 100 bodova, sastav podneska

15.rujna 2022. 250 bodova, te zastupanje na ročištu od 24.siječnja 2023. 250
bodova, sastav podneska od 2.veljače 2023. 62 boda, te zastupanje na ročištu od

13.travnja 2023. 250 bodova, odnosno sveukupno 1237 bodova, umnoženo sa
vrijednosti boda ( Tbr 50 OT) 18.555,00 kuna uvećano za pristojbu tužbe 1.160,00
kuna te presude 2.000,00 kuna sveukupno iznosi 21.715,00 kuna odnosno
sveukupno 2.882,08 eura. Budući tužitelji nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu
tužbenog zahtjeva odnosno uspjeli su sa 98,96 % tužbenog zahtjeva to je istima
priznat parnični trošak u cijelosti kao što je zatraženo.

36. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 19. svibnja 2023.

Sutkinja Maja Anušić v.r.

*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450

10 Pn-215/2021

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi
putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa
presude.

Dna:

 pun. tužitelja
 zz. tuženika
 u spis