Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac
Split

Poslovni broj: P-2634/2022-14

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja Z. A., M. B., L. Č., G. S.,
S. G., L. K., R. K., B. L., D. M.,
P. S., Z. T., J. U., D. i A. Z., i V.
Z., kao Suvlasnika stambene zgrade, S., zastupani po
upravitelju S.-u. d.o.o., OIB: , S., a on po
punomoćnici A. Č., odvjetnici u S., protiv tuženika
G. d.d., OIB:, S., zastupanog po
odvjetnicima iz O.u. M., B. i V. d.o.o. u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14.travnja 2023. u
prisutnosti punomoćnice tužitelja A. Č., odvjetnice u S., i zamjenice
punomoćnika tuženika B. B., odvjetnice u O. M., B. i V.
d.o.o. u S., na ročištu za objavu i uručenje presude dana 19.svibnja 2023.,

p r e s u d i o j e:

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne
isprave javnog bilježnika I. B. iz S. posl. br. Ovrv-625/2007
od 22.veljače 2007. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati
iznos od 4.023,99 EUR/30.318,75 kn na ime glavnog duga zajedno sa
zateznom kamatom koja teče od dospijeća pa do isplate i to po stopi koja
se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena, tekućim na iznos od

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.09.2004. do isplate - 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.10.2004. do isplate - 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.11.2004. do isplate - 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.12.2004. do isplate - 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.01.2005. do isplate

- 804,80 EUR / 6.063,75 kn od 10.02.2005. do isplate

Fiksni tečaj konverzije 7.53450





2

Posl.br. P-2634/2022-14

- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.02.2005. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.03.2005. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.04.2005. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.05.2005. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.06.2005. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.07.2005. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.08.2005. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.09.2005. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.10.2005. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.11.2005. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.12.2005. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.01.2006. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.02.2006. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.03.2006. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.04.2006. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.05.2006. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.06.2006. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.07.2006. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.08.2006. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.09.2006. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.10.2006. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.11.2006. do isplate
- 114,97 EUR / 866,25 kn od 16.12.2006. do isplate, kao i u dijelu kojim je
tužitelju priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 150,55 EUR/1.134,30
kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja prijedloga
za ovrhu do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženiku trošak cjelokupnog
postupka u iznosu od 5.774,53 EUR/43.508,20 HRK, dok se za više
zatraženi trošak preko dosuđenog iznosa zahtjev tuženika odbija kao
neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I.
B. iz S. posl. broj Ovrv-625/07 od 22. veljače 2007. određena je ovrha
kojom je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, da ovrhovoditelju, sada tužitelju, namiri
novčanu tražbinu u iznosu od 6.898,23 EUR/51.974,68 kn na ime glavnog duga sa
zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od
dospijeća do isplate, te su tužitelju priznati troškovi u iznosu od 150,55 EUR/1.134,30
kn sa zateznom kamatom od podnošenja prijedloga za ovrhu do konačne isplate.
Predmetno dugovanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi i to izvatku iz poslovnih
knjiga-izvod otvorenih stavaka za dugovanje zajedničke pričuve za stambeni prostor
u zgradi S., za razdoblje od 30. lipnja 2004. do 31. prosinca 2006.

Fiksni tečaj konverzije 7.53450



3

Posl.br. P-2634/2022-14

2. Protiv navedenoga rješenja tuženik je izjavio prigovor (sada odgovor na
tužbu), kojim pobija citirano rješenje u cijelosti te osporava postojanje bilo kakvog
dugovanja ili obveze prema tužitelju. Također prigovara prijedlogu za ovrhu, sada
tužbi, u kojoj nije vidljivo na čemu zasniva svoje potraživanje obzirom ovršenik ima
registrirano sjedište na adresi, S.. Nadalje, ovršenik ističe da
nema s ovrhovoditeljem sklopljen nikakav ugovor iz kojeg bi proizlazila nekakva
ovršenikova obveza, kao ni drugi eventualno zaključeni ugovor koji bi se
automatizmom mogao proširiti na ovršenika. Stoga predlaže da sud ukine pobijano
rješenje o ovrsi i sve provedene radnje.

3.Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Ovrv-269/07 od 23. svibnja

2007. stavljeno je izvan snage pobijano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu
kojim je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te odlučeno da će se
postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu posl. broj P-1129/07 od 31. prosinca

2008., navedeni sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj
stvari, te je po pravomoćnosti odlučeno spis dostaviti Općinskom sudu u Splitu kao
stvarno i mjesno nadležnom sudu.

5. U nastavku postupka tužitelj navodi da se tuženikov poslovni prostor nalazi
u gabaritima zgrade, a to što nije dobio posebnu anagrafsku
oznaku ne oslobađa ga obveze plaćanja zajedničke pričuve, te tvrdnja da nije
potpisao Međuvlasnički ugovor nije od utjecaja na meritum spora jer kada takav
ugovor potpiše većina suvlasnika prema veličini suvlasničkih udjela, on obvezuje sve
ostale suvlasnike. U odnosu na visinu potraživanja navodi kako se do mjesečnog
iznosa pričuve dolazi na način da se pomnoži kvadratura predmetnog prostora sa
koeficijentom pričuve, koji za stambeni prostor iznosi 0,20 EUR/1,54 kn, dok se
koeficijent za poslovni prostor obračunava tako da se koeficijent za stambeni prostor
uvećava za 25% pa je u konkretnom slučaju do mjesečnog iznosa pričuve od 114,97
EUR/866,25 kn došlo na način da se pomnožila kvadratura poslovnog prostora
tuženika od 450 m2 s koeficijentom pričuve od 0,29 EUR/1,93 kn. Nadalje, tužitelj je
s obzirom na istaknuti prigovor zastare na ročištu održanom 11. rujna 2014. povukao
tužbeni zahtjev za iznos od 2.874,24 EUR/21.655,93 kn s datumom dospijeća 9.
veljače 2005., koji se odnosi na neplaćeni iznos pričuve u razdoblju od siječnja 2002.
do kolovoza 2004.

5.1. U nastavku postupka tuženik je ustrajao u prigovoru promašene pasivne
legitimacije kao i nedostatcima u pogledu aktivne legitimacije na strani tužitelja,
navodeći da nije sporno da je tuženik suvlasnik zgrade sagrađene na nekretnini
označenoj kao čest. zem.6585, Z.U.15050, K.O. S., niti spori tužiteljima da su isti
suvlasnici na istoj nekretnini u odgovarajućim omjerima. Tuženik pojašnjava da se u
konkretnom slučaju na jednoj nekretnini i to čest.zem.6585, K.O. S. na kojoj postoji
jedna jedina zgrada, za koju postoji 5 ulaza i to, ali
nije jasno temeljem čega bi po stajalištu suda u presudama koje su ukinute u ovom
postupku zauzeo stav da jedan ulaz ima pravnu osobnost, u ovom slučaju
dok drugi ulaz nema u ovom slučaju. Tuženik
navodi da je nesporno da ulaz kao ni ostali ulazi broj nisu
nikada platili ni lipu na ime zajedničke pričuve, niti je to tuženik od
njih ikada tražio, već je sam održavao svoj ulaz ulažući u zajedničke dijelove ulaza

Fiksni tečaj konverzije 7.53450



4

Posl.br. P-2634/2022-14

. Dalje navodi da su dva neovisna sudska vještaka za graditeljstvo
koje je angažirao tuženik i to N. K. O. i R. M. u svojim
vještvima naveli da samostalan ulaz anagrafske oznake predstavlja
samostalnu funkcionalnu cjelinu, a iz samih vještva je razvidno da je i visina iznosa
tužbenog zahtjeva upitna. Naime, tužitelj nikada nije pružio dokaz na okolnost da bi
najmanji iznos pričuve za poslovni prostor bio 0,25 EUR/1,91 kn pa tuženik osporava
taj iznos. Koliko je tuženiku poznato iznos zajedničke pričuve pri izračunu za ostale
tužitelje ne ulazi ni kvadratura stubišta, hodnika, prostora za lift i sl., ali je sve to
tuženiku uračunato u njegov iznos pričuve, jer se iznos kvadrata upisan u zemljišniku
jednostavno pomnožio odgovarajućim koeficijentom. Iz navedenog proizlazi da je i
aktivna legitimacija u pogledu navedene nekretnine sporna jer iz dostavljenog
Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju, oba od 26.
veljače 2007., nije razvidna površina koju zaprima ulaz, niti razvidna
površina koju bi imao poslovni prostor tuženika unutar istog ulaza odnosno uopće
površina u vlasništvu tuženika. Isto prigovara valjanosti Međuvlasničkog ugovora iz
razloga što tužitelj nije dokazao da bi ga potpisalo više od 50% suvlasnika. Tuženik
navodi da je faktički nemoguće utvrditi koju površinu zauzima jedan ulaz zgrade
naspram drugog ulaza, obzirom da etažiranje na nekretnini nije provedeno pa tužitelj
nije priložio u spisu ikakav geodetski elaborat na okolnost površine, odnosno gabarita
koje zauzimaju pojedini ulazi pa je zbog toga i visina tužbenog zahtjeva neodređena.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Izvoda otvorenih stavaka-
izvadak iz poslovnih knjiga za razdoblje od 30. lipnja 2004.-31. prosinca 2006.,
Ugovora o upravljanju zgradom u S., od 26. veljače 2007.,
Međuvlasničkog ugovora koji su 26. veljače 2007. sklopili suvlasnici stambeno
poslovne zgrade u S., uz privitku potpisa suvlasnika, pregledom
prijedloga predlagatelja G. d.d. protiv predloženika-suvlasnika zgrade
označene kao pod poslovnim brojem IR-142/08, Izvatka
iz zemljišne knjige Z.U.15050, K.O. S. od 4. siječnja 2010., Izvatka iz knjige
položenih ugovora, poduložak 2286, 12221, 2287, K.O. S. od 28. listopada 2013.,
Izvatka iz zemljišne knjige Z.U. 15050, K.O. S. od 28. listopada 2013.,
Međuvlasničkog ugovora sklopljenog od strane suvlasnika stambene zgrade
S., sagrađene na čest.zem. 6585/2, K.O. S. od 10. siječnja

2002. uz privitak 1-popis suvlasnika, Elaborata sudskog vještaka za graditeljstvo
N. K. izrađenog na zahtjev tuženika za položaj funkcionalnosti poslovnih
prostora u odnosu na stambeni prostor u gornjim etažama zgrade, Elaborata
sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina R. M. od 2. veljače

2012., Uvjerenja G. S., Odsjeka za geodeziju, Klasa: 930-01/15-01/0545,
Urbroj: 2181/01-16-03/04-15-2 od 19. prosinca 2015., Potvrde G. S.,
Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za graditeljstvo, Klasa:
361-08/15-01/00255, Urbroj: 2181/1-03-02/10-16-0003 od 13. siječnja 2016.,
Rješenja G. S., Službe za imovinskopravne poslove, izgradnju i geodeziju,
Odsjek za geodeziju, Klasa: 930-01/15-01/545, Urbroj: 2181/01-16-03/03-15-2 od 9.
prosinca 2015., Obavijesti Zavoda za izgradnju S. od 25. rujna 1981. naslovljenog
na tuženika, Obavijesti o kućnim brojevima Zavoda za izgradnju S., Sektor za
gospodarenje građevinskim zemljištima od 5. kolovoza 1981., vještačenja sudskog
vještaka i procjenitelja za graditeljstvo J. Š. izrađenog na zahtjev Općinskog
suda u Splitu u predmetu posl. broj Povrv-2966/18, Ugovora o upravljanju zgradom u
S., od 11. prosinca 2014. uz suglasnost u prilogu, Popisa
suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima na adresi .u S.,

Fiksni tečaj konverzije 7.53450



5

Posl.br. P-2634/2022-14

Presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj -311/2020 od 4. lipnja 2020.,
presude Općinskog suda u Splitu posl. broj Povrv-975/19 od 15. studenog 2019.,
Presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj -318/2020 od 13. siječnja 2021.,
Presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Povrv-366/2019 od 1. travnja 2021.,
Presude Općinskog suda u Splitu posl. broj Povrv-345/19 od 21. siječnja 2021.,
Presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Povrv-364/19 od 4. veljače 2021.,
Presude Općinskog suda u Splitu posl. broj Pi-732/12 od 23. studenog 2012. uz
potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, Presude Županijskog suda u Zadru posl. broj -
940/22 od 11. listopada 2022., Presude Visokog trgovačkog suda RH posl. broj -
2705/2021 od 14. srpnja 2022., Presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Povrv-
366/2019 od 1. travnja 2021., Presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Povrv-
363/2019 od 10. veljače 2022. i Presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Povrv-
372/2020 od 24. lipnja 2022.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je isplata zajedničke pričuve koja je odredbom čl. 90.
st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96,
68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09,
143/12, 152/14, 81/15, 94/17, nadalje: ZV) definirana kao namjenski vezana
zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće
troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće
tih troškova. Tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 4.023,99 EUR/30.318,75
kn na ime zajedničke pričuve za razdoblje od rujna 2004. do prosinca 2006.

9. Između parničnih stranka sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva,
pasivna legitimacija tuženika i aktivna legitimacija tužitelja, te istaknuti prigovor
zastare.

10. U ovom postupku donesena je presuda posl.broj P1-4372/09 od 13.
listopada 2009. kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog
bilježnika I. B. iz S. posl. broj Ovrv-625/07 od 22. veljače 2007. kojim
je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana namiri tužitelju tražbinu u iznosu od

6.898,23 EUR /51.974,68 kn na ime glavnice sa zakonskom zateznom kamatom od
dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, kao i dijelu kojim su tužitelju
priznati troškovi postupka u iznosu od 150,55 EUR/1.134,30 kn sa zateznom
kamatom od podnošenja prijedloga za ovrhu do konačne isplate, te je naloženo
tužiteljima da naknade tuženiku troškove parničnog postupka.

10.1. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj, povodom koje je
rješenjem poslovni broj Gžo-79/10 od 26. svibnja 2011. ukinuta presuda Općinskog
suda u Splitu posl. broj P1-4372/09 od 13. listopada 2009. te je predmet vraćen na
ponovno suđenje. Iz obrazloženja ukidne odluke navodi se da ako je tuženik vlasnik
poslovnog prostora kao posebnog dijela poslovno stambene zgrade koja je u
suvlasništvu tužitelja, onda je tuženik kao suvlasnik te nekretnine u obvezi plaćati
zajedničku pričuvu namijenjenu za održavanje nekretnine, a zbog pogrešnog stava
prvostupanjskog suda da tuženik nije dužan plaćati zajedničku pričuvu izostalo je
utvrđenje drugih relevantnih činjenica o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

Fiksni tečaj konverzije 7.53450



6

Posl.br. P-2634/2022-14

11. Ovaj sud je o osnovanosti tužbenog zahtjeva po drugi put odlučio
presudom i rješenjem posl. broj Pi-741/11 od 27. listopada 2014., na način da je
presudom ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I.
B. iz S. posl. broj Ovrv-625/07 od 22. veljače 2007. kojim je naloženo
tuženiku da u roku od 8 dana namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 4.023,99
EUR/30.318,75 kn na ime glavnice sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća
svakog pojedinačnog iznosa do isplate, kao i dijelu kojim su tužitelju priznati troškovi
postupka u iznosu od 150,55 EUR/1.134,30 kn sa zateznom kamatom od
podnošenja prijedloga za ovrhu do konačne isplate, te je tužbeni zahtjev tužitelja u
tom dijelu odbijen. Rješenjem istog poslovnog broja utvrđeno je da je tužba
povučena u dijelu koji se odnosi na potraživanje tužitelja za isplatom iznosa od

2.874,24 EUR/21.655,93 kn, te je u tom dijelu ukinuto rješenje o ovrsi javnog
bilježnika I. B. iz S. posl. broj Ovrv-625/07 od 22. veljače 2007. koji se
odnosi na isplatu navedenog iznosa sa zateznom kamatom od 9. veljače 2005. do
isplate. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da se u konkretnom slučaju
više ulaza suvlasničkih nekretnina nalazi na jednoj čestici, ali je svaki ulaz zgrade
. sklopio svoj Međuvlasnički ugovor o upravljanju
nekretninom kojim određuje upravitelja, predstavnika suvlasnika, veličinu pričuve i sl.,
a što su tužitelji kao suvlasnici nekretnine ulaza, sklopili svoj
Međuvlasnički ugovor, ali isti nije sklopljen na nivou cijele nekretnine koja obuhvaća
sve ulaze kojim bi se odredilo da će upravljanje biti
zajedničko ili odvojeno, ali se iz Međuvlasničkog ugovora za suvlasnike ulaza
. vidi da se isti ne odnosi na tuženika pa je prigovor promašene
aktivne legitimacije tuženika u cijelosti osnovan.

11.1. Povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv citirane presude, rješenjem
Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžp-134/2015 od 26. kolovoza 2016. ukinuta je
presuda Općinskog suda posl. broj Pi-741/14 od 27. listopada 2014. i rješenje istog
poslovnog broja pod točkom III. izreke kojom je tužiteljima naloženo da tuženiku
naknade parnični trošak i u tom dijelu je predmet vraćen sudu prvog stupnja na
ponovno suđenje. Iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja proizlazi da se u
konkretnom slučaju radi o stambenoj zgradi sagrađenoj na čest.zem.6585,
Z.U.15050, K.O. S., koja zgrada ima više ulaza (5) s istim nazivom ulice, ali
različitim kućnim brojevima. Nadalje, zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva
nije pravilan iz razloga što prvostupanjski sud gubi iz vida načelo pravnog jedinstva
nekretnine propisanog odredbom čl. 9. ZV koji vrijedi za posebne dijelove nekretnine
kao što su stanovi ili poslovni prostori, prema kojoj i posebnu nekretninu ne bi
predstavljao poslovni prostor u zgradi bez obzira kako je funkcionalno objedinjen.
Kako je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik posebnog dijela predmetne
nekretnine, i to baš poslovnog prostora, koji upis se sukladno zakonskoj presumpciji
iz čl. 370. st. 2. ZV-a smatra upisom vlasništva posebnog dijela nekretnine
neodvojivo povezanog s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine
odredbama stavka 3. i 4. istog članka, po ocjeni drugostupanjskog suda tuženik je u
obvezi plaćati pričuvu. Prvostupanjski sud nije utvrdio točnu površinu posebnog dijela
nekretnine za koji je tuženik u obvezi plaćati pričuvu pa ni visina potraživanja tužitelja
nije utvrđena, slijedom čega pobijanu presudu nije moguće preinačiti, pa je ista
ukinuta i vraćena na ponovno suđenje.

12. Rješenjem ovog suda posl. broj P-4236/2021 od 28. travnja 2022.
utvrđeno je da je tužba u ovoj stvari povučena te je tužitelj obvezan da isplati

Fiksni tečaj konverzije 7.53450



7

Posl.br. P-2634/2022-14

tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.143,21 EUR/23.682,50 kn, koja
odluka je donesena nakon što tužitelj nije pristupio na ročište za glavnu raspravu
zakazanu za dan 28. travnja 2022., iako uredno obaviješten.

12.1.Povodom prijedloga tužitelja od 6. svibnja 2022. za povratom u prijašnje
stanje zbog propuštanja pristupa na ročište, sud je na ročištu za glavnu raspravu
održanom 5. srpnja 2022. dopustio prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

13. Odredbom članka 85. stavak 2. ZV-a propisano je da su suvlasnici dužni
sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove
zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, dok je odredbom članka 89.
stavak 1., istog zakona, propisano da troškove za održavanje i za poboljšavanje
nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima,
ako nije drugačije određeno, dok je odredbom članka 2. istog članka propisano da
doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja
nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici
razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije što drugo drukčije određeno

13.1. Prema odredbi čl. 380. ZV-a sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su
dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem,
odnosno višegodišnjem programu, a sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni
uplaćivati, prema st. 2 iste odredbe, najmanje u visini koja odgovara 0,54%
vrijednosti njihovog posebnog dijela, godišnje, koja sredstva su suvlasnici, prema st.
4 iste odredbe, dužni uplaćivati mjesečno.

13.2. Nadalje, odredbom članka 90. stavak 2. ZV-a propisano je da zajedničku
pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene
većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika
donio sud s obzirom na predviđene troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih
suvlasnika, a stavkom 3. istog članka propisano da zajedničkom pričuvom upravljaju
suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo
kojeg suvlasnika, uloženom na način da donese plodove.

13.3. Prema odredbi članka 93. stavak 1. i 2. istog Zakona upravitelj, bio
postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom
kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne
djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. Nadalje, u
upravljanju nekretninom upravitelj je ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine
postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje ovlasti da opunomoćuje
stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

14. Prije odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je odlučiti o
materijalnopravnom prigovoru zastare, čija osnovanost ima za posljedicu odbijanje
tužbenog zahtjeva.

14.1. Naime, odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ( („Narodne
novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, nadalje:
ZOO) propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije
određen neki drugi rok zastare. Odredbom čl. 226. st. 1. ZOO je za zastaru tražbine
isplate zajedničke pričuve propisan drugi rok zastare pa se stoga ne može primijeniti

Fiksni tečaj konverzije 7.53450



8

Posl.br. P-2634/2022-14

opći zastarni rok. Tražbina isplate zajedničke pričuve je tražbina povremenih davanja
koja dospijeva godišnje ili u kraćim razdobljima te se stoga ima primijeniti zastarni rok
od tri godine propisan odredbom čl. 226. st. 1. ZOO. Zastara počinje teći prvoga
dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako
zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO). Dakle,
zastarni rok od tri godine počeo je teći od slijedećeg dana od dana dospijeća svake
pojedine obveze na isplatu zajedničke pričuve, a zastarni rok je tužitelj prekinuo
sukladno odredbi čl. 241. ZOO podnošenjem prijedloga za ovrhu koji se sada smatra
tužbom.

14.2. Kako konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu
mjesečne pričuve s najstarijim datumom dospijeća 15.rujna 2004. s tim da rok
zastare teče od sljedećeg dana, to do podnošenja prijedloga za ovrhu javnom
bilježniku dana 16.veljače 2007. nije protekao zastarni rok od tri godine niti za jedan
utuženi iznos. Slijedom navedenoga, prigovor zastare za utuženo potraživanje prema
konačno uređenom tužbenom zahtjevu u cijelosti je neosnovan. U vezi s prigovorom
zastare valja napomenuti i da je tijekom postupka tužitelj povukao tužbu za isplatom
iznosa od 2.874,24 EUR/21.655,93 kn, uvažavajući prigovor zastare istaknut od
strane tuženika (točka 11.obrazloženja).

15. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 26.veljače 2007., dakle sklopljenog
nakon utuženog razdoblja (stranica 24, prilog B spisa) razvidno je da je isti sklopljen
između suvlasnika stambeno-poslovne zgrade u S.. Odredbom
članka 6. predmetnog ugovora vidljivo je da su suvlasnici suglasni da upravljanje
zgradom, na temelju posebnog ugovora, povjere upravitelju S.-u. d.o.o.,
S. koji je registriran za poslove upravljanja. Iz odredbe članka 7. vidljivo je da su
suvlasnici ovlastili suvlasnika zgrade D. B. za predstavnika, te su je ujedno
ovlastili da s upraviteljem sklopi ugovor o upravljanju zgradom, da zastupa suvlasnike
pred upraviteljem i drugim osobama i dr. Predmetnom ugovoru priložen je popis od
14 vlasnika stambenog prostora zgrade (stranica 24, prilog B) bez
oznake njihovih suvlasničkih udjela (u površinama m2) i udjelima u troškovima
održavanja, te potpisima svih 14 suvlasnika, među kojima kao suvlasnik nije naveden
tuženik.

15.1. Iz Ugovora o upravljanju zgradom u S., od

26.veljače 2007. (stranica 24, prilog A spisa) proizlazi da je predstavnik stanara
D. B., kao zastupnik stanara zgrade u S., sklopio
predmetni ugovor s S.-u.d.o.o., kao upraviteljem, dakle opet se radi o
ugovoru koji je sklopljen nakon utuženog razdoblja.

15.2. Iz Izvoda otvorenih stavaka-Izvatka iz poslovnih knjiga za razdoblje od

30. lipnja 2004. -31. prosinca 2006. (stranica 5-6 spisa), vidljivo je da se predmetna
pričuva odnosi na zgradu u S., i to za razdoblje od 30. lipnja

2004. -31. prosinca 2006.

16. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 11.12.2014. (stranica 344 spisa)
razvidno je da je isti sklopljen između suvlasnika stambene zgrade u
S. dana 11.prosinca 2014. Odredbom članka 6. predmetnog ugovora vidljivo je da
su suvlasnici suglasni da upravljanje zgradom, na temelju posebnog ugovora,
povjere upravitelju S.-u.d.o.o., S. koji je registriran za poslove upravljanja.

Fiksni tečaj konverzije 7.53450



9

Posl.br. P-2634/2022-14

Iz odredbe članka 7. vidljivo je da su suvlasnici ovlastili suvlasnika zgrade H.
L. za predstavnika, te ga ujedno ovlastili da s upraviteljem sklopi ugovor o
upravljanju zgradom, da zastupa suvlasnike pred upraviteljem i drugim osobama i dr.
Predmetnom ugovoru priložen je popis od 13 vlasnika stambenog prostora zgrade
.. (stranica 345 spisa) bez suvlasničkih udjela (površinama u m2) i
udjelima u troškovima održavanja, te potpisima 8 vlasnika, s tim da na popisu kao
suvlasnik nije naveden tuženik.

16.1. Iz Ugovora o upravljanju zgradom u S. od

11.12.2014. (stranica 342 spisa) proizlazi da je predstavnik zgrade H. L.,
kao zastupnik zgrade u S., .sklopio predmetni ugovor sa S.-
u. d.o.o., S., kao upraviteljem zgrade, dakle opet se radi o ugovoru koji je
sklopljen nakon utuženog razdoblja.

17. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 10.01.2002. (stranica 75-80 spisa)
razvidno je da je isti sklopljen između suvlasnika stambene zgrade u
S. dana 10.siječnja 2002. Odredbom članka 8. predmetnog ugovora vidljivo je da
su suvlasnici suglasni da upravljanje zgradom, na temelju posebnog ugovora,
povjere upravitelju S.-u. d.o.o., S. koji je registriran za poslove upravljanja.
Iz odredbe članka 9. vidljivo je da su suvlasnici ovlastili suvlasnika zgrade D.
M. za predstavnika, te ga ujedno ovlastili da s upraviteljem sklopi ugovor o
upravljanju zgradom, da zastupa suvlasnike pred upraviteljem i drugim osobama i dr.
Predmetnom ugovoru priložen je popis od 14 vlasnika stambenog prostora zgrade
(stranica 81 spisa), te potpisima 10 vlasnika, s tim da na popisu kao
suvlasnik nije naveden tuženik, s tim da se ovaj međuvlasnički ugovor odnosio na
utuženi period.

17.1. Uvidom u Uvjerenje G. S., Odsjeka za geodeziju, Klasa: 930-
01/15-01/0545, Urbroj: 2181/01-16-03/04-15-2 od 19. prosinca 2015., Potvrdu G.
S., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za graditeljstvo,
Klasa: 361-08/15-01/00255, Urbroj: 2181/1-03-02/10-16-0003 od 13. siječnja 2016.,
Rješenje G. S., Službe za imovinskopravne poslove, izgradnju i geodeziju,
Odsjek za geodeziju, Klasa: 930-01/15-01/545, Urbroj: 2181/01-16-03/03-15-2 od 9.
prosinca 2015., te Obavijest Zavoda za izgradnju S. od 25. rujna 1981.
naslovljenog na tuženika (list 110-115), utvrđeno je da je zgrada,
S., u kojoj se nalazi tuženikov poslovni prostor samostalna uporabna cjelina,
odnosno posebni dio stambeno-poslovne zgrade izgrađene na kat.čest.zem. 1771/2
(sud.č.zem. 6585/2) k.o. S., anagrafske oznake S., , i da zajedno
s pripadajućim dijelovima predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, te se određuje
kućni broj zgradi u naselju S., izgrađenoj na kat. čest. 1771/2 (sud.č.zem. 6585/2)
k.o. S., i glasi:.... Dakle, iz dostavljene dokumentacije utvrđeno je da
se poslovni prostor tuženika nalazi u objektu koji nosi anagrafsku oznaku
, u S., a na tu adresu glasi i adresa sjedišta tuženika, te je kao
takva navedena već u prijedlog za ovrhu 2007.

18. Tužitelj s druge strane nije osporio navode tuženika niti pobio naprijed
navedene dokaze tuženika, niti je u tijeku postupka dokazao da je u utuženim
razdoblju sklopljen Međuvlasnički ugovor koji bi se odnosio na tuženika. Naime, u
niti jednom međuvlasničkom ugovoru koji je dostavljen u spis, pa i onom od

10.01.2002. tuženik nije u priloženom popisu naveden kao suvlasnik, niti je tužitelj po

Fiksni tečaj konverzije 7.53450



10

Posl.br. P-2634/2022-14

nalogu suda u spis dostavio Međuvlasnički ugovor koji bi se odnosio na u S.. Tužitelj nije ni na drugi način ničim dokazao obvezu tuženika kao
vlasnika posebnog (etažnog) dijela nekretnine na sudjelovanje u sredstvima pričuve
sukladno veličini suvlasničkog dijela, pa tako niti visina utvrđene pričuve ničim nije
dokazana, iako je sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a tužitelj bio dužan dokazati
da je tuženik pasivno legitimiran, što u konkretnom slučaju tužitelj nije učinio.

18.1. Kako je sud nedvojbeno utvrdio da je istaknuti prigovor promašene
pasivne legitimacije na strani tuženika u cijelosti osnovan, pa je samim time osnovan
i prigovor promašene aktivne legitimacije jer tužitelji nisu ovlašteni od tuženika
zahtijevati naplatu zajedničke pričuve po bilo kojoj osnovi, na temelju naprijed citirane
dokumentacije, to je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, a ostale dokaze kao
suvišne nije posebno obrazlagao.

19. Obzirom je ovaj postupak započeo prijedlogom za ovrhu temeljem
vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika, sada tuženika rješenje o
ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu
prigovora protiv platnog naloga, to je u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19,
80/22 i 114/22, nadalje: ZPP) odlučeno da se ukida platni nalog u dijelu kojim je
naloženo tuženiku da tužitelju u roku 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 4.023,99
EUR/30.318,75 kn na ime glavnog duga zajedno sa zateznom kamatom koja teče od
dospijeća pa do isplate, i u dijelu kojim je tužitelju priznat trošak ovršnog postupka u
iznosu od 150,55 EUR/1.134,30 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od
podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate, te je odlučeno kao u izreci ove presude
pod točkom I.

20. Svakako treba istaknuti da je pravomoćnim presudama Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj -2705/2021 od 14.srpnja 2022.,
Županijskog suda u Bjelovaru posl.br.Gž-311/2020 od 4.lipnja 2020. i posl. broj -
318/2020 od 13. siječnja 2021., te Županijskog suda u Zadru posl. broj -940/22 od

11. listopada 2022., odlučeno o zahtjevima tužitelja protiv tuženika i to kao
neosnovanim za isplatom zajedničke pričuve iz iste činjenične i pravne osnove na
kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje prema tuženiku u ovom predmetu, time da se
radilo o drugim vremenskim razdobljima.

20.1. Presudama Općinskog suda u Splitu posl. broj Povrv-975/19 od 15.
studenog 2019., Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Povrv-366/2019 od 1. travnja

2021., Općinskog suda u Splitu posl. broj Povrv-345/19 od 21. siječnja 2021.,
Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Povrv-364/19 od 4. veljače 2021., Općinskog
suda u Splitu posl. broj Pi-732/12 od 23. studenog 2012. uz potvrdu pravomoćnosti i
ovršnosti, i Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Povrv-366/2019 od 1. travnja 2021.,
posl. broj Povrv-363/2019 od 10. veljače 2022. i posl. broj Povrv-372/2020 od 24.
lipnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatom zajedničke
pričuve iz iste činjenične i pravne osnove na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje
prema tuženiku u ovom predmetu, time da se radilo o drugim vremenskim
razdobljima.

Fiksni tečaj konverzije 7.53450



11

Posl.br. P-2634/2022-14

20.2. Navedenim pravomoćnim presudama ocijenjeno je kako tužitelji ne
mogu osnovano od tuženika zahtijevati isplatu traženih novčanih iznosa na ime
zajedničke pričuve budući tuženik nije pasivno legitiman, te su tužbeni zahtjevi
tužitelja odbijeni kao neosnovani.

20.3. U tom smislu, ukazuje se na presudu Europskog suda za ljudska prava u
predmetu B. protiv Hrvatske od 16. siječnja 2014. (Zahtjev br. 42009/10) prema
kojoj se sklop postupka, i pod pretpostavkom da se ne radi o istovjetnom zahtjevu
prema mjerodavnom domaćem pravu, a koji obuhvaća iste stranke i odnosi na iste
pravne odnose i iste okolnosti, spada pod isti materijalni opseg te bi ponovno
raspravljanje po navedenom ugrozilo načelo pravne sigurnosti svojstvene članku 6.
stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava s protokolima 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13,
14(MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, tako i ŽS u Splitu u presudi
posl.br.1501/2022 od 28.listopada 2022.).

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a.

21.1.Tuženiku koja je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno
Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 103/14.,
118/14., 107/15., 37/22, 126/22, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama
(Narodne novine 118/2018., dalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne
novine 53/2019., 92/2021., 37/23), i priloženom popisu parničnog troška, a imajući u
vidu vrijednost predmeta spora prema konačno uređenom zahtjevu (4.023,99
EUR/30.318,75 kn) za sljedeće radnje: za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi 100
bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari
održanim 11.5.2009., 28.9.2009., 14.5.2012., 9.12.2013., 5.2.2014., 11.9.2014.,

5.7.2022., 16.2.2023., 6.3.2023. i 14.4.2023. po 100 bodova za svako ročište, za
zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima održanim

13.3.2014., 3.4.2014., 6.10.2022. i 17.11.2022. po 50 bodova za svako ročište, za
zastupanje na ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja od 11.6.2011.,

30.1.2012., 3.9.2012., 17.12.2012., 11.3.2013., 17.6.2013., 28.10.2013., 14.5.2014.,

7.7.2014., 26.10.2016., 14.2.2018., 7.6.2021., 20.9.2021., 2.12.2021., 7.2.2022.,

28.4.2022. po 25 bodova za svako ročište, za sastav obrazloženih podnesaka od

14.5.2012., 28.3.2014., 20.2.2018. i 4.6.2021. po 100 bodova za svaki podnesak, za
pristup objavi presude od 27. 10. 2014. 50 bodova, te za sastav podneska od 15. 12.

2022. 25 bodova (obzirom tuženik nema pravo na nagradu za više od 4 obrazložena
podneska tijekom postupka), odnosno ukupno zbrojeno 2275 bodova, što
pomnoženo s vrijednosti boda od 15,00 kn/1,99 EUR daje iznos od 4.527,25
EUR/34.110,57 kn, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 5.659,06
EUR/42.638,19 kn. Na taj iznos treba nadodati trošak sudske pristojbe na prigovor
protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 115,47 EUR/870,00 kn (prema VPS-u u trenutku
podnošenja prigovora od 51.974,68 kn/6.898,23 EUR), tako da je tuženiku priznat
ukupan trošak u iznosu od 5.774,53 EUR/43.508,20 kn, pa je odlučeno kao u izreci
presude pod točkom II

Split, 19.svibnja 2023.

Sutkinja: Sanja Bikić, v.r.

Fiksni tečaj konverzije 7.53450



12

Posl.br. P-2634/2022-14

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave
ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljima putem punomoćnika,
- tuženiku putem punomoćnika,
-u spis.

Fiksni tečaj konverzije 7.53450





Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu