Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
P 2623/22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja
D. H., OIB: …iz P., , zastupanog po pun.
iz odvj. društva B. i partneri u S. protiv tužene M. M., OIB:
, rođ. K.-Š. iz S., , zastupane po pun. I.
M., odvj. u Splitu, radi izdavanja tabularne isprave, nakon glavne i javne
rasprave održane dana 4. travnja 2023. g. u prisutnosti zamjenice pun. tužitelja i pun.
tužene, dana 19. svibnja 2023. g.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
''Nalaže se tuženoj M. M., OIB: …., ispustiti tužitelju D.
H., OIB:, ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva na
čest. zem. 114/3 i čest. zem. 114/6 z.u. 5899 i čest. zem. 7594/2 i čest. zem. 7595/3
z.u. 8320 k.o. S. za 3/12 dijela cjeline, a ukoliko tako ne postupi, ovlašćuje se tužitelj
temeljem presude zatražiti i ishoditi upis svog prava vlasništva na svoje ime uz
istovremeno brisanje tog prava s imena tužene.''
II.Dužan je tužitelj roku od 15 dana isplatiti tuženoj na ime troškova postupka iznos od 3.732,83 EUR/28.125,00 kn1.
Obrazloženje
Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 18. siječnja 2016. g., koja je
evidentirana pod poslovnim brojem P 233/16, u kojoj je naveo da je tužena upisana
vlasnica čest. zem. 114/3 i čest. zem. 114/6 z.u. 5899 i čest. zem. 7594/2 i čest. zem.
7595/3 z.u. 8320 k.o. S. za 3/12 dijela cjeline. Izjavom od 16. svibnja 2002. g., na
kojoj je svoj potpis ovjerila kod javnog bilježnika, tužena je priznala tužitelju pravo
1 fiksni tečaj konverzije: 7,53450
postati vlasnik predmetnih nekretnina za njen idealni dio ukoliko ne bude izvršavala
svoje obveze vraćanja kredita, što da je na kraju na sebe trebao preuzeti tužitelj koji je
predmetni kredit isplatio do kraja svojim novcem temeljem čega, u skladu s navedenim
dogovorom među strankama, traži prijenos prava vlasništva nekretnina označenih kao
čest. zem. 114/3 i čest. zem. 114/6 z.u. 5899 i čest. zem. 7594/2 i čest. zem. 7595/3
z.u. 8320 k.o. S. za idealni dio tužene na svoje ime. Stoga je predloženo donošenje
presude kojom će se utvrditi da je tužitelj vlasnik čest. zem. 114/3 i čest. zem. 114/6 z.u.
5899 i čest. zem. 7594/2 i čest. zem. 7595/3 z.u. 8320 k.o. S. za 3/12 dijela cjeline te
tuženu obvezati na ispuštanje isprave podobne za upis prava vlasništva tužitelja na
navedenim nekretninama za 3/12 dijela cjeline, a u protivnom ovlaštenje temeljem
presude zatražiti i ishoditi upis svog prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno
brisanje tog prava s imena tužene.
U odgovoru na tužbu tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći se
iz navoda tužbe ne može razaznati da bi tužitelj ikada stekao pravo vlasništva. Tužitelj
da nije vlasnik utuženih nekretnina, a pogotovo ne na temelju jednostrane izjave volje
jer se izjavom volje niti pravnim poslom ne stječe vlasništvo samom izjavom već upisom
u zemljišnu knjigu. Tužitelj da nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je izvršio
kreditnu obvezu I. A., bilo djelomično bilo u cijelosti. Tužitelj da nije priložio
valjan zemljišnoknjižni izvadak nego neformalni izvadak koji da ne može poslužiti kao
dokaz nečijeg prava vlasništva. Izjava koja je prezentirana da je ništava jer je
zabranjeno vjerovniku ugovarati da će preuzeti pravo vlasništva nekretnina namjesto
isplate duga. Ugovaranje sa sadržajem iz sporne Izjave da je zabranjeno temeljem
odredbi Zakona o nasljeđivanju i Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na
potraživanje, bilo da se potraživanje odnosi na novčano potraživanje koje se temelji na
isplati novčane obveze treće osobe ili na potraživanje izdavanja tabularne isprave,
istaknut je prigovor zastare.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom neslužbenog zemljišnoknjižnog izvatka
za z.u. 8320 i 5899 k.o. S., Izjave ''U S., 16. svibnja 2002. g.'', izvoda po računu
tužitelja kod I. b. d.d. od 13. siječnja 2016. g. i predmeta ovog suda P 10216/15
(raniji broj I P 848/07), P 7698/08 i P 7794/15. Sud je u dokazne svrhe saslušao
parnične stranke.
Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod brojem P 233/16
od 27. listopada 2017. g. kojom je u cijelosti odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev.
Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud je odlukom broj Gž-2307/17 od 3.
listopada 2018. g. djelomično potvrdio i djelomično ukinuo pobijanu presudu i predmet u
tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Predmet je dobio novi poslovni broj P
5305/18.
U nastavku postupka doneseno je rješenje o presumiranom povlačenju tužbe
broj P 5305/18 od 28. svibnja 2021. g. koje je rješenjem drugostupanjskog suda broj
Gž-821/22 od 23. lipnja 2022. g. ukinuto i predmet vraćen ovom sudu na daljnji
postupak. Predmet je dobio novi poslovni broj P 2623/22.
U nastavku postupka sud je pregledao već izvedene dokaze te su izvedeni
dokazi pregledom dijelova predmeta ovog suda broj I P 2679/99, Sporazuma o
osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva nekretnine ''U S., 6.
svibnja 2002. g. sa solemnizacijom (potvrdom) privatne isprave broj ….. od 14.
svibnja 2002. g., punomoći od 9. srpnja 2001. g., Ugovora o dugoročnom kreditu broj
2512/2002 ''U S., 6. svibnja 2002. g.'', zemljišnoknjižnog izvatka za z.u. 628 k.o.
P., zahtjeva za izdavanje klauzule ovršnosti i postupanje sukladno čl. 277. O.
zakona od 14. srpnja 2004. g., Obavijesti od 13. srpnja 2004. g. o otkazu Ugovora o
dugoročnom okviru broj … od 6. svibnja 2004. g., poziva fiducijarnom dužniku
od 25. kolovoza 2004. g., kamatnog lista od 14. srpnja 2004. g., Sporazuma o
osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva nekretnine ''U S., 19.
studenog 2004. g. sa solemnizacijom (potvrdom) privatne isprave broj …. od
25. studenog 2004. g., punomoći od 6. travnja i 12. srpnja 2004. g., U. o
dugoročnom kreditu broj …… ''U S., 19. studenog 2004. g.'', rješenja
O. suda u S. broj Z-858/02 od 24. svibnja 2002. g., obavijesti od 7. travnja
2006. g., obavijesti od 25. srpnja 2008. g. o povratu instrumenata osiguranja po
U. o kreditu broj ……, brisovne izjave od 7. kolovoza 2008. g.,
punomoći od 6. kolovoza 2008. g., potvrde od 12. veljače 2019. g., zemljišnoknjižnih
izvadaka za z.u. 8320 i 5899 k.o. S., U. od 16. studenog 2017. g. o dodatku
A. U. o kupoprodaji od 10. rujna 2009. g., I. od 16. studenog 2017. g.
(dvije) i 7. studenog 2018. g., potvrde od 20. studenog 2017. g. i 7. studenog 2018. g.,
očitovanja tužitelja od 27. svibnja 2021. g., izjave od 2. studenog 2022. g., potvrde od 7.
studenog 2018. g. i predmeta ovog suda P. 9052/15, P. 1105/13, I. P. 1498/07 i P
4898/19. S. je izveo i dokaz dopunskim saslušanjem parničnih stranaka i saslušanjem
svjedoka I. A..
Stranke su popisale trošak postupka.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
U ovom postupku, a nakon donošenja drugostupanjske odluke broj Gž-2307/17 od
3. listopada 2018. g., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda broj P 233/16 od 27.
listopada 2017. g. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje
da je vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. 114/3 i čest. zem. 114/6 z.u. 5899 i
čest. zem. 7594/2 i čest. zem. 7595/3 z.u. 8320 k.o. S. i to za 3/12 dijela cjeline, ostao
je zahtjev tužitelja za predaju isprave podobne za upis tužiteljevog prava vlasništva na
ovim nekretninama za 3/12 dijela cjeline, jer je u tom odbijajućem dijelu presuda ovog
suda od 3. listopada 2018. g. ukinuta i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.
Prema stanju u zemljišnim knjigama na dan 18. siječnja 2016. g., a prema
neslužbenom zemljišnoknjižnom izvatku dostavljenom uz tužbu, tužena je upisana na
navedenim nekretninama za 3/12 dijela. Tužitelj je u tužbi naveo da je tužena Izjavom
od 16. svibnja 2002. g. priznala tužitelju pravo postati vlasnik predmetnih nekretnina za
njen idealni dio i to ukoliko tužena ne bude izvršavala svoje obveze vraćanja kredita.
U ranijoj, ukinutoj presudi ovaj sud je naveo da iz pregledane Izjave ''U S., 16.
svibnja 2002. g.'', koju su potpisali tužena (te svoj potpis ovjerila kod javnog bilježnika) i
njen tadašnji suprug I. A. proizlazi:
-da su se tužena i I. A. tom izjavom obvezali u cijelosti podmiriti kredit I.
banci pod brojem …. od 6. svibnja 2002. g. u roku od jedne godine od dana
potpisivanja Izjave te time postići da tužitelj, kao sudužnik istog kredita (vlasništvom
svoje nekretnine-u naravi poslovnog prostora), nakon godine dana bude ponovno
vlasnikom nekretnine u naravi poslovnog prostora upisanog u zemljišnim knjigama kao
čest. zgr. 219/3 z.u. 628 k.o. P. za cijelo bez ikakvih fiducijalnih i drugih tereta ili
vlasničkih ograničenja,
-da su se tužena i I. A. obvezali, u slučaju da iz bilo kojeg razloga, pa i više
sile, ne izvrše obvezu vraćanja kredita u navedenom roku, isplatiti tužitelju iznos od
70.000 E. (na koji je iznos otprilike i procijenjena nekretnina tužitelja u postupku
dobivanja kredita) i to do 1. srpnja 2003. g., a ukoliko ne dođe do dogovorene isplate
(od 70.000 E.) tužena i I. A. izjavili su da dozvoljavaju da tužitelj:
a)postane vlasnik i posjednik sve pokretne i nepokretne imovine koja se ima dobiti
po rješenju o nasljeđivanju iza smrti D. A. (pok. oca I. A.) u postupku koji
se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem II P 890/97,
b)postane vlasnik i posjednik sve pokretne i nepokretne imovine koja je na dan 1.
srpnja 2003. g. u vlasništvu ili posjedu potpisnika izjave, što da se odnosi i na bilo koju
imovinu koja se ima dobiti po bilo kojoj osnovi, kao što je primjerice farma K.-T.,
ex. S.,
c)ima pravo na dobit u pedesetpostotnom udjelu svih financijsko-materijalnih
prihoda tužene i I. A. od poslovnih i drugih zarada koje budu imali u slijedećih
deset godina počevši od 1. srpnja 2003. g.,
d)i njegova žena L. M. imaju pravo useliti u stan u kojem u trenutku
sastavljanja I. žive tužena i I. A. na adresi R. , S. koji su stan
dužni predati tužitelju i njegovoj ženi u mirni posjed na neodređeno vrijeme.
Sud je, nadalje, u ukinutoj presudi interpretirao navode tužitelja iz tužbe i njegovog
iskaza iz kojih proizlazi da tužena i njen tadašnji suprug I. A. ne samo da u roku
navedenom u I. nisu vratili kredit broj ….. od 6. svibnja 2002. g. nego da je
tužitelj, čija je nekretnina bila založena, nakon neisplate dogovorenog iznosa od 70.000
E., sam odlučio preuzeti kredit na svoje ime na način da je zatvorio kredit tužene i
I. A. i tako oslobodio nekretninu od prisilne pljenidbe te otvorio novi kredit na
svoje ime s hipotekom na istoj nekretnini te ga u cijelosti uredno isplatio. T. je
objasnio sudu i da je, nakon preuzimanja kredita, sa suprugom tužene I. A.
zaključio još jedan sporazum po kojem bi suprug tužene nakon svake isplate anuiteta
kredita taj iznos vratio tužitelju. Potvrdio je da se radi o Sporazumu od 9. studenog
2004. g. koji se nalazi u pribavljenom predmetu ovog suda P 7794/15.
Sud je pregledao Ugovor koji su 9. studenog 2004. g. zaključili tužitelj i I. A.
te utvrdio da su u tom U. stranke utvrdile da I. b. d.d. S. na dan 10.
studenog 2004. g. ima prema I. A., kao vlasniku t.d. V.N.V. company d.o.o. S.,
potraživanje u visini od 311.915,24 kn, a s obzirom da I. A. nije izvršavao
preuzete obveze u vezi s navedenim dugoročnim kreditom broj 2512/2002 od 6. svibnja
2002. g., da će tužitelj preuzeti obveze t.d. V.N.V. company d.o.o. prema I. b.
d.d. S. na način da će I. b. d.d. podmiriti cjelokupno dugovanje, da se I.
A. obvezao na račun tužitelja vršiti uplate mjesečnih obroka sukladno uplatama koje
tužitelj bude vršio I. b. d.d. S. te konačno da će, ukoliko I. A. ne bude
redovito uplaćivao tužitelju mjesečne obroke i time njegovo dugovanje prema tužitelju
bude više od ukupnog iznosa šest mjesečnih rata, tužitelj postati isključivi vlasnik svih
nekretnina opisanih u točki I. Ugovora: čest. zem. 114/3 z.u. 5899 k.o. S. za ½
idealnog dijela i čest. zem. 7594/2 i 7595/3 z.u. 8320 k.o. S. za 1/3 idealnog dijela.
A. od 9. studenog 2004. g. ovog U. stranke su ugovorile i da prodajom
nekretnina iz točke I. U. tužitelj zadržava iznos od 200.000 E., a ostatak da
pripada I. A..
P. navodima tužitelja iz njegovog iskaza I. A. je svoj suvlasnički dio
nekretnina koje se navode u Ugovoru od 9. studenog 2004. g. darovao tuženoj 2006. g.
na način da od ukupnog suvlasničkog dijela od 4/12 on ostane upisan kao suvlasnik za
1/12 dijela.
Da je I. A. darovao tuženoj suvlasnički dio nekretnina koje su predmet ovog postupka spominje se i u predmetima:
-P 7698/09 koji se vodio pred ovim sudom po tužbi tužitelja protiv tužene u kojem
je tužitelj tražio utvrđenje da je vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. 114/3 z.u.
5899 k.o. S. i čest. zem. 7594/2 i 7595/3 z.u. 8320 k.o. S. za 3/12 dijela, a temeljem
U. i A. od 9. studenog 2004. g. i I. od 16. svibnja 2002. g. te izdavanje
tabularne isprave koju će u protivnom zamijeniti presuda, gdje se u tužbi navodilo da je
u međuvremenu, nakon zaključenja U. i A. od 9. studenog 2004. g. I.
A. darovanjem otuđio tuženoj 3/12 dijela nekretnina koje su predmet tužbe. U. ovom
je predmetu u odgovoru na tužbu tužena navela da u vrijeme sastavljanja I. od 16.
svibnja 2002. g. nije bila suvlasnica predmetnih nekretnina. O. predmet okončan je
donošenjem rješenja o presumiranom povlačenju tužbe od 16. travnja 2012. g.,
-P 7794/15 koji se vodio pred ovim sudom po tužbi tužitelja protiv tužene u kojem
je tužitelj tražio utvrđenje da je vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. 114/3 z.u.
5899 k.o. S. i čest. zem. 7594/2 i 7595/3 z.u. 8320 k.o. S. za 3/12 dijela, a temeljem
U. i A. od 9. studenog 2004. g. i I. od 16. svibnja 2002. g. te izdavanje
tabularne isprave koju će u protivnom zamijeniti presuda, gdje se u tužbi navodilo da je
u međuvremenu, nakon zaključenja U. i A. od 9. studenog 2004. g. I.
A. darovanjem otuđio tuženoj 3/12 dijela nekretnina koje su predmet tužbe. U ovom
je predmetu tužba povučena prije nego se tužena upustila u raspravljanje, podneskom
od 13. siječnja 2016. g.
Sud je smatrao potrebnim navesti da se zahtjev tužitelja temelji na obvezi koju je
na sebe preuzela tužena, a sud je tu obvezu interpretirao pod točkom b) prilikom
navođenja na što su se sve tužitelju u Izjavi ''U S., 16. svibnja 2002. g.'' obvezali
tužena i njen tadašnji suprug I. A.: na dozvoli da tužitelj postane vlasnik sve
pokretne i nepokretne imovine koja je na dan 1. srpnja 2003. g. u vlasništvu ili posjedu
potpisnika Izjave, što da se odnosi i na bilo koju imovinu koja se ima dobiti po bilo kojoj
osnovi, kao što je primjerice farma K.-T., ex. S..
Iznesena je, nadalje, ocjena da ugovaranje ispunjenja obveze tužene (i njenog
supruga) prijenosom vlasništva na budućoj imovini koja se ima dobiti po bilo kojoj
osnovi ne predstavlja određenu niti odredivu ugovornu odredbu te da se stoga radi o
ništavom uglavku Izjave ''U S., 16. svibnja 2002. g.'' jer se u trenutku sastavljanja
Izjave nije moglo utvrditi o kojoj je imovini riječ, odnosno da se radilo o budućoj imovini
čiji se opseg nije mogao odrediti na dan potpisivanja Izjave, a niti je Izjava sadržavala
podatke s pomoću kojih se mogla odrediti obveza tužene.
Citirane su odredbe čl. 46., 47. i 50. Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO), koje je
trebalo primijenit u skladu s odredbom čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).
U drugostupanjskoj odluci ovaj je stav suda izvrgnut kritici te je ocijenjeno da
određenjem da će tužitelj postati vlasnikom i posjednikom sve pokretne i nepokretne
imovine koja će na dan 1. srpnja 2003. g. biti u vlasništvu i posjedu tužene, što se
odnosi i na bilo koju njezinu imovinu koju će ona dobiti po bilo kojoj osnovi Izjava od 16.
svibnja 2002. g. sadrži dovoljno elemenata za odredivost obveze tužene u smislu
identifikacije nekretnina koje se tužena obvezala prenijeti u vlasništvo tužitelja, te da se
radi o odredivoj obvezi u smislu odredbe čl. 50. st. 1. pravilno citiranog ZOO-a. Ujedno
da se obveza prijenosa vlasništva ne odnosi samo na imovinu koja je na dan 1. srpnja
2003. g. bila vlasništvo, odnosno suvlasništvo tuženice, jer da suprotno proizlazi iz
sadržaja Izjave u kojoj se navodi da tužitelj ''…postane vlasnik i posjednik sve pokretne i
nepokretne imovine koja je na dan 1. srpnja 2003. g. u vlasništvu ili posjedu potpisnika
ove izjave. To isto se odnosi i na bilo koju imovinu koja se ima dobiti po bilo kojoj
osnovi, kao što je primjerice farma K.-T. ex. S..
Navedeno je kako, zbog pogrešne ocjene sadržaja Izjave od 16. svibnja 2002. g.,
ovaj sud nije raspravljao tvrdnje tužitelja o tome da je u cijelosti otplatio kredit kojeg su
se predmetnom Izjavom obvezali otplatiti tužena i njezin bivši suprug niti mu isplatili
novčani iznos od 70.000 EUR, pod kojim bi pretpostavkama tužitelj bio ovlašten od
tužene zahtijevati izdavanje isprave podobne za prijenos vlasništva pa je činjenično
stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
Prije svega, ovaj sud smatra potrebnim kazati da uvjet iz Izjave od 16. svibnja
2002. g., u kojem slučaju se aktivira obveza tužene na prijenos prava njenog
suvlasništva nekretnina koje su predmet ovog postupka, nije otplata kredita od strane
tužitelja već: činjenica da tužena i njen suprug u roku od godine dana od davanja Izjave
odnosno do 16. svibnja 2003. g. nisu u cijelosti podmirili kredit te druga činjenica: da
tužena i njen suprug nisu do 1. srpnja 2003. g. isplatili tužitelju iznos od 70.000 EUR.
Stoga, po ocjeni ovog suda, u ovoj parnici nije bilo mjesta utvrđivanju da li je
tužitelj umjesto tužene i njenog supruga, podmirio sve obveze iz kredita I. b. d.d.
S. broj …. od 6. svibnja 2002. g.
P. ocjeni ovog suda bitna je okolnost da tužena i njen suprug nisu u roku
određenom u I. u cijelosti podmirili kredit I. b. d.d. S., što je u postupku bilo
nesporno, a i proizlazi iz dokumentacije koju je u spis dostavio tužitelj uz podnesak
predan u spis na ročištu od 13. veljače 2019. g., a nakon ukidnog rješenja
drugostupanjskog suda, i to: Z. I. b. d.d. S. upućenog javnoj bilježnici u
S. V. B. za izdavanje klauzule ovršnosti i za postupanje sukladno čl. 277.
O. zakona od 14. srpnja 2004. g., O. dužniku V.N.V. company d.o.o. S.
od 13. srpnja 2004. g. o otkazu Ugovora o dugoročnom kreditu broj …. od 6.
svibnja 2004. g. i Poziva tužitelju kao fiducijarnom dužniku od 25. kolovoza 2004. g.
Nadalje, nije bilo sporno ni da do 1. srpnja 2003. g. tužena i njen suprug nisu
isplatili tužitelju iznos od 70.000 EUR. Tužena to, naime, nije ni tvrdila.
Tužena je odmah u odgovoru na tužbu istakla prigovor zastare, koji je ponovila na
prvom pripremnom ročištu održanom 20. ožujka 2019. g. nakon donošenja
drugostupanjske odluke, navodeći da je u ponovljenom postupku tužbeni zahtjev
usmjeren samo na predaju tabularne izjave što bi predstavljalo obveznopravni zahtjev
radi čega ističe prigovor zastare.
U izjavi od 16. svibnja 2002. g. tužitelj je stekao određena ovlaštenja koja je sud
već u početnom dijelu ove presude detaljno naveo, s tim da sada treba ponoviti da su
se uvjeti za dozvole, pa tako i dozvole ''postati vlasnikom'' koje su tužena i njen suprug
izdali tužitelju ovom Izjavom, ostvarili protekom drugog roka (za isplatu iznosa od
75.000 EUR) odnosno 1. srpnja 2003. g. Prvi rok (za podmirenje kredita I. b.)
istekao je prije: 6. svibnja 2003. g.
S obzirom da je tužena ovom Izjavom tužitelju dala dozvolu ''postati vlasnikom'' i u
odnosu na bilo koju imovinu koja se ima dobiti po bilo kojoj osnovi, dakle u odnosu na
buduću imovinu, što je drugostupanjski sud utvrdio određenom obvezom, te s obzirom
da nije bilo sporno da je tužena suvlasničke dijelove nekretnina koje predstavljaju
predmet ovog postupka stekla od svog bivšeg supruga Ugovorom o darovanju iz 2006.
g., sud je smatrao potrebnim utvrditi kada je tužitelj saznao da je tužena postala
suvlasnica ovih nekretnina, jer po mišljenju suda, petogodišnji opći zastarni rok za
podnošenje tužbe na predaju tabularne izjave podobne za upis prava suvlasništva na
tim nekretninama tužitelju teče od dana saznanja da je tužena postala suvlasnica tih
nekretnina.
Iz predmeta ovog suda Pst 1105/13, koji je pravomoćno okončan, i u kojem je
tužitelj I. A. tražio da sud tuženoj M. M. naloži izdati tabularnu
ispravu temeljem koje bi bio upisano njegovo pravo suvlasništva za 3/12 dijela čest.
zem. 7594/2 i 7595/3 z.u. 8320 k.o. S. koju će u protivnom zamijeniti presuda i u
kojem je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, proizlazi da je U. o darovanju
od 4. siječnja 2006. g. tužitelj I. A., kao darovatelj, darovao tuženoj M.
M., kao daroprimatelju, nekretnine označene kao čest. zem. 114/3 z.u. 5899
k.o. S. za 3/12 dijela, te čest. zem. 7594/2 i čest. zem. 7595/3, obje z.u. 8320 k.o.
S. za 3/12 dijela.
Iz predmeta ovog suda P 9052/15 u kojem je doneseno rješenje od 10. siječnja
2023. g. kojim je utvrđeno da je nastupio prekid postupka radi smrti tužitelja, tužitelj
I. A. zatražio je da sud utvrdi da je vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem.
114/3 i 114/6, u naravi pašnjak i barake, z.u. 5899 k.o. S. za 3/12 dijela te tuženoj
M. M. naloži izdati tabularnu ispravu temeljem koje bi bio upisano njegovo
pravo suvlasništva za 3/12 dijelova navedenih nekretnina, proizlazi da je U. o
darovanju od 6. siječnja 2006. g. tužitelj I. A., kao darovatelj, darovao tuženoj
M. M., kao daroprimatelju, nekretnine označene kao čest. zem. 114/3 i
114/6 z.u. 5899 k.o. S., 1. z.k. tijelo, u naravi pašnjak i baraka za 3/12 suvlasničkih
dijelova tako da je tužitelj ostao suvlasnik za ¼ suvlasničkog dijela.
U predmetu ovog suda broj P 4898/19 u kojem je doneseno rješenje od 25.
kolovoza 2022. g. kojim je utvrđen prekid postupka radi smrti tužitelja, tužitelj I. A.
zatražio je utvrđenje ništetnosti U. o darovanju od 3. kolovoza 2006. g. te da je
uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanim u z.u. 5899 k.o. S. pravno
nevaljana te nalaganje brisanja zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi U. o
darovanju od 3. kolovoza 2006. g. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije
provedbe tog U. te je sud u ovom predmetu izvršio uvid u Ugovor o darovanju od
3. kolovoza 2006. g. koji je priložen.
Nejasnoće vezano za darovanje čest. zem. 114/6 z.u. 5899 k.o. S. razjasnio je
tužitelj u podnesku od 13. studenog 2017. g. koji je osobno napisao i koji je nazvao
dopunom žalbe tužitelja: naveo je da je čest. zem. 114/6 z.u. 5899 k.o. S. nastala
parcelacijom čest. zem. 114/3 po rješenju D. geodetske uprave, P. ureda
za katastar S. U.: 541-23-2/18-10-14 od 30. prosinca 2010. g. na način da su od
prvobitne čest. zem. 114/3 nastale dvije čest. zem.: 114/3 i 114/6.
S. je jasno da čest. zem., koja je nastala 2010. g. nije mogla biti predmetom
U. o darovanju iz 2006. g., što, nadalje, znači da je u narativnom dijelu tužbe u
predmetu ovog suda P. 9052/15 pogrešno navedeno da je U. o darovanju od 6.
siječnja 2006. g. tužitelj I. A., kao darovatelj, darovao tuženoj M. M.,
kao daroprimatelju, nekretnine označene kao čest. zem. 114/3 i 114/6 z.u. 5899 k.o.
S. za 3/12 suvlasničkih dijelova.
U. o darovanju od 3. kolovoza 2006. g. sud je pregledao i nalazi se u
predmetu ovog suda P. 4898/19 i za predmet je imao čest. zem.: 7594/2 i čest. zem.
7595/3, obje z.u. 8320 k.o. S. i čest. zem. 114/3 z.u. 5899 k.o. S..
N., iz tužbe od 1. srpnja 2009. g. u predmetu ovog suda P 7698/09, koji je
pregledan u dokazne svrhe i koji je u ovoj presudi već spomenut, proizlazi da je tužitelj
u vrijeme podnošenja te tužbe znao da je I. A. nekretnine označene kao čest.
zem. 7594/2 i 7595/3 z.u. 8320 k.o. S. i čest. zem. 114/3 z.u. 5899 k.o. S. otuđio
darovanjem tuženoj M. M., svojoj supruzi na način da joj je darovao svoje
suvlasničke dijelove tih nekretnina u visini od 3/12 dijela.
D., kako je 1. srpnja 2009. g. tužitelj u tužbi u predmetu P. 7698/09 jasno naveo
da ima saznanja o darovanju tuženoj u odnosu na koju je, kao suvlasnicu navedenih
nekretnina i podnio tužbu radi utvrđenja svog prava suvlasništva, jasno je da je
petogodišnji zastarni rok koji, po mišljenju suda, teče od saznanja za stjecanje imovine
od strane tužene, do trenutka podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (18. siječnja 2016.
g.) protekao pa da je zahtjev tužitelja za predaju isprave podobne za upis njegovog
prava suvlasništva koje pravo mu pripada temeljem I. od 16. svibnja 2002. g.
zastario te je iz tog razloga tužbeni zahtjev neosnovan radi čega je odlučeno kao u
izreci presude pod točkom I.
Sve da sud nije prihvatio prigovor zastare koji je istaknula tužena, treba navesti da
je i drugi prigovor tužene istaknut na pripremnom ročištu od 20. ožujka 2019. g.: da se
radi o ništetnom pravnom poslu, također osnovan.
Tužena je ukazala sudu da su kreditom radi čijeg je osiguranja sastavljena Izjava
od 16. svibnja 2002. g. ostvarena sredstva od 40.000 EUR, a da je tužitelj temeljem
Izjave koju su potpisali tužena i njen suprug stekao pravo tražiti nekretnine čija
vrijednost prelazi 500.000 EUR, pa da se radi o zelenaškom ugovoru.
Ovaj sud smatra potrebnim dodati i:
-da je u samoj Izjavi navedeno da je nekretnina tužitelja: poslovni prostor označen
kao čest. zgr. 219/3 z.u. 628 k.o. P., koji je bio predmet S. o osiguranju
novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 6. svibnja 2002. g. (list 112-115
spisa) tužitelja kao fiducijarnog dužnika, bila procijenjena na iznos od 70.000 E.,
-da iz iskaza tužitelja s ročišta od 9. ožujka 2017. g. proizlazi da su od
kupoprodajne cijene za zemlju na Ž. tužena i njen suprug primili iznos od 270.000
E., s tim da je tužitelj u podnesku od 28. travnja 2017. g. ovaj iznos ispravio
smatrajući da su neke njegove riječi trebale biti drugačije unesene u zapisnik: naveo je
da se radilo o iznosu od 327.000 E.,
-da iz presude ovog suda broj I. P. 2679/99 od 3. svibnja 2007. g. u parnici koju je
kao tužitelj vodio I. A. protiv svog brata tuženika N. A. radi utvrđenja
prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. 7594/2 i 7595/3 z.u. 8320 k.o.
S. i čest. zem. 114/3, 1. z.k. tijelo z.u. 5899 k.o. S., dakle istih onih koje su predmet
ovog postupka, proizlazi da su nekretnine upisane u z.u. 8320 k.o. S. dvije čest. zem.
na M., a nekretnina upisana u z.u. 5899 k.o. S. na Ž., što je potvrdio i pun.
tužitelja u podnesku predanom u spis na ročištu od 24. rujna 2019. g.,
-da iz A. od 21. listopada 2010. g. K. ugovora koji je sud
pronašao i pregledao iz predmeta ovog suda broj P 9052/15 proizlazi da je prethodno
bio zaključen Kupoprodajni ugovor kojim su I. A. i M. A. prodali ukupan
suvlasnički dio od 4/12 dijela čest. zem. 114/3 z.u. 5899 k.o. S. t.d. S. d.o.o.
S. te da je, temeljem S. od 22. travnja 2008. g. od ukupno ugovorene
kupoprodajne cijene M. A. trebao biti isplaćen iznos od 350.000 E., a preostali
iznos kupoprodajne cijene I. A..
I. sudu nije predočen K. ugovor zaključen s t.d. S., jasno je da je
kupoprodajna cijena bila viša od 350.000 E., a da se radi samo o jednoj od
nekretnina iz I. od 16. svibnja 2002. g. K. se uzme u obzir da se ostale dvije
nekretnine iz z.u. 8320 k.o. S. nalaze na području M. te da se I. odnosi i na
svu buduću imovinu koja se ima dobiti po bilo kojoj osnovi, na dobit u
pedesetpostotnom iznosu svih materijalnih prihoda od poslovnih i drugih zarada u deset
godina počevši od 1. srpnja 2003. g. te na svu pokretnu i nepokretnu imovinu koja se
ima dobiti po rješenju o nasljeđivanju iza smrti D. A. (oca I. A.) jasno je
da se radi o višestruko većoj vrijednosti od vrijednosti iznosa iz kredita za čije je
osiguranje osnovano založno pravo na nekretnini tužitelja.
P. odredbi čl. 141. Z.-a ništav je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem
nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom,
lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekoga trećeg korist koja je u
očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.
P. st. 2. ovog čl. na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe
ovog zakona o posljedicama ništavosti i o djelomičnoj ništavosti ugovora.
S. smatra kako I. od 16. svibnja 2002. g. zadovoljava kriterije iz odredbe čl.
141. Z.-a te da se radi o pravnom poslu koji ima karakteristike zelenaškog ugovora,
da je, stoga, ništav i ne proizvodi pravne učinke. Prema odredbi čl. 109. ZOO-a na
ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana
osoba.
Stoga je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio obvezivanje tužene ispustiti
tužitelju ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva na čest. zem. 114/3 i čest.
zem. 114/6 z.u. 5899 i čest. zem. 7594/2 i čest. zem. 7595/3 z.u. 8320 k.o. S. za 3/12
dijela cjeline odnosno u protivnom ovlaštenje temeljem presude zatražiti i ishoditi upis
prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene trebalo
u cijelosti odbiti kao neosnovan jer je sud prigovor zastare ocijenio osnovanim te i iz
dodatnog razloga, ukoliko bi se o prigovoru zastare donio drugačiji zaključak: jer je
ovako koncipiran zahtjev utemeljen na ništavoj Izjavi koja ne proizvodi pravne učinke i
ne može predstavljati temelj potraživanja tužitelja istaknutog u ovoj parnici.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i
114/22, dalje ZPP), a budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor što znači da ga je
trebalo obvezati na naknadu troškova koje je imala tužena sudjelujući u ovoj parnici.
Tuženoj je, tako, valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na
ročištima od 17. siječnja, 9. ožujka, 4. svibnja i 13. rujna 2017. g. i 22. siječnja i 14.
listopada 2020. g. po 250 bodova (ukupno 1750 bodova) i trošak zastupanja na
ročištima od 25. listopada 2016. g., 13. veljače, 20. ožujka, 24. rujna i 11. prosinca
2019. g., 22. veljače i 28. svibnja 2021. g. i 4. travnja 2023. g. po 62,5 bodova (ukupno
500 bodova).
Ukupan broj bodova od 2250 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50.
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 112/12,
25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), jer je tužena zatražila da se broj bodova pomnoži s
iznosom od 10,00 kn. Iznos koji se dobije na opisani način (22.500,00 kn) trebalo je
uvećati za zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 28.125,00 kn kako je trebala glasiti
odluka o troškovima postupka i zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom
II.
Tuženoj nije priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu jer obveza
plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za
svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, a prema odredbi čl. 4. t. 2. Zakona o
sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18), a niti trošak sudske pristojbe
presude jer tužena neće biti pozvana na plaćanje te pristojbe. Tuženoj nije priznat ni
trošak sastava podneska od 9. prosinca 2019. g. jer po ocjeni ovog suda taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice (odredba čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Iznos iz izreke presude izražen je i u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije
7,53450, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene
valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o
objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema
kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g. Valuta
EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja 2023. g.,
navedena je prva u dvojnom iskazivanju.
U Splitu, 19. svibnja 2023. g.
S U D A C :
SANDI PETRIČIĆ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi
nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.