REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

 

Poslovni broj: 10 Us I-457/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvata, u upravnom sporu tužitelja H.-O. d. s. d. o. o.,  sjedištem u Z., U. G. V. 37, zastupan po opunomoćeniku mr. sc. Z. L., dipl. oec., direktoru d. p. E. P., V. 6, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na promet nekretnina, 19. svibnja 2023., 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev  tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II410-20/23-01/26, URBROJ: 513-04-23-2 od 9. ožujka 2023. i poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Poreč, KLASA: UP/I-410-20/2022-001/0285, URBROJ: 513-007-18-002-2022-0003 od 23.

studenog 2022.

 

Obrazloženje

 

1.  Poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Poreč, KLASA: UP/I-410-20/2022-001/0285, URBROJ: 513007-18-002-2022-0003 od 23. studenog 2022., tužitelju je na poreznu osnovicu od 796,12 kn, utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 23,88 kn.

 

2.  Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu koju je tuženik rješenjem, KLASA: UP/II-410-20/23-01/26, URBROJ: 513-04-23-2 od 9. ožujka 2023., odbio kao neosnovanu.

 

3.  Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te povrede pravila upravnog postupka, te se poziva na presude Upravnog suda u Zagrebu, da su u postupku donošenja osporavanog rješenja povrijeđene odredbe članka 6., 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku i članka 88. Općeg poreznog zakona, budući da nije utvrđena bitna činjenica tko je osnivač tužitelja, odnosno da je to, iako posredno, Republika Hrvatska i da se zbog toga treba primijeniti porezno oslobođenje iz članka 13. točke 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj 115/16, u nastavku teksta: ZPPN). Dalje se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske i smatra da je neupitno dokazano da je Republika hrvatska, putem društva … d. d., čiji je jedini osnivač i vlasnik, osnovala tužitelja za obavljanje djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku. Također ukazuje i na odredbe koje se primjenjuju prilikom stjecanja stvarnih prava za izgradnju infrastrukturnih građevina i ističe kako iz spomenutih zakonskih odredbi jasno proizlazi namjera zakonodavca, a to je oslobođenje Republike Hrvatske da prilikom neposrednog, odnosno posrednog stjecanja nekretnina preko pravnih osoba u njenom vlasništvu, sama sebi plaća naknadu za stjecanje vlasništva, prava služnosti i prava građenja na nekretninama drugih pravnih osoba koje su u vlasništvu Republike Hrvatske ili pravnih osoba čiji je osnivač Republika Hrvatska, a u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina. Navodi da je porezni obveznik osnovan od strane društva ... d. d. temeljem odluke o osnivanju društva, sukladno odredbi članka 29. Zakona o tržištu električne energije, kojom je propisano da će ... d. d. do dana početka primjene tog zakona, uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske osnovati trgovačko društvo koje će obavljati djelatnosti vođenje energetskog sustava, iz čega da proizlazi da je poreznog obveznika posredno osnovala upravo Republika Hrvatska, putem društva ... d. d, čiji je Republika Hrvatska jedini osnivač. Također navodi da su pobijana rješenja nezakonita jer nisu detaljno obrazložena, te ističe kako je tuženik u istovrsnim postupcima zauzeo stav da je tužitelj pravna osoba u 100% vlasništvu Republike Hrvatske, pa je tužitelja oslobađao od porezne obveze i stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

 

4.  Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a koji odgovor zbog svog sadržaja nije tražio posebno očitovanje tužitelja.

 

5.  Kako stranke u tužbi odgovoru na tužbu nisu izrijekom zatražili održavanje rasprave, pri čemu je sporna primjena prava, to je Sud, primjenom članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS), ovaj upravni spor riješio bez održavanja rasprave.

 

6.  Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

7.  Iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da osnovu za oporezivanje u predmetnoj upravnoj stvari čini Ugovor o prijenosu prava vlasništva nekretnine bez naknade od 31. kolovoza 2022., kojim trgovačko društvo I. v. d. o. o., sa sjedištem u B., S. I. 8, prenosi u vlasništvo tužitelju nekretninu označenu kao k. č. br. 2088/40, površine 52 m2, zk. ul. 3459, k. o. V., a vrijednost nekretnine je utvrđena iz isprave o stjecanju, te je na tako utvrđenu poreznu osnovicu obračunat porez na promet nekretnina.

 

8.  Odredbom članka 4. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, dalje: ZPPN), propisano je da je promet nekretnina svako stjecanje vlasništva nekretnina u Republici Hrvatskoj, a pod stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnine iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnine od drugih osoba.

 

9.  Prema odredbi članka 13. točka 1. ZPPN-a, porez na promet nekretnina ne plaćaju Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područnu (regionalne) samouprave, tijela državne vlasti, ustanove čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalnu i područnu (regionalnu) samouprave, zaklade i fundacije, sve pravne osobe čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, Crveni križ i neprofitne pravne osobe registrirane za pružanje humanitarne pomoći sukladno posebnom propisu.

 

10.  Među strankama ovog upravnog spora je sporno je li u odnosu na nekretninu stečenu Ugovorom o prijenosu prava vlasništva nekretnine bez naknade od 31. kolovoza 2022., tužitelj u obvezi plaćanja poreza na promet nekretnina, odnosno može li se u odnosu na tužitelja primijeniti porezno oslobođenje iz članka 13. točka 1. ZPPN-a, s obzirom na to da je jedini osnivač tužitelja H. e., dioničko društvo, čiji je osnivač Republika Hrvatska. 

 

11.  Primjenom citiranih zakonskih odredbi na ovako utvrđeno činjenično stanje u sporu je utvrđeno da je osporavanim prvostupanjskim rješenjem tužitelju pravilno utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina. Naime, tumačeći citiranu odredbu članka 13. točka 1. ZPPN-a na koju se tužitelj u tužbi poziva kao na pravnu osnovu za oslobođenje od plaćanja poreza, Sud zaključuje da je tom odredbom izražena namjera zakonodavca da od plaćanja poreza na promet nekretnina oslobodi, odnosno da navedeni porez ne plaćaju, samo pravne osobe čiji je jedini izravni osnivač Republika Hrvatska, a što kod tužitelja nije slučaj jer njegov izravni osnivač nije Republika Hrvatska, već društvo H. e. d. d. Stoga, kriteriji na koje se tužitelj poziva u tužbi kao na osnovu za oslobođenje od plaćanja poreza jednako kao i odluke tuženika u kojima se spomenuta zakonska odredba tumači na drugačiji način, nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Ovakvo shvaćanje zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u više svojih presuda (npr. poslovni broj Usž-1864/20-2 od 3. lipnja 2020., Usž1870/20-2 od 3. lipnja 2020., Usž-1866/20-2 od 21. listopada 2020. i dr.). Stoga, propisi i kriteriji na koje se tužitelj poziva u tužbi kao na osnovu za oslobođenje od plaćanja poreza, jednako kao i presude Upravnog suda u Zagrebu, te odluke tuženika i prvostupanjskih tijela u kojima se spomenuta zakonska odredba tumači na drugačiji način, nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

 

12.  Jednako tako, niti stajalište Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, KLASA: 340-03/16-01/10, URBROJ: 530-05-3-1-1-16-2 od 11. srpnja 2016. na koje se tužitelj poziva u tužbi, nije od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, budući da je isto dano u vezi ne plaćanja naknade za financiranje građenja i održavanja javnih cesta iz članka 86. stavak 1. točka 12. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), u situaciji iz članka 86. stavak 2. istog Zakona, što nije predmet konkretne upravne stvari u kojoj se odlučuje o obvezi poreza na promet nekretnina čije razrezivanje i osnove za oslobođenje od plaćanja su regulirani odredbama ovdje mjerodavnog ZPPN-a. 

 

13.  Na navode tužitelja da stečena nekretnina predstavlja nekretninu koja se unosi u temeljni kapital, navodi se da je odredbom članka 14. stavak 1. ZPPN-a propisano oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina u situaciji kada se nekretnine unose u kapital trgovačkog društva. Međutim, kako u ovom sporu kao i u prethodno provedenom upravnom postupku tužitelj ničim nije dokazao da je stečenu nekretninu unio u kapital trgovačkog društva, to proizlazi da tužitelj ne ispunjava uvjete za oslobođenje od plaćanja poreza po toj osnovi.

 

14.  Stoga je primjenom odredbe članka 9. stavak 1., 4. i 5. ZPPN-a, tužitelju određena porezna obveza poreza na promet nekretnina, a koje odredbe propisuju da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze, a Ministarstvo financija, Porezna uprava (u daljnjem tekstu: Porezna uprava)  da je ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 2. i 3. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze te da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

 

15.  Slijedom navedenoga, budući da osporavanom odlukom tuženika po ocjeni ovog Suda nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te kako je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, u zakonito provedenom postupku i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, to se osporavano drugostupanjsko rješenje ocjenjuje zakonitim.

 

16.  Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

U Rijeci 19. svibnja 2023.

 

 

S u t k i nj a

 

Danica Vučinić, dipl. iur.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 67. stavak 2. ZUS-a).