Baza je ažurirana 04.03.2026. zaključno sa NN 150/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              1                41 Pp-1498/2021-6

 

Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

                                                                                                                                  41 Pp-1498/2021-6

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                                                   

 

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje

Sande Peroš kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene Z.G., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, br. 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), u povodu optužnoga prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Druge policijske postaje Split, broj: 511-12-24-05-5-109-1/21 od 17. siječnja 2021., nakon javne glavne rasprave održane 17.

svibnja 2023. u prisutnosti okrivljenice, dana 19. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

okrivljena Z. G., kći S. U. i B., dj. S., rođ. ... u M., OIB: …, s prebivalištem u S.,  VSS, učiteljica razredne nastave, zaposlena u školi T., srednjeg imovnog stanja, razvedena, majka dvoje maloljetne djece,  državljanka RH, prekršajno nekažnjavana,

             

na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnoga zakona (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

 

o s l o b a đ a    s e   o d    o p t u ž b e

 

da je 17. siječnja 2021. u 16,00 u stambenoj zgradi u S., V. 53, u hodniku stambene zgrade remetila javni red i mir tako što je Z. P. dlanom ruke udarila u predjelu ramena, što je kod ove izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti i nelagode,

 

čime da je počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Na temelju članka 140. stavka 1. u vezi sa stavkom 2. Prekršajnoga zakona, troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

 

Obrazloženje

             

1.                 Optužnim je prijedlogom okrivljenici stavljen na teret prekršaj činjenično opisan i pravno označen kao u izreci ove presude. 

2.                 Upitana da se očituje o optužnom prijedlogu i svojoj krivnji za prekršaj za koji se tereti, okrivljenica se izjasnila da nije kriva te je u svojoj obrani navela kako ni na koji način nije remetila javni red i mir 17. siječnja 2021. oko 16,00 sati u stambenoj zgradi V. 53, odnosno u hodniku stambene zgrade kako je to navedeno u optužnom prijedlogu. Naime, ona u to vrijeme da je bila u fazi razvoda od sada svog bivšeg supruga B. G. te je tom prilikom išla kod njega na V. kat u V. 53 kako bi se nešto dogovorili oko djece. Igrom slučaja naišla je i Z. P., njegova tadašnja partnerica, tako da su skupa krenule liftom. Prepoznale su se te ju je ona pitala kamo ide, a ona (Z. G.) da joj je odgovorila kako ide kod B.. Tada joj je Z. P. rekla da B. tamo ne živi, nego da ona tamo stanuje i da će zvati policiju, jer se osjeća ugroženo i da ju je od nje strah te je iz lifta mobitelom pozvala policiju. Nije ju dlanom ruke udarila u predjelu ramena, kao što je ona to vjerojatno rekla policiji, niti ju je na bilo koji način vrijeđala ili vikala na nju, a i da jest, to nitko ne bi mogao čuti jer su se nalazile u liftu. Kada su došle do V. kata, da je izašla iz lifta i rekla Z. P. da će čekati policiju ispred zgrade, kad ih je već pozvala. Kada je došla policija, ona da  im se predstavila te ih pričekala dok su oni otišli na V. kat kod Z. P., a kada su se vratili, kratko da su s njom razgovarali i rekli joj da može otići kući i neka sutradan dođe u tu postaju radi nekakvog savjetovanja, što da je i učinila te su joj tada dali neku obavijest i naredbu o mjeri opreza zabrane približavanja Z. P., za što smatra da nije bilo nikakve potrebe, jer nikakav prekršaj prema njoj da nije počinila, osobito u smislu da bi na bilo koji način pri susretu s njom u liftu remetila javni red i mir. 

3.                 U dokaznom postupku pročitane su obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, koja je uručena Z. G. 17. siječnja 2021. i naredba o određivanju mjere opreza od 18. siječnja 2021. te je izvršena provjera u prekršajnoj evidenciji, iz koje je utvrđeno da Z. G. nije prekršajno kažnjavana.

4.                 Okrivljenica je u završnom govoru ponovila da nikakav prekršaj nije počinila i da joj nije jasno zašto je protiv nje pokrenut prekršajni postupak. 

5.                 Na temelju ovako provedenog postupka u kojem je sud sve izvedene dokaze cijenio po svojem slobodnom uvjerenju, svakog posebno te u njihovim međusobnim odnosima, utvrđujući s podjednakom pozornošću činjenice koje terete okrivljenika i one koje mu idu u korist, pri čemu nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, sve prema članku 88. Prekršajnoga zakona, utvrđeno je da djelo, koje se okrivljenici stavlja na teret, po propisu nije prekršaj. 

6.                 Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

7.                 Sud uvodno primjećuje da obavijest iz članka 109.a Prekršajnoga zakona, koja je uručena okrivljenici i priložena spisu uz optužni prijedlog, nije sastavljena u skladu s navedenom odredbom, i to stoga što nedostaje podatak iz stavka 1. točke 1. (činjenični opis djela), jer je uredujući policijski službenik u obavijest unio tek pravni opis djela, prepisujući sadržaj članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnoga reda i mira, što je neprihvatljivo jer se time dokida svrha izdavanja te obavijesti – upoznavanje okrivljenice s prekršajem zbog kojega će protiv nje biti podnesen optužni prijedlog. Upravo zbog toga, iz obavijesti se ne može iščitati kojim je to ponašanjem okrivljenica ostvarila obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira niti gdje se utuženi događaj odvio.

8.                 Zaštitni objekt odredbe članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nisu pravo na tjelesnu nepovredivost pojedinca niti njegovo pravo na ugled i čast, nego javni red i mir, dakle zaštita od ponašanja kojima se javnost uznemirava, između ostaloga i tučnjavom. Jednokratan udarac otvorenim dlanom o rame druge osobe, neopisanog intenziteta i eventualnih posljedica, ako se u konkretnom slučaju uopće i dogodio, nije tučnjava. Dodatno, u činjeničnom opisu prekršaja ne navodi se koja bi to javnost takvim ponašanjem bila uznemirena, osim Z. P., koja ne predstavlja javnost, jer, kako je već rečeno, prekršajni progon zbog označenog prekršaja nema za svrhu zaštititi njezina prava na tjelesnu nepovredivost i čast i ugled, nego javni red i mir. Posljedice tog navodnog remećenja javnoga reda i mira također nisu opisane, pa tako nije navedeno, primjerice, da je okrivljenica Z. P. udarila naočigled drugih stanara koji su se u tom trenutku zatekli u hodniku stambene zgrade (ako se inkriminirani događaj uopće tu i odvio), što bi njih uznemirilo, u kojem bi slučaju takve osobe mogle biti predložene kao svjedoci, što je opet izostalo. 

8.1.          Na ovlaštenom je tužitelju da procijeni u svakom pojedinom slučaju ima li mjesta prekršajnom progonu za određeno djelo ili ne, jer su inače (laka) tjelesna ozljeda, osim kvalificiranog oblika, i tzv. realna uvreda inkriminirani kao kaznena djela koja se progone po privatnoj tužbi, dakle nisu u nadležnosti državnih tijela progona. U konkretnom slučaju, s obzirom na izloženi sadržaj obavijesti iz članka 109.a Prekršajnoga zakona i ovako sročen činjenični opis djela, sud ozbiljno sumnja uopće u opravdanost iniciranja ovoga prekršajnog postupka, jer izlaganje osobe prekršajnom progonu, bez pomnijeg razmatranja ima li u njezinu ponašanju uopće obilježja prekršaja, nije prihvatljivo niti primjereno ulozi koju u prekršajnom postupku ima ovlašteni tužitelj, i koja se u bitnom razlikuje od uloge koju policija ima u kaznenom postupku, gdje odluku o iniciranju progona donosi netko drugi, a ta odluka (o pokretanju postupka) još podliježe i sudskoj kontroli. 

8.2.          Naposljetku, i podredno, sud obranu okrivljenice – koju je imao prilike neposredno saslušati i u kojoj ona navodi da se čitava interakcija između nje i Z. P. odvijala u dizalu, bez prisutnosti drugih osoba, pri čemu da ju nije udarila u rame – ocjenjuje vjerodostojnom s obzirom na to da niti obavijest iz članka 109.a Prekršajnoga zakona niti ostala priložena dokumentacija ne upućuju na suprotan zaključak.

8.3.          Slijedom iznesenoga, okrivljenu Z. G. trebalo je osloboditi od optužbe za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji joj ovlašteni tužitelj optužnim prijedlogom stavlja na teret. 

9.                 Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnoga zakona.

 

Split, 19. svibnja 2023.

 

              Zapisničarka                                                                                                       Sutkinja

              Sanda Peroš, v. r.                                                                                      Ljiljana Vuko, v. r.

 

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od osam (8) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

 

Dostaviti:

-          okrivljenici

-          ovlaštenom tužitelju

-          u spis

 

Za točnost otpravka – ovlaštena službenica

Sanda Peroš

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu