Poslovni broj: 16 Gž-150/2023-2

1

Poslovni broj: 16 Gž-150/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zadru, po sucu Eugenu Škunci, u pravnoj stvari tužitelja "A. O." d.d., Z., …, OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici B. I., odvjetnici u O. d. G. & P. d.o.o. iz S., …, protiv tuženice R. M. iz S., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1658/2021-15 od 19. svibnja 2022., dana 19. svibnja 2023.,

p r e s u d i o    j e 

              Odbija se žalba tužitelja "A. O." d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1658/2021-15 od 19. svibnja 2022. u dijelu pod toč. II. i IV. izreke.

Obrazloženje

              1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda riješeno je:

              "I. Utvrđuje se da je tužba povučena i ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S. poslovni broj Ovrv-1181/2021 od 10. svibnja 2021. u dijelu kojim je tuženici naloženo da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 495,28 kn.

              II. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S. poslovni broj Ovrv-1181/2021 od 10. svibnja 2021. ukida se i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tuženici naloženo da u roku od osam dana isplati tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 495,28 kn teku od 9. prosinca 2020. do 5. svibnja 2021. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

              III. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 312,50 kn, u roku od 15 dana.

              IV. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 475,00 kn."

              2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II. i IV. izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je u podnesku od 19. listopada 2021. posebno naglasio da se ovaj postupak vodi samo radi potraživanja preostalih troškova ovršnog postupka koje je javni bilježnik odredio, a koje je tuženica odbila platiti tužitelju, te za iznos zatezne kamate koja je tekla na neplaćenu glavnicu od 495,28 kuna. Dakle, osim zateznih kamata, predmet postupka je trošak ovršnog postupka. Iznos od 0,72 kuna koje sud čini spornim, a za koji iznos je tuženica platila u okviru glavnog duga, sud pogrešno definira kao "ostatak" koji bi trebalo umanjiti od zatezne kamate. Međutim, sud prvog stupnja je propustio primijeniti čl. 313. Zakona o obveznim odnosima, pa bi ovaj minorni iznos ispravnije bilo umanjiti od troškova postupka koje je priznao javni bilježnik. Također, navodi kako je sud prvog stupnja trebao pozvati tužitelja da uredi tužbu sukladno čl. 109. st. 1. Zakona o parničnom postupku kako bi se po njoj moglo postupati. Tuženica je odbila platiti ovršni trošak određen rješenjem o ovrsi zbog čega je tužitelj morao pristupiti na ročište u parnici i tražiti donošenje sudske odluke pa je, budući da je sud tužitelju trošak ovršnog postupka priznao, neosnovano i nepravično da sud istovremeno uskraćuje pravo na priznanje parničnog troška koji se odnosi na pristup na ročište i trošak sudske pristojbe na presudu. Apsurdno je da sud tužitelju imputira neuspjeh u parnici u kojoj tužena strana nema nikakvog uspjeha. Navodi i da je u pobijanoj presudi izostalo obrazloženje zbog čega troškovi javnog bilježnika nisu priznati u cijelosti. Predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu odluku, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje. 

              3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na postojanje kojih pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja radi isplate zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 495,28 kuna (65,73 EUR) tekućih od 9. prosinca 2020. do 5. svibnja 2021., i naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 475,00 kuna (63,04 EUR), s obzirom da je tužitelj na pripremnom ročištu djelomično povukao tužbu za iznos glavnice.

7. Iz spisa predmeta slijedi da je prijedlog za ovrhu podnesen 8. travnja 2021., da je dio predmetne tražbine u iznosu od 496,00 kuna (65,83 EUR) plaćen 5. svibnja 2021. nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, te je tužitelj na pripremnom ročištu djelomično povukao tužbu za iznos glavnice.  

8. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja, da se nakon djelomičnog povlačenja tužbe, zahtjev tužitelja određen na način da zahtjeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 495,28 kuna (65,73 EUR) tekuće od 9. prosinca 2020. do 5. svibnja 2021. ne može dosuditi tužitelju, već samo zatezna kamata obračunata u apsolutnom iznosu. Također, je pravilno sud prvog stupnja smatrao da je tuženica uplatila veći iznos od iznosa glavnice i to 0,72 kuna (0,10 EUR) za koji je iznos tužitelj također trebao umanjiti predmetnu tražbinu. Naime, zatezne kamate, koje su inače sporedno potraživanje i teku od zakašnjenja pa sve do časa ispunjenja glavnog novčanog potraživanja, se osamostaljuju, a ukoliko nisu plaćene obračunavaju se u apsolutnom iznosu kao glavno potraživanje. Obzirom da tužitelj nije predložio da se na okolnost utvrđivanja visine zateznih kamata izvrši uvid u obračun preostalih zateznih kamata, to je pravilno utvrdio sud prvog stupnja da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva preostalog nakon djelomičnog povlačenja tužbe.

9. Međutim, pogrešno je smatrao sud prvog stupnja da se zahtjev tužitelja odnosio samo na predmetnu zateznu kamatu, slijedom čega da je izgubio parnicu, obzirom da je tužitelj nakon djelomičnom povlačenja tužbe ustrajao u održavanju na snazi platnog naloga i u iznosu od 375,00 kuna (49,77 EUR), koji iznos se odnosi na ovršni trošak, te je potraživao i daljnji parnični trošak, dok je predmetni postupak nastavljen krivnjom tuženice jer nije platila cjelokupno potraživanje već samo dio, niti je platila stvarno nastali trošak ovršnog postupka.

10. Odredbom Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje Tarifa) propisano je da u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kuna (132,72 EUR), neovisno o odredbi Tbr. 7. toč. 1. Tarife, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli postupak u visini od 50 bodova.

11. Dakle, tužitelj bi da je u potpunosti uspio u sporu sukladno Tarifi imao pravo na trošak cjelokupnog postupka po Tbr. 7. toč. 8. Tarife u iznosu od 500,00 kuna (66,36 EUR) uvećan za pripadajući PDV, a koji trošak bi pripadao i tuženici da je potpuno uspjela u sporu.

12. Slijedom navedenog, pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio kako je tužitelj u cijelosti izgubio u predmetnom sporu, te je pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP kada je određivao parnički trošak.

              13. Međutim, pravilnom primjenom materijalnog prava, odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, s obzirom na djelomičan uspjeh tužitelja u predmetnom sporu, tužitelju je također trebalo priznati razmjerni dio parničnog troška s obzirom na uspjeh u predmetnom sporu, koji mu je pobijanom odlukom i priznat. 

              14. Što se tiče troška ovršnog postupka za istaknuti je da dio troška koji se odnosi na nagradu odvjetniku za sastav ovršnog prijedloga ulazi u navedenu jednokratnu nagradu za cijeli postupak, dok u odnosu na dio ovršnog troška koji sud prvog stupnja nije priznao za istaknuti je da je isti neodređen, nije dokumentiran, odnosno tužitelj nije dostavio dokaze o tome da je podmirio isti pa je osnovano prvostupanjski sud smatrao da mu taj trošak nije ni nastao.

              15. Slijedom navedenog, valjalo je sukladno čl. čl. 368. st. 1. te 368. st. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

              16. U nepobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 19. svibnja 2023.