Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj Kžzd-20/2023-9
Republika Hrvatska Županijski sud u Osijeku Osijek, Europska avenija 7 |
||
|
Poslovni broj Kžzd-20/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Zvonka Vrbana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V.G., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj 14. Kzd-11/2022-21 od 5. prosinca 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. V.G. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj 14. Kzd-11/2022-21 od 5. prosinca 2022., opt. V.G. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – opisano u čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. KZ/11, pa je na temelju čl. 172. st. 2. KZ/11 opt. V.G. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) opt. V.G. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 106,95 eura/800,00 kuna, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. V.G., putem branitelja M.B., odvjetnika iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne blažu kaznu, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Također, predlaže da se stranke obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskoga vijeća.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Za 19. svibnja 2023. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni ŽDO u O., opt. V.G. i branitelj optuženika M.B., odvjetnik iz V. Na sjednicu vijeća pristupila je zamjenica ŽDO u O., M.M.W., dok na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni branitelj optuženika M.B. i opt. V.G. pa je javna sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08.
5. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.
6. Žalba opt. V.G. nije osnovana.
7. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 optuženik navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega je rasprava 5. prosinca 2022. zaključena u njegovoj odsutnosti i zašto njegova prisutnost na raspravi nije bila nužna.
7.1. Takvi žalbeni navodi optuženika su neosnovani s obzirom je sud u toč. 2. obrazloženja pobijane presude obrazložio da se sukladno odredbi čl. 404. st. 5. ZKP/08 (pogrešno navodi i st. 3.) očitovao o optužbi, iznio obranu, a da njegova prisutnost na posljednjoj raspravi nije bila nužna. Spomenuti razlozi koje ističe prvostupanjski sud iako sumarni, dostatni su, posebice imajući u vidu da su na raspravi 19. rujna 2022., kada je optuženik iznio obranu i kada su svi dokazi već bili izvedeni, stranke suglasno zatražile odgodu kako bi optuženik podmirio cjelokupno dugovanje prema oštećeniku, a koja bi okolnost bila od utjecaja na blaže kažnjavanje. Međutim, kako ni do slijedeće rasprave 21. studenog 2022., kao ni do rasprave 5. prosinca 2022., optuženik nije podmirio uzdržavanje kako je obećavao, to je sud, s obzirom je optuženik uredno primio poziv za navedenu raspravu, odlučio da će se održati u njegovoj odsutnosti na temelju čl. 404. st. 5. ZKP/08 jer njegova nazočnost nije bila nužna, prethodno se očitovao o optužbi i iznio svoju obranu, a postupak se vodi zbog kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju do 5 (pet) godina. Zbog navedenog, nema bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 na koju žalitelj upire.
7.2. Pobijajući nadalje prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08 smatrajući da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te da mu je na raspravi povrijeđeno pravo obrane jer je prvostupanjski sud raspravu zaključio u njegovoj odsutnosti, pri čemu na raspravi kojoj je bio prisutan 19. rujna 2022. nije prethodno upozoren u smislu odredbe čl. 404. st. 3. ZKP/08 da se rasprava može održati u njegovoj odsutnosti ako se očitovao o optužnici u prisutnosti branitelja. Međutim, takvi su žalbeni navodi u cijelosti promašeni jer odredba čl. 404. st. 3. ZKP/08 propisuje da ako se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do 12 godina, a optuženik koji je uredno pozvan nije pristupio na raspravu ili mu se poziv nije mogao uručiti jer je promijenio adresu, a o tome nije obavijestio sud ili očigledno izbjegava poziv, sud može odlučiti da se rasprava provede u njegovoj odsutnosti ako je bio prethodno upozoren da mu se može suditi u odsutnosti i ako se očitovao o optužnici u prisutnosti branitelja.
7.3. Opt. V.G. optužen je za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 za koje je kazneno djelo zapriječena kazna zatvora u trajanju do 3 (tri) godine kada dolazi u obzir primjena čl. 404. st. 5. ZKP/08. Naime, opt. V.G. je na raspravi 19. rujna 2022. upozoren u smislu čl. 404. st. 3. i 5. ZKP/08 (po st. 3. nije niti trebao biti upozoren jer je riječ o kaznenom djelu u trajanju do pet godina), na raspravu 21. studenog 2022. nije pristupio jer se prema navodima branitelja nalazio na radu u M. te zamolio kraću odgodu, nakon čega je slijedeća rasprava zakazana za 5. prosinca 2022., na koju je optuženik bio uredno pozvan te o tome da će se rasprava održati u odsutnosti optuženika ako postoje drugi uvjeti iz navedene odredbe, optuženik nije morao biti upozoren. Iz navedenog razloga nema ni daljnjih bitnih povreda na koje optuženik ukazuje (čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08).
8. Iako je optuženik uložio žalbu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, takav žalbeni navod u nastavku žalbe uopće ne obrazlaže. Za napomenuti je, međutim, da je optuženik promijenio očitovanje o krivnji na način da se očitovao da se smatra krivim za terećeno kazneno djelo, koje je i priznao, pa bi u tom dijelu njegova žalba bila i nedopuštena.
9. U okviru žalbenog osnova povrede kaznenog zakona optuženik ističe da sud nije u dovoljnoj mjeri prilikom odmjeravanja kazne vodio računa o olakotnim okolnostima te da uopće nije vrednovao činjenicu da je sve dugove, zbog kojih su vođeni prethodni postupci radi uzdržavanja, podmirio, što je bio i razlog da nije bio u mogućnosti podmirit dug za koji se tereti u ovom postupku, a uz to je i tijekom inkriminiranog razdoblja bio na izdržavanju zatvorske kazne, i nije ostvarivao prihode, pa je logično da nije niti mogao plaćati uzdržavanje. Osim toga, da sud nije vrednovao kako je u srpnju 2019. dao djetetu (sinu M.) 2.000,00 kuna koji je novac utrošen za njegovo uzdržavanje, da se nakon odsluženja zatvorske kazne ponovno zaposlio te je do 6. veljače 2023. još 200,00 eura, a naknadno je dostavio i potvrdu o uplati 500,00 eura, koje je uplatio 18. veljače 2023.
9.1. Takvim žalbenim navodima optuženik zapravo pobija odluku o kazni. Naime, uz olakotne okolnosti priznanja kaznenog djela te obećanja plaćanja dužnog uzdržavanja, čiji iznos nije osporavao, sud je kao otegotnu okolnost, kada je odlučivao o vrsti i mjeri kazne, imao u vidu i otegotne okolnosti – dosadašnju osuđivanost, koje nije precijenio. Naime, imajući u vidu da je optuženik do sada pravomoćno osuđivan dva puta zbog istog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 (presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-27/15-16 od 2. studenog 2015., koja je postala pravomoćna istoga dana, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, uvjetno na dvije godine, a koja je kazna opozvana presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kvm-42/18 od 16. srpnja 2018., koja je postala pravomoćna 25. prosinca 2018., kojom je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od devet mjeseci, te presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-24/18-17 od 6. ožujka 2019., koja je postala pravomoćna 20. lipnja 2019., kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uvjetno na dvije, a koja je kazna opozvana presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kvm-75/19 od 4. svibnja 2020., pravomoćna 4. lipnja 2020., kojom je određeno izvršene kazne zatvora u trajanju od jedne godine), pri čemu ranije izrečene kaznenopravne sankcije na njega nisu utjecale i nisu ispunile svoju svrhu, imajući u vidu da se radi o specijalnom povratniku, pravilno je prvostupanjski sud u skladu s čl. 47. st. 1. KZ/11 ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti od kojih zavisi izbor vrste i mjere kazne te pravilno zaključio kako se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u konkretnom slučaju može postići jedino bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine. Upravo navedena bezuvjetna kazna zatvora adekvatna je okolnostima djela, osobi optuženika i kriminalnoj količini, a istom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u vidu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.
10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. V.G. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 19. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća
Mario Kovač
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.