1

Poslovni broj: Gž-119/2022-2

 

Poslovni broj: Gž-119/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića, kao predsjednika vijeća, te Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Ronića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja J. B., OIB …, iz Z., R…, zastupanog po punomoćniku N. H., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Z. b. d.d., OIB …, Z., T. J. J…, zastupanog po punomoćnici M. K. K., odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-795/20-25 od 2. prosinca 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-795/20-25 od 2. prosinca 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., T. J. J…, OIB … da tužitelju J. B., Z., R…, OIB … na ime stjecanja bez osnova isplati iznos od 59.589,20 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

-iznos od 52,48 kn s kamatom tekućom od 16.03.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 36,31 kn s kamatom tekućom od 16.04.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 49,07 kn s kamatom tekućom od 16.10.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 110,13 kn s kamatom tekućom od 16.11.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 23,44 kn s kamatom tekućom od 16.12.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 257,68 kn s kamatom tekućom od 16.01.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 260,27 kn s kamatom tekućom od 16.02.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 181,68 kn s kamatom tekućom od 16.03.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 199,88 kn s kamatom tekućom od 16.04.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 203,62 kn s kamatom tekućom od 16.05.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 172,59 kn s kamatom tekućom od 16.06.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 178,15 kn s kamatom tekućom od 16.07.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 150,25 kn s kamatom tekućom od 16.08.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 183,09 kn s kamatom tekućom od 16.09.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 146,93 kn s kamatom tekućom od 16.10.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 170,60 kn s kamatom tekućom od 16.11.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 167,03 kn s kamatom tekućom od 16.12.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 230,80 kn s kamatom tekućom od 16.01.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 271,94 kn s kamatom tekućom od 16.02.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 263,37 kn s kamatom tekućom od 16.03.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 304,36 kn s kamatom tekućom od 16.04.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 379,37 kn s kamatom tekućom od 16.05.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 397,80 kn s kamatom tekućom od 16.06.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 486,58 kn s kamatom tekućom od 16.07.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 484,07 kn s kamatom tekućom od 16.08.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 668,16 kn s kamatom tekućom od 16.09.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 561,76 kn s kamatom tekućom od 16.10.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 587,09 kn s kamatom tekućom od 16.11.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 711,28 kn s kamatom tekućom od 16.12.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 722,25 kn s kamatom tekućom od 16.01.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 680,81 kn s kamatom tekućom od 16.02.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 706,68 kn s kamatom tekućom od 16.03.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 708,50 kn s kamatom tekućom od 16.04.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 786,59 kn s kamatom tekućom od 16.05.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 952,19 kn s kamatom tekućom od 16.06.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.140,79 kn s kamatom tekućom od 16.07.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.352,19 kn s kamatom tekućom od 16.08.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.027,34 kn s kamatom tekućom od 16.09.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 918,32 kn s kamatom tekućom od 16.10.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 926,15 kn s kamatom tekućom od 16.11.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 941,83 kn s kamatom tekućom od 16.12.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.037,08 kn s kamatom tekućom od 16.01.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.066,18 kn s kamatom tekućom od 16.02.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.035,71 kn s kamatom tekućom od 16.03.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.031,64 kn s kamatom tekućom od 16.04.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.047,99 kn s kamatom tekućom od 16.05.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.076,02 kn s kamatom tekućom od 16.06.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.042,43 kn s kamatom tekućom od 16.07.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.033,60 kn s kamatom tekućom od 16.08.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 950,20 kn s kamatom tekućom od 16.09.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.023,26 kn s kamatom tekućom od 16.10.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.057,65 kn s kamatom tekućom od 16.11.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.035,85 kn s kamatom tekućom od 16.12.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.009,55 kn s kamatom tekućom od 16.01.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.000,89 kn s kamatom tekućom od 16.02.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 991,89 kn s kamatom tekućom od 16.03.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.059,70 kn s kamatom tekućom od 16.04.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 961,47 kn s kamatom tekućom od 16.05.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 945,90 kn s kamatom tekućom od 16.06.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 956,19 kn s kamatom tekućom od 16.07.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 946,63 kn s kamatom tekućom od 16.08.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 983,52 kn s kamatom tekućom od 16.09.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.007,67 kn s kamatom tekućom od 16.10.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.019,80 kn s kamatom tekućom od 16.11.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.061,45 kn s kamatom tekućom od 16.12.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.020,77 kn s kamatom tekućom od 16.01.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.070,08 kn s kamatom tekućom od 16.02.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.095,61 kn s kamatom tekućom od 16.03.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.073,37 kn s kamatom tekućom od 16.04.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.041,47 kn s kamatom tekućom od 16.05.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.048,35 kn s kamatom tekućom od 16.06.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.071,13 kn s kamatom tekućom od 16.07.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.089,30 kn s kamatom tekućom od 16.08.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.093,95 kn s kamatom tekućom od 16.09.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.113,44 kn s kamatom tekućom od 16.10.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.141,41 kn s kamatom tekućom od 16.11.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.146,67 kn s kamatom tekućom od 16.12.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.150,78 kn s kamatom tekućom od 16.01.2015. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.148,67 kn s kamatom tekućom od 16.02.2015. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.148,51 kn s kamatom tekućom od 16.03.2015. godine pa sve do isplate,

sve po stopi koja se do 31.srpnja 2015. godine utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, te mu naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.656,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 02. prosinca 2021. godine pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka zajedno s troškom za sastav žalbe, podredno da je ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika da je počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst,  25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP), ovaj sud ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga određeno navedenih u žalbi nije utvrdio da su takve povrede počinjene niti je našao da bi sud prvog stupnja počinio koju od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

6.Tužitelj je prvotno tužbom zatražio od tuženika da zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vrati preplaćeni iznos od ukupno 60.955,44 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog pojedinačnog preplaćenog mjesečnog anuiteta, a nakon provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire D. P. iz D. d.o.o. (dalje: financijski vještak) konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio je na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule ukupno 59.589,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama od svakog pojedinog preplaćenog iznosa (list 134-138).

 

6.1. Tvrdi da je s tuženikom 13. veljače 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 3208424867/07 (dalje: Ugovor o kreditu) kojim mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom u CHF od 48.800,00 CHF te da je ugovorna odredba kojom je ugovorena „valutna klauzula“ ništetna jer o navedenoj odredbi nije pregovarao i nije mu bila razumljiva, obzirom da prilikom ugovaranja iste nije bio upozoren niti mu je od strane tuženika obrazložena valutna klauzula i rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (dalje: Pž-6632/17) i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. (dalje: Rev-2221/18) kojima je u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđena ništetnost odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke i po osnovu stjecanja bez osnove, odnosno pozivom na članak 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) traži da tuženik vrati sve što je na temelju takve ništetne odredbe primio.

 

7. Sud prvog stupnja pozivom na članak 502.c ZPP-a,  polazeći od utvrđenja izraženih u navedenim pravomoćnim presudama donesenim u postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača usvojio tužbeni zahtjev, utvrdivši da je zbog ništetne odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF tužitelj preplatio tuženiku ukupno 59.589,20 kn i da ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta s kamatom od dana uplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta. U vezi prigovora zastare, sud prvog stupnja je utvrdio da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara prekinuta i za individualne restitucijske zahtjeve počela ponovno teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, odnosno u ovom slučaju od 14. lipnja 2018. pa da stoga nije nastupila.

 

8. Tuženik, iznoseći žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, navodi da sud prvog stupnja nije utvrdio svojstvo potrošača tužitelja te u vezi toga osporava pozivanje suda prvog stupnja na članak 502.c ZPP-a i primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora. Smatra da je u vezi zastare obrazloženje nejasno i proturječno, a smatra i da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 109. i 201. ZPP-a jer je sud prvog stupnja propustio intervenirati u povodu nedostatka procesne legitimacije, budući da nisu obuhvaćene sve ugovorne strane u ovom postupku, odnosno i založni dužnik V. G.. Tvrdi da je u vezi preinake tužbe počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u vezi s člankom 190. ZPP-a.

 

8.1. Prije svega, ocjena je i ovog suda da je tužitelj potrošač jer je u ovom slučaju sklopio kao fizička osoba predmetni ugovor o kreditu s namjenom za kupnju stana, a što se tiče prigovora da nije utvrđeno da tužitelj ima status potrošača, teret dokaza te činjenice bio je na tuženiku i u smislu Direktive 93/13 EEZ ima se smatrati potrošačem sve dok se ne dokaže suprotno, a tuženik tu činjenicu nije ni pokušao dokazati u ovom postupku jer do kraja prethodnog postupka nije predlagao dokaze na tu spornu činjenicu.

 

8.2. Što se tiče žalbenih navoda u vezi primjene utvrđenja iz kolektivnog spora, tuženik neosnovano tvrdi da prema članku 49. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ broj 57/11.) članak 502.c ZPP-a i članak 502.a ZPP-a koji su na snazi od 1. srpnja 2013. nemaju povratno djelovanje u odnosu na ugovor sklopljen 2007. Naime, postupak je započet 13. veljače 2020. i u vrijeme pokretanja postupka na snazi je Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.i 70/19) po kojem su članak 502.c ZPP-a i članak 502.a ZPP-a važeće odredbe koje se primjenjuju na sve po tom zakonu započete postupke.

 

8.3. Ovaj sud prihvaća obrazloženje suda prvog stupnja u vezi zastare i nalazi da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tuženikov prigovor zastare. U tom dijelu sud prvog stupnja dao je razloge za zastaru koje prihvaća i ovaj sud i nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stava 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik u žalbi. Naime, sud prvog stupnja utvrdio je ništetnost ugovorne odredbe kao prethodno pitanje, ali je obzirom na direktni učinak presuda TS, VTS i VSRH ništetnost utvrđena već u postupku kolektivne zaštite pa se primjenjuje pravno shvaćanje izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-47/2020 održanoj 30. siječnja 2020., odnosno, po shvaćanju i ovog suda, za povrat iznosa zbog ništetne valutne klauzule zastara je počela teći 14. lipnja 2018. (nakon pravomoćno utvrđene ništetnim glavnice vezane uz švicarski franak u kolektivnom sporu donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (dalje: Pž-6632/17). Kako je tužba u ovom postupku podnesena 13. veljače 2020. zastara nije nastupila, kako je to utvrdio sud prvog stupnja.

 

8.4. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 109. i 201. ZPP-a time što tužbom nije obuhvaćen založni dužnik V. G. kao jedinstveni i nužni suparničar. Naime, tužitelj kao glavni dužnik traži od tuženika isplatu zbog stečenog bez osnove zbog ništetne valutne kaluzule, zbog čega su neosnovani žalbeni navodi da bi založni dužnik bio jedinstveni i nužni suparničar s tuženikom jer založni dužnik nije primio uplate pa nije ništa stekao bez osnove, zbog čega nije trebao biti stranka ovog postupka.

 

8.5. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u vezi s preinakom tužbe od 31. ožujka 2021. Naime, tuženik u vezi preinake tužbenog zahtjeva smatra da nije bila opravdana jer se ne radi o svrsishodnoj preinaci iz članka 190. stavak 3. ZPP-a te da se stoga radi o nedopustivoj preinaci izvršenoj u stadiju glavne rasprave te da je osim toga sud propustio odlučiti o istaknutom prigovoru zastare koji je tuženik iznio u vezi takve preinake. Prema članku 190. stavak 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a prema stavku 2. tog zakonskog članka iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U smislu tih zakonskih odredbi Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sastanku sa predsjednicima Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021. zauzeo shvaćanje, a koje prihvaća i ovaj sud, da je preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem dopuštena. U ovom slučaju tužitelj je nakon provedenog vještačenja u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka D. P. smanjio visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na glavnicu i time povukao tužbu za iznos od 1.366,24 kn pa tužba u smislu članka 191. stavak 3. ZPP-a nije preinačena , a  u dijelu u kojem je tužitelj specificirao pojedinačne dospjele preplaćene iznose (list 134-138) tražeći plaćanje zatezne kamate od dana uplate preinaka je dopuštena jer je nakon zaključenja prethodnog postupka bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka. Zastara nije nastupila za preinaku od 31. ožujka 2021. jer, kako je već rečeno, nastupa 14. lipnja 2023.

 

9. Tuženik žalbenim navodima tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo utvrdivši nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Obrazlaže da je prema presudi Suda Europske unije od 9. srpnja 2020., SC Banca Transilvanija SA broj C-81/19 od 9. srpnja 2020. takva ugovorna odredba isključena od ocjene nepoštenosti stoga što je Sud Europske unije tom presudom iskazao pravno shvaćanje da dispozitivna pravila nacionalnog prava o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ne ulaze u područje primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. Osim toga, osporava provedeno financijsko vještačenje s obrazloženjem da je vještak u nalazu i mišljenju iskazao i tzv. negativne tečajne razlike u razdoblju u kojima je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita i tvrdi da sud prvog stupnja prilikom donošenja presude nije uzeo u obzir takav izračun vještaka niti prigovor tuženika u tom pogledu, odnosno smatra da je prilikom izračuna tečajne razlike trebalo uzeti u obzir i razdoblje negativnih tečajnih razlika te izračunati ukupan zbroj pozitivnih i negativnih razlika.

 

9.1. Međutim, tuženik se upućuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. u kojoj se Vrhovni sud Republike Hrvatske poziva na presudu Europskog suda u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 i utvrđuje da potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ osiguravaju tri pravila o ex tunc učincima utvrđenja da je ugovorna odredba nepoštena, odnosno da ti učinci djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora i to neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba. U tom pravcu, prema prvom pravilu smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije ni bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te da sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora, u načelu, imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo jest da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

 

9.2. Dakle, zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO-a, a sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. U ovom slučaju tužitelj je upravo zbog ništenosti ugovornih odredbi o anuitetu vezanom za švicarski franak platio više nego što je trebao pa ima zakonsko pravo na povrat neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu do isplate kredita kako je to utvrdio i sud prvog stupnja. Budući da i ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka D. P. u vezi izračuna visine potraživanja, žalba tuženika u tom dijelu nije osnovana.

 

10. Tuženik se žali zbog odbijenog prigovora zastare navodeći da je sud prvog stupnja retroaktivno primijenio pravo stranaka koja proizlaze iz instituta zastare, a da u pravnom poretku Republike Hrvatske postoji zabrana retroaktivne primjene propisa pa da je stoga neosnovan i nezakonit pravni stav suda prvog stupnja da je prekinut tijek zastarnog roka za individualne restitucijske zahtjeve tužitelja kao u ovom slučaju. Obrazlaže da sve dok tražbina nije dospjela vjerovnik nije ovlašten obračunavati zateznu kamatu na takvu tražbinu, a u vezi tijeka zakonske zatezne kamate nadovezuje se da je tužitelj, i u slučaju da se tuženik smatra nepoštenim i nesavjesnim,  mogao tražiti zatezne kamate tek nakon uspjeha kolektivne tužbe i vraćanje zateznih kamata ne bi smjelo uslijediti prije podnošenja tužbe ili postavljanja konačnog tužbenog zahtjeva.

 

10.1. Kako je već rečeno, sud je u postupku radi isplate zbog stečenog bez osnove, odlučujući o prethodnom pitanju ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF na temelju navedenog članka 502.c ZPP-a i u vrijeme tužbe važećeg članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15., 14/19., 19/22.; dalje: ZZP/14), bio vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. ZZP/14 utvrđene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača i stoga je tuženik u smislu članka 323. stavka 1. i 2. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetne odredbe ugovora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog anuiteta na temelju članka 1115. ZOO-a kao nepošteni stjecatelj, obzirom da je upravo tuženik sastavio ugovorne odredbe koje su utvrđenje nepoštenima, a time i ništetnima.

 

11. Tuženik se žali navodeći da sud prvog stupnja nije mogao primijeniti utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu u vezi nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bez saslušanja predloženog svjedoka, osobnog bankara tužitelja na okolnost provjere da li su stranke pregovarale o ugovoru o kreditu i predmetnoj klauzuli.

 

11.1. Točno je da tuženiku treba omogućiti izvođenje dokaza na okolnost da je tužitelj informiran prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, budući da u pojedinačnim parnicama ne dolazi do automatske primjene utvrđenja suda iz odluka donesenih u kolektivnom sporu o tome da se je prilikom sklapanja ugovora pregovaralo o spornim odredbama, odnosno da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenim (odluka Ustavnog suda RH broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022.).

11.2. Međutim, tuženik je u odgovoru na tužbu predložio „saslušanje osobnog bankara“ s kojim je tužitelj pregovarao (list 35) bez da  je naveo ime i prezime osobe, a niti kasnije tijekom postupka nije predložio koju konkretnu osobu, odnosno zaposlenika tuženika, treba ispitati na okolnost da je informirao tužitelja o predmetnoj  ugovornoj odredbi, zbog čega, po ocjeni ovog suda, tuženik nije tijekom postupka predložio dokaz da je tužitelj bio na pravilan način bio informiran o spornoj ugovornoj odredbi. Zbog toga je činjenično stanje u vezi nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu, pozivom na utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, pravilno i potpuno utvrđeno.

 

12. Konačno, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a kada je obvezao tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak od 9.656,00 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate. Trošak je određen sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje: Tarifa) i tuženik svojim žalbenim navodima da tužitelju ne pripada trošak za sastav podneska od 31 ožujka 2021. (list 134) te za zastupanja na ročištima 28. rujna 2020. (list 100) i 8. studenog 2021. (list 197) u tom dijelu ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

 

13.  Slijedom svega navedenog, žalba tuženika je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Koprivnica, 18. svibnja 2023.