1              Poslovni broj: Gž-784/2022-2                           

 

 

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E    H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka, kao predsjednika vijeća, Smiljke Premužić  kao  sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Sonje Celovec Trivanović, kao članice   vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. N. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u P., protiv tuženika 1. V. M., OIB:… i 2. M. M., OIB:…, oboje iz V., zastupani po punomoćniku D. S., odvjetniku u P., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj P-980/2018 od 8. travnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o        j e

 

 

I.Odbija se žalba tuženih kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-980/2018 od 8. travnja 2022.

 

II.Odbija se zahtjev tuženih za naknadu troškova žalbe.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

 

1.Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

"Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Propuštanje tuženika V. M., da zahtijeva svoj nužni dio od 1/4 dijela ostavine iza pok. S. M., koja se između ostaloga sastoji od kč.br. … k.o. F. i kč.br. .. k.o. P. - gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje njegove tražbine prema prvotuženiku u iznosu od:

- 118.256,53 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. srpnja 2008. do 31. srpnja 2015. - po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate — po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- 33.385,31 kuna;

- 3.125,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

I.. Tuženici V. M. i M. M. su dužni trpjeti, da tužitelj S. N. namiri svoju tražbinu iz stavka I. ove presude, prinudnom prodajom u ovršnom postupku 1/4 kč.br. …, upisane u ZK za k.o. F. i 1/4 kč.br. … (1. zk. tijela) u zk. ulošku .. ZK za k.o. P..

 

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak ovog postupka 12.435,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

 

2.Protiv ove presude pravovremeno su izjavili žalbu tuženici, navodeći da se žale zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da drugostupanjski sud žalbu prihvati i preinači pobijanu presudu, na način da odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje  prvostupanjskom sudu, te traži trošak žalbe.

 

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženih.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prvostupanjska presuda sadrži jasne, logične i neproturječne  razloge o odlučim činjenicama, koje nisu u suprotnosti s provedenim dokazima, pa kako prvostupanjska presuda nema niti nekih drugih nedostataka zbog kojih  se ne bi mogla ispitati, to nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – dalje: ZPP), na koju se u žalbi tuženih ukazuje.

 

5. 1. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud ne nalazi ni postojanje nekih drugih bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje se u žalbi ne ukazuje, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom, sukladno članku 8. ZPP-a, utvrdio sve sporne i odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, pa je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, tako da nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 355. ZPP-a

 

7. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

8.Među strankama nije sporno, a to i proizlazi iz podataka u spisu, da dugovanje 1. tuženika prema tužitelju proistječe iz pravomoćnih  presuda Općinskog suda u Puli  broj P-730/97-9 od 24. listopada 1997. i presude broj P-2717/98-28 od 29. lipnja 1999. godine, na temelju kojih presuda je već vođeno više ovršnih postupaka, a posljednji koji prileži spisu i koji sada nosi broj Ovr-403/19, je započeo 4. travnja 2008., te obustavljen rješenjem od 15. listopada 2021. godine. Nije sporno niti da je dio te tražbine namiren u ovršnim postupcima, a visina preostalog potraživanja navedenog u tužbi i pobijanoj presudi učinjena je nespornim na ročištu od 22. veljače 2022.

 

9. Među strankama nije sporno, a i prolazi iz ostavinskog predmeta broj O-742/2018, da je otac I. tuženika, a suprug II. tužene S. M. umro 2. ožujka 2018., da je na ročištu 24. travnja 2018. proglašena njegova vlastoručna oporuka, kojom je svoju imovinu ostavio svojoj supruzi, te je II. tužena i prihvatila nasljedstvo temeljem oporuke, a I. tuženik je priznao oporuku kao pravovaljanu i istinitu, te izjavio da ne postavlja nikakve zahtjeve radi namirenja nužnog dijela, ili bilo koje druge zahtjeve u tom postupku, pa je i doneseno rješenje o nasljeđivanju broj O-742/2018, UPP-OS-40/2018.17 od 4. svibnja 2018., po javnom bilježniku S. O. S., kojom je sva imovina pokojnog ostavitelja, pa i predmetne nekretnine uručene u cijelosti II. tuženoj, a supruzi ostavitelja, koje rješenje je postalo pravomoćno 14. svibnja 2018., kada su se zakonski nasljednici odrekli prava na prigovor i priznali činjenicu pravomoćnosti rješenja.

Javni bilježnik je dopisom od 14. svibnja 2018. proslijedio pravomoćno rješenje zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli na provedbu u zemljišne knjige, a što je i zaprimljeno u zemljišnoknjižnom o odjelu 17. svibnja 2018. 

 

10.Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika, koja je poduzeta na štetu vjerovnika, kako je to i propisano člankom 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,  126/21,114/22 i 156/22  – dalje: ZOO), a pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo, ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza kako je propisano člankom 66. stavak 3. ZOO-a.  Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika, ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (članka 66. stavaka 2. ZOO-a).

 

11. I. tuženik sam u svom iskazu priznaje da nema nikakve imovine i da nije  zaposlen.

 

12.Obzirom da bi zakonski dio I. tuženika iznosio 1/2, to pravilno prvostupanjski sud zaključuje da bi nužni dio I. tuženika na imovini njegovog pokojnog oca iznosio ¼. Kao ostavinska imovina oca I. tuženika i supruga II. tužene osim predmetne nekretnine … k.o. F. što je u naravi kuća u ulici M. V. i dvorište površine 967 m2 i čestice broj .. k.o. P., opisana kao voćnjak površine 309 m2, utvrđena još i nekretnina čkbr. …, te novčana sredstva kod banaka, je zaostatak mirovine, te dva osobna automobila i brodica. Propuštanjem I. tuženika time što nije zahtijevao svoj nužni dio izgubio je pravo suvlasništva na ostavinskoj imovini, pa i na nekretninama koje su predmet ovog postupka, dakle, izgubio je materijalno pravo, pa pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se u smislu članka 66. stavak 3. ZOO-a ovo propuštanje I. tuženika treba smatrati pravnom radnjom,  a koja je poduzeta na štetu tužitelja kao vjerovnika, jer zbog tog propuštanja dužnik, a ovdje I. tuženik nema sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Bespredmetni su žalbeni navodi da se I. tuženik nije odrekao od nasljedstva, a koje da je propisano zakonom kao besplatno raspolaganje, a da se ne spominje propuštanje traženja nužnog dijela, jer prvostupanjski sud nije niti tvrdio da se I. tuženik odrekao od nasljedstva, niti se pozivao na odredbu članka 67. stavak 4., već na odredbu članka 66. stavak 3. ZOO-a.

 

13.  Pravna radnja I. tuženika koja se sastoji u propuštanju zahtijevanja svog nužnog dijela je svakako izjednačena s besplatnim raspolaganjem, a kod takvih besplatnih raspolaganje se sukladno članku 67. stavaka 3. ZOO-a smatra da je dužnik znao da poduzetim nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji se ne zahtijeva da je trećoj osobi to bilo poznato, ili moglo biti poznato. Stoga što II. tužena u čiju korist je zapravo ovo propuštanje I. tuženika i učinjeno, eventualno ne bi znala  da navedenim propuštanjem se nanosi šteta tužitelju kao vjerovniku nije odlučno, iako pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je II. tužena to morala znati, obzirom da i sama u svom iskazu navodi da joj je poznato da njezin sin duguje tužitelju, da je to znao i njezin suprug, da ona uzdržava I. tuženika, a osim toga, tužitelj je već i protiv nje vodio parnicu, te je presudom Općinskog suda u Puli broj P-2876/99-18 od 17. svibnja 2000. godine utvrđeno da ugovor o darovanju, kojeg su ovdje tuženici zaključili 25. ožujka 1998. godine i to I. tuženik kao darovatelj, a II. tužena kao daroprimatelj, gubi učinak prema tužitelju u dijelu potrebnim za namirenje njegove tražbine koja je predmet i ovog postupka.

 

14. Obzirom na činjenicu da je na ročištu od 24. travnja 2018. I. tuženik izjavio da ne zahtijeva nužni dio, niti bilo kakove druge zahtjeve u ostavinskom predmetu, pa je i doneseno rješenje o nasljeđivanju 4. svibnja 2018., koje je postalo pravomoćno 14. svibnja 2018. i dostavljeno na provedbu u gruntovnicu 17. svibnja 2018., a ova tužba radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji je podnesena 24. svibnja 2018., to je tužba za pobijanje pravovremeno podnesena sukladno članku 71. ZOO-a.

 

15. Pokojni otac I. tuženika, odnosno suprug II. tužene je bio u zemljišnoj knjizi upisan kao samovlasnik predmetnih nekretnina, te u ostavinskom postupku II. tužena nije tvrdila da ista ne bi bila u cijelosti ostavina imovina, već eventualno i njena bračna tečevina, te je i u cijelosti utvrđena kao ostavinska imovina sva imovina pobrojana u rješenju o nasljeđivanju, pa i predmetne nekretnine, to je dakle, teret dokaza bio na tuženicima da predmetne nekretnine ne bi bile u cijelosti ostavinska imovina, već samo u 1/2 dijela, pa da nužni dio, odnosno suvlasnički dio koji bi po osnovu nužnog dijela naslijedio I. tuženik na predmetnim nekretninama ne bi bio ¼, već 1/8. Tuženici međutim, nisu u tom pravcu predlagali nikakve dokaze, a niti u svojim iskazima nisu  u tom pogledu navodili pojedinosti, odnosno I. tuženik ništa nije niti spominjao o tome, dok je II. tužena samo rekla da su kuću u V. zidali ona i suprug, ne navodeći niti kada je to bilo da bi se eventualno moglo znati da li se primjenjuje Zakon o braku i porodičnim odnosima  ili Obiteljski zakon.

Neosnovano se stoga u žalbi ukazuje da je sud pogrešno utvrdio veličinu suvlasničkog dijela.

Isto tako, se potpuno neistinito i netočno navodi u žalbi da je II. tužena u svom iskazu izjavila da je sva imovina iza pok. S. M. u stvari njihova zajednička imovina – bračna stečevina, te da zbog tih okolnosti II. tužena ne bi ni u kom slučaju pristala priznati pravo na nužni dio svom sinu, a ovdje I. tuženiku, jer takvo što II. tužena uopće nije iskazala, a dapače je istakla da ne zna zbog čega I. tuženik nije tražio svoj nužni dio, ali da ga je tražio da bi mu to priznala. Zbog navedenog, u žalbi se potpuno neosnovano više puta apostrofira da bi  I. tuženik mogao tužiti svoju majku za nužni dio.

 

16. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se postupanje I. tuženika, tj. netraženje nužnog dijela ne može podvesti pod razloge koji isključuju pobijanje u smislu članka 68. ZOO-a.

 

17. Obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a kada je tuženicima naložio da tužitelju u cijelosti nadoknade parnični trošak u iznosu od 12.435,00 kuna, koji trošak je bio potreban za vođenje ove parnice i pravilno je odmjeren, a koja visina se uostalom niti ne osporava.

 

18. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako nisu ostvareni niti žalbeni razlozi, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženih odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu sukladno članku 368. stavka 1. ZPP-a.

 

19 Obzirom da je žalba tuženih odbijena u cijelosti kao neosnovana, to je odbijen kao neosnovan i njihov zahtjev  za naknadu troškova žalbe.

 

20. Radi svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.

 

Bjelovar, 18. svibnja 2023.

 

                                                                                                                                Predsjednik vijeća

                                                                                                                               Vladimir Šestak,v.r.