REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Dršćevka 1, 52000 Pazin

9 P-429/2019-84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO
OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, kojeg zastupa
punomoćnica po zaposlenju Andrea Parada Stojčić, dipl. pravnik, protiv tuženika
ULJANIK Strojogradnja Diesel d.d. u stečaju, Pula, Flaciusova 1, OIB 35951488983,
kojeg zastupa stečajna upraviteljica Ana Glavan Dukić, iz Rijeke, Brca 18, a nju
punomoćnice Vlatka Klišanin i Ivana Božić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Klišanin
i partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 52, radi utvrđenja osporene tražbine, nakon
održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. travnja 2023. u nazočnosti
punomoćnica stranaka, objavljene 18. svibnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se tražbina osporena u stečajnom postupku koji se vodi kod
Trgovačkog suda u Pazinu pod posl. br. St-117/2019 za trgovačko društvo ULJANIK
Strojogradnja Diesel d.d. u stečaju, Pula, Flaciusova 1, OIB 35951488983 u iznosu od

37.569,09 EUR / 283.864,34 KN1 kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.078,78 EUR / 8.128,07 KN, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 248,44 EUR / 1.871,87 KN.

Obrazloženje

1. Tužitelj je naslovnom sudu 2. listopada 2019. podnio tužbu u kojoj navodi
kako je u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Pazinu pod posl.
br. St-117/2019 stečajni sudac 13. rujna 2019. donio rješenje posl. br. St-117/2019-75
koje je na e-oglasnoj ploči sudova objavljeno istoga dana, a kojim se vjerovnika, ovdje
tužitelja upućuje u parnicu iz razloga što je stečajna upraviteljica prema podnijetoj
Prijavi tražbine u stečajnom postupku od 5. srpnja 2019. u cijelost osporila tužiteljevu
tražbinu u iznosu od 349.764,36 kn. Navodi da je predmet ove tužbe dio osporene

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 9 P-429/2019-84

tražbine u navedenom stečajnom postupku u iznosu od 283.064,34 kn, a koja da se
odnosi na potraživanje kapitalizirane štete na dan 1. listopada 2018., a temeljem
izračuna kapitalizirane štete KLASA: 140-01/19-47/72 od 19. lipnja 2019., a odnosi se
na naknadu štete zbog isplate invalidske mirovne i naknade zbog tjelesnog oštećenja
osiguraniku tužitelja Tomi Markoviću.

2. Nadalje navodi da se pred Trgovačkim sudom u Rijeci nalazi, u prekidu,
parnični postupak koji se vodi između istih stranaka koji je tužitelj pokrenuo prije
nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom i u kojem
je tužitelj predložio Trgovačkom sudu u Rijeci da proslijedi spis posl. br. P-746/2018
na nadležnost Trgovačkom sudu u Pazinu radi nastavka parničnog postupka i to
podneskom od 2. listopada 2019.

3. U navedenom postupku tužitelj da potražuje naknadu štete primjenom
odredaba čl. 161. do 170. ZOMO (NN 157/13, 151/14, 33/15,93/15, 120/16, 62/18),
koja šteta obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu
i naknadu zbog tjelesnog oštećenja u punom iznosu od 64.731,73 kn za razdoblje od

1. siječnja 2016. (1. rujna 2016.) do 30. rujna 2018. prema obračunu stvarnih isplata
invalidske mirovine i naknade zbog tjelesnog oštećenja od 25. listopada 2018. i
zakonsku zateznu kamatu tekuću od 21. studenog 2018. do dana otvaranja stečajnog
postupka u iznosu od 1.968,29 kn, dakle sveukupno 66.700,02 kn.

4. Nadalje, tužitelj obrazlaže pravni i činjenični osnov tražbine navodeći da je
rješenjem HZMO-a Područne stužbe u Rijeci KLASA: UP/I 141-02/15-
03/01161500619 URBROJ: 341-14-06/2-15-42521 broj 47428 od 27. ožujka 2017.
osiguraniku Tomi Markoviću, kod kojeg je zbog ozljede na radu nastao djelomičan
gubitak radne sposobnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu a rješenjem HZMO
Područne službe u Rijeci, Klasa: UP/I 141-06/17-01/01161500619, Ur. broj: 341-14-
05/3-17-5433 broj 47428 od 14. studenog 2017. da je osiguraniku Tomi Markoviću
priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja kao posljedica ozljede na radu.
5. Ozljeda na radu osiguranika tužitelja Tome Markovića da je nastupila kao
posljedica stradavanja na radnom mjestu Zavarione 3372 južna hala poslodavca 3.
MAJ MOTORI I DIZALICE d.d., dok je imenovani obavljao poslove brušenja obratka
okvira za provlaku. Poslove brušenja na čeličnom elementu koji je prstenastog oblika
dimenzija 730x530 mm širina čeličnog prstena od 64 mm, debljine čeličnog materijala
- 20mm da je obavljao rubnim dijelovima čeličnin elemenata, s vanjske i unutarnje
strane. Sukladno zapisniku o inspekcijskom nadzoru da su utvrđeni propusti u primjeni
mjera zaštite na radu, što da je posljedično prouzročilo ozljedu osiguranika tužitelja.
6. Na temelju čl. 161. st. 1. ZOMO-a („NN" 157/13,151/14, 33/15, 93/15,120/16,
115/18) Zavod da ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se
isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta
davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, zahtjevom za naknadu štete Zavod da
može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema
isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na odredeno razdoblje (npr. kalendarska
godina) st. 4., dok naknada stvarne štete obuhvaća ukupne svote davanja i troškove
koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi
priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine,
bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu
ili starosnu mirovinu st. 2. toč.1., a kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna
novčana davanja taj da se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu
(kapitalizirana šteta), a da se izračunava prema visini priznate mirovine i tablicama
aktuarske matematike st. 4.

7. Tužitelj sukladno izračunu kapitalizirane štete na dan 1. listopada 2018. od

3 9 P-429/2019-84

19. lipnja 2019. sukladno odredbi čl. 161. st. 4. ZOMO („NN" 157/13, 151/14, 33/15,
93/15, 120/16, 115/18) potražuje jednokratnu naknadu štete s osnova ozljede na radu
u iznosu od 283.064,34 kn.

8. Slijedom navedenog tužitelj podnosi tužbu sudu i predlaže da se nakon
provedene glavne rasprave donese presuda kojom će se utvrditi osnovanom tražbina
osporena u stečajnom postupku koji se vodi kod Trgovačkog suda u Pazinu pod posl.
br. St-117/2019 za trgovačko društvo ULJANIK STROJOGRADNJA DIESEL d.d. u
stečaju, Pula, Flaciusova 1, OIB: 35951488983 u iznosu od 283.064,34 kn kao tražbina
drugog višeg isplatnog reda.

9. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo kako je zaprimio tužbu
Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, radi utvrđivanja osporene tražbine, te
navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kako po osnovi tako i
po visini. U odnosu na navode tužitelja da je rješenjem HZMO-a Područne službe u
Rijeci od 27. ožujka 2017. osiguraniku Tomi Marković, kod kojeg je zbog ozljede na
radu nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, priznato pravo na invalidsku
mirovinu te da je rješenjem HZMO-a Područne službe u Rijeci istome priznato pravo
na naknadu zbog tjelesnog oštećenja kao posljedica ozljede na radu, ističe kako
predmetna rješenja tuženiku nisu dostavljena. Navode tužitelja da su sukladno
zapisniku o inspekcijskom nadzoru utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu,
a što da je posljedično prouzročilo ozljedu osiguranika, tuženik osporava, te ističe da
prema ispravama priloženim uz tužbu proizlazi suodgovornost osiguranika tužitelja za
nastalu ozljedu, jer da iz Prijave o ozljedi na radu od 15. studenog 2013. proizlazi da
je naznačeno da je uzrok ozljede pomanjkanje ili neispravnost zaštitne naprave na
oruđu za rad (točka 38.), ali također da je procjenom rizika predviđeno korištenje
osobnih zaštitnih sredstava (točka 39.), da su korištena osobna zaštitna sredstva
(točka 40.), da je radnik osposobljen za rad na siguran način (točka 41.) te da su
primijenjena posebna pravila zaštite na radu (točka 43.). Nadalje, iz Zapisnika o
inspekcijskom nadzoru od 17. prosinca 2013., Državnog inspektorata, Područne
jedinice Rijeka, Odjela zaštite na radu da je razvidno da je radnik Tomo Marković bio
osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto bravar na izobrazbi (točka 2.2.1.),
kao i da je bio zdravstveno sposoban i osposobljen za poslove s posebnim uvjetima
rada (točka 2.3.), a za što da su priložene odgovarajuće isprave. Nadalje, glede
sredstava rada (točka 3.1.) da je navedeno da su na mjestu ozljeđivanja na zidu
prostorije zatečene upute za siguran rad s ručnom brusilicom, da je za brusno kolo, a
koje je ozlijedilo radnika, utvrđeno da se prema uputama proizvođača koristi sa
zaštitnom napravom, dok je prema tvorničkim podacima za navedeni tip brusnog kola,
rok upotrebe tri godine, te da je shodno tome za pretpostaviti da je brusnom kolu koje
je teže ozlijedilo radnika, istekao rok upotrebe (točka 3.2.). Također, glede načina
ozljeđivanja da je navedeno da brusilica koju je koristio radnik nije bila opremljena
zaštitnim štitnikom brusnog kola, koji da je mogao, za pretpostaviti je, spriječiti
ozljeđivanje radnika (točka 6.2.). S obzirom da je prema inspekcijskom nadzoru
utvrđeno da je radnik bio osposobljen za rad na siguran način, da je na mjestu rada
radnika bilo upozorenje glede provjere postave i učvršćenja oklopa za brusno kolo, kao
i da su rezultati inspekcijskog nadzora dali samo pretpostavke glede sprečavanja
ozljeđivanja radnika, to tuženik smatra da postoji isključiva odgovornost radnika za
nastali štetni događaj. Naime, iz svega naprijed navedenog da proizlazi da je radnik
pristupio radu, odnosno brušenju obratka okvira za provlaku bez da se uvjerio u
sigurnost rada, odnosno podredno odbio rad sa sredstvima rada za koje je smatrao ili
imao razloga smatrati da su mogla biti neispravna. Također, iz službene bilješke
Državnog inspektorata, Područne jedinice Rijeka, Odjela zaštite na radu da je razvidno

4 9 P-429/2019-84

da su u prostoru zavarione uspoređene i slikane tri pneumatske brusilice različitih
karakteristika za koje da je bilo potrebno istražiti je li predviđena ugradnja zaštitnog
kućišta oko brusnog kola, što da znači da je postojalo više sredstava rada s kojima je
radnik mogao raditi, ali da rezultati naloženog istraživanja nisu razvidni. Tuženik ističe
da se i po stajalištu sudske prakse tuženik može osloboditi odgovornosti ako dokaže
da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao
predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, te da se može i djelomično
osloboditi odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanu štete. Navedeno
da proizlazi primjerice iz odluke Vrhovnog suda Rev-1864/2010 od 27. travnja 2011.
Tužitelj da je pozivajući se na članak 161. st.1. ZOMO-a, dostavio izračun kapitalizirane
štete na dan 1. listopada 2018. od 19. lipnja 2019., te naveo da potražuje jednokratnu
naknadu štete s osnova ozljede na radu u iznosu od 283.064,34 kn, te tuženik ističe
da osporava visinu tužbenog zahtjeva. S obzirom na već ranije iznesene tvrdnje
tuženika, isti ponovno ističe da osporava svoju odgovornost za štetu odnosno ističe da
je osiguranik tužitelja svojim propustima doprinio nastanku štetnog događaja. Tuženik
osporava i izračun kapitalizirane štete, obzirom da je isti sačinjen po privatnom nalogu
tužitelja. Ujedno, opreza radi, tuženik ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja.
10. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da je tužbeni zahtjev
neosnovan, te predlaže sudu da isti odbije u cijelosti, te naloži tužitelju da tuženiku
naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana.

11. Na ročištu održanom 5. travnja 2023. tužiteljica je uskladila tužbeni zahtjev
s obzirom da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene
valute (NN 57/22) i Odluka o objavi o uvođenju eura kao službene valute u RH (NN
85/22), te Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a (NN 114/22), kako slijedi: "Utvrđuje
se tražbina osporena u stečajnom postupku koji se vodi kod Trgovačkog suda u Pazinu
pod posl. br. St- 117/2019 za trgovačko društvo ULJANIK STROJOGRADNJA DIESEL
d.d. u stečaju, Pula, Flaciusova 1, OIB 35951488983 u iznosu od 37.569,09 EUR kao
tražbina drugog višeg isplatnog reda.".

12. Proveden je dokazni postupak u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju
priloženu uz tužbu (str. 3-50 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 2. ožujka

2020. (str. 67-71 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 18. prosinca 2020.
(str. 96-106 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 3. veljače 2021. (str. 114-
119 spisa), iskaze svjedoka saslušanih kod Trgovačkog suda u Rijeci (str. 125-137
spisa), dokumentaciju Državnog inspektorata (str. 138-272 spisa), nalaz i mišljenje
vještaka zaštite na radu od 11. ožujka 2022. (str. 311-316 spisa), očitovanje vještaka
zaštite na radu od 9. svibnja 2022. (str. 336-337 spisa), dokumentaciju uz podnesak
tužitelja od 14. prosinca 2022. (str. 359-360 spisa), nalaz i mišljenje vještaka
financijske struke od 4. siječnja 2023. (str. 361-364 spisa), te je izvršen uvid u
mirovinski spis za Tomu Markovića koji prileži ovome predmetu.

13. Prijedlog tužitelja za spajanjem dvaju postupaka koji se vode između istih
stranaka i to ovoga spisa i spisa Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-746/2018, nije
prihvaćen, budući spis Trgovačkog suda u Rijeci, nije dostavljen ovome sudu, već je
postupak nastavljen kod Trgovačkog suda u Rijeci u kojem slučaju nije bilo uvjeta za
spajanjem spisa.

14. Na temelju provedenog dokaznog postupka, ovaj sud zaključuje da je
tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje tražbine drugog višeg
isplatnog reda od 37.569,09 EUR (283.864,34 KN) koja proizlazi iz naknade štete
koja je tužitelju nastala radi isplate invalidske mirovine i naknade zbog tjelesnog
oštećenja za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. rujna 2018. i zakonske zatezne

5 9 P-429/2019-84

kamate tekuće od 21. studenog 2018. do dana otvaranja stečajnog postupka, u vidu
kapitalizirane štete prema obračunu od 19. lipnja 2019., naknadno preračunate u EUR.
16. Između stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja Tomo Marković
ozlijeđen na radu kako je to tužitelj u tužbi naveo. Sporno je, je li tuženik proveo mjere
zaštite na radu, sporni su osnov i visine štete, doprinos osiguranika tužitelja nastanku
štetnog događaja, te je sporno je li nastupila zastara prava potraživanja naknade štete
od strane tužitelja.

17. Prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu valjalo je prethodno ispitati jesu
li su ispunjene procesne pretpostavke za pokretanje ovog postupka. Uvidom u rješenje
ovoga suda, posl. broj St-117/2019-75 od 13. rujna 2019. proizlazi da je tužitelj upućen
na pokretanje ove parnice radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine, te da je ovaj
postupak pokrenuo na temelju odredbi čl. 266. st. 1. Stečajnog zakona (Narodne
novine broj 71/2015. i 104/2017., dalje: SZ-a,), a u svezi s odredbom čl. 187. st. 2.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999.,
129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008.,
57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje: ZPP).
18. Dakle, vjerovnik, ovdje tužitelj je sukladno rješenju stečajnog suca
pravovremeno podnio tužbu protiv tuženika (čl. 267. st. 1. SZ-a), odnosno u roku od 8
dana od pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu. Kako je rješenje osporavatelj,
ovdje tužitelj zaprimio 21. rujna 2019., jer je to osmi dan od kako je rješenje objavljeno
na e-oglasnoj ploči suda 13. rujna 2019., a tužba je podnijeta je 2. listopada 2019. to
proizlazi da je tužba podnesena pravovremeno u roku od 8 dana od pravomoćnosti
(29. rujna 2019.) i da su ispunjene procesne pretpostavke za odlučivanje o tužbenom
zahtjevu.

19. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, u konkretnom slučaju riječ
je o šteti koja nastaje sukcesivno, svakom mjesečnom isplatom mirovine, jer tim
isplatama dolazi do umanjenja imovine tužitelja, pa tada počinje teći i zastara naknade
štete za pojedina davanja. Stoga se pitanje zastare ocjenjuje posebno za svaku isplatu
mirovine. Budući da je riječ o naknadi štete, primjenjuje se rok zastare propisan
člankom 230. stavkom 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj
35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO), a iznosi tri godine računajući od
svake isplate mirovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj
Rev-110/10 i Rev-3078/14). U ovoj pravnoj stvari prijava tražbine koju je tužitelj podnio
u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom datirana je 5. srpnja 2019., čime je
prema odredbi članka 241. ZOO-a došlo do prekida zastare. Uzimajući u obzir da se u
ovom slučaju ima primijeniti trogodišnji zastarni rok, ocjena je suda da bi sva pojedina
(mjesečna) plaćanja mirovine izvršena prije 5. srpnja 2016., bila u zastari, s obzirom
da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (članak

216. ZOO-a). S obzirom na to da se najstarije potraživanje tužitelja po osnovi isplaćene
invalidske mirovine Tomi Markoviću odnosi na razdoblje od 1. rujna 2016. pa nadalje,
da je tužitelj prijavom tražbine od 5. srpnja 2019. prekinuo zastaru, ocjena je ovog suda
da potraživanje tužitelja nije u zastari.

20. Budući je kod Trgovačkog suda u Rijeci vođen postupak između istih
stranaka, ali za ranije razdoblje, te da su u tom postupku saslušani i svjedoci koje je
bilo potrebno saslušati i kod ovoga suda, uz suglasnost stranaka, od Trgovačkog suda
u Rijeci su pribavljeni zapisnici na kojima su saslušani svjedoci, te su njihovi iskazi
korišteni i u ovome postupku.

21. Svjedok Tomo Marković, osiguranik tužitelja, je prilikom saslušanje naveo
kako je u studenom 2013. zadobio ozljedu na radu radeći sa zračnom brusilicom koju
pogoni zrak od 5 nanosfera. Bio je osposobljen za rad sa zračnom brusilicom i imao je

6 9 P-429/2019-84

liječničko uvjerenje. Od zaštitne opreme je imao zaštitno odijelo, zaštitnu pregaču,
radne cipele sa kapicom, zaštitne naočale i šljem. Naveo je da zaštitne naočale
sprječavaju ulazak prašine u oči, a naočale da se dobro priljube uz Iice. Do ozljede da
je došlo u poslijepodnevnoj smjeni kada je radio sa kvadratnim prstenovima odnosno
okvirima preko kojih se stavljaju vrata. 4 prstena je pobrusio, a na petom prstenu mu
je pukao brus, razbio mu naočale i udario da ispod lijevog oka. Ne zna zašto je pukao
brus, a niti inspektor zaštite na radu nije mogao utvrditi zašto je pukao brus. Naveo je
da je zračna brusilica njegov osobni alat i da ga zadužuje. Nakon što obavi posao s
brusilicom, istu sprema u svoj osobni ormar. Drugi ne koriste zračnu brusilicu koju on
zadužuje, te je istom brusilicom radio preko 10 godina povremeno je koristeći. To da
je brusilica za brušenje rupa i te brusilice nemaju svoju zaštitu. Druge brusilice imaju
svoju zaštitu, ali ova vrsta da je nema. Naveo je da je koristio svu zaštitnu opremu koju
je zadužio. Naveo je da nije imao zadužen vizir. Poslovođa mu je u to vrijeme bio
Marko Vrlić, a uz njega, kada se ozlijedio je bio g. Karamarko. Svjedok je pojasnio kako
je imao mogućnost zaduživanja zaštitnih vizira, ali da se viziri ne koriste na svim
mjestima rada, te da je nemoguće imati i zaštitne naočale i vizir. Nikada nije zadužio
vizir jer mu nije trebao. Atestiranje brusilica odnosno provjera njihovih ispravnosti da
se vrši svakih 6 mjeseci kod majstora, a on je podmazuje uljem. Lopatice brusilice da
su od bakelita, a preko lopatica da se okreće turbina koja pokreće osovinu, a osovina
brus. Sam brus se troši i mijenja. Mijenja se ovisno o trošenju. Kod tvrdeg materijala
brus se troši brže, kod mekšeg sporije. Brus je fi 100 i mijenja se kada se potroši. U
ovom dogadaju da je puknuo brus. Bruseveda su naručivali uvijek od istog dobavljača.
Bruseve zadužuju u skladištu i uvijek imaju jedan brus viška. Brusevi imaju rok trajanja,
a ovima koje je on dužio nije istekao rok trajanja. Naveo je da mu je u 33 godine to bio
jedini slučaj da mu je pukao brus. Svjedok je naveo da je bilo više brusilica sa zaštitnim
štitnikom brusnog kola, ali da se takva brusilica ovdje nije mogla koristiti jer da je ovdje
trebalo fino brušenje. U radnom prostoru da su postojale upute za rad na siguran način.
Potvrdio je da je mogao koristiti brusilicu sa zaštitnim kolom, ali da je ovo bila brusilica
za brušenje rupa i kada se bruse rupe onda zaštita smeta. Zaštitnu opremu koju je
zadužio je i koristio. Prije ovoga događaja nikada se nije ozlijedio. Za brusača je ispit
položio 3 mjeseca prije ozljede, ali je i prije toga radio kao kovač i koristio brusilice.
22. Svjedok Slavko Karamarko je bio zaposlen u 3. Maju kao brusač. On i Tomo
Marković su zajedno bili u pogonu kada se Tomo Marković ozlijedio, medutim samu
ozljedu nije vidio jer mu je bio leđima okrenut. Naveo je da je Tomo Marković radio na
jednom radnom stolu, a on na drugom radnom stolu koji je udaljen cca 8-10 metara.
Nakon ozljede Tomo Marković mu se obratio, te je otišao do poslovođe Marka Vrlića
da se pozove hitna pomoć. Njegovu brusilicu nije išao provjeravati, samo je vidio da
su zaštitne naočale razbijene na podu. Naveo je da je imao svoju brusilicu koju je
dužio, a svatko zadužuje onoliko brusilica koliko treba za obaviti određeni posao.
Naveo je da ne zna s kojom brusilicom je ozlijeđeni tada radio. Pojasnio je da obična
brusilica (kutna) ima zaštitu u slučaju da brus pukne da ne ide prema osobi koja rukuje,
već da puknuti brus ide od osobe koja rukuje. Vretenasta brusilica nema tu zaštitu. Od
zaštitne opreme naveo je da zaduži naočale, šljem, štitnike za uši (čepovi), rukavice,
radno odijelo, cipele sa čeličnom kapicom. Imali su i zaduženi vizir ali se sa vizirom ne
može brusiti. Plastika od koje je sačinjen vizir je debela i kroz njega se ne može vidjeti
pa se zato s vizirom ne može brusiti.

23. Svjedok Marko Vrljić je u vrijeme ozljede Tome Markovića bio glavni
poslovođa proizvodnje i transporta. Nije vidio kada se Tomo Marković ozlijedio, jer je
bio u kancelariji na 2. katu, a o ozljedi je obaviješten od Slavka kada je sišao u radionu.
Ozlijeđeni radnik je od zaštitne opreme zaduživao cipele, odijelo, rukavice, 2 para

7 9 P-429/2019-84

naočala, bijele za brušenje i tamne za autogeno rezanje. Vizire nisu zaduživali jer nisu
bili predviđeni za dio posla koji su obavljali. Vizir nije imao zadužen niti ozlijeđeni
radnik. Tomo Marković je brusilicu s kojom je radio toga dana donio sa sobom iz
pogona kovača u kojem je radio godinama, a koji pogon je tada prestao s radom. U
vrijeme ozljede radio je sa ravnom pneumatskom brusilicom. Imao je i kutnu brusilicu
ali s njom tada nije radio. Nakon ozljede je zajedno s inspektorom zaštite na radu
pregledao brusilicu s kojom se ozlijedio Tomo Marković. Inspektor zaštite na radu je
zaključio da je brusilica imala brusno kolo koje oni u pogonu nisu koristili, a kojem je
istekao rok trajanja. Naveo je da je radnik očito i to brusno kolo donio iz pogona kovača
i držao kod sebe u ormaru. Ta brusilica ima mogućnost korištenja i drugih bruseva koje
su oni doista i koristili i za koje nije trebala nikakva zaštita te su bili ispravni. Ta ravna
brusilica nema zaštitu, ali za bruseve koje su oni koristili niti ne treba zaštita. Svi odjeli
gdje su radili su unutar jednog poslodavca, nabava je jedinstvena za sve odjele, a svaki
odjel ima svoje skladište alata. Naveo je da bi ga u slučaju da je netko od poslovođa
primijetio da ozlijeđeni radnik koristi nedozvoljeno sredstvo, zasigurno na to bio
upozorio. On to brusno kolo nije koristio svaki dan da bi se to uočilo. Tog dana radnik
je brusio okvir od lima za prolaz, a prema navodima svjedoka radnik uopće nije trebao
koristiti brusno kolo, jer je sve to mogao napraviti s brusevima. Drugi su radili s
brusevima jer nisu niti imali brusna kola. Prema navodu svjedoka, radnik je u ovom
slučaju samoinicijativno postupao. Upute da su bile izvješene na mjestu rada u
zavaraonici, gdje da je bilo upozorenje da se prije korištenja brusilice uvijek provjeri
sigurnost rada s brusilicom, oštećenik da je bio osposobljen za rad na siguran način
odgovaram, kao i svi.

24. Svjedok Dario Kanižaj je u vrijeme ozljede Tome Markovića bio sam
zaposlen ili u 3. Maju ili Uljaniku poslovno informacijski sustavi, na radnom mjestu
organizatora zaštite na radu. Nije bio očeviđac ozljede na radu, ali je po svojoj dužnosti
kasnije došao na lice mjesta. Mjesto ozljede je hala zavariona zatvorenog tipa gdje se
obavljaju zavarivački bravarski poslovi za određene konstrukcije. Po dolasku je na
radnom stolu zatekao čelični prsten na kojem je ozlijeđeni radnik brusio rubove
pneumatskom brusilicom pogonjenom komprimiranim zrakom. Vidio je brusilicu na
kojoj je nedostajao vretenasti kameni brus koji je bio raspuknut na više dijelova koji su
se nalazili po radnom stolu. Naveo je da pretpostavlja da je brus puknuo jer je imao
neku grešku u sebi (npr. mogao je imati pukotinu ili biti udaren). Primijetio je da je ova
brusilica imala vretenasti brus, a druge takve brusilice su imale kruškoliki brus. Poznato
mu je da je ozlijeđeni radnik došao iz odjela ljevaone u odjel zavarione, a nije se mogao
sjetiti gdje je on zadužio tu brusilicu. Na mjestu rada su se nalazile pisane upute u
kojima stoji kako se koristi alat i upozorenje da je radnik dužan prije upotrebe alata
istoga pregledati da ne bi bilo kakvih oštećenja, i to kako alat tako i dovod zraka, da se
alatom služe samo radnici koji su prošli izobrazbu i sl. Naveo je da bi radnici trebali
koristiti vizire kada koriste te veće brusilice i veće brzine vrtnje, a da se naočale isto
mogu koristiti kao zaštita, ali da očito ovdje nisu bile dovoljne. Naveo je da je radnik
Tomo Marković bio osposobljen za rad na siguran način i da pretpostavlja da je ta
dokumentacija dostavljena inspektoru zaštite na radu i da ju je on obradio. Politika
firme da je bila takva da radnik koji nije osposobljen nije mogao niti raditi samostalno
određeni posao.

25. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka ocjenjujući da su dani istinito i uvjerljivo.

26. Na okolnost utvrđenja jesu li od strane tuženika kao poslodavca u vrijeme
nastanka štetnog događaja bile provedene sve potrebne mjere zaštite na radu, čije
provođenje odnosno mogući propusti su utjecali ili ne na nastanak ovog štetnog

8 9 P-429/2019-84

događaja i s tim u vezi, postojanje odgovornosti tuženika, sukladno odredbama Zakona
o zaštiti na radu, ZOMO i ZOO-a, radnika Tome Markovića u štetnom događaju 14.
studenog 2013., provedeno je vještačenje po vještaku zaštite na radu AD HOC
SIGURNOST j.d.o.o. Rijeka, s ovlaštenim vještakom Zlatkom Perićem. Iako se tuženik
protivio provođenju vještačenja po navedenom vještaku, sud je to vještačenje ipak
povjerio njemu iz razloga što tuženik nije imao primjedbi u pogledu stručnosti vještaka,
već je naveo da on učestalo vještači u postupcima zaštite na radu u kojima je tuženik
stranka, no sud je ocijenio da to nije razlog za imenovanje drugog vještaka, jer izvan
toga, tuženik nije dostavio bilo kakav dokaz koji bi ukazivao na sumnju u objektivnost
imenovanog vještaka zaštite na radu.

27. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je poslodavac (3. MAJ Motori
i Dizalice d.d.) ispunio svoju obvezu osposobljvanja za rad na siguran način ozljeđenog
radnika, te da je ozljeđeni radnik stručno i zdrastveno sposoban za obavljanje
navedenog posla na radnom mjestu bravar. Obavljanje radnih postupaka da se mora
osigurati na način da se njima ne ugrožava sigurnost radnika, a u konkretnom slučaju
da se nije vodilo dovoljno pozornosti u razradi radnog procesa tj. loša organizacija rada
u smislu osiguranja mjesta rada osnovnim i posebnim pravilima zaštite na radu.
Ovlaštenik poslodavca za sprovođenje mjera zaštite na radu tj. neposredni rukovoditelj
koji rukovodi radom jednog ili više radnika da je dužan osigurati provedbu Zakona i
drugih propisa o zaštiti na radu. Neposredni rukovoditelj u ovom slučaju da je morao
organizirati obavljanje navedenih radova na siguran način tako da je trebao osigurati
radniku ispravno sredstvo rada (brusilicu za zaštitnom napravom), te osobno zaštitno
sredstvo za zaštitu lica, tj. vizir. Štitnici za oči i lice da se koriste pri radovima gdje je
potrebno istodobno zaštiti oči i lice od krutih čestica koje se javljaju prilkom brušenja.
U tom smislu poslodavac da je bio dužan Procjenom rizika utvrditi korištenje
navedenog osobnog zaštitnog sredstva.

28. Vještak je zaključio da bi, da je sredstvo rada bilo opskrbljeno zaštitnom
napravom (štitnikom), te da je rezna ploča koja je oštećena zbog dotrajalosti bila nova
tj. korištena prema uputama proizvođača, kao i da je ozlijeđeni radnik koristio štitnik za
lice, vjerojatnost nastanaka ozljede radnika bile svedene na minimum što znači da bi
poslodavac, da je u ovom slučaju poduzeo sve navedene mjere zaštite na radu, u
cijelosti bio spriječio nastanak ovakvog štetnog događaja.

29. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz vještaka, dok je tuženik istaknuo
primjedbe, te je vještak pozvan na pismeno očitovanje u pogledu istknutih primjedbi
tuženika.

30. Vještak je očitujući se na primjedbe tuženika naveo da radnici postupaju po
nalogu poslodavca kao i uputama koje dobiju, a da poslodavac, tj. neposredni
rukovoditelj dužan nadgledati rad radnika, te ga udaljiti sa mjesta rada ukoliko radi
suprotno uputama i pravilima zaštite na radu, npr. ukoliko radnik ne koristi štitnik za
lice ili koristi dotrajalu reznu ploču što znači da mu je poslodavac to dozvolio, te ga
time dovodi u opasnost za život i zdravlje. U smislu Zakona o zaštiti na radu poslodavac
da je svaka fizička ili pravna osoba koja zapošljava jednog ili više radnika i koji je u
skladu s općim propisima radnog zakonodavstva odgovoran za osiguranje uvjeta za
rad radnika na siguran način. U ovom slučaju poslodavac da je napravio niz propusta,
te da time radnik nije niti mogao obavljati rad na siguran način. Godine iskustva
ozlijeđenog radnika kao i godine radnog staža da ne smiju utjecati na radni proces i
sigurnost pri obavljanju poslova, jer da se mjere sigurnosti odnose na sve radnike bez
obzira na njihovu dob, spol, radno iskustvo, te ostale rizike koji se pojavljuju u radnom
procesu. Također je naveo da je na sva pitanja tuženika dao odgovor u svom nalazu i
mišljenju od 11. ožujka 2022.

9 9 P-429/2019-84

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu, jer je
prema ocjeni suda, nalaz sačinjen objektivno i u skladu s pravilima struke, te je vještak
u svom očitovanju otklonio sve iznesene primjedbe.

32. Sud nije pozivao vještaka zaštite na radu na usmeno iznošenje nalaza i
mišljenja na ročištu, u skladu s člankom 260. stavkom 1. ZPP-a, budući tužitelj i tuženik
nisu tražili da se vještak usmeno sasluša na ročištu, jer je vještak u pismenom
očitovanju odgovorio na sve primjedbe tuženika, a i iz razloga jer nije smatrao da je
bilo potrebno pojasniti ili razjasniti nalaz i mišljenje, s obzirom da u istom nema
nejasnoća.

33. Iz provedenog postupka utvrđeno je kako je prilikom nastanka štetnog
događaja došlo do propusta poslodavca da osigura sve mjere sigurnosti za svog
radnika kako ne bi došlo do štetnih posljedica, a koje se očituju u tome da poslodavac
nije osigurao osobno zaštitno sredstvo - štitnik za lice. Kako proizlazi iz suglasnih
iskaza saslušanih svjedoka, kao i iz prijave ozljede na radu, osiguranik tužitelja Tomo
Marković u trenutku nastanka štetnog događaja nije imao štitnik za lice. No, i da je
prilikom nastanka štetnog događaja imao zaštitnu kacigu na glavi, poslodavac bi bio
dužan kontrolirati, nadzirati, upozoriti radnika na obvezno korištenje osobnih zaštitnih
sredstava te zabraniti rad radniku koji ne koristi osobno zaštitno sredstvo, a što je u
konkretnom slučaju poslodavac propustio osigurati. Nadalje, propust tuženika da
osigura sve mjere sigurnosti za svog radnika na radu se očituje u tome što je
poslodavac propustio osigurati radniku sredstvo rada opskrbljeno zaštitnom napravom
(štitnikom), te osiguranti reznu ploču koja neće oštećena zbog dotrajalosti odnosno
osigurati novu reznu ploču prema uputama proizvođača, kao i osigurati da radnik koristi
štitnik za lice, čime bi u potpunosti spriječio nastanak ovakvog štetnog događaja.
34. U odnosu na prigovor tuženika da je osiguranik tužitelja Tomo Marković
odgovoran za nastanak štetnog događaja, sud istog ocjenjuje neosnovanim, budući je
poslodavac, tj. neposredni rukovoditelj radnika, dužan nadgledati rad radnika, te ga
udaljiti sa mjesta rada ukoliko radi suprotno uputama i pravilima zaštite na radu, pa
ukoliko radnik ne koristi štitnik za lice ili koristi dotrajalu reznu ploču, to onda znači da
mu je poslodavac to dozvolio, te ga time doveo u opasnost za život i zdravlje.
35. Na temelju provedenog postupka, sud zaključuje da je poslodavac isključivo
odgovoran za nastalu štetu koja je pričinjena osiguraniku tužitelja Tomi Markoviću,
odnosno da postoji uzročno-posljedična veza između ozljede koju je osiguranik
tužitelja Tomo Marković zadobio u štetnom događaju i utvrđene profesionalne
nesposobnosti za rad.

36. S obzirom na to da je tuženik osporio izračun kapitalizirane štete sačinjen
po tužitelju, na okolnost izračuna visine kapitalizirane štete za invalidsku mirovinu na
dan 1. listopada 2018. koju tužitelj potražuje u ovom postupku za svog osiguranika
Tomu Markovića, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Ingrid
Savić.

37. Vještak Ingrid Savić je u svom nalazu i mišljenju od 4. siječnja 2023. navela
kako kapitalizirana šteta za mirovinu za osiguranika Tomu Markovića na dan 1.
listopada 2018., na temelju čl. 161. st. 4. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne
novine br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018,
115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022, dalje ZOMO) iznosi 283.064,34 kune ili

37.569,09 eur.

38. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Ingrid Savić prihvatio u cijelosti, s obzirom
da je vještak nalaz i mišljenje sačinio u skladu s pravilima znanosti i struke. Sud nije
pozivao vještaka Ingrid Savić na usmeno iznošenje nalaza i mišljenja na ročištu, u
skladu sa člankom 260. stavkom 1. ZPP-a, budući da su tužitelj i tuženik nisu tražili da

10 9 P-429/2019-84

se vještak usmeno sasluša na ročištu. Dodatno se ističe i kako sud nije smatrao da je
bilo potrebno pojasniti ili razjasniti nalaz i mišljenje, s obzirom da u istom nema
nejasnoća.

39. Tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete na temelju članka 162. stavka 1.
ZOMO-a, kojim člankom je propisano da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe
koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost,
djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane
osobe. U konkretnom slučaju, tijekom postupka je utvrđeno kako je tuženik, kao
poslodavac radnika Tome Markovića, isključivo odgovoran za nastanak štetnog
događaja, i to na temelju odredbe članka 5. i 6. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne
novine" broj 59/96., 94/96.), prema kojima je poslodavac, dakle ovdje tuženik, dužan
osigurati zaštitu osobama koje se po bilo kojoj osnovi nalaze u prostorima poslodavca,
u smislu određivanja uvjeta i mjera sigurnosti pri obavljanju radnih operacija, pa je
poslodavac isključivo odgovoran za nastalu štetu, na temelju članka 102. stavka 1.
Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95., 54/95., 65/95., 102/98.). S obzirom na
prethodno navedeno, tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete isplaćenih iznosa
invalidske mirovine Tome Markovića, na temelju članka 162. stavka 1. ZOMO-a.
Tužitelj ostvaruje pravo na isplatu kapitaliziranog iznosa invalidske mirovine na temelju
članka 161. stavka 4. ZOMO-a.

40. S obzirom na sve navedeno, sud je utvrdio kako tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete prema odredbama ZOMO-a, i to u iznosu od 37.569,09 eur / 283.064,34 kn.

41. U tijeku postupka je u spis priložena presuda Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske, posl. br. Pž-2689/2021-3 od 12. studenog 2021. kojom je
potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-814/2019-43 od 22.
travnja 2021. u postupku koji je vođen između istih stranaka u pogledu istog
osiguranika za isti štetni događaj, ali za različito razdoblje, a u kojem predmetu je
potvrđeno utvrđenje Trgovačkog suda u Rijeci u pogledu doprinosa nastanku štetnog
događaja osiguranika tužitelja od 20%. No unatoč tome, s obzirom na utvrđenje iz
ovoga postupka i provedenog vještačenja na temelju kojega je utvrđeno da nema
doprinosa osiguranika tužitelja, jer da je tuženik, striktno poštujući mjere zaštite na
radu propisane zakonom, do štetnog događaja ne bi bilo došlo, sud je stava, da je to
vještačenje relevantno za ovaj postupak, i navedena odluka nije dovela u sumnju
uvjerenje suda u pogledu isljučive odgovornosti tuženika za nastanak štetnog
događaja.

42. Odluka o troškovima postupka se temelji na članku 154. stavku 1. ZPP-a i
članku 155. ZPP-a.

43. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, tuženik
je dužan naknaditi troškove postupka tužitelju. Tužitelju je priznat kao opravdan trošak
provedenih vještačenja u iznosu od 1.078,78 eur i to 663,61 eur za provedeno
vještačenje zaštite na radu i 415,17 eur za provedeno financijsko vještačenje, a nije
mu priznat iznos preko iznosa utrošenog za provođenje vještačenja (1.327,22 eur –
663,61 eur – 415,17 eur).

U Pazinu 18. svibnja 2023.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić, v.r.

11 9 P-429/2019-84

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od
dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci rok se računa od dana
dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud
Republike Hrvatske.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. tuženika – putem sustava E-komunikacije jer nije uredno obaviješten o
održavanju ročišta za objavu.