1          Poslovni broj: 3 Us I-1473/2022-18

Poslovni broj: 3 Us I-1473/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice A. D. K. iz V., Z. v. 19, OIB: … (kao zakonske nasljednice iza pok. Đ. D.), koju zastupa opunomoćenik M. Č., odvjetnik u Z., R. c. 36, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora, Radnička cesta 80, Zagreb, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica E. K., ravnateljica, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, Građansko-upravni odjel, Šetalište dr. Ivše Lebovića 40, Bjelovar, OIB: …, koju zastupa A. B. Š., viša državnoodvjetnička savjetnica i Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za Dunav i donju Dravu, Osijek, Splavarska 2a, OIB: …, koju zastupa opunomoćenik H. S., dipl.iur., radi utvrđivanja statusa vodnog dobra i javnog vodnog dobra, 18. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

              I  Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora KLASA: UP/I-325-01/21-02/470, URBROJ: 517-09-1-1-1-21-2 od 14. prosinca 2021.

              II    Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška upravnog spora.

              III Nalaže se tužiteljici da zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Šetalište dr. Ivše Lebovića 40, Bjelovar nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 829,50 eura (slovima: osam stotina dvadeset devet eura i pedeset centi)[1] / 6.250,02 kn (slovima: šest tisuća dvije stotine pedeset kuna i dvije lipe) u roku od 60 dana.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika utvrđuje se da zemljišna čestica upisana u zemljišnoknjižni uložak broj … k.o. D., označena kao zk.č.br. … – kuća, dvor i oranica Lanka – ukupne površine 14317 m², u suvlasništvu: 1. društveno vlasništvo (udio 1/2), pravo korištenja za korist: P. V. i 2. D. Đ., OIB: …, V., Z. v. 19 (udio 1/2), pripada 1/2 javnom vodnom dobru i 1/2 vodnom dobru (točka I. izreke) te je određeno da će na temelju toga rješenja Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Virovitici, na 1/2 predmetne zemljišne čestice iz točke I. podtočke 1. izreke upisati javno vodno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske – na upravljanju Hrvatskih voda (OIB: …) te zabrane otuđenja i zabrane opterećenja nekretnine založnim pravom, uz oznake posljedice ništetnosti pravnih poslova, a na 1/2 predmetne zemljišne čestice iz točke I. podtočke 2. upis oznake svojstva vodnog dobra (točka II. izreke). Točkom III. izreke rješenja određeno je da na temelju članka 22. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj: 66/19. i 84/21.), Republika Hrvatska ima pravo prvokupa na 1/2 zk.č.br. … vodnoga dobra k.o. D. iz točke I. podtočke 2. te će se izvršiti zabilježba toga prava, dok je točkom IV. izreke rješenja određeno da je rješenje izvršno u upravnom postupku danom dostave stranci.
2. Tužitelj, pok. Đ. D., kao pravni prednik tužiteljice, u tužbi ističe da je pobijano rješenje već podneseno na provedbu/provedeno u zemljišnim knjigama, i to prije proteka roka u kojem je tužitelj ovlašten na pokretanje upravnog spora tj. prije pravomoćnosti istoga. Dalje navodi da je rješenje nezakonito jer se radi o suvlasništvu na zk.č.br. … k.o. D. pa nije dopušteno utvrđivati da jedan suvlasnički/idealni/nepodijeljeni dio pripada javnom vodnom dobru, a drugi suvlasnički/idealni/nepodijeljeni dio vodnom dobru. Napominje kako na idealnim dijelovima nije moguće uspostaviti dva različita režima: vodno dobro i javno vodno dobro. U svezi s tim postavlja pitanje gdje počinje i završava javno vodno dobro, a gdje vodno dobro te smatra da svojstvo javnog vodnog i vodnog dobra može biti samo realno određeno. Prigovara kako mu nisu dostavljene na uvid Odluka o vanjskoj granici uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa uz desnu obalu rijeke Drave na potezu od rkm 141+880 do rkm 130+250 na području k.o. D. i k.o. G. KLASA: 034-01/05-01/711, URBROJ: 525-10/6-14-05/1/2 od 22. svibnja 2006. i Odluka o izmjeni Odluke o vanjskoj granici uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa uz desnu obalu rijeke Drave na potezu od rkm 141+880 do rkm 130+250 na području k.o. D. i k.o. G. KLASA: UP/I 034-01/08-01/0001, URBROJ: 525-10/1-6-58-08/0002 od 10. siječnja 2008. niti ostale isprave (zahtjev i kopija katastarskog plana) na kojima tuženik temelji svoje rješenje zbog čega se tužitelj nije mogao očitovati o sadržaju navedenih odluka i ostalih isprava. Osporava kako bi sadržaj tih isprava opravdao donošenje rješenja tuženika te da bi k.č.br. … k.o. D. uopće ulazila u zonu režima vodnog dobra/javnog vodnog dobra. Tužitelj nadalje predlaže saslušanje stranaka i napominje kako status vodnog dobra/javnog vodnog dobra nije bio vidljiv u vrijeme stjecanja nekretnine, niti su bili vidljivi ikakvi tereti nekretnine. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno u upravnom postupku utvrđivanja statusa vodnog dobra i javnog vodnog dobra pokrenutom u skladu s člankom 11. stavcima 1. i 2. Zakona o vodama i važećim odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), uz prethodni zahtjev Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za Dunav i donju Dravu, Osijek od 26. studenoga 2021. za utvrđivanje pripadnosti vodnom dobru i javnom vodnom dobru zk.č.br. … k.o. D.. Dodaje da je rješenje doneseno prema zahtjevu Hrvatskih voda, prema kojem je uvidom u zemljišno knjižno stanje, kopiju katastarskog plana te sukladno Odluci o vanjskoj granici uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa uz desnu obalu rijeke Drave na potezu od rkm 141+880 do rkm 130+250 na području k.o. D. i k.o. G. KLASA: 034-01/05-01/711, URBROJ: 525-10/6-14-05/1/2 od 22. svibnja 2006. i Odluci o izmjeni Odluke o vanjskoj granici uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa uz desnu obalu rijeke Drave na potezu od rkm 141+880 do rkm 130+250 na području k.o. D. i k.o. G. KLASA: UP/I 034-01/08-01/0001, URBROJ: 525-10/1-6-58-08/0002 od 10. siječnja 2008. utvrđeno da je predmetna čestica u naravi dio utvrđenog inundacijskog područja uz desnu obalu rijeke Drave u k.o. D. te kao takva u dijelu 1/2 predstavlja javno vodno dobro, a u dijelu 1/2 vodno dobro. Provedbom pobijanog rješenja nije promijenjen postojeći upis suvlasnika u zemljišnoj knjizi već je prema stvarnom stanju u naravi upisana odgovarajuća vrsta javnog dobra, a u ovom slučaju vodnog. Ističe da je u skladu sa Zakonom o vodama vanjska granica inundacijskog područja ucrtana u Prostorni plan uređenja Općine Gradina („Službeni vjesnik“, broj: 2/07. i 3/16.) koji je javni dokument i kao takav svima dostupan. Dodaje da je sukladno točki IV. izreke pobijanog rješenja, a na temelju članka 133. stavka 2. ZUP-a, rješenje postalo izvršno danom dostave rješenja stranci te je shodno tome i dostavljeno na provedbu u zemljišne knjige. Što se tiče tužiteljevog pitanja gdje počinje, a gdje završava javno vodno dobro te gdje počinje i završava vodno dobro sa svojim posebnim režimima, ističe da preostaje mogućnost da se čestica podijeli na realne cjeline kako bi se nedvojbeno utvrdilo realni dio svakog od suvlasnika ili da upravitelj javnog vodnog dobra – Hrvatske vode u ime Republike Hrvatske otkupi idealni dio nekretnine tužitelja na kojem je zabilježba vodnog dobra s pravom prvokupa. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju plaćanje troškova postupka.
4. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru u podnesku od 4. travnja 2022. navodi da tužbeni zahtjev nije osnovan te ističe da provedbom pobijanog rješenja nije promijenjen postojeći upis suvlasništva u zemljišnoj knjizi, već je prema stvarnom stanju u naravi upisana odgovarajuća vrsta vodnog dobra. Dodaje da podržava pravno stajalište tuženika kako preostaje mogućnost da se predmetna čestica podijeli na realne dijelove kako bi se utvrdio realni dio svakog od suvlasnika ili da upravitelj javnog vodnog dobra – Hrvatske vode u ime Republike Hrvatske otkupi idealni dio nekretnine tužitelja na kojemu je zabilježba vodnog dobra s pravom prvokupa. Stoga predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju plaćanje troškova postupka.
5. Zainteresirana osoba Hrvatske vode, Vodnogospodarski odjel za Dunav i donju Dravu u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode tuženika iz odgovora na tužbu i predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Sud je rješenjem poslovni broj: 3 Us I-77/2022-8 od 8. lipnja 2022. odredio prekid spora zbog smrti tužitelja te je isti rješenjem broj: 3 Us I-77/2022-12 od 15. prosinca nastavljen, nakon čega se tužiteljica kao zakonska nasljednica podneskom od 19. prosinca 2022. izjasnila da preuzima sudjelovanje u upravnom sporu.
7. Tužiteljica u podnesku od 8. svibnja 2023. osporava sve navode tuženika i zainteresiranih osoba koji su suprotni navodima iz tužbe. Suštinski ponavlja navode tužbe te dodaje da je njezin pravni prednik postupao s povjerenjem u zemljišne knjige te je stekao suvlasnički dio nekretnine bez ikakvih tereta i upisanog režima vodnoga dobra. I dalje osporava da bi sadržaj isprava na koje se tuženik poziva kao temelj donošenja pobijanog rješenja opravdao donošenje istoga te da bi zk.č.br. … k.o. D. uopće ulazila u zonu režima vodnog dobra/javnog vodnog dobra. Ističe da obzirom da se radi o pravnom pitanju, iz razloga ekonomičnosti neće pristupiti na zakazanu raspravu te predlaže istu održati bez nazočnosti tužiteljice, kao i usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška upravnog spora na ime sastava tužbe u iznosu od 497,71 eura te sastava podneska od 8. svibnja 2023. u iznosu od 497,71 eura, uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 1.244,28 eura.
8. Na raspravu održanu dana 10. svibnja 2023. godine nisu pristupili uredno pozvani opunomoćenik tužitelja i tuženik te je ista održana bez njihove prisutnosti u skladu s odredbom članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), a u smislu odredbe članka 6. stavka 1. toga Zakona kako bi se svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
9. Na održanoj raspravi su opunomoćenici zainteresiranih osoba u cijelosti ostali kod navoda iz odgovora na tužbu te su se protivili predloženom dokaznom prijedlogu saslušanja stranaka. Opunomoćenica zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru je ujedno zatražila naknadu troška upravnog spora na ime sastava odgovora na tužbu u iznosu od 331,81 eura (2.500,00 kn) te na ime pristupa na raspravu u iznosu od 497,71 eura (3.750,00 kn), odnosno sveukupno 829,52 eura.
10. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje su priložene istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Prvenstveno valja napomenuti da je sukladno odredbi članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 25/13., 70/19., 80/22. i 114/22.) Sud  odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanje stranaka u upravnom sporu, obzirom da se u konkretnom slučaju (najvećim dijelom) radi o primjeni materijalnog prava za koje tumačenje je nadležan ovaj Sud. Pri tome je Sud imao u vidu odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti).
12. Iz podataka spisa je razvidno kako je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu zainteresirane osobe Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za Dunav i donju Dravu od 26. studenoga 2021. za utvrđivanje pripadnosti vodnom dobru zemljišne čestice u utvrđenom uređenom i neuređenom inundacijskom području uz desnu obalu rijeke Drave od rkm 141+880 do rkm 130+250 na području k.o. D., podnesenom na temelju članka 11. Zakona o vodama.
13. Uvidom u zemljišno knjižno stanje, kopiju katastarskog plana te sukladno Odluci o vanjskoj granici uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa uz desnu obalu rijeke Drave na potezu od rkm 141+880 do rkm 130+250 na području k.o. D. i k.o. G. KLASA: 034-01/05-01/711, URBROJ: 525-10/6-14-05/1/2 od 22. svibnja 2006. i Odluci o izmjeni Odluke o vanjskoj granici uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa uz desnu obalu rijeke Drave na potezu od rkm 141+880 do rkm 130+250 na području k.o. D. i k.o. G. KLASA: UP/I 034-01/08-01/0001, URBROJ: 525-10/1-6-58-08/0002 od 10. siječnja 2008. utvrđeno je kako je zk.č.br. … k.o., kuća, dvor i oranica L., ukupne površine 14317 m², upisana u z.k.ul.br. … k.o. D., u suvlasništvu: društveno vlasništvo (udio 1/2), pravo korištenja za korist: P. V. i D. Đ., OIB: …, V., Z. v. 19 (udio 1/2), u naravi dio utvrđenog uređenog inundacijskog područja uz desnu obalu rijeke Drave u k.o. D. te kao takva u dijelu 1/2 predstavlja javno vodno dobro, a u dijelu 1/2 vodno dobro, sukladno članku 11. stavcima 1. i 2., a u svezi s člankom 9. stavkom 1. i člankom 12. stavkom 1. Zakona o vodama.
14. Uvidom u kartografski prikaz 2. Infrastrukturni sustavi I. izmjene i dopune Prostornog plana uređenja općine („Službeni vjesnik Općine Gradina“ broj: 3/16.) utvrđeno je da se k.č.br. ... k.o. D. nalazi unutar inundacijskog područja.
15. Odlukom o vanjskoj granici uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa uz desnu obalu rijeke Drave na potezu od rkm 141+880 do rkm 130+250 na području k.o. D. i k.o. G. od 22. svibnja 2006. i Odlukom o izmjeni odluke o vanjskoj granici uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa uz desnu obalu rijeke Drave na potezu od rkm 141+880 do rkm 130+250 na području k.o. D. i k.o. G. od 10. siječnja 2008. određene su vanjske granice uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa uz desnu obalu rijeke Drave te je utvrđeno da se k.č.br. … k.o. D. nalazi u području uređenog inundacijskog područja uz desnu obalu rijeke Drave.
16. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižni odjel Virovitica, z.k.ul.br. …, k.o. D., proizlazi da je suvlasnički dio 1/2 koji je bio društveno vlasništvo s pravom korištenja P. V. uknjižen kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, OIB: … – pod upravljanjem Hrvatskih voda, OIB: …, dok je u odnosu na suvlasnički dio 1/2 u vlasništvu D. Đ., OIB: …, V., Z. v. 19, upisana oznaka svojstva vodnoga dobra, kao i zabilježba prava prvokupa.
17. Prema rješenju o nasljeđivanju poslovni broj: O-419/2022-11, UPP/OS-79/2022-11 javne bilježnice D. F.-K. kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Virovitici od 6. svibnja 2022. tužiteljica je stekla vlasništvo predmetne nekretnine iza pok. Đ. D. te je ista i uknjižena kao zemljišnoknjižna vlasnica 1/2 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine.
18. Člankom 9. stavkom 1. Zakona o vodama  određeno je da vodno dobro čine katastarske čestice koje obuhvaćaju: 1. vodonosna i napuštena korita površinskih voda, 2. uređeno inundacijsko područje, 3. neuređeno inundacijsko područje, 4. prostor na kojem je izvorište voda iz članka 100. stavka 1. ovoga Zakona potreban za njegovu fizičku zaštitu i prostor na kojem je izvorište, izdašnosti najmanje 10m³ dnevno, mineralne i geotermalne vode i prirodne izvorske vode potreban za njegovu fizičku zaštitu i 5. otoke koji su nastali ili nastanu u vodonosnom koritu presušivanjem vode, njezinom diobom na više rukavaca, naplavljivanjem zemljišta ili ljudskim djelovanjem.
19. Prema odredbi članka 12. stavak 1. Zakona o vodama, javno vodno dobro čine katastarske čestice iz članka 9. Zakona koje su do dana stupanja na snagu Zakona o vodama („Narodne novine“, broj: 107/95.) bile temeljem zakona ili temeljem bilo koje druge pravne osnove: opće dobro, javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro - vode, općenarodna imovina, opće dobro i sl., državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo bez obzira tko je bio nositelj prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja odnosno koje su u zemljišnoj knjizi bile upisane kao: javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro - vode, općenarodna imovina, opće dobro i sl., državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo s naznakom ili bez naznake nositelja prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja.
20. Iz članka 11. stavak 1. i 2. Zakona o vodama proizlazi da Ministarstvo rješenjem utvrđuje pripadnost zemljišta iz članka 9. ovoga Zakona vodnom dobru, na zahtjev Hrvatskih voda, dok u slučaju dvojbe ili spora je li neka katastarska čestica vodnoga dobra po sili zakona postala javno vodno dobro na temelju članka 12. stavaka 1. do 6. ovoga Zakona, Ministarstvo o tome donosi rješenje na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.
21. Za udio nekretnine k.č.br. …, upisane u z.k.ul.br. … k.o. D., koji je u društvenom vlasništvu nije sporno da ispunjava zakonom propisanu pretpostavku iz odredbe članka 12. stavka 1. Zakona o vodama, stoga na temelju navedene odredbe predmetni udio od 1/2 nekretnine pripada javnom vodnom dobru. Nadalje, udio nekretnine koji je u vlasništvu tužiteljice prema rješenju o nasljeđivanju poslovni broj: O-419/2022-11, UPP/OS-79/2022-11 javne bilježnice D. F.-K. od 6. svibnja 2022., prema odredbi članka 9. stavka 1. Zakona o vodama pripada vodnom dobru obzirom da se nalazi unutar uređenog inundacijskog područja uz desnu obalu rijeke Drave.
22. Za utvrđivanje statusa vodnog dobra nema utjecaja činjenica što se nekretnina nalazi u suvlasništvu, s obzirom da predmetno ne proizlazi iz Zakona o vodama koji uređuje to područje. Nadalje, realna podjela nekretnine na koju upućuju tužbeni zahtjevi nema utjecaja na utvrđivanje statusa javnog vodnog dobra i vodnog dobra. Razmatrajući konkretnu osnovu zbog kojih su na jednoj nekretnini utvrđena dva različita statusa, ne proizlazi da fizička odnosno realna dioba nekretnine ima utjecaja na to koji dio nekretnine bi pripao vodnom, a koji dio nekretnine javnom vodnom dobru. Cjelokupna nekretnina se nalazi unutar uređenog inundacijskog područja stoga je na temelju toga dio nekretnine u vlasništvu fizičke osobe stekao status vodnog dobra, dok je dio nekretnine koji je bio u društvenom vlasništvu (s pravom korištenja P. V.) stekao status javnog vodnog dobra na temelju druge osnove, što nije od utjecaja na udio u vlasništvu tužiteljice jer se cjelokupni udio 1/2 dijela nekretnine u njezinom vlasništvu rješenjem proglašava vodnim dobrom.
23. Prema ocjeni ovog Suda, tuženik osnovano zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonom propisane pretpostavke iz odredbe članka 9. stavka 1. Zakona o vodama te je za udio od 1/2 dijela nekretnine u vlasništvu fizičke osobe, odnosno tužiteljice, kao dio uređenog inundancijskog područja utvrđeno da pripada vodnom dobru i članka 12. stavka 1. Zakona o vodama u odnosu na udio 1/2 dijela nekretnine u društvenom vlasništvu koji pripada javnom vodnom dobru.
24. Zaključno, Sud nalazi potrebnim navesti da se osporavanim rješenjem tuženika u odnosu na 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice samo utvrđuje pripadnost predmetne čestice vodnom dobru prema stanju na terenu i kao još važnije isto nema nikakve stvarno pravne učinke s obzirom da u pogledu vlasništva zemljišnoknjižno stanje ostaje nepromijenjeno budući da tužiteljica i dalje ostaje zemljišnoknjižni vlasnik konkretne čestice, s tim da je na temelju osporavanog akta isključivo izvršena naznaka svojstva vodnog dobra u zemljišnoj knjizi u listu „A“, dok je u listu „C“ uknjižen teret prava prvokupa Republike Hrvatske i to upravo na način kako to propisuje odredba članka 22. Zakona o vodama.   
25. Nadalje, u odnosu na navode iz tužbe da je pobijano rješenje već podneseno na provedbu u zemljišnim knjigama, tuženik pravilno navodi da je na temelju članka 133. stavka 2. ZUP-a rješenje postalo izvršno danom dostave rješenja stranci te je shodno tome i dostavljeno na provedbu u zemljišne knjige.
26. Sud smatra da se osnovano u tužbi prigovara kako je stranka trebala sudjelovati u postupku donošenja rješenja tuženika te su time učinjene povrede postupka (članka 51. stavka 1. i članka 52. stavka 1. ZUP-a), jer je stranci trebalo omogućiti sudjelovanje u postupku budući je osporavanim rješenjem utvrđena pripadnost zemljišta vodnom dobru.
27. Međutim, navedeni procesni nedostatak nije od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari s obzirom da su tužiteljica i njezin pravni prednik u tužbi i tijekom upravnog spora imali mogućnosti iznijeti sve prigovore zbog kojih smatraju da je osporavano rješenje nezakonito, te je Sud u cijelosti iste razmotrio.
28. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove ocijeniti nezakonitom osporavanu odluku tuženika pa je na temelju odredbe članka 57. stavka 2. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I izreke presude.
29. U odnosu na zatraženi trošak upravnog spora, prema odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
30. Budući da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom, sama snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.
31. U vezi zahtjeva zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru za naknadom troškova ovog spora, a koja je uz tuženika u cijelosti u istome uspjela, Sud je odlučujući o tom zahtjevu odluku utemeljio na citiranoj odredbi ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje: Tarifa).
32. Tako zainteresiranoj osobi, u skladu sa zahtjevom za naknadu troškova zatraženog na raspravi 10. svibnja 2023., pripada zatraženi trošak za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 23/1. Tarife) u iznosu od 331,81 eura / 2.500,00 kn i trošak zastupanja na raspravi održanoj 10. svibnja 2023. (Tbr. 23/2. Tarife) u iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 kn za svaku radnju te je stoga tužiteljica dužna naknaditi zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru ukupno priznati trošak u iznosu od 829,50 eura (6.250,02 kn) u roku od 60 dana, kao što je i odlučeno u točki III izreke presude.
33. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 18. svibnja 2023.

                                                                                                                                       Sutkinja

                                                                                                                         Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).