- 1 -              Poslovni broj: Usž-1482/2023-2

Poslovni broj: Usž-1482/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

                                                                      P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice E. Š. iz R., koju zastupa opunomoćenik T. K., odvjetnik u P., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi uspostave isplate invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1387/2022-6 od 16. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2023.

p r e s u d i o   j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1387/2022-6 od 16. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: klasa: UP/II- 141-02/21-01/03076519437, ur.broj: 341-99-05/3-21-8207 od 8. studenoga 2022. te radi nadoknade troškova spora.

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u P.-P., klasa: UP/I-141-02/21-01/03076519437, ur.broj: 341-13-05/3-21-16235 od 4. listopada 2021., (ispravljeno rješenjem od 9. prosinca 2022.), kojim je tužiteljici počevši od 16. travnja 2020. uspostavljena isplata invalidske mirovine u svoti od 1747, 18 kn mjesečno, umjesto koje je određena najniža mirovina u svoti od 2.395,25 kn mjesečno.

3.              Tužiteljica (dalje: žaliteljica) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je u postupku povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke i načelo usmene i javne rasprave, koji propisuju članci 6. i 7. Zakona o upravnim sporovima. Navodi da je pravo na invalidsku mirovinu ostvarila još 2009. godine, no da joj mirovina nije isplaćivana premda nije bila u radnom odnosu, te da je tek 2021. godine na intervenciju njezinog opunomoćenika utvrđeno da joj je radni odnos prestao 8.2.2004. godine. Mišljenja je da je greškom vođena u evidencijama kao osoba u radnom odnosu te smatra da se ne radi o okolnostima koje je izazvao korisnik primanja radi čega je pogrešno primijenjen članak 95. Zakona o mirovinskom osiguranju. Ujedno, navodi da je osoba s invaliditetom, te da je tuženik trebao uspostaviti isplatu mirovine od ranije. Traži trošak spora u iznosu od 500 eura/3.767,25 kn, te trošak sastava žalbe u iznosu od 500 eura/3.767,25 kn. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i sam riješi predmetnu upravnu stvar.

4.              Tuženik ostaje kod razloga danih tijekom postupka i predlaže sudu da žalbu odbije kao neosnovanu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7.              Člankom 95. stavkom 7. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13 do 102/19, dalje: ZOMO) propisano je da se dospjela primanja iz stavka 4. ovoga članka, koja nisu isplaćena zbog okolnosti koje je izazvao korisnik primanja, mogu naknadno isplatiti najviše za dvanaest  mjeseci unatrag računajući od dana kada su Zavodu dostavljeni traženi podaci, isprave ili obavijesti.

8.              Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je žaliteljica rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u P., broj: 16627 od 7. srpnja 2003. ostvarila pravo na invalidsku mirovinu počevši od 2. veljače 2000., koja se nije isplaćivala budući da je bila u radnom odnosu.

9.              Žaliteljica je bila zaposlena kod poslodavca trgovačkog društva Š. d.o.o. R., koje je na temelju rješenja Trgovačkog suda u Pazinu brisano iz sudskog registra 19. listopada 2012. Stoga je u pravomoćno okončanom postupku u kojem je doneseno rješenje Područne službe u P.-P. od 7. lipnja 2021. žaliteljici utvrđen prestanak statusa osiguranika s danom 8. veljače 2004.

10.              S obzirom na iznijeto, ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio, odredbu članka 95. stavak 7. ZOMO-a, u vezi s člankom 102. ZOMO-a.

11.              Naime, i prema vlastitim navodima žaliteljica se obratila zahtjevom od 16. travnja 2021., u kojem je  zatražila isplatu mirovine. Budući da tuženiku od ranije nisu bile poznate okolnosti u vezi njezinog radno pravnog statusa, mirovina je pravilno uspostavljena počevši od 16. travnja 2020. za dvanaest mjeseci unatrag od dana podnošenja zahtjeva.

12.              Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

13.              Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. S obzirom na ishod žalbenog postupka nije osnovan zahtjev žaliteljice za naknadu troška sastava žalbe.

14.              Slijedom iznijetog, valjalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i 79. stavka 4. odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 18. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić, v.r.