Poslovni broj: Gž-1040/2022-35

1

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

             

              Županijski sud u Sisku, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika J. D. iz M., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. I., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-287/19 od 15. lipnja 2022., u sjednici vijeća 18. svibnja 2023. 

 

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Grada O. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-287/19 od 15. lipnja 2022.

 

              II Uvažavanjem žalbe tuženika J. D. preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-287/19 od 15. lipnja 2022. u odluci o troškovima parničnog postupka pod točkom II. izreke u dijelu kojim tuženiku nije priznata nadoknada troškova parničnog postupka i u iznosu od 165,90 eura/ 1.250,00 kn[1] i za navedeno sudi:

 

              Nalaže se tužitelju Gradu O. da tuženiku J. D. nadoknadi troškove parničnog postupka i u daljnjem iznosu od 165,90 eura/ 1.250,00 kn, u roku od 15 dana.

 

           III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Grada O. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

             

 

 

 

             

Obrazloženje

 

 

              1. Presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: P-287/19 od 15. lipnja 2022., odlučeno je:

 

 

              ''I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

              „1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine opisane i označene kao čest. zgr. 293/14 upisane u zemljišnoknjižni uložak broj zk. ul. 1979, Zemljišne knjige za K.O. R., za cijelo, pa je tužitelj ovlašten neposredno temeljem ove presude zatražiti i ishoditi upis uknjižbe prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime i za svoju korist u nadležnoj zemljišnoj knjizi uz istodoban upis brisanja tog prava sa imena tuženika S. M. udova M. za 7/24 suvlasnička ili idealna dijela prava vlasništva, I. M. pok. M. za 7/24 suvlasnička ili idealna dijela prava vlasništva, S. M. za 5/48 suvlasnička ili idealna dijela prava vlasništva, N. A. za 5/48 suvlasnička ili idealna dijela prava vlasništva, D. M. pok.R. za 7/24 suvlasnička ili idealna dijela prava vlasništva.

              2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja na navedeni iznos troškova postupka teku od dana presuđenja pa sve do namirenja tužitelja."

 

              II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.““.

 

              2. Protiv navedene presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) i iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

 

              3. Protiv navedene presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu kojom je pobija u odluci o troškovima parničnog postupka pod točkom II. izreke u dijelu kojim tuženiku nije priznata nadoknada troškova parničnog postupka i u iznosu od 165,90 eura/ 1.250,00 kn, a kako je to razvidno iz žalbe zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima.

 

              4. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže žalbu odbiti, a tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

             

              5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

 

              6. Posebno na žalbu tužitelja.

 

              6.1. Ispitujući pobijanu presudu po žalbi tužitelja u smislu članka 365. ZPP, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

              6.2 Nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na počinjenje koje ukazuje žalitelj jer pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje se ukazuje u žalbi.

 

              6.3. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP, prema kojem ovlast ocjenjivati izvedene dokaze pripada sudu, a ne strankama. Prvostupanjski sud je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice, pri čemu je dao jasne i dostatne razloge iz kojih nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka predloženih po tužitelju, a koje u cijelosti kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud je naveo razloge o tome koje je činjenice utvrdio kojim od izvedenih dokaza i kako ih je ocijenio, a žalbeni navodi tužitelja kojima  ocjenjuje izvedene dokaze suprotno nego je to učinio prvostupanjski sud, ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu u odnosu na odlučne činjenice, u odnosu na koje su činjenična utvrđenja utemeljena na izvedenim dokazima tijekom prvostupanjskog postupka, tako da nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Radi navedenog u donošenju pobijane odluke nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi naprijed navedenih odredbi ZPP, a niti u svezi članaka 7. i 219.a ZPP na što se neosnovano ukazuje u žalbi.

 

              6.4 Tužitelj nije imao primjedbi na pismeno dani nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke, a na ročištu glavne rasprave 29. listopada 2021. predložio je „tek opreza radi“ saslušanje vještaka i to samo iz razloga što stranke različito tumače pismeni nalaz i mišljenje, radi čega to što prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem vještaka prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 260. stavka 1. ZPP, jer takvo postupanje suda nije imalo utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

              6.5 Tužitelj zahtjev temelji na činjenici da je nekretnina predmet spora nerazvrstana cesta i da ima status javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu tužitelja sukladno odredbi članka 101. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22. i 4/23., dalje: ZC).

 

              6.6 Ovdje valja navesti da je tužitelj tužbu bio podnio i protiv tuženih I. M., S. M., N. A. i D. M., a u odnosu na koje je o tužbi odlučeno, sada pravomoćnom presudom zbog ogluhe prvostupanjskog suda poslovni broj: Pst-510/2014 od 24. siječnja 2017.

 

              6.7. Nakon provedenog postupka, ocjenom izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio: da su kao suvlasnici čest. zgr. 293/14 iz zk.ul. 1979 k.o. R. upisani S. M., I. M., S. M., N. A. i D. M.; da tužitelj u odnosu na upisane suvlasnike I. M., S. M., N. A. i D. M. raspolaže pravomoćnom presudom zbog ogluhe prvostupanjskog suda, poslovni broj: Pst-510/14 od 24. siječnja 2017. kojom je u odnosu na njih utvrđeno njegovo vlasništvo navedene nekretnine i temeljem koje odluke tužitelj može zatražiti upis prava vlasništva na svoje ime na predmetnoj nekretnini, što do donošenja pobijane presude nije učinio; da tuženik J. D. nije upisan kao vlasnik ili suvlasnik nekretnine predmet zahtjeva; da iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke te rezultata uviđaja na predmetu spora proizlazi da se predmetna čest. zgr. 293/14 iz zk.ul. 1979 k. o. R. bez površine vodi samo u zemljišniku, gdje je označena kao kuća i upisana kao vlasništvo fizičkih osoba, i da nije usklađena s nijednom katastarskom česticom, a sastoji od slijedećih katastarskih čestica: cijele katastarske čestice 6411 u površini od 20 m2 što u naravi predstavlja staru gustirnu, dijela katastarske čestice 6412 u površini od 5 m2 koji dio u naravi predstavlja betonirani prolaz i dijela katastarske čestice 9564 u površini od 76 m2 koji u naravi predstavlja betonirani dio dvorišta na kojem se nalazi veliko stablo i ostaci turnja, te ukupna izmjerena površina čest. zgr. 293/14 iznosi 101 m2, i to žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

 

              6.8. Pravni status nerazvrstanih cesta definiran je odredbom članka 101. stavka 1. ZC kojim je propisano da su nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze.

 

              6.9. Prema odredbi članka 2. točke 6. i članka 98. stavka 1. ZC nerazvrstane ceste se definiraju kao ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određen tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona.

 

              6.10. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, i po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nekretnina predmet zahtjeva ne predstavlja nerazvrstanu cestu, jer se ne radi o nekretnini koja bi se koristila za promet vozilima i koju bi svatko mogao slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ZC, odnosno o nekretnini koja bi  u naravi bila postojeća cesta u općoj uporabi, radi čega je i pravilan materijalno pravni zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva, a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

 

              6.11. Na žalbene navode tužitelja valja navesti da kada prema utvrđenju prvostupanjskog suda iz rezultata uviđaja i nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke dio katastarske čestice 9564 u površini od 76 m2, koji čini utuženu nekretninu, u naravi predstavlja betonirani dio dvorišta na kojem se nalazi veliko stablo i ostaci turnja, dok dio katastarske čestice 6412 u površini od 5 m2, koji čini utuženu nekretninu, u naravi predstavlja betonirani prolaz, a ne cestu koja bi se koristila za promet vozilima, odnosno da nije utvrđena izgradnja ceste na nekretnini predmet spora tijekom vremena prije podnošenja tužbe niti njezina evidentna ustaljena opća uporaba u svojstvu ceste to činjenica da bi u posjedovnom listu broj 968 k.o. R. čkbr. 9564 ukupne površine 39 a i 62 m2 te čkbr. 6412 ukupne površine 2 a i 22 m2 bile upisane kao put ne ukazuje da se radi o nekretnini koja bi se koristila za promet vozilima i koju bi svatko mogao slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ZC. Pri tome valja i navesti da je tužitelj osnovanost zahtjeva temeljio na činjeničnom navodu iz tužbe da je utužena nekretnina u katastru označena kao čkbr. 9564, a ne i kao dio čkbr. 6412 i 6411.

 

              6.12. Na žalbene navode kako je u odnosu na čkbr. 6411 k.o. R. u posjedovnom listu upisan kao korisnik tužitelj valja odgovoriti da tu činjenicu tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije iznio (niti ju je čime dokazivao ili dokazao), a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi sukladno odredbi članka 352. stavka 1. ZPP.

 

              6.13. Radi navedenog je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava navedenog u pobijanoj presudi zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

 

              6.14. Budući da tužitelj nije uspio u sporu to je prvostupanjski sud pravilno primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP odbio njegov zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka i naložio tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka po osnovi i po visini kao u pobijanoj odluci, s pripadajućim zateznim kamatama, pri čemu su tuženiku priznati samo troškovi potrebni za vođenje parnice između stranaka.

 

              6.15. Radi navedenog je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.

 

              6.16. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe radi čega je odlučeno kao pod točkom III izreke presude ovog suda (članak 154. stavak 1. ZPP i članak 166. stavak 1. ZPP).

 

              7. Posebno na žalbu tuženika.

 

              7.1. Osnovano prigovara tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na njegovu štetu kada je tuženiku za radnje za koje mu je priznao pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka (zastupanje na ročištima održanim 9. studenog 2020., 29. listopada 2021. i 23. ožujka 2022. te sastav obrazloženog podneska od 28. svibnja 2021.), priznao iznose od po 750,00 kn (uvećano za PDV), jer prema vrijednosti predmeta spora od 1.340,50 eura/10.100,00 kn, tuženiku za te radnje pravilnom primjenom materijalnog prava Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje: Tarifa) pripada iznos od po 132,72 eura/1.000,00 kn za svaku radnju, što ukupno daje iznos od 530,89 eura/4.000,00 kn,  a uvećano za 25% PDV-a iznos od 663,61 eura/5.000,00 kn, kako je to tuženik i zahtijevao.

 

              7.2. Radi navedenog tuženiku pored iznosa nadoknade troškova parničnog postupka priznatog mu po prvostupanjskom sudu pripada i nadoknada troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 165,90 eura/1.250,00 kn pa je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP odlučeno kao u izreci presude ovog suda pod točkom II.

 

U Sisku 18. svibnja 2023.

 

                                                                                                  Predsjednica vijeća

                                                                                                  Martina Budinski Modronja, v.r.