- 1 -

                                                                                                                      Broj:Ppž-572/2022

              Broj: Ppž-572/2022

U  IME  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarake u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog I. R. zbog prekršaja iz članka 57. stavka 1. i 7. u vezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući o žalbi okrivljenog I. R. zastupan po branitelju N. N. odvjetniku iz N. G., podnijete protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 30. studenoga 2021., broj: Pp-932/2021, u sjednici vijeća održanoj dana 18. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog I. R. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II.              Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni I. R. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) EUR/ 226,04 kuna[1] (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) u roku 90 dana od primitka ove presude.

                                                                      Obrazloženje:

1.Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 30. studenoga 2021., broj: Pp-932/2021, okrivljeni I. R. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 57. stavka 1. i 7. u vezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 4.500,00 kuna koju je kaznu dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjesec i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 500,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni I. R. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.

Žalitelj predlaže da se prihvati ova žalba, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, u bitnom ističući kako se pogrešno odluka o krivnji okrivljenika temelji na iskazu oštećene i svjedoka A. T. dok nevjerodostojnost tih iskaza proizlaze iz materijalnih dokaza i iskaza neposrednog očevica svjedokinje V. P. Smatra da sud nije dao valjane razloge zašto nije povjerovao iskazu ove svjedokinje koja je u uvjetima idealne vidljivosti stajala i čekala okrivljenika te je neposrednim opažanjem vidjela kako je došlo do prometne nesreće, dok iskaz svjedoka Tadića treba ocjenjivati s više kritičnosti jer je bio na udaljenosti s koje nije mogao detaljno vidjeti okolnosti nastanka prometne nesreće. Pri tom žalitelj ukazuje kako je prvostupanjski sud zanemario iskaz svjedokinje kako oštećena nije signalizirala rukama namjeru skretanja i da je u trenutku nezgode imala slušalice u ušima i mobitel u ruci.

5.1. Suprotno tim žalbenim navodima, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka i ocjenom svih provedenih dokaza donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika. Prvostupanjski sud je pravilno na temelju slobodne ocjene dokaza ocjenjivao iskaze svjedoka očevidaca A. T. i V. P., te je vjerodostojnim ocijenio iskaz svjedoka A. T. jer njegov iskaz bio uvjerljiv i odgovarao je materijalnim dokazima u spisu. Iskaz svjedokinje P. nije prihvatio istinitim jer ga je ocijenio nesigurnim i naučenim te pristranim jer je ista u prijateljskim odnosima s okrivljenikom. Prvostupanjski sud je dakle za takvu svoju ocjenu dao valjane i ovom sudu prihvatljive razloge, a ovo naročito stoga jer je svjedokinja iskazivala kako oštećena nije signalizirala svoju namjeru kretanja, a da je u ušima imala slušalice, a u ruci mobitel iako iz zapisnika o očevidu niti iz fotografija u spisu isto ne proizlazi, naime, nigdje se ne vide niti slušalice niti mobitel, samo otpale sunčane naočale.

5.2. Nepotrebna je međutim, ocjena prvostupanjskog suda o obliku krivnje kojim je okrivljenik počinio prekršaj jer je ovaj prekršaj kažnjiv onako kako je okrivljenik i kažnjen, za postupanje iz nehaja jer za taj prekršaj nije izričito propisano da je kažnjivo postupanje s namjerom, kao što je za određene prekršaje izričito propisano sukladno članku 25. Prekršajnog zakona, ali ne i u ovom slučaju.

6.  Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio materijalno pravo u korist okrivljenika i ublažio mu kaznu iako mu to očito nije bila namjera. Naime, Zakonom o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) za prekršaj iz članka 57. stavka 7. bila je propisana novčana kazna od 3.000,00 do 7.000,00 kn, a člankom 293. stavka 2. tog Zakona uvećanje te kazne za još 2.000,00 kuna, tako da je minimalna novčana kazna bila 5.000,00 kuna. Prvostupanjski sud je kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona te je okrivljeniku izrekao zapravo ublaženu novčanu kaznu, onu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa. Isto tako niti okolnosti počinjenja prekršaja očito nisu bile od utjecaja na izrečenu kaznu, koja je kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika i nema uvjeta za njenim daljnjim ublažavanjem, niti se u konkretnom slučaju primjenjuje novi zakon jer za okrivljenika isti nije blaži.

6.1. Okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost ako u navedenom, dužem roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 30,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

8. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

                   U Zagrebu 18. svibnja 2023.                                                                                     

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5  otpravaka : za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.