Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-1229/23-2

                           

Poslovni broj: Usž-1229/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča-Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice specijaliste Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. M. iz Š., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi priznanja prava na starosnu mirovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2353/22-4 od 23. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

               Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2353/22-4 od 23. prosinca 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja

Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 140-02/22-01/03151436697, urbroj: 341-99-05/3-22-3407 od 6. listopada 2022.

2.                  Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š., klasa UP/I 140-02/22-01/03151436697, urbroj: 341-19-05/3-22-5146  od 13. svibnja 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na starosnu mirovinu.

3.               Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da ima 65 godina i 38,5 godina staža te smatra da može ostvariti pravo na starosnu mirovinu prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju koja bi mu bila povoljnija od postojeće ostvarene mirovine. Ističe da je Upravni sud u Splitu u identičnoj situaciji donio presudu u korist stranke i da je njegovo ustavno pravo da ostvari povoljniju mirovinu. Predlaže sudu da usvoji žalbu i poništi presudu.

4.               Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da žalbu smatra neosnovanom i ostaje kod svih do sada navedenih razloga u obrazloženju rješenja i obrazloženju presude. Predlaže da se odbije žalba kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

5.               Žalba nije osnovana.

6.               Ispitujući presudu prvostupanjskog suda sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10., 143/12.,152/14., 29/17. i 110/21.- dalje ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoji žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.               U ovoj upravnoj stvari tužitelj je podnio zahtjev 17. ožujka 2022., kojim je tražio priznanje prava na starosnu mirovinu prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.-dalje ZOMO).

8.               U predmetnom slučaju nije sporno da je tužitelj kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, uzrokovane 20% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% bolešću izvan tih okolnosti počevši od 15. srpnja 2015., prema odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13., 33/13. i 148/13.-dalje ZOPHBDR).

9.               Odredbom članka 37. stavka 1. ZOMO-a propisano je da pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu osiguranik može steći kada ispuni uvjete za mirovinu, a nakon prestanka osiguranja ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

10.               Sukladno članku 8. točki 2. ZOMO-a osiguranik je fizička osoba koja je na osnovi radne aktivnosti (radni odnos, obavljanje djelatnosti i dr.) obvezno osigurana na mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti.

11. Citirane odredbe i činjenično stanje upućuju na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da nema mogućnosti da se tužitelju prizna pravo na starosnu mirovinu prema odredbama ZOMO-a. To stoga jer se sukladno članku 37. ZOMO-a pravo na starosnu mirovinu priznaje osiguraniku, a tužitelj u trenutku podnošenja zahtjeva nije osiguranik sukladno članku 8. točki 2. ZOMO-a, već je korisnik prava na invalidsku mirovinu.

12.               S obzirom da je tužitelj ostvario invalidsku mirovinu prema posebnim propisima (ZOPHBDR) pod povoljnijim uvjetima, pravilno je sud kao i tuženik, ocijenio da u predmetnom slučaju nema mogućnosti niti prevođenja invalidske na starosnu mirovinu  jer je takva mirovina sukladno članku 58. stavku 2. ZOMO-a izuzeta od prevođenja.

13.               Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika i odbio tužbeni zahtjev, a tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene citirane zakonske odredbe.

14.               Stoga je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

 

U Zagrebu 18. svibnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska, v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu