1                   Poslovni broj 17 Gž-17/2023-2

 

                                                                                                                                                 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o., Ž., Republika S., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i p. d.o.o. u Z., protiv tuženika H. O. d.d., Z., OIB: …6, zastupan po punomoćnicima Ž. O., I. P., F. O., S. P. i J. P., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu O., P. & P. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-411/19-90 od 1. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja D. d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-411/19-90 od 1. lipnja 2022. pod točkama II i III izreke.

 

II. Preinačuje se navedena presuda pod točkom I izreke i dijelu točke III kojim tuženiku nije dosuđen daljnji trošak postupka te za navedeno sudi:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja D. d.o.o., koji glasi:

 

1. Nalaže se tuženiku H.-O. d.d., Z. isplatiti tužitelju D. d.o.o., Ž., Republika S. iznos od 6.892,66 Eur/51.932,74 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama, i to počevši od 9. siječnja 2010. pa do 31. srpnja 2015. po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a počevši od 1.8.2015. do isplate po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za pet postotnih poena, sve u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju E. & S. b. d.d., Z. na dan isplate, sve u roku 15 dana.

 

2. Nalaže se tužitelju D. d.o.o., naknaditi tuženiku H.-O. d.d., daljini trošak parničnog postupka u iznosu od 3.622,47 Eur/ 27.293,52 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. lipnja 2022. do isplate, u roku 15 dana.

 

III. Nalaže se tužitelju D. d.o.o., naknaditi tuženiku H. O. d.d. trošak žalbenog postupka u iznosu od 322,85 Eur / 2.432,50 kn u roku od 15 (petnaest) dana.

 

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka 518,45 Eur/ 3.906,25 kn.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

"I/ Nalaže se tuženiku H.-O. d.d., Z. isplatiti tužitelju D. d.o.o., Ž., Republika S. iznos od iznos od 6.892,66 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama, i to počevši od 9.1.2010. pa do 31.7.2015. po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 35/05) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a počevši od 1.8.2015. do isplate po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za pet postotnih poena, sve u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju E. & S. b. d.d., Z. na dan isplate, sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku H.-O. d.d., Z. isplatiti tužitelju D. d.o.o., Ž., Republika S. iznos od 20.786,38 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama, i to: - na iznos od 16.269,37 EUR-a počevši od 09.01.2010. do isplate, - na iznos od 4.517,01 EUR-a počevši od 10.02.2010. do isplate, s tim da zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.7.2015. budu isplaćene po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 35/05) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a počevši od 1.8.2015. do isplate po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za pet postotnih poena, sve u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju E. & S. b. d.d., Z. na dan isplate, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za pet postotnih poena, počevši od 1.6.2022. do isplate, sve u roku 15 dana.“.

III/ Nalaže se tužitelju D. d.o.o., Ž., Republika S. naknaditi tuženiku H.-O. d.d., Z. troškove parničnog postupka u iznosu od 27.512,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za pet postotnih poena, počevši od 1.6.2022. do isplate, sve u roku 15 dana."

 

2. Tužitelj navedenu presudu pobija u dijelu pod točkama II i III izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra kako je prvostupanjski sud neosnovano zaključio kako su za nastanak štete odgovorne treće osobe, jer tuženik nije u smislu odredbe čl. 18. st. 1. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR (Službeni list FNRJ – Međunarodni ugovori broj 11/58, "Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 1/92, dalje: Konvencije) dokazao da bi nalog treće osobe – V. d.o.o. predstavljao posebnu opasnost svojstvenu rukovanju, ukrcaju, slaganju ili iskrcaju robe od strane pošiljatelja ili primatelja ili osoba koje djeluju u njihovo ime. Smatra kako je u ovome postupku dokazao tuženikovu odgovornost za nastalu mu štetu u smislu odredaba Konvencije. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i dosuditi tužitelju zatraženi iznos uz naknadu troška postupka kao i troška žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn.

 

3. Tuženik pobija navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu pod točkom I izreke i posljedično navedenom odluku o trošku postupka u dijelu kojim mu nije dosuđen isti u zatraženom iznosu. U žalbi u bitnome ističe kako je u ovome postupku osporio kako osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, a koju visinu prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio. Ističe kako tužitelj po računu na temelju kojega potražuje isplatu od tuženika nije imao osnova platiti traženi iznos prema odredbama jer vlasnik guma društvo S. T. d.o.o. prema tuženiku nije uputio bilo kakav odštetni zahtjev. Nadalje, ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 23. st. 1. Konvencije kada je visinu štete utvrdio prema računu oštećenog vlasnika guma jer se ista izračunava u smislu navedene odredbe Konvencije prema vrijednosti robe u mjestu i trenutku njezina primitka na prijevoz. Ističe kako na navedenu okolnost tužitelj nije predložio izvođenje bilo kakvog dokaza te stoga smatra kako je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev tužitelja trebao odbiti kao neosnovan. Posljedično svemu navedenom osporava i odluku o troškovima postupka. Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti, uz naknadu troška sastava žalbe od 2.432,50 kn.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana dok je žalba tuženika osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP,  ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Nisu osnovani niti žalbeni razlozi kojima stranke osporavaju pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica potrebnih za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovome postupku.

7. Predmet spora je regresno potraživanje koje tužitelj postavlja prema tuženiku za štetu koja je nastala u međunarodnom prijevozu robe u cestovnom promet prema odredbama Konvencije i zaključenog ugovora o osiguranju koje je vozilo prijevoznika koje je prevozilo robu imalo u trenutku štetnog događaja s tuženikom kao osigurateljem.

 

8. Prvostupanjski sud u presudi utvrđuje djelomičnu odgovornost za naknadu štete u smislu odredbe čl. 17. st. 4. Konvencije, a visinu ukupno nastale štete na cjelokupnom teretu (posljedično navedenom i dio štete koji nalazi osnovanim) utvrđuje prema računu koji je vlasnik guma društvo S. T. d.o.o. ispostavio tužitelju.

 

9. Osnovano tuženik u žalbi ističe kao je odredbom čl. 23. Konvencije propisan način utvrđenja visine naknade štete u slučaju kada se utvrdi odgovornost prijevoznika na temelju odredaba Konvencije, odnosna da se ta naknada izračunava prema vrijednosti robe u mjestu i trenutku njezina primitka na prijevoz (st. 1.), a na koju okolnost (utvrđenje štete prema čl. 23. st. 1. Konvencije) tužitelj u tijeku postupka nije predložio izvođenje bilo kakvog dokaza.

 

10. Tuženik je osporio visinu potraživanja tužitelja u odgovoru na tužbu te se tužitelj na navedeno očitovao ostajući kod navoda iz tužbe i navod iz podneska od 2. srpnja 2010. Iz očitovanja tužitelja tijekom postupka (ročište 27. siječnja 2014.) proizlazi kako smatra da mu je šteta nastala u vrijednosti svih guma te na tu okolnost nije predlagao vještačenje  ili izvođenje bilo kojeg drugog dokaza već ju je dokazivao na temelju računa koji mu je za te gume ispostavilo društvo S. T. d.o.o.

 

11. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoje zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

12. Kako je i sam tužitelj u postupku jasno naveo da svoje potraživanje temelji na odredbama Konvencije (a što pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud), to je u smislu odredaba iste (kao mjerodavnog materijalnog prava na temelju kojega se u konkretnoj pravnoj stvari utvrđuje i visina naknade štete za koju eventualno odgovara prijevoznik) na temelju odredbe čl. 23. st. 1. Konvencije, tužitelj je bio dužan  dokazati i visinu štete na način kako je to propisano odredbama Konvencije, a što je propustio učiniti u ovome postupku.

 

13. Posljedično navedenom, tuženik u žalbi osnovano ističe kako je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti jer se na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi visina štete u skladu s odredbama Konvencije. Slijedom navedenog, tuženik osnovano tvrdi kako tužitelj nije dokazao jednu od pretpostavki odgovornosti za štetu, pa je stoga njegov regresni zahtjev koji zbog te štete potražuje, neosnovan.

 

14. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP po žalbi tuženika pobijanu presudu valjalo je preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom I izreke prvostupanjske presude, kao neosnovan.

 

15. Žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana ali ne iz razloga koje je naveo prvostupanjski sud pogrešno primjenjujući materijalno pravo, već iz razloga ranije obrazloženih u ovoj presudi, a sve temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP.

 

16. Kako je zbog preinake u ovoj pravnoj stvari došlo i do promjene omjera uspjeha stranaka u sporu, to je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadom troška ovog postupka, u dijelu koji mu nije dosuđen pod točkom III izreke prvostupanjske presude.

 

17. Prvostupanjski sud trošak tuženika (prije umanjenja) pravilno je utvrdio u iznosu od 54.806,25 kn. Kako je tuženiku pod točkom III izreke prvostupanjske presude već dosuđen iznos od 27.512,73 kn, ovom presudom je tuženiku dosuđen daljnji trošak od 27.293,52 kn, temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP.              

 

18. Za sastav žalbe po Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) tuženiku pripada iznos naknade od 125 bodova (1.125,00 kn) što zajedno s pripadajućim PDV-om (312,50 kn) i sudskom pristojbom na žalbu od 870,00 kn iznosi ukupno 2.432,50 kn.

 

19. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio (čl. 155. st. 1. ZPP).

             

 

U Velikoj Gorici 18. svibnja 2023.

 

 

                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                            Verica Kos, v.r.