1                               Poslovni broj: 26 Gž-177/2022-3

 

          Poslovni broj: 26 Gž-177/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. S., OIB: ... i tužitelja A. S., OIB: ..., oboje iz S. S., koje zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u S. B., protiv tuženika E. o. d.d. Z., Podružnica S. B., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu G. i P. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj: Pn-29/2018-50 od 2. studenog 2021., na sjednici vijeća 18. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tuženika djelomično se odbija i djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj: Pn-29/2018-50 od 2. studenog 2021.:

 

- potvrđuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku na ime povrede prava osobnosti isplatiti tužiteljici V. S. pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.600,00 kn sa zateznom kamatom od 16. listopada 2020. do isplate, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljima naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.993,75 kn sa zateznom kamatom od 2. studenog 2021. do isplate,

 

- preinačuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužiteljici V. S. zateznu kamatu na iznos od 1.600,00 kn za razdoblje od 21. studenog 2017. do 15. listopada 2020. i zahtjev tužiteljice V. S. u tom dijelu odbija.

 

II. Nepobijana toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici V. S. iznos od 3.200,00 kn sa zateznom kamatom od 21. studenog 2017. do isplate i tužitelju A. S. iznos od 11.014,98 kn sa zateznom kamatom od 2. studenog 2021. do isplate, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 kn sa zateznom kamatom od 2. studenog 2021. do isplate, ostaje neizmijenjena.

 

III. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici V. S. pravičnu novčanu naknadu na ime povrede prava osobnosti u iznosu od 4.800,00 kn sa zateznom kamatom od 21. studenog 2017. do isplate i tužitelju A. S. na ime naknade imovinske štete iznos od 11.014,98 kn sa zateznom kamatom od 2. studenog 2021. do isplate, te naknaditi im trošak parničnog postupka u iznosu od 14.993,75 kn sa zateznom kamatom od 2. studenog 2021. do isplate.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu samo u dijelu kojim je tužiteljici dosuđena novčana naknada na ime povrede prava osobnosti iznad iznosa od 3.200,00 kn do dosuđenog iznosa od 4.800,00 kn, odnosno za iznos od 1.600,00 kn sa zateznom kamatom od 21. studenog 2017. do isplate i odluku o troškovima postupka u dijelu kojim je tužiteljima dosuđena naknada troškova postupka iznad iznosa od 9.000,00 kn do dosuđenog iznosa od 14.993,75 kn (za iznos od 5.993,75 kn sa zateznom kamatom od 2. studenog 2021. do isplate), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženika osnovana je samo u dijelu kojim je tužiteljici V. S. dosuđena zatezna kamata na iznos od 1.600,00 kn za razdoblje od 21. studenog 2017. do 15. listopada 2020.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice V. S. (dalje u tekstu: tužiteljica) da joj tuženik naknadi pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti i zahtjev tužitelja A. S. (dalje u tekstu: tužitelj) da mu tuženik naknadi imovinsku štetu, a koja je tužiteljima nastala u štetnom događaju (prometnoj nezgodi) od 7. studenog 2017. u S. B. za koji je odgovoran osiguranik tuženika.

 

6. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice i tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom stanju i to:

 

- da se 7. studenog 2017. na raskrižju V., P. i B. ulice u S. B. dogodila prometna nezgoda, na način da je N. G. upravljajući osobnim automobilom marke Opel Astra registarske oznake ... u vlasništvu osiguranika tuženika L. G. oduzeo prednost tužiteljici, koja je upravljala osobnim vozilom u vlasništvu tužitelja marke Suzuki Vitara registarske oznake ..., posljedično čemu je došlo do sudara osobnih vozila na način da je tužiteljica prednjim dijelom osobnog automobila udarila u lijevi bočni dio automobila osiguranika tuženika,

 

- da je tužiteljica 20. studenog 2017. podnijela tuženiku odštetni zahtjev kojim je tražila da joj tuženik na ime naknade neimovinske štete zbog štetnog događaja od 7. studenog 2017. isplati iznos od 7.000,00 kn,

 

- da je tuženik prije podnošenja tužbe tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 4.800,00 kn, a tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 44.000,00 kn,

- da je tužiteljica tužbom podnesenom prvostupanjskom sudu 7. veljače 2018. zahtijevala naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 3.200,00 kn sa zateznom kamatom od 21. studenog 2017. do isplate, dok je tužitelj zahtijevao naknadu imovinske štete u iznosu od 21.475,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate,

 

- da je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim. M. M. dr. med., prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila lake tjelesne ozljede u vidu nagnječenja slabinske regije leđa, trzajne ozljede vrata i natučenja glave u području lica, zbog čega je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i fizičke bolove slabijeg intenziteta u trajanju od 45 dana, dok je povremene fizičke bolove trpjela još mjesec dana, da je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku prije sudara, sekundarni strah jakog intenziteta 24 sata nakon ozljede, strah srednjeg intenziteta u trajanju 5 dana i strah slabog intenziteta u trajanju od 15 dana zbog zabrinutosti za zdravstveno stanje i moguće komplikacije na koje je bila upozorena, da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 2 sata dnevno 30 dana za vrijeme trpljenja bolova, nošenja imobilizacije, da je liječenje tužiteljice završeno nakon provedene fizikalne terapije, odnosno 12. siječnja 2018., bez trajnih posljedica, da tužiteljici pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja joj je nastala u štetnom događaju u iznosu od 11.260,00 kn, a kako je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 4.800,00 kn to tužiteljica ima pravo na daljnji iznos od 6.460,00 kn, ali kako je zatražila iznos od 4.800,00 kn to joj je temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; dalje u tekstu: ZOO) dosuđen u cijelosti utuženi iznos sa zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate primjenom čl. 1103. i 29. st. 1. ZOO,

 

- da tužiteljica ne potražuje naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege,

 

- da je na okolnost nastanka prometne nezgode i visine štete na osobnom vozilu tužitelja provedeno prometno tehničko vještačenje po sudskom vještaku dipl. inž. D. K., na temelju čijeg nalaza i mišljenja je utvrđeno da vozač vozila N. G. prilikom skretanja u lijevo, nije propustio tužiteljicu koja je dolazeći iz suprotnog smjera zadržavala smjer svojeg kretanja, te da je na osobnom vozilu tužitelja nastala totalna šteta u iznosu od 54.539,98 kn, a dopunom nalaza je utvrđeno da je u trenutku sudara brzina vozila kojim je upravljala tužiteljica bila 43 km/h, a vozila osiguranika tuženika 29 km/h,

 

- da su tužitelji podneskom od 30. prosinca 2019. na temelju provedenog vještačenja te uzimajući u obzir novčane iznose koje im je tuženik ranije isplatio, specificirali tužbeni zahtjev na način da tužiteljica potražuje pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 3.200,00 kn sa zateznom kamatom od 21. studenog 2017. do isplate, dok tužitelj potražuje na ime imovinske štete iznos od 11.014,98 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate,

 

- da je tužiteljica podneskom od 16. listopada 2020., imajući u vidu nove Orijentacijske kriterije donesene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., povisila tužbeni zahtjev na način da potražuje na ime naknade neimovinske štete iznos od 4.800,00 kn sa zateznom kamatom od 21. studenog 2017. do isplate, dok je tužitelj ostao kod postavljenog tužbenog zahtjeva,

- da se tuženik podneskom od 1. rujna 2021. protivio preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva te je u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 1.600,00 kn istaknuo prigovor zastare,

 

- da je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem od 20. rujna 2021. dopustio preinaku tužbe temeljem čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

 

7. Na temelju navedenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, straha i cilju kojem služi pravična novčana naknada, te imajući u vidu sva ograničenja u životnim aktivnostima tužiteljice koje je ostvarivala ili bi ih po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivala, životnu dob tužiteljice i lokalitet ozljeđivanja te da kod nje nisu zaostale trajne posljedice, kao i da se dosudom naknade ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i svrhom, tužiteljici dosudio na ime naknade neimovinske štete iznos od 4.800,00 kn sa zateznom kamatom od 21. studenog 2017. do isplate, a tužitelju je dosudio na ime naknade imovinske štete na osobnom vozilu iznos od 11.014,98 kn sa zateznom kamatom od 2. studenog 2021. do isplate.

 

8. Odluku o troškovima prvostupanjski sud je donio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku. 

 

9. Pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužiteljici na ime naknade neimovinske štete dosuđen iznos iznad prvobitno zatraženih 3.200,00 kn do 4.800,00 kn (dakle, pobijajući dosuđeni iznos od 1.600,00 kn sa zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate), tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio preinaku tužbe tužiteljice povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na naknadu neimovinske štete jer je preinaka izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka, a posljedica istog je pogrešna i nezakonita odluka. Tuženik navodi da je odredbom čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano da tužitelj može preinačiti tužbu samo do zaključenja prethodnog postupka. Kako je prethodni postupak zaključen 4. srpnja 2018., dok je tužiteljica preinačila tužbu podneskom od 16. listopada 2020. to smatra da je dopuštenjem takve preinake tužbe prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 1. i čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Tuženik u žalbi ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na dosuđeni početak tijeka zateznih kamata na dosuđenu naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.600,00 kn, ističući da njegova obveza na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju iz automobilske odgovornosti, zbog čega se njegova prava i obveze kao osiguratelja štetnika moraju ocjenjivati sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje u tekstu: ZOOP), posebno navodeći da zatezna kamata na povišeni dio tužbenog zahtjeva nikako ne može početi teći prije 16. listopada 2020., odnosno prije nego je preinačen tužbeni zahtjev. U navedenom, tuženik nalazi ostvarenu i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka, navodeći da je prvostupanjski sud potpuno neosnovano tužiteljima dosudio trošak sastava odštetnog zahtjeva, iako isti ne predstavlja parnični trošak, a smatra da tužiteljima ne pripada niti trošak za pristup na ročište za objavu presude jer nazočnost punomoćnika na tom ročištu nije pridonijela uspjehu tužitelja u sporu. Konačno, tuženik navodi da je tužiteljima priznat i trošak za sastav više podnesaka u 100% iznosu Tarife iako su isti bili nepotrebni za ovaj postupak jer su tužitelji istima samo ponavljali navode iz tužbe.

 

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u pravcu istaknute bitne povrede odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., dalje u tekstu: ZPP) i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP, koji se obzirom na vrijeme pokretanja postupka primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 70/19., dalje u tekstu: ZID ZPP), utvrđeno je da je prvostupanjski sud naveo razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, a ti razlozi nisu nejasni niti proturječni a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nije ostvarena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. 

 

11. Nije ostvarena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP. Naime, u odnosu na žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud ostvario relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka dopustivši nakon zaključenja prethodnog postupka preinaku tužbe tužiteljice od 16. listopada 2020., valja istači da je čl. 39. ZID ZPP izmijenjena odredba čl. 190. ZPP na način da je dodan novi stavak 2. kojim je propisano da iznimno od odredbe st. 1. tog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a koja izmjena se primjenjuje i u ovome postupku na temelju čl. 117. st. 2. ZID ZPP. Prema stajalištu ovoga suda promjena Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske za dosudu neimovinske štete predstavlja okolnost na koju tužiteljica nije mogla utjecati i koja se ne može pripisati njezinoj krivnji, a od utjecaja je na visinu naknade na koju ima pravo s obzirom da se izmjena Orijentacijskih kriterija koje je donijeta pod poslovnim brojem Su-IV-472020-5 od 15. lipnja 2020., kako je to izričito naglašeno po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, primjenjuje na sve postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) od dana prihvaćanja tog shvaćanja. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je dopustio preinaku tužbe tužiteljice kojom je povisila tužbeni zahtjev za iznos od 1.600,00 kn.

 

12. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio zateznu kamatu na povišeni iznos tužbenog zahtjeva, odnosno na iznos od 1.600,00 kn od 21. studenog 2017. do 15. listopada 2020. Naime, tužiteljica je tužbom od 7. veljače 2018. na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zahtijevala da joj tuženik isplati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.200,00 kn sa zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (21. studenog 2017.) do isplate. Međutim, podneskom od 16. listopada 2020. tužiteljica je preinačila tužbu na način da je povisila tužbeni zahtjev s iznosa od 3.200,00 kn na iznos od 4.800,00 kn, zahtijevajući na taj iznos zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva. Tuženik se protivio takvoj preinaci tužbe i istaknuo je prigovor zastare.

 

12.1. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

12.2. Primjenom citiranog čl. 12. st. 4. ZOOP tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje s plaćanjem naknade neimovinske štete u povećanom iznosu za 1.600,00 kn koji je tužiteljica zatražila tek u podnesku od 16. listopada 2020. Iz navedenog slijedi da zatezna kamata na dosuđenu neimovinsku štetu po preinačenoj tužbi nije mogla početi teći prije nego je tužiteljica postavila zahtjev za naknadu te štete od tuženika, odnosno, prije nego je povisila postojeći tužbeni zahtjev (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 50/2022-2 od 24. siječnja 2023.). Obzirom na navedeno tuženik je u obvezi platiti zateznu kamatu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva (na iznos od 1.600,00 kn) od trenutka kada je isti postavljen, odnosno od 16. listopada 2020. pa do isplate.

 

13. Stoga je valjalo djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u dijelu kojim je naloženo tuženiku na ime povrede prava osobnosti isplatiti tužiteljici V. S. naknadu u iznosu od 1.600,00 kn sa zateznom kamatom od 16. listopada 2020. do isplate, dok je zbog pogrešne primjene materijalnog prava valjalo djelomično prihvatiti žalbu tuženika i temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti presudu i odbiti zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 1.600,00 kn za razdoblje od 21. studenog 2017. do 15. listopada 2020.

 

14. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka iznad dosuđenog iznosa od 9.000,00 kn, odnosno za iznos od 5.993,75 kn, ističući da tužitelji nemaju pravo na trošak odštetnog zahtjeva prije pokretanja parnice jer to nije parnični trošak, da je prvostupanjski sud pogrešno tužiteljima dosudio trošak pristupa na ročište za objavu presude jer taj trošak u smislu odredbe čl. 155. ZPP nije bio potreban za vođenje parnice, te da je prvostupanjski sud tužiteljima priznao trošak za sastav više podnesaka u 100% iznosu, smatrajući te podneske nepotrebnim za ovaj postupak, ne precizirajući pritom na koje podneske konkretno se žalbeni navode odnose.

 

15. U odnosu na trošak odštetnog zahtjeva koji je prvostupanjski sud dosudio tužiteljima, valja navesti da sukladno čl. 151. st. 2. ZPP, parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, te da su tužitelji odštetni zahtjev podnijeli radi ostvarenja prava na naknadu štete u mirnom postupku, kao i da je čl. 12. st. 4. ZOOP propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to se trošak odštetnog zahtjeva tužitelja smatra troškom koji je osnovano nastao u povodu postupka za naknadu štete. Nadalje, u odnosu na trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročište za objavu presude, valja ukazati da je punomoćnik tužitelja pristupio na ročište za objavu presude, da je u troškovniku koji je predao na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava zatražio i taj trošak, pa kako je temeljem Tbr. 9. toč. 3. Tarife propisano da odvjetnik ima pravo za pristup na ročište na kojem se objavljuje presuda 50% nagrade iz Tbr. 7 t. 1., 3., 6. i 7., ali ne više od 50 bodova, to je prvostupanjski sud pravilno tužiteljima na ime tog troška priznao iznos od 500,00 kn koji iznos je uvećao za 10% jer je punomoćnik zastupao dvije osobe i  za pripadajući PDV. Konačno, kako tuženik u žalbi potpuno paušalno i neargumentirano navodi da je tužiteljima priznat trošak za sastav više podnesaka u 100% iznosu Tarife, smatrajući iste nepotrebnim, zbog čega smatra da je prvostupanjski sud tužiteljima neosnovano priznao trošak sastava „najmanje 3 podnesaka“, valja navesti da je prvostupanjski sud, protivno žalbi tuženika, pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP priznao tužiteljima trošak sastava podnesaka i isto detaljno obrazložio u točki 44. obrazloženja, te isti odmjerio u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.). Stoga je valjalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi i pobijani dio odluke o troškovima postupka.

 

16. Nepobijana toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.200,00 kn sa zateznom kamatom od 21. studenog 2017. do isplate i tužitelju A. S. iznos od 11.014,98 kn sa zateznom kamatom od 2. studenog 2021. do isplate, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 kn sa zateznom kamatom od 2. studenog 2021. do isplate, ostala je neizmijenjena.

17. Kako je tuženik uspio sa žalbom samo u odnosu na sporednu tražbinu, koja nije mjerodavna za ocjenu prava na naknadu troškova u smislu čl. 35. ZPP, to ga je valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

U Varaždinu 18. svibnja 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća

 

Milko Sambolek v.r.