- 1 -              Poslovni broj: UsII-54/23-8

 

                              

Poslovni broj: UsII-54/23-8

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. P. s.r.o. P., Češka Republika, kojeg zastupa opunomoćenik T. R., odvjetnik iz Odvjetničkog društva R. & partneri d.o.o. Z., protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe H. I. d.o.o. Z., radi javne nabave – šutnje uprave, na sjednici vijeće održanoj dana 18. svibnja 2023. 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I              Tužbeni zahtjev se odbija.

              II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

             

Obrazloženje

             

1.              Tužitelj je ovom Sudu podnio tužbu 6. travnja 2023. zbog propuštanja tuženika da odluči o njegovoj žalbi protiv Odluke o odabiru naručitelja od 7. rujna 2022. kojom je kao najpovoljniji ponuditelj izabran A. d.o.o. Z. Ističe da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja UsII-218/22-7 od 4. siječnja 2023. poništeno rješenje tuženika klase: UP/II-034-02/22-01/638, urbroj: 534-02/14-22-15 od 7. studenog 2022. (točka I izreke), dok je točkom II izreke odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Izlaže da se rješenjem tuženika od 7. studenog 2022., u točci I obnavlja žalbeni postupak te se stavlja izvan snage rješenje tuženika klase: UP/II-034-02/22-01/638, urbroj: 354-02/14-22-8 od 20. listopada 2022., te se točkom II izreke rješenja tuženika odbija žalba tužitelja kao neosnovana, a točkom III odbijen je zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka. Obzirom da je citiranom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poništeno rješenje tuženika u cijelosti (u svim točkama, dakle i u točci II kojom se odbija žalba tužitelja), to je tuženik bio dužan ponovno odlučiti o žalbi tužitelja. Poziva se na odredbu članka 121. i 24. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, ističući da tuženik nije u zakonom propisanom roku odlučio o žalbi tužitelja (koja je ostala neriješena) pa stoga da podnosi predmetnu tužbu radi šutnje uprave  zbog nepostupanja tuženika u zakonom propisanom roku. Predlaže da Sud na temelju odredbe članka 58. Zakona o upravnim sporovima sam odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke. Tužitelj nadalje u tužbi vrlo opširno ističe sve prigovore vezano za predmetnu javnu nabavu i izbor ponuditelja vezano uz izjavu o stavljanju resursa na raspolaganje E. P. d.o.o., povredi odredbi o jeziku i pismu na kojem se ponuda mora izraditi, nezakonito postupanje vezano uz reference, nezakonitosti vezano uz potvrdu konzorcija (joint venture) sidirodromika erga A… - D. O... Naposljetku predlaže Sudu po provedenom postupku zbog šutnje uprave, donijeti presudu kojom će usvojiti tužbu sam riješiti stvar uz naknadu troškova upravnog spora (koji nisu specificirani).           

2.               Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja iz razloga što nisu ostvareni uvjeti za pokretanje upravnog spora iz članka 22. stavak 2. točka 2. Zakona o upravnim sporovima (šutnja uprave). Napominje da je u predmetnom postupku javne nabave, naručitelj H. I. d.o.o. Z., objavio 19. studenog 2021. u Elektroničkom oglasniku javne nabave (dalje EOJN) RH, poziv za nadmetanje s DON-i u otvorenom postupku javne nabave broj: 2021/S OF5-0041497, radi nabave radova na projektu osiguranja i modernizaciji željezničkog-cestovnog prijelaza (EU). Naručitelj je zaprimio 4 ponude koje je ocijenio valjanima te je Odlukom o odabiru broj: 3-334/22-P od 7. rujna 2022. odabrao ponudu ponuditelja A. d.o.o. Z. na koju odluku je tužitelj izjavio žalbu 19. rujna 2022. Rješenjem tuženika od 20. listopada 2022. odbijena je tužiteljeva žalba kao i zahtjev za naknadom troška. Dana 7. studenog 2022. tuženik je donio rješenje kojim je pod točkom 1. izreke obnovio žalbeni postupak te je stavio izvan snage svoje rješenje od 20. listopada 2022., dok je pod točkom 2. izreke rješenja odbijena žalba tužitelja kao neosnovana, a točkom 3. odbijen zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka. Protiv tog rješenja od 7. studenog 2022. tužitelj je pokrenuo upravni spor u kojem je donesena presuda  poslovnog broja UsII-218/22 od 4. siječnja 2023. zbog povrede postupka u cijelosti te je poništeno rješenje tuženika od 7. studenog 2022., a navedenom presudom Sud nije naložio tuženiku donošenje nove odluke o žalbi tužitelja. Poništenjem rješenjem tuženika od 7. studenog 2022. poništene su i sve pravne posljedice koje je to rješenje proizvelo, uključujući i stavljanje van snage rješenje tuženika od 20. listopada 2022. kojim je odbijena tužiteljeva žalba i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka. Smatra neosnovanim i netočnim tvrdnje tužitelja da je tuženik bio dužan ponovno odlučiti o žalbi tužitelja, odnosno da tuženik nije odlučio o žalbi tužitelja. O žalbi tužitelja odlučeno je rješenjem tuženika od 20. listopada 2022. Da je i sam tužitelj svjestan da je o njegovoj žalbi odlučeno rješenjem tuženika od 20. listopada 2022. proizlazi i iz okolnosti da je nakon presude Suda od 4. siječnja 2023. (UsII-218/22), tužitelj izjavio tužbu i protiv tog rješenja tuženika koja je odbačena kao nepravodobna presudom suda poslovnog broja UsII-10/23 od 9. rujna 2023. U navedenoj presudi Sud je između ostalog utvrdio i da je neovisno o rješenju Državne komisije od 7. studenog 2022. tužitelju tekao i protekao zakonom propisan rok za podnošenje tužbe u kojem je imao mogućnost osporavati zakonitost rješenja tuženika od 20. listopada 2022. Time je Sud potvrdio da je na snazi rješenje tuženika od 20. listopada 2022. kojim rješenjem je odlučeno o žalbi tužitelja. Protekom roka za tužbu u odnosu na rješenje tuženika od 20. listopada 2022., odnosno potvrđivanjem tog rješenja od strane Suda, navedeno rješenje je postalo pravomoćno. Institut pravomoćnosti onemogućuje odlučivanje o stvari o kojoj je u redovitom postupku već pravomoćno odlučeno te osigurava pravnu sigurnost i zaštitu legitimnih očekivanja. Stoga je razvidno da u konkretnom slučaju nije došlo do šutnje uprave, već je o konkretnoj upravnoj stvari pravomoćno odlučeno. U odnosu na tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora ističe da tužitelj nije niti naveo iznos troškova, niti je troškove specificirao. Predlaže tužbu odbiti.               

3.              Zainteresirana osoba H. I. d.o.o. Z. ističe da je postupio sukladno rješenjima tuženika i presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te je na temelju istih i sklopio ugovor s odabranim  ponuditeljem nakon što je oduka o odabiru postala izvršna. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4.               Tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika ustajući i tvrdeći da je presudom Visokog upravnog suda , poslovnog broja: UsII-218/22 poništeno rješenje tuženika u cijelosti te da je stoga žalba ostala neriješena, da je Sud takvom svojom odlukom zapravo naložio tuženiku da ponovno raspravi navode žalbe. Nije osnovan navod tuženika da je Sud bio dužan naložiti tuženiku donošenje odluke o žalbi tužitelja. Smatra da je ostala "visiti" žalba o kojoj tuženik mora odlučiti, te da ista ne može ostati neriješena. Ustraje na tome da tuženik nije postupio po presudi UsII-218/22 od 4. siječnja 2023., kojom je Sud u cijelosti poništio rješenje tuženika, ne samo u dijelu kojim se obnavlja postupak i stavlja van snage rješenje tuženika od 20. listopada 2022. već je u dijelu rješenja kojem je odbijena žalba tužitelja.     

5.               Sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14.,29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS) odgovori na tužbu su dostavljeni tužitelju.

6.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.               Odredbom članka 22. stavka 2. točka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), propisano je da se tužbom može zahtijevati donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku.

8.              Nadalje, odredbom članka 121. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje: ZUP), na koju odredbu se poziva i tužitelj u tužbi, propisano je da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela  što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.

9.              Iz spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju tužitelj podnio tužbu radi šutnje uprave tuženika tvrdeći da tuženik nije u propisanom roku odlučio o njegovoj žalbi izjavljenoj protiv Odluke o odabiru br. 3-334/22-P od 7. rujna 2022., kojom je odabran najpovoljniji ponuditelj A. d.o.o. Z. Pojašnjava da je tuženik trebao odlučiti o žalbi tužitelja iz razloga što je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja: UsII-218/22-7 od 4. siječnja 2023., poništeno rješenje tuženika od 7. studenog 2022., pa da je stoga ostala neriješena žalba tužitelja na navedenu odluku naručitelja. Tužitelj je u tužbi zatražio da ovaj Sud donese odluku na temelju odredbe članka 58. stavak 3. ZUS-a kojom je propisano da ako sud utvrdi da javnopravno tijelo nije u propisanom roku donijelo pojedinačnu odluku koju je prema propisima trebalo donijeti, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni tada će tuženiku narediti donošenje odluke i za to mu odrediti primjeren rok.

10.              Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika od 20. listopada 2022., odlučeno o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv odluke naručitelja u postupku javne nabave o odabiru od 7. rujna 2022. godine (žalba odbijena). Nakon objave navedenog rješenja tuženika, a postupajući po podnesku tužitelja tuženik je obnovio navedeni postupak pozivajući se na odredbu članka 123. stavak 1. točka 1. i 5. ZUP-a (po službenoj dužnosti) te potom svojim rješenjem klasa: UP/II-034-02/22-01/638, urbroj: 354-02/14-22-15 od 7. studenog 2022., pod točkom 1. izreke obnovio žalbeni postupak i stavio izvan snage svoje prethodno rješenje od 20. listopada 2022. Pod točkom 2. izreke navedenog rješenja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, a pod točkom 3. tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka. Međutim, postupajući po tužbi tužitelja izjavljenoj protiv navedenog rješenja tuženika od 7. studenoga 2022. ovaj Sud je svojom presudom poslovnog broja UsII-218/22-7 od 4. siječnja 2023., pod točkom 1. izreke poništio rješenje tuženika od 7. studenog 2022. Nadalje, presudom ovog Suda, poslovnog broja. UsII-10/23-6 od 9. ožujka 2022., odbačena je tužba tužitelja izjavljena protiv rješenja tuženika od 20. listopada 2022., kojim je odbijena žalba tužitelja protiv odluke naručitelja od 7. rujna 2022., kao nepravodobna.

11.              Dakle, iz svega naprijed navedenog i neprijeporno utvrđenog proizlazi da je ostalo na snazi upravo rješenje tuženika od 20. listopada 2022., kojim je riješeno o žalbi tužitelja izjavljenoj na Odluku o odabiru naručitelja od 7. rujna 2022. Stoga u konkretnom slučaju nije došlo do šutnje uprave, jer je u konkretnoj upravnoj stvari odnosno o žalbi tužitelja odlučeno naprijed navedenim rješenjem tuženika od 20. listopada 2022. godine.

12.              Dakle, proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o upravnoj stvari u kojoj je već vođen žalbeni postupak u kom postupku je odlučeno o žalbi tužitelja i doneseno rješenje tuženika (20. listopada 2022.), koje je na snazi, pa stoga za ovu vrstu pravne zaštite – šutnju uprave (tuženika) u konkretnom slučaju nije bilo mjesta.

13.              S obzirom na sve navedeno i neprijeporno utvrđeno, tužbeni zahtjev tužitelja je na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, trebalo odbiti odnosno riješiti kao u izreci (točka I). Tužitelju nije priznat trošak upravnog spora jer tužitelj nije uspio u sporu (niti je trošak specificiran) pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke, na temelju odredbe članka 79. stavak 6. ZUS-a.

               

U Zagrebu 18. svibnja 202.

 

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.