Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 11 Gž-378/2023-2
Republika Hrvatska Županijski sud u Varaždinu Varaždin, Braće Radić 2
|
Poslovni broj: 11 Gž-378/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz R., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. F. A., odvjetnici u R., protiv tuženice V. P. iz R., OIB: ..., kao nasljednice tuženice pok. M. S.1 i tuženice Z. L. iz V., M., OIB: ..., obje zastupane po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. i J. u R., radi utvrđenja ništetnosti, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1253/2021-14 od 22. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1253/2021-14 od 22. prosinca 2022.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
"I. Odbija se eventualni tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tužiteljica S. S. iz R., OIB: ..., nužna nasljednica ostavinske imovine sada pok. M. S.2, OIB: ..., rođenog ... godine, a umrlog ... godine.
2. U ostavinsku imovinu iza pok. ostavitelja S. M., koji je darovanjem nekretnine koja je u zemljišnim knjigama opisana kao trosoban stan br. 18 na četvrtom katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, degažmana, lođe, ukupne površine od 64,44 m2, koji stan se nalazi u zgradi u R., u ul. ..., sagrađena na katastarskoj čestici br. 1804/1, i koji stan je upisan u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci u podulošku br. 8160, zk.ul. 1861 k.o. P., povrijedio nužni dio tužiteljice, vraća se taj dar učinjen 1. tuženoj M. S.1, a nakon nje 2. tuženoj Z. L. i to u 1/8 idealnog dijela predmetne nekretnine kojim će se namiriti tužiteljičin nužni dio.
3. Utvrđuje se da je tužiteljica S. S. iz R., , kao nužna nasljednica iza pok. M. S.2, OIB: ..., rođenog ... godine, a umrlog ... godine, suvlasnica u 1/8 idealnog dijela trosobnog stana br. 18 na četvrtom katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, degažmana, lođe, ukupne površine od 64,44 m2, koji stan se nalazi u zgradi u R., u ul. .., sagrađenoj na katastarskoj čestici br. 1804/1 te koji stan je upisan u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, u zk.ul. 1861, poduložak br. 8160 k.o. P., te se ovlašćuje tužiteljica da na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini na ime i u korist tužiteljice.
4. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno isplate iznos od 90.000,00 kn/11.945,05 eura (slovima: devedeset tisuća kuna/jedanaest tisuća devet stotina četrdeset pet eura i pet centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.
5. Tužene su dužne tužiteljici solidarno naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 46.287,50 kn/6.143,41 (slovima: četrdeset šest tisuća dvije stotine osamdeset sedam kuna i pedeset lipa/šest tisuća stotinu četrdeset tri eura i četrdeset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa sve do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljici da drugotuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 23.437,50 kn/3.110,69 eura (slovima: dvadeset tri tisuće četiri stotine trideset sedam tisuća kuna i pedeset lipa/tri tisuće stotinu deset eura i šezdeset devet centa), da prvotuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 1.250,00 kn/165,90 eura (slovima: jednu tisuću dvije stotine pedeset kuna/jednu stotinu šezdeset pet eura i devedeset centa) te da prvotuženoj i drugotuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 2.062,50 kn/273,74 eura (dvije tisuće šezdeset dvije kn i pedeset lipa/dvije stotine sedamdeset tri eura i sedamdeset četiri centa), u roku od 15 dana."
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22 i 114/22; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Uvodno se napominje da je predmet ove parnice bio (glavni) zahtjev tužiteljice da se utvrdi da su ništetni ugovori o darovanju, i to ugovor sklopljen 27. travnja 2009. između pok. M. S.2 kao darovatelja i M. S.1 kao obdarenice (kod čega valja navesti da je nakon donošenja prvostupanjske presude, poslovni broj: P-2790/2013-71 od 10. svibnja 2016. tuženica M. S.1 umrla, a rješenjem poslovni broj: P-2790/2013-87 od 26. rujna 2017. pozvana je njezina nasljednica V. P. da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari, što je ona i učinila) te ugovor sklopljen 27. travnja 2009. između M. S.1 kao darovateljice i tuženice Z. L. kao obdarenice, kao i da se na nekretnini (stanu) koji je predmet tih ugovora uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe ugovora o darovanju nekretnina i izvrši uknjižba prava vlasništva u korist pok. M. S.2.
5.1. Nastavno valja navesti da je u ranijem stadiju postupka ovaj sud presudom i rješenjem poslovni broj: Gž-1567/2020-2 od 15. travnja 2021. odlučio o glavnom tužbenom zahtjevu tužiteljice na slijedeći način:
"Prihvaća se žalba tuženice Z. L. i preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2533/2018-27 od 16. srpnja 2020. u pobijanom dijelu toč. 1/1., 1/2. i 2. izreke, tako da se sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"1. Utvrđuje se da su ništetni ugovori o darovanju nekretnina i to:
1) Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 27. travnja 2009. godine između pok. M. S.2, OIB: ..., kao darodavatelja i M. S.1, OIB: ..., kao daroprimatelja, koji ugovor je ovjeren 27. travnja 2009. godine kod javnog bilježnika K. K. iz O. pod posl.br. Ov-3494/09 i kojim ugovorom je pok. M. S.2 darovao M. S.1 trosoban stan br. 18 na četvrtom katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, degažmana, lođe, ukupne površine od 64,44 m2, koji stan se nalazi u zgradi u R., u ulici ... (stara adresa ...), sagrađenoj na katastarskoj čestici br. 1804/1 te koji stan je upisan u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, u zk.ul. 1861, poduložak br. 8160 k.o. P..
2) Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 27. travnja 2009. godine između M. S.1, OIB: ..., kao darodavatelja i tuženice Z. L., OIB: ..., kao daroprimatelja, koji ugovor je ovjeren 27. travnja 2009. godine kod javnog bilježnika K. K. iz O. pod posl.br. Ov-3496/09 i kojim ugovorom je M. S.1 darovala tuženici Z. L. trosoban stan br. 18 na četvrtom katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, degažmana, lođe, ukupne površine od 64,44 m2, koji stan se nalazi u zgradi u R., u ul. ... (stara adresa ...), sagrađenoj na katastarskoj čestici br. 1804/1 te koji stan je upisan u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, u zk.ul. 1861, poduložak br. 8160, k.o. P..
2. Temeljem utvrđenja pod 1., dostavlja se, po njezinoj pravomoćnosti, donesena presuda Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, radi zemljišno-knjižne provedbe, uspostavom ranijeg zemljišno-knjižnog stanja i to:
- brisanjem uknjižbe prava vlasništva u korist tuženice Z. L., OIB: ..., na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama opisana kao trosoban stan br. 18 na četvrtom katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, degažmana, lođe, ukupne površine od 64,44 m2, koji stan se nalazi u zgradi u R., u ul. ..., sagrađena na katastarskoj čestici br. 1804/1 i koji stan je upisan u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci u podulošku br. 8160, zk.ul. 1861 k.o. P., a koje uknjižbe su izvršene provedbom darovnih ugovora i to 1) Ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog dana 27. travnja 2009. godine između pok. M. S.2 kao darodavatelja i M. S.1 kao daroprimatelja te 2) Ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog dana 27. travnja 2009. godine između M. S.1 kao darodavatelja i tuženice Z. L. kao daroprimatelja,
- i uknjižbom prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na ime i vlasništvo pok. M. S.2 iz R., OIB: ..., kao knjižnog prednika M. S.1 i tuženice Z. L.."
5.2. Ujedno je u dijelu donesenom u obliku rješenja ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2533/2018-27 od 16. srpnja 2020. u toč. 3. i 4. izreke u kojima je odlučeno o troškovima postupka te je riješeno da će se o troškovima postupka kao i o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu odlučiti u nastavku postupka.
5.3. Na opisani način pravomoćno je odbijen glavni tužbeni zahtjev, a sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a, sada je prvostupanjski sud trebao odlučiti o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je ona nužna nasljednica ostavinske imovine pok. M. S.2, da se u njegovu ostavinsku imovinu zbog povrede nužnog dijela vraća dar (1/8 dijela nekretnine - stana) koji je učinjen M. S.1 i nakon nje tuženici Z. L., da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnica u 1/8 dijela predmetne nekretnine (stana), što je tuženica Z. L. dužna priznati i izdati joj valjanu tabularnu ispravu kao i da se naloži tuženicama da tužiteljici solidarno isplate 90.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Ujedno je valjalo odlučiti o troškovima postupka.
6. Razloge odbijanja eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva u toč. I., II. i III. izreke pobijane presude, prvostupanjski sud iznosi u toč. 9. obrazloženja, i to:
- da je tužiteljica sudjelovala u ostavinskom postupku iza pokojnog oca M. S.2, u kojem nije isticala prigovor da je raspolaganjima ostavitelja povrijeđen njezin nužni nasljedni dio, niti je zatražila vraćanje dara pa ostavinski sud o tome nije odlučivao,
- da posljedično tužiteljici ne pripada pravo da zahtjev za utvrđenjem nužnog dijela i vraćanjem dara ostvaruje u posebnoj parnici, nakon što je pravomoćno okončan ostavinski postupak jer se rješenjem o nasljeđivanju ne odlučuje samo o nasljednim pravima sudionika ostavinskog postupka, već i o objektu tih prava, što znači da se utvrđuje opseg i sastav ostavine, pa u slučaju kada sudionici ostavinskog postupka nisu isticali zahtjev za nužnim dijelom ili vraćanjem dara, sud nije ovlašten ispitivati opseg i sastav ostavine, tj. da li sve stvari ili prava koji su prijavljeni kao ostavina ulaze u njezin sastav jer bi, ukoliko bi se dozvolilo da sudionici ostavinskog postupka ističu nasljednopravne zahtjeve nakon pravomoćno raspravljene ostavine, bilo povrijeđeno bitno svojstvo pravomoćnosti (načelo ne bis in idem).
6.1. Prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 232. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN br. 48/03; 163/03; 35/05; 127/13; 33/15 i 14/19; dalje: ZN), odbija tužbeni zahtjev u toč. I. i II. izreke te dodaje da tuženica Z. L. nije pasivno legitimirana u pogledu tako postavljenog tužbenog zahtjeva, budući da nije zakonska nasljednica pok. M. S.2.
6.2. Polazeći od utvrđenja o neosnovanosti zahtjeva za utvrđenje povrede nužnog nasljednog dijela odnosno vraćanja dara, prvostupanjski sud zaključuje da nema osnove niti zakonskog uporišta za usvajanje tužbenog zahtjeva pod toč. III. izreke koji glasi na utvrđenje da je tužiteljica kao nužna nasljednica iza pok. M. S.2, suvlasnica u 1/8 idealnog dijela predmetnog stana u R., što ovlašćuje tužiteljicu da na temelju presude uknjiži pravo vlasništva na svoje ime, budući da bi zahtjev bio osnovan jedino pod pretpostavkom da su osnovani zahtjevi pod toč. I. i II. izreke.
7. Razloge odbijanja eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva u toč. IV. izreke pobijane presude, prvostupanjski sud iznosi u toč. 10.-13. obrazloženja, i to:
- da tužiteljica od obje tuženice solidarno zahtijeva isplatu novčanog iznosa od 90.000,00 kn, a po osnovi naknade za uzdržavanje temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. siječnja 1996. koji je tužiteljica zaključila sa svojim roditeljima, pok. M. S.2 i pok. M. S.1 te po osnovi naknade troškova adaptacije i održavanja stana,
- da je tuženica V. P., koju je tužiteljica označila kao nasljednicu iza ranije tuženice pok. M. S.1, istaknula prigovor da iza pok. M. S.1 nije naslijedila ništa, pa da stoga niti ne odgovara za njene eventualne obveze,
- da su u konkretnom slučaju zakonske nasljednice iza pok. M. S.1 njene kćeri S. S. (tužiteljica) i V. P. (tuženica), pa bi obje nasljednice solidarno odgovarale za dugove ostaviteljice, svaka do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, ali da je rješenjem poslovni broj: O-4365/2017 od 20. ožujka 2018. utvrđeno da iza ostaviteljice (i ranije tuženice) pok. M. S.1 nije preostalo imovine koju bi trebalo raspraviti, pa je osnovan prigovor tuženice V. P. da ne odgovara za eventualne dugove pok. M. S.1 budući da ništa nije ni naslijedila (kod čega se presumira da za eventualne dugove pok. M. S.1 solidarno odgovaraju obje nasljednice, dakle tužiteljica S. S. i tuženica V. P.),
- da ostaje nejasno po kojoj bi pravnoj osnovi tuženica V. P., koja nije nasljednica pok. M. S.2, a pritom kao nasljednica pok. M. S.1 nije naslijedila ništa, odgovarala tužiteljici za njihove dugove, a da za dugove pok. M. S.2 i pok. M. S.1 nije odgovorna ni tuženica Z. L., koja nije nasljednica niti jednog od njih,
- da tužiteljica nije dokazala ni visinu obveznopravnog zahtjeva koji glasi na isplatu, jer na temelju provedenih dokaza (iskaza tužiteljice i iskaza njenog supruga), nije bilo moguće utvrditi kolika su bila njihova izdvajanja za uzdržavanje, a niti je dokazala visinu troškova navodnih ulaganja u stan (predložila je građevinsko vještačenje od kojeg je odustala tijekom postupka),
- da tužiteljica ničim nije dokazala da je doprinosila u učešću za otkup odnosno sudjelovala u otkupu predmetnog stana, jer nije pridonijela niti jedan dokaz na okolnost utvrđenja ove sporne činjenice.
8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nije opterećena takvim nedostacima koji bi onemogućili ovaj sud da u žalbenom stadiju postupka ispita njenu pravilnost i zakonitost, a odluku o odbijanju (i) eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je obrazložio jasnim, relevantnim i valjanim razlozima. U tom kontekstu tvrdnja tužiteljice da nije odustala od građevinskog vještačenja nema činjeničnu podlogu u stanju prvostupanjskog spisa obzirom da tužiteljica na ročištu održanom dana 15. prosinca 2022. na kojem je glavna rasprava zaključena (nakon što je prethodno primjenom odredbe čl. 305. ZPP-a glavna bila ponovno otvorena), tužiteljica samo predložila da sud usvoji tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu troškova, ali ne i da prvostupanjski sud provede dokaz građevinskim vještačenjem, iz čega se može zaključiti da odustala od provođenja tog dokaza.
8.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a koja postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Naime, iako tužiteljica nije pristupila na ročište za objavu presude jer nije bila uredno pozvana, njoj nije onemogućeno raspravljanje pred sudom obzirom da se na ročištu za objavu presude u smislu odredbe čl. 335. st. 6. ZPP-a (samo) objavljuje presuda, ali se na tom ročištu ne raspravlja jer je glavna rasprava u tom stadiju postupka zaključena (argument iz čl. 335. st. 6. ZPP-a). Žalbena tvrdnja tužiteljice da joj je posljedično skraćen rok za sastav žalbe nema podlogu u uputi o pravnom lijeku kojeg sadrži pobijana presuda u kojoj je sukladno odredbi čl. 348. st. 1. ZPP-a određen žalbeni rok od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, pa je vrijeme za sastav žalbe ovisilo isključivo o trenutku kada je tužiteljica (njena punomoćnica) preuzela pisani otpravak presude, kod čega tužiteljica ne dovodi u sumnju urednost dostave.
8.2. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP-a.
9. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
9.1. Prije svega, žalbena tvrdnja tužiteljica da predmetni dar (stan) u konkretnom slučaju nije učinjen niti jednom od nasljednika (misli se na nasljednike pok. M. S.2), nego trećoj osobi (tuženici Z. L.) suprotna činjeničnom stanju kojeg je utvrdio prvostupanjski sud, ali i sadržaju (glavnog) tužbenog zahtjeva u kojem je tužiteljica u toč. I.1) izreke tražila da se utvrdi ništetnim:
"Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 27. travnja 2009. godine između pok. M. S.2, OIB: ..., kao darodavatelja i M. S.1, OIB: ..., kao daroprimatelja, koji ugovor je ovjeren 27. travnja 2009. godine kod javnog bilježnika K. K. iz O. pod posl.br. Ov-3494/09 i kojim ugovorom je pok. M. S.2 darovao M. S.1 trosoban stan br. 18 na četvrtom katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, degažmana, lođe, ukupne površine od 64,44 m2, koji stan se nalazi u zgradi u R., u ulici ... (stara adresa ...), sagrađenoj na katastarskoj čestici br. 1804/1 te koji stan je upisan u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, u zk.ul. 1861, poduložak br. 8160 k.o. P.",
kod čega nema nikakve sumnje da je M. S.1 zakonska nasljednica svog supruga Miloša Savića, pa se ne radi o darovanju trećoj osobi kako to tvrdi tužiteljica. U tom smislu nije od odlučnog značaja činjenica da je M. S.1 dalje raspolagala tim stanom te ga darovala tuženici Z. L.. Posljedično, promašena je žalbena tvrdnja da se povrat dara ne može tražiti u ostavinskom postupku (koji je vođen iza pok. M. S.2: opaska ovoga suda), već samo u parničnom postupku. Naprotiv, u činjeničnim okolnostima koje navodima žalbe nisu dovedene u sumnju:
- da je tužiteljica sudjelovala u ostavinskom postupku iza pokojnog oca M. S.2, u kojem nije isticala prigovor da je raspolaganjima ostavitelja povrijeđen njezin nužni nasljedni dio, niti je zatražila vraćanje dara pa ostavinski sud o tome nije odlučivao,
zakonito je stajalište prvostupanjskog suda da tužiteljici ne pripada pravo da zahtjev za utvrđenjem nužnog dijela i vraćanjem dara ostvaruje u posebnoj parnici, nakon što je pravomoćno okončan ostavinski postupak jer se rješenjem o nasljeđivanju ne odlučuje samo o nasljednim pravima sudionika ostavinskog postupka, već i o objektu tih prava, što znači da se utvrđuje opseg i sastav ostavine (čl. 226. st. 2. ZN-a), pa u slučaju kada sudionici ostavinskog postupka nisu isticali zahtjev za nužnim dijelom ili vraćanjem dara, sud nije ovlašten ispitivati opseg i sastav ostavine u odnosu na osobu koja je vezana tim rješenjem, a to tužiteljica svakako jest, jer bi, ukoliko bi se dopustilo da sudionici ostavinskog postupka ističu nasljednopravne zahtjeve nakon pravomoćno raspravljene ostavine, bilo povrijeđeno bitno svojstvo pravomoćnosti (načelo ne bis in idem) te bi se postupilo suprotno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZN-a. Nastavno, pravilan je zaključak da tuženica Z. L. nije pasivno legitimirana u pogledu postavljenog tužbenog zahtjeva (u toč. I. i II. izreke), budući da nije zakonska nasljednica pok. M. S.2.
9.2. Nije točna žalbena tvrdnja da predmetni stan nije bio dio raspoložive imovine koja je postojala u trenutku smrti pok. ostavitelja M. S.2. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je M. S.2 preminuo 7. siječnja 2013., dok je tuženica Z. L. predala zahtjev za uknjižbu temeljem ugovora o darovanju 11. siječnja 2013. (ove činjenice nisu niti bile sporne), pa kako prema odredbi čl. 5. st. 2. ZN-a ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika čime postaje njegovo nasljedstvo, dok se prema odredbi čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12; 152/14; 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - ispravak; dalje: ZV) vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, to je predmetni stan u trenutku smrti pok. M. S.2 (još) bio dio njegove imovine.
9.3. Žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljica u ostavinskom postupku iza svog pok. oca M. S.2 nije isticala prigovor da je raspolaganjima ostavitelja povrijeđen njezin nužni nasljedni dio. Tužiteljica tvrdi da je time što je na ostavinskoj raspravi iza pok. M. S.2 osporila valjanost ugovora o darovanju s tuženicom Z. L., de facto postavila zahtjev za povrat dara zbog povrede nužnog dijela. Međutim, na opisani način tužiteljica niti ne tvrdi da je osporila valjanost ugovora o darovanju kojeg su sklopili ostavitelj pok. M. S.2 i njegova supruga pok. M. S.1, a upravo tim ugovorom je ostavitelj raspolagao svojom imovinom (stanom). Nastavno, kada bi tužiteljica to i isticala, taj prigovor je bio ovlašten akceptirati ostavinski sud, a ako ga nije, tada je tužiteljica (kao nasljednica) svoja prava trebala štititi kroz institut žalbe protiv rješenja o nasljeđivanju (što očigledno nije učinila). Stoga je tužiteljica koja je, izvan svake sumnje, kao stranka sudjelovala u ostavinskoj raspravi, u smislu odredbe čl. 232. st. 2. ZN-a, vezana pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju, pa je prvostupanjski sud odbio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u toč. I. i II. izreke uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
9.4. Nastavno, budući da bi po shvaćanju i ovoga suda zahtjev postavljen u toč. III. izreke (kojim tužiteljica traži utvrđenje da je kao nužna nasljednica iza pok. M. S.2, suvlasnica u 1/8 idealnog dijela predmetnog stana i kojim se ona ovlašćuje da na temelju presude ishodi u zemljišnim knjigama u svoju korist uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini) bio osnovan jedino pod pretpostavkom da su osnovani zahtjevi pod toč. I. i II. izreke, to je odbijanjem tužbenog zahtjeva (i) u ovome dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.
9.5. Navodima žalbe kojim pobija presudu u toč. IV. izreke (u kojoj je tužiteljica tražila da se tuženicama naloži da joj solidarno isplate iznos od 90.000,00 kn/11.945,05 EUR) tužiteljica, prema ocjeni ovoga suda nije dovela u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazala osnovanost obveznopravnog zahtjeva koji glasi na isplatu, jer na temelju provedenih dokaza (iskaza tužiteljice i iskaza njenog supruga), nije bilo moguće utvrditi kolika su bila njihova izdvajanja za uzdržavanje, a niti je dokazala visinu troškova navodnih ulaganja u stan. Žalbeni navodi tužiteljice u ovome dijelu svode se na tvrdnju da ona nije tražila da sud utvrdi koliku je objektivnu tuđu pomoć pružala svojim roditeljima, već da iznos koji potražuje predstavlja jedan minimum od svega što su tužiteljica i njen suprug davali. Međutim, prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Dakle, i u konkretnim okolnostima, kada tvrdi da traženi iznos predstavlja minimum određene tražbine, tužiteljica je bila dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, što ona nije učinila.
9.6. U kontekstu opisanom u toč. 9.5. obrazloženja, promašena je žalbena tvrdnja tužiteljice da je prvostupanjski sud trebao odlučiti po slobodnoj sudačkoj ocjeni. Naime, da bi sud prema odredbi čl. 223. st. 1. ZPP-a bio ovlašten odlučiti prema slobodnoj ocjeni, mora biti ispunjena pretpostavka da se visina svote (potraživanja) ne bi mogla utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo uz nerazmjerne teškoće. Imajući u vidu visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i činjeničnu podlogu (tužiteljica potražuje iznos od 90.000,00 kn/11.945,05 EUR za pomoć i njegu svojih roditelja, za prijevoz i pratnju, za naknadu za čišćenje i održavanje stana, za drva za ogrjev, za naknadu za izvedene radove) za ovaj sud nema nikakve dvojbe da se visina svote mogla utvrditi i to bez nerazmjernih teškoća.
9.7. Stoga je prvostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva u ovom dijelu pravilno primijenio pravilo o teretu dokaza iz čl. 221.a ZPP-a prema kojem ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, jer je upravo na tužiteljici bio teret dokaza osnove i visine tražbine.
9.8. Zaključno, iako tužiteljica tvrdi da je odbijanjem tužbenih zahtjeva došla u apsurdnu i krajnje nepravičnu situaciju, tužiteljica je vlastitom (dugotrajnom) pasivnošću u publiciranju ugovora o doživotnom uzdržavanju samu sebe dovela u pravnu situaciju koju je pokušala sanirati u ovoj parnici jer je bila u situaciji zaštiti svoja prava i interese kroz publiciranje postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama, što nije učinila.
10. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tužiteljica u žalbi posebno ne pobija.
11. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana, potvrđena pobijana presuda i odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.
12. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njen zahtjev za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.
13. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iznosa vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz odredbe čl. 43. st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22 i 88/22 - ispravak), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.
U Varaždinu 18. svibnja 2023.
|
|
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun v.r. |
|
|
|
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.