1              Poslovni broj: Gž R-198/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-198/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, te Denis Pancirov Parcen kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Arijane Bolanča kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja, Ad 1) S. Š., D., OIB: ..., Ad 2) T. Š., D., OIB: ..., Ad 3) S. R., M., OIB: ..., Ad 4) Ž. Č., S., OIB: ... i Ad 5) S. Đ., S., OIB: ... svi zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. & P. j.t.d. u S. protiv tuženika J. a.d. u stečaju B., Republika Srbija, zastupanog po stečajnom upravitelju Agenciji, Republika Srbija OIB: ..., a ovaj po povjerenici S. P., a ova po R. V., odvjetnici u S., i odvjetnicima Odvjetničkog društva Dragičević i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja postojanja tražbine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-46/2022 od 17. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 17. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-46/2022 od 17. veljače 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se postojanje novčane tražbine tužiteljice Ad 1.) S. Š., OIB: ... prema tuženiku po osnovu neisplaćene plaće u iznosu od 3.653,39 €/ 27.526,50 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda.

II. Utvrđuje se postojanje novčane tražbine tužitelja Ad 2.) T. Š., OIB: ... prema tuženiku po osnovu neisplaćene plaće u iznosu od 2.491,13 €/ 18.769,39 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda.

III. Utvrđuje se postojanje novčane tražbine tužiteljice Ad 3.) S. R., OIB:.. prema tuženiku po osnovu neisplaćene plaće u iznosu od 3.653,39 €/ 27.526,50 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda.

IV. Utvrđuje se postojanje novčane tražbine tužiteljice Ad 4.) Ž. Č., OIB: ... prema tuženiku po osnovu neisplaćene plaće u iznosu od 3.155,15 €/ 23.772,47 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda.

V. Utvrđuje se postojanje novčane tražbine tužiteljice Ad 5.) S. Đ., OIB: ... prema tuženiku po osnovu neisplaćene plaće u iznosu od 3.653,39 €/ 27.526,50 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda.

VI. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak (na jednake dijelove) u iznosu od 8.191,49 € / 61.718,75 kn."

 

2.              Pravovremeno podnesenim žalbama (dvije žalbe) tu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da se žalbe prihvate i da se donese rješenje o obustavi postupka, budući je tuženik brisan iz sudskog registra, podredno donijeti odluku kojim će ukinuti prvostupanjsku presudu te je preinačiti, odbiti tužbu i tužbeni zahtjev i odbaciti tužbu ili vratiti sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbe.

 

3.              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4.              Žalbe nisu osnovane.

 

5.              Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivših djelatnika tuženika J. d.d., B.– Glavne filijale S. u likvidaciji poslovanja d.d. Beograd, sada tuženika J. a.d. u stečaju B., Republika Srbija, za isplatu plaće za razdoblje od 1. rujna 1992. pa nadalje, u zatraženim iznosima, odnosno, tuženim zahtjevom se potražuje utvrđenje postojanja novčane tražbine tužitelja prema tuženiku.

 

6.              U tužbi tužitelji navode da su bili djelatnici tuženika J. d.d., B., Glavna filijala S., kojima je prestao radni odnos temeljem Programa rješavanja viška radnika te odluke da je za radom djelatnika trajno prestala potreba. Radi navedene odluke tužitelji su pred Općinskim sudom u Splitu pokrenuli radni spor radi poništenja takve odluke, koje odluke su poništene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu br. IV P-384/92 od 09.10.1992. (potvrđena od Okružnog suda u Splitu br. Gž-3767/92 od 28.5.1993.), te je naloženo tuženiku vratiti tužitelje na rad i omogućiti im obavljanje poslova koje su obavljali prije donošenja poništene odluke. Međutim, niti su ponovno primljeni na rad a niti im je isplaćena plaća za razdoblje od 1. rujna 1992. pa nadalje sa zakonskim kamatama.

 

7.              Naime, Glavna filijala S. J. d.d., B. prestala postojati temeljem Zakona o načinu likvidacije poslovanje glavnih filijala J. d.d., B., a koje su osnovale na teritoriju Rh („Narodne novine“, broj 106/99), te je postupak likvidacije J. d.d., B., Glavna filijala S., u likvidaciji poslovanja, kao zakonski zastupnik, provodila Z. B. – P. B. d.d., S.

 

8.              Iz postupka proizlazi:

- da je rješenjem Trgovinskog suda u Beogradu br. St-22/02 od 3.1.2002. otvoren stečajni postupak nad J. d.d., B.,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. R1-246/10 od 3.11.2010. priznato rješenje Trgovinskog suda u Beogradu, naprijed navedeno, a kojim je otvoren stečajni postupak, u predmetu priznanja strane sudske odluke,

- da je Glavna filijala S. –dio J. d.d., B. upisana u sudski registar Trgovačkog suda na način da je u registru navedenog suda u ulošku br. I- 6102-16 OPS Split, pod brojem rješenja Fi-7591/90 OPS Split, uložen izvadak iz registra Trgovačkog suda u Beogradu, a koji su prispjeli na Okružni privredni sud i zaprimljeni dana 9.3.1990., koji takav upis i nadalje postoji u registru Trgovačkog suda u Splitu,

- da je Općinski sud u Splitu pod br. IVP-348/92 od 9.10.1992. u tom predmetu priznao J. d.d., B., Glavnoj filijali S. svojstvo stranke u tom postupku, te u odnosu na tog tuženika u odnosu na tužitelje poništio program rješavanja viška radnika od 29.4.1992. te je označeni tuženik J. d.d., B., Glavna filijala S., bila dužna vratiti tužitelje na rad,

- da je gore navedena presuda potvrđena presudom Okružnog suda u Splitu br. Gž-3767/92 od 28.5.1993., dakle, da je navedena presuda pravomoćna i ovršna,

- da su tužitelji iz ove pravne stvari tražili izvršenje gore navedene pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu br. IVP-348/92 a koje izvršenje nije provedeno kako to proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Splitu br. I-1030/93 od 25.10.1994. i rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gž-2977/94 od 23.11.1994.,

- da je uredbom, odlukom i zakonom određen način likvidacije glavnih filijala J. d.d., B. koje su poslovale na teritoriju RH a da je za glavnu filijalu S. J. d.d., B. za poslove likvidacije poslovanja određena Z. B. – P. B. d.d., S., odnosno kasniji pravni slijednik Z. B. d.d., Z.,

- da je po prijedlogu tužitelja kod Trgovačkog suda u Splitu br. XIV St-35/09 doneseno rješenje o odbijanju prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad J. d.d., B., a koje rješenje je ukinuto rješenjem VTS u Zagrebu br. Pž-1556/08-4 od 29.4.2009. time da je rješenjem VS RH br. Revt-150/09 od 24.3.2010. izjavljena revizija podnositelja prijedloga, a tužitelja iz ovog predmeta, odbijena odnosno, odbačena,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu br. 14 St-35/09 od 14.9.2012. otvoren stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Splitu nad J. d.d., B., koje je rješenjem VTS RH br. 57.Pž-6866/12-7 od 23.1.2013. ukinuto,

- da je Trgovački sud u Splitu rješenjem br. 14.St-35/09 od 24.5.2013. otvorio stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika J. a.d., B., koje rješenje je potvrđeno rješenjem VTSRH br. Pž-5366/13-4 od 12.11.2013.,

- da su tužitelji podnijeli prijave svojih potraživanja,

- da nije zastupila zastara potraživanja jer najstariji zahtjev za isplatu naknade plaće je za rujan 1992. pozivom na odredbu članka 372. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – ZOO) koji je tada bio na snazi.

- da su rješenjem Trgovačkog suda u Splitu br. 14.St-35/09 od 14.10.2015. prijave potraživanja tužitelja od strane stečajne upraviteljice nad imovinom J. a.d., B. u stečaju bile priznate dok su iste osporene od stečajne upraviteljice iz glavnog stečajnog postupka nad J. a.d., B. u stečaju, te da su tužitelji upućeni pokrenuti parnicu u ostavljenom im roku,

- da su tužitelji po uputi iz gore navedenog rješenja Trgovačkog suda u Splitu dostavili podnesak kojim u ovoj pravnoj stvari predlažu nastavak prekinutog postupka, a koji je bio prekinut radi otvorenog stečaja te da su izmijenili tužbeni zahtjev na način da traže utvrđenje postojanja tražbine,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu R1-246/16 od 3. studenog 2010. priznato rješenje Trgovačkog suda u Beogradu, broj St-22/2002 od 31. siječnja 2002. kojim je otvoren postupak stečaja nad J. d.d., B. i kojim je određeno da funkciju stečajnog upravitelja vrši agencija za osiguranje depozita, sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka,

- da iz rješenja Trgovačkog suda u Splitu br. 14 St-35/09 od 24. svibnja 2013. razvidno da je otvoren  stečaj u Republici Hrvatskoj kao poseban sekundarni stečajni postupak nad imovinom tuženika J. d.d. u stečaju, B. na imovini koja se nalazi u Republici Hrvatskoj i koje je rješenje Trgovačkog suda u Splitu potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5366/13-4 od 12. studenog 2013., dakle ono je pravomoćno,

- da je na ispitnom ročištu održanom pred Trgovačkim sudom u Splitu 22. svibnja 2014. stečajna upraviteljica tog posebnog stečajnog postupka priznala prijavljene tražbine tužitelja, međutim na istom ročištu stečajna upraviteljica glavnog stečajnog dužnika koja je imenovana u glavnom stečajnom postupku koji se vodi nad J. d.d. u stečaju, B. osporila je prijavljene tražbine tužitelja i to svih isplatnih redova pa i tužitelja iz ovog postupka, stoga je Trgovački sud u Splitu donio rješenje broj St-35/09 od 14. listopada 2015. kojim su tužitelji kao stečajni vjerovnici prvog višeg isplatnog reda s obzirom da su im tražbine osporene upućeni u parnicu radi utvrđenja prijavljenih osporenih tražbina,

- da je stečajni postupak otvoren za vrijeme trajanja ovog parničnog postupka pa kako su tražbine tužitelja osporene u stečajnom postupku, tužitelji su predložili nastavak ove parnice radi utvrđenja osporene tražbine pozivom na odredbu članka 177. stavka 3. Stečajnog zakona u svezi sa člankom 178. stavkom 1., 4. i 6. istog Zakona.

 

9.              Dakle, pred Trgovačkim sudom u Splitu otvoren posebni sekundarni stečajni postupak a proizašao je na činjenici priznanja strane sudske odluke rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj R1-246/10 od 3. studenog 2010., sve temeljem odredbe članka 326. st.1. i 2. SZ.

 

9.1. Naime, pretpostavka za otvaranje sekundarnog stečajnog postupka je priznanje strane sudske odluke o otvaranju glavnog stečajnog postupka jer se nad stečajnim dužnikom može otvoriti i voditi samo jedan stečajni postupak. Posebni sekundarni postupak pred Trgovačkim sudom u Splitu pod navedenim brojem, otvoren je na temelju supsidijarne nadležnosti u okolnostima kada stečajni dužnik ima osnovanu podružnicu u tuzemstvu ili samo imovinu izvan zemlje u kojoj ima središte glavnih interesa, temeljem odredbe članka 301. stavak 1. i 302. stavak 2., stoga, prema stavu 3. SZ-a za provođenje stečajnog postupka iz st. 1. i 2. točka 1. 2 i 3. čl. 301. nadležan je Trgovački sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica dužnika ako dužnik nema poslovne jedinice u RH onda Trgovački sud na čijem se području nalazi imovina dužnika. Posebni stečajni postupak obuhvaća samo imovinu u državi u kojoj je takav posebni stečajni postupak otvoren. Kako su tužitelji kao predlagatelji otvaranja sekundarnog stečajnog postupka isto predložili na temelju priznate strane sudske odluke, taj postupak obuhvaća samo imovinu stečajnog dužnika koja se nalazi u RH-a i to njegovu cjelokupnu imovinu, time, da se nad stečajnim dužnikom vodi i može biti otvoren samo jedan stečajni postupak.

 

10.              Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka prema odredbi članka 88 Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 117/08, 74/09. i 153/09.  dalje: SZ) u ovoj pravnoj stvari nastupile su nakon pokretanja ovog postupka. Tužitelji kao raniji radnici tuženika tražbinu po osnovu naknade neisplaćenih plaća potražuju temeljem čl. 70 i 71 SZ-a, te članka 278. Zakona o kreditnim institucijama, a koji naknadu su prijavili u stečajnom postupku kao stečajni vjerovnici i koje tražbine su tražbine prvog višeg isplatnog reda. Obzirom da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak to tužitelji nemaju pravu postaviti kondemnatorni tužbeni zakon na isplatu, već deklaratorni tužbeni zahtjev, tj. tražiti utvrđenje postojanja tražbina koje su prijavili, a koje su im osporene. Radi navedenog tužitelji su predložili sudu donijeti presudu i utvrditi postojanje novčane tražbine prema tuženiku po osnovu neisplaćene plaće, kao tražbine prvog višeg isplatnog reda.

 

11.              Prvostupanjski sud temeljem gore utvrđenih činjenica smatra da je istaknuti prigovor pasivne legitimacije neosnovan jer je tuženik u ovoj pravnoj stvari od utuženja pa sve do upućivanja tužitelja u nastavak postupka po nalogu stečajnog upravitelja, bio i jest pravna osoba kao stečajni dužnik J. d.d., B. sada u stečaju, te da nikako ne može biti pasivno legitimirana imovina stečajnog dužnika u ovoj ili bilo kojoj drugoj parnici jer se stečajni postupak može voditi jedino protiv pravne osobe tj. stečajnog dužnika. Nadalje, zaključuje da označeni tuženik u ovoj pravnoj stvari uvijek je bio J. d.d., B. Glavna filijala S. s time da je ista bez pravne osobnosti i u sastavu označenog tuženika.

 

12.               U ovoj pravnoj stvari tužitelji su podnijetom tužbom od 16. veljače 1995.g. označili tuženika kao J., Glavnu filijalu S. u likvidaciji poslovanja d.d. B. U činjeničnim navodima tužbe tužitelji svoje potraživanje utemeljuju na pravomoćnoj i izvršnoj sudskoj odluci presude Općinskog suda u Splitu br. IVP-348/92 od 6. listopada 1992. koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Splitu br. Gž-3767/92 od 28. svibnja 1993., u kojoj presudi je J. d.d., B. Glavnoj filijali S., priznato svojstvo stranke. Tuženik se u ovoj pravoj stvari upustio u raspravljanje po navedenoj tužbi u ovoj pravnoj stvari te se pri predaji punomoći označio kao J. d.d., B., Glavna filijala S., u likvidaciji poslovanja. Tijekom postupka a nakon otvaranja stečajnog postupka nad J. d.d., B. u Republici Srbiji tužitelji su označili tuženika kao J. a.d., B. u stečaju, kako se i označio tuženik koji je po otvaranju stečaja zastupan po Agenciji za osiguranje depozita, sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka. Dakle, tuženik u ovoj pravnoj stvari je označen kao J. d.d. u stečaju B. Naime, tuženik i nije mogao biti drugačije niti označen jer je Glavna filijala sa sjedištem rada u S. bila sastavni dio označenog tuženika kako to proizlazi iz preslike upisa u registar Trgovačkog suda u Splitu, a koja nije imala svojstvo pravne osobe.

 

13.               S obzirom da je Trgovački sud u Splitu br. 14.St-35/09 svojim Rješenjem od 24. svibnja 2013. otvorio stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika: J. d.d., u stečaju B., koje rješenje je potvrđeno rješenjem VTSRH br. Pž-5366/13-4 od 12. studenog 2013. i to kao sekundarni stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika: J. d.d. u stečaju, B., a nad kojim je u Republici Srbiji u tijeku stečajni postupak otvoren Rješenjem Trgovačkog suda u Beogradu od 03. siječnja 2002. br. St-22/02. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Splitu otvoren je posebni sekundarni stečajni postupak proizišao na činjenici priznanja kao strane sudske odluke upravo Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. R1-246/10 od 3. studenog 2010. sve temeljem odredbe članka 326. st. 1. i 2. SZ).

 

14.              Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja između ostalog smatrajući da je tužitelj iz ovog postupka pasivno legitimiran u konkretnoj pravnoj stvari, jer tužitelji kao predlagatelji otvaranja sekundarnog stečajnog postupka isto predložili na temelju priznate strane sudske odluke te taj postupak obuhvaća samo imovinu stečajnog dužnika koji se nalazi u RH i to njegovu cjelokupnu imovinu, time da se nad stečajnim dužnikom vodi i može biti otvoren jedan stečajni postupak, a ovaj sekundarni stečajni postupak je tzv. provedbeni stečajni postupak jer se isti temelji na priznanju strane sudske odluke tj. rješenja o otvaranju stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom: J. d.d., B., u kojem postupku se ne utvrđuje postojanje stečajnih razloga jer je to već utvrđeno stranom sudskom odlukom, već se taj otvoreni stečajni postupak ima provesti nad cjelokupnom imovinom stečajnog dužnika: J. d.d., B. koja se nalazi na području cjelokupne RH, a ne samo u Splitu, gdje je bila filijala koja nije imala pravnu osobnost.

 

15.              Nadalje prvostupanjski sud navodi da iz uvida iz rješenja Trgovačkog suda u Splitu St-35/09 od 24. svibnja 2013. iz točke I. proizlazi da je otvoren u RH poseban stečajni postupak nad imovinom predloženika: J. d.d. u stečaju B. Republika Srbija, dalje Predloženik dužnik - stečajni dužnik, a koja se imovina nalazi u RH nad kojim je predloženikom RS u tijeku stečajni postupak otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Beogradu od 3. siječnja 2002. broj IV St-22/02, dakle zaključuje da je predloženik bio i ostao pravna osoba J. d.d. u stečaju B., ali se sekundarni postupak provodi samo nad imovinom tog predloženika, te stoga prvostupanjski sud drži da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan, jer su tužitelji u ovoj pravnoj stvari od utuženja pa sve do upućivanja u parnicu po nalogu stečajnog upravitelja sekundarnog stečajnog postupka koji je proizašao iz priznanja sudske odluke, tj. rješenja o otvaranju stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom J. d.d. u stečaju B., koji se provodi nad imovinom tog stečajnog dužnika u Republici Hrvatskoj, a koji je bio i jeste pravna osoba: stečajni dužnik J. d.d., B. sada u stečaju, jer se stečajni postupak u Beogradu nije otvorio nad imovinom J. d.d., B., već nad pravnom osobom.

 

16.              Dakle, iz navedenog prvostupanjski sud zaključuje da ne može biti pasivno legitimiran imovina stečajnog dužnika u ovoj ili bilo kojoj drugoj parnici jer se stečajni postupak može jedino voditi protiv pravne osobe tj. stečajnog dužnika, a ne protiv njezine imovine.

 

17.              Naime, odredbom članka 302. st. 1. SZ-a propisano je da ako sud RH-a nije nadležan prema odredbama članka 301. SZ-a (kojom je propisana isključiva nadležnost) taj sud je nadležan za provedbu stečajnog postupka protiv dužnika ako on ima poslovnu jedinicu bez svojstva pravne osobe u RH-a kao što je to slučaj u konkretnom predmetu, dok je st.2. istoga članka propisano da kada se u RH-a ne nalazi ni sjedište poslovnog djelovanja a ni poslovna jedinica dužnika, već samo njegova imovina stečajni postupak u RH-a moguće je otvoriti između ostalog kada, kako je to predviđeno t. 4. st. 2. kada se otvaranje posebnog stečajnog postupka u RH-a predlaže u okviru postupka za priznanje strane odluke o otvaranju stečajnog postupka, dok je stavkom 4. toga članka  propisano da se postupak iz stavka 1. i 2. ovog članka obuhvaća samo imovinu dužnika koja se nalazi u RH-a (posebni stečajni postupak).

 

18.              Nadalje zaključuje, radi svega gore navedenog, a posebno kraj činjenice da je baš stečajna upraviteljica glavnog stečaja koji se vodi u Republici Srbiji osporila potraživanja tužitelja od 1. do 5., govori upravo u prilog tome da su tužitelji točno označili tuženika u ovoj pravnoj stvari i da se sekundarni postupak vodi nad imovinom u RH-a stečajnog dužnika: J. d.d. u stečaju B., te su isti postupili u skladu po nalogu Trgovačkog suda u Splitu br. 35/2009 od 14.10.2015. Osim toga ne može imovina biti u stečaju već samo i isključivo pravna osoba (a sada i fizička osoba).

 

19.              Stoga i  ovaj drugostupanjski  sud smatra da je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika neosnovan, jer tužitelji u ovoj pravnoj stvari od utuženja pa sve do upućivanja u nastavak postupka po nalogu stečajnog upravitelja bio i jest prava osoba kao stečajni dužnik J. d.d., B. sada u stečaju. Označeni tuženik u ovoj pravnoj stvari uvijek je bio J. d.d., B., Glavna filijala S., time da je ista bez pravne osobnosti te je ista uvijek bila u sastavu označenog tuženika.

 

20.              I glede prigovora zastare prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da isti nije osnovan, budući da je „najstariji dio tražbine“ tužitelja koji je zatražen tužbom od 16.2.1995. je zahtjev za isplatu naknade plaće za rujan 1992. Člankom 63. Zakona o radnim odnosima („Narodne novine“, broj 25/92, dalje ZR) bilo je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo bez njegove krivnje, ako nije moguće da se radom u slobodne dane ili dane tjednog odmora u narednih trideset dana nadoknadi izgubljeno radno vrijeme. Članak 61. istog zakona propisivao je da se plaća isplaćuje dva puta mjesečno, a kolektivnim ugovorom, općim aktom ili ugovorom o zapošljavanju, može se utvrditi isplata i u kraćim vremenskim razmacima. Kako navedeni zakon nema odredbe Pr –739/18 kojima je propisan rok u kojem nastupa zastara, za primijeniti je Zakon o obveznim odnosima. Zakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91) preuzet je Zakon o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85. i 57/89., dalje ZOO) kao republički zakon. Članak 25. ZOO-a propisuje da se odredbe tog zakona koje se odnose na ugovore, primjenjuju na sve vrste ugovora, osim ako za ugovore u privredi nije izričito drukčije određeno. Članak 372. st. 1. ZOO-a propisuje da potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Stavak 2. propisuje da isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja. Dakle, „najstariji dio tražbine“ tužitelja je dospio 30.9.1992., a tužbom od 16.2.1995. prekinut je tijek zastare pa je tužba podnesena prije isteka zakonom propisanog roka i nije nastupila zastara potraživanja.

 

21.              Visina tražbina tužitelja utvrđena je po sudskom vještaku za knjigovodstveno financijske poslove, koje vještačenje je prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja izrađeno na temelju dostupne dokumentacije, te je prvostupanjski sud osnovano u cijelosti prihvatio tužbene zahtjeve tužitelja u zatraženoj visini.

 

22.              Odluka o parničnom trošku utvrđena je temeljem vrijednosti predmeta spora te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa)

 

23.              Zbog iznesenog žalba tuženika nisu osnovane, kao takve su odbijene, a prvostupanjska presuda potvrđena kako u odluci o glavnoj stvari tako i u odluci o troškovima postupka temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu 17. svibnja 2023.