- 1 -              Rev 442/2019-2

Broj: Rev 442/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. P., OIB ... iz Z., koju zastupa punomoćnik D. E., odvjetnik iz Odvjetničkog društva E. i Š., Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ... koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-6/18-2 od 28. kolovoza 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2631/16-56 od 9. studenoga 2017., u sjednici održanoj 17. svibnja 2023.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-6/18-2 od 28. kolovoza 2018.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na isplatu iznosa od 75.569,46 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke). Odlučeno je o troškovima parničnog postupka (toč. II. i III. izreke).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom za preinačenje pobijane presude, odnosno njezinim ukidanjem i vraćanjem predmeta na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet ovoga postupka jest naknada štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od 18. siječnja 2008. do 30. lipnja 2010.

8. U nižestupanjskim postupcima se u bitnome polazi od nespornih činjenica da je tužiteljica stradala u štetnom događaju od 4. veljače 2006. pri obavljanju poslova sudske ovršiteljice Trgovačkog suda u Zagrebu te da je s tuženicom sklopila 18. siječnja 2008. nagodbu u kojoj je navedeno da je u cijelosti namirena za naknadu štete iz štetnog događaja. Utvrđeno je i da je tužiteljica bila na bolovanju od kraja prosinca 2007. do odlaska u prijevremenu mirovinu te da je u potvrdi o podacima o poslovima na kojima radi tužiteljica od 16. veljače 2007. naveden opis poslova radnog mjesta gdje je navedeno da se s obzirom na ozljedu na radu koju je pretrpjela tužiteljica istoj po povratku s bolovanja dodjeljuju manje složeni poslovi i zadaju manje zahtjevni radni zadaci u skladu s opisom poslova radnog mjesta. Konačno je utvrđeno i da su usporedne radnice koje su bile zaposlene na istom radnom mjestu kao i tužiteljica ostvarile istu plaću za redovan rad, dok da se jedina razlika u zaradi odnosila na obavljanje poslova ovrhe izvan radnog vremena. Temeljem takvih utvrđenja sudovi zaključuju da je nagodba sklopljena deset mjeseci nakon što tužiteljica više nije obavljala poslove sudskog ovršitelja izvan radnog vremena pa da je u vrijeme sklapanja nagodbe znala i mogla predvidjeti da u budućnosti više neće biti u mogućnosti obavljati poslove sudskog ovršitelja i ostvarivati prihode koje je ostvarivala prije štetnog događaja te da je tom nagodbom u cijelosti namirena po osnovi izgubljene zarade.

9. Tužiteljica presudu prvenstveno pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. koje se odnose na načelo materijalne istine, načelo objektivnosti kao i ostala načela. Ovdje odmah valja naznačiti da takvo pozivanje na tzv. relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka nije jasno i određeno jer nije dovedeno u relaciju s odgovarajućim odredbama ZPP-a. Dakle, ne može se samo paušalno naznačiti načelo materijalne istine, načelo objektivnosti i ostala načela već takvu povredu valja konkretizirati u odnosu na odgovarajuće odredbe ZPP-a. Pri tome tužiteljici valja naznačiti da je načelo materijalne istine izuzetak u našem građanskom procesnopravnom sustavu pa ostaje nejasno na koji bi to način to načelo bilo povrijeđeno. Nadalje, načelo objektivnosti kao takvo nije posebno regulirano odredbama ZPP-a, dok ostaje nejasno koja su to „ostala načela“ koja bi bila povrijeđena. Konačno, tužiteljici valja skrenuti pozornost da se tzv. relativno bitne povrede parničnog postupka odnose na pogrešnu primjenu određene procesne norme, a ne uopćeno na načela parničnog postupka. Stoga takvu povredu odredaba parničnog postupka tim navodima tužiteljica nije obrazložila niti dokazala.

10. Isto tako, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, pobijane presuda sadrži sve bitne razloge zbog kojih se može ispitati, jasna je i obrazložena na način logične uvjerljivosti u njoj iznesenih utvrđenja i pravnih zaključaka. To se posebice odnosi na, u reviziji, osporavani zaključak o razlici plaće usporednih radnica i tužiteljice koji je obrazložen na jasan i nedvosmislen način.

11. Ostali navodi revizije sežu u područje utvrđenja činjenica o kojima se u ovom stadiju postupka ne može odlučivati (arg. iz čl. 385. ZPP-a).

12. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava revidentici valja odgovoriti da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo koje izvire iz sklopljene nagodbe prema odredbama koje je tužiteljica u cijelosti namirena sa svojim potraživanjem.

13. S obzirom na sve navedeno i u nedostatku isticanja drugih revizijskih razloga valjalo je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 17. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.