1                            Broj: Ppž-10035/2022

                                                                                     Broj: Ppž-10035/2022

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M.T., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenog M.T. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj Pp J-918/2020 od 8. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

1.                 Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.T. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II.     Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni M.T. obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) / 226,04 kune (dvjesto dvadeset šest kuna i četiri lipe)[1] u roku 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pp J-918/2020 od 8. lipnja 2022., okrivljeni M.T. proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.100,00 kuna, u koju se na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme uhićenja 30. lipnja 2020. kao 300,00 kuna kazne, tako da mu za platiti preostaje 1.800,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne. Na ime troškova prekršajnog postupka dužan je platiti paušalni iznos od 350,00 kuna.

2. Protiv te presude, okrivljeni M.T. podnio je pravodobnu žalbu po svome branitelju V.B., odvjetniku iz O., pobijajući je po svim zakonom dopuštenim osnovama i prijedlogom da se ista preinači na način da se oslobodi od optužbe odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode, koji, naglašava se, ne slijede pojedine zakonske žalbene osnove, već su taksativno pobrojani, okrivljeniku se odgovara da bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene, dok iz sadržaja žalbe ne proizlazi konkretizirana niti jedna povreda odredaba prekršajnog postupka.

6. U odnosu na činjenično stanje,  budući je žalitelj prvenstveno nezadovoljan odlukom o krivnji, ovaj sud pronalazi da je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenika, analizom i ocjenom iskaza žrtve B.Č., analizom i ocjenom provedenog suočenja između okrivljenika i žrtve, te analizom i ocjenom dokumentacije priležeće spisu predmeta. Žalbenim navodima tako utvrđeno činjenično stanje i slobodna ocjena dokaza u smislu odredbe članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona nije dovedeno u sumnju.

7. Sam okrivljenik ne negira inkriminirani događaj, navodeći da su takvi događaji učestali, ali umanjujući svoj doprinos direktno dovodeći u pitanje značajke ličnosti žrtve. U tom smislu mu se ukazuje da njegov osobni dojam i stav o karakteristikama ličnosti žrtve nije od utjecaja na odluku suda o počinjenom prekršaju nasilja u obitelji, psihičkim i fizičkim nasiljem. Ovdje valja navesti da su oblici nasilja u obitelji propisani materijalnom odredbom članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pa tako i primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda u članku 10. točka 1. istog Zakona, čime se u cijelosti otklanja žalbeni navod o tome da Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji ne propisuje pojam fizičkog nasilja.

8. Ličnost žrtve žalitelj dovodi u pitanje i kroz žalbeni navod da sud nije utvrdio identitet osobe koja je davala iskaz kao žrtva B.Č., a okrivljeniku je u potpunosti neprepoznatljiva. Takvu primjedbu pred prvostupanjskim sudom nije iznio niti kada je slušao iskaz žrtve niti kada je provođena dokazna radnja njihova suočenja. U odnosu na taj žalbeni navod, sa naprijed iznesenim treba i završiti odgovarati na taj žalbeni navod, jer sve dalje dovodi u pitanje karakteristike ličnosti samog žalitelja.

9. U odnosu na dokazne prijedloge iznesene u prvostupanjskom postupku, a potom ponovno istaknute u žalbi, prvostupanjski sud je dostatno obrazložio iz kojih razloga se isti ne prihvaćaju, a takvo obrazloženja prihvaća i ovaj sud. Nema svjedoka sa neposrednim saznanjima, isto nije dvojbeno niti među strankama, proizlazi i iz dokumentacije priležeće spisu, te stoga predstavlja isključivo okrivljenikov pokušaj odugovlačenja predmetnog postupka. U odnosu na pokušaje diskreditacije osobe žrtve već je odgovoreno.

10. Stoga nema dvojbe oko valjanosti utvrđenog činjeničnog stanja i valjanog označavanja djela prekršaja okrivljenika, budući su u njegovom ponašanju ostvarena sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 10. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je stoga i proglašen krivim za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

11. Razmotrivši povodom žalbe odluku o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji ovaj sud vezan odredbom članka 202. stavak 4. Prekršajnog zakona prihvaća sankciju u vrsti i mjeri kako ju je izrekao prvostupanjski sud vjerujući da će se upravo tako izrečenom sankcijom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

Zagreb, 17. svibnja 2023.

Zapisničarka:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.                                                                      Anđa Ćorluka, v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu, Centar za socijalnu skrb Osijek i tužitelja.