1
21 Gž R-79/2023-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 21 Gž R-79/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz D. R., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. H., OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-182/2020-24 od 20. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-182/2020-24 od 20. veljače 2023. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M. J. kao neosnovan, a koji glasi:
"Nalaže se tuženici R. H., za M.u.p., da tužiteljici M. J. iz D. R., (ulica...), OIB:..., na ime dodatka za rad na terenu, isplati ukupan iznos od 3.483,97 eura/26.250,00 kuna (tri tisuće četiri sto osamdeset tri eura i devedeset sedam centi/dvadeset šest tisuća dvjesto pedeset kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na sljedeće iznose:
- 1.050,00 kuna od 01.06.2015.,
- 1.800,00 kuna od 01.07.2015.,
- 1.350,00 kuna od 01.08.2015.,
- 1.350,00 kuna od 01 .09.2015.,
- 1.950,00 kuna od 01.10.2015.,
- 900,00 kuna od 01.1 1.2015.,
- 1.200,00 kuna od 01.12.2015.,
- 1,350,00 kuna od 01.01 .2016.,
- 1.950,00 kuna od 01.02.2016.,
- 750,00 kuna od 01.03.2016.,
- 1.950,00 kuna od 01.04.2016.,
- 1.800,00 kuna od 01.05.2016.,
- 1.500,00 kuna od 01.06.2016.,
- 2.100,00 kuna od 01.07.2016.,
- 1.200,00 kuna od 01.08.2016.,
- 900,00 kuna od 01.09.2016.,
- 1.650,00 kuna od 01 .10.2016,
- 1.500,00 kuna od 01. 11.2016. do isplate
i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II Nalaže se tužiteljici M. J. naknaditi trošak parničnog postupka tuženici R. H. u iznosu od 630,43 EUR (4.750,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja (20. veljače 2023.) po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev radi naknade parničnog troška odbija kao neosnovan.
III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
»Nalaže se tuženiku R. H., za M.u.p., da tužitelju M. J. iz D. R., (ulica...) OIB:..., na ime dodatka za rad na terenu, isplati ukupan iznos od 3.483,97 eura/26.250,00 kuna (tri tisuće četiri sto osamdeset tri eura i devedeset sedam centi/dvadeset šest tisuća dvjesto pedeset kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na sljedeće iznose:
- 1.050,00 kuna od 01.06.2015.,
- 1.800,00 kuna od 01.07.2015.,
- 1.350,00 kuna od 01.08.2015.,
- 1.350,00 kuna od 01 .09.2015.,
- 1.950,00 kuna od 01.10.2015.,
- 900,00 kuna od 01.1 1.2015.,
- 1.200,00 kuna od 01.12.2015.,
- 1,350,00 kuna od 01.01 .2016.,
- 1.950,00 kuna od 01.02.2016.,
- 750,00 kuna od 01.03.2016.,
- 1.950,00 kuna od 01.04.2016.,
- 1.800,00 kuna od 01.05.2016.,
- 1.500,00 kuna od 01.06.2016.,
- 2.100,00 kuna od 01.07.2016.,
- 1.200,00 kuna od 01.08.2016.,
- 900,00 kuna od 01.09.2016.,
- 1.650,00 kuna od 01 .10.2016,
- 1.500,00 kuna od 01. 11.2016. do isplate
i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.036,90 eura/7.187,50 kn (jednu tisuću trideset šest eura i devedeset centi/sedam tisuća sto osamdeset sedam kuna i pedeset lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja (20. veljače 2023.) do isplate, sve u roku 15 dana.«
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te dosudi tužitelju da naknadi tuženici troškove postupka uvećano za zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude do isplate, uvećano za trošak sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode tuženice s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana te naknadi tužiteljici parnični trošak kao i trošak za sastav odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP), a na koju neutemeljeno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.
5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.
6. Predmet spora je zahtjev radi isplate dodatka za rad na terenu za razdoblje od 1. lipnja 2015. do 25. listopada 2018.
7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:
- da je tužiteljica zaposlenica tuženice, odnosno da je zaposlena u P.P. D. R.,
- da je tužiteljica raspoređena na radnom mjestu kontrole G. Ž.- P. i V.- P., koji se nalaze unutar teritorija R. S.,
- da tužiteljica putuje na posao vlastitim osobnim vozilom te radi na poslu od 07:00 do 19:00 sati ili od 19:00 do 07:00 sati, a rad je organiziran u turnusima,
- da je Zajednička komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u vezi primjene odredbe čl. 56. Kolektivnog ugovora (Narodne novine, broj 104/13.; dalje KU/13) 20. svibnja 2014. dala tumačenje broj 7/55 i 11. studenoga 2016. tumačenje broj 22/56, prema kojemu službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, ima pravo prema ranijem KU/13 na terenski dodatak u visini od 150,00 kn koji je vrijedio do 31. listopada 2017., a od 1. studenoga 2017. po Kolektivnom ugovoru (Narodne novine, broj 112/17. i 12/18.; dalje KU/17), u visini od 170,00 kn ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnica isključuju i
- da visina tužbenog zahtjeva, s obzirom na naprijed navedene iznose iz spomenutih tumačenja, kao i nesporne podatke o radnom vremenu u kojem je tužiteljica u utuženom razdoblju svoje redovne poslove obavljala na predmetnoj lokaciji u Republici Sloveniji, iznosi ukupno 3.483,97 EUR (26.250,00 kn).
8. Prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 56. KU/13, odnosno čl. 50. KU/17 te pozivom na tumačenja zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnih ugovora broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenoga 2016. utvrdio da tužiteljica, kao policijska službenica upućena na rad na teritorij druge države izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlena i izvan mjesta njenog stalnog boravka, a s obzirom na vrijeme provedeno na terenu, ima pravo na dodatak za rad na terenu, slijedom čega joj pripada pravo na isplatu dijela neisplaćenog terenskog dodatka za razdoblje od 1. lipnja 2015. do 25. listopada 2018. u ukupnom iznosu od 3.483,97 EUR (26.250,00 kn).
9. Kazati je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev 1206/2022-2 od 17. siječnja 2023. izrazio svoje stajalište, a koje prihvaća i ovaj sud, da svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima, koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 79/13., 38/20., 68/20., 88/22. i 1/23.), odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (Narodne novine, broj 7/22. i 149/22.), a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području R. S. kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (Narodne novine, broj 2/04.-međunarodni ugovori), smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost P. u.m., P. p. M. S. obuhvaća područje graničnog prijelaza M. S. u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza P. u R. S. te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.
10. Osim toga, da se tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu čl. 55. i čl. 56. KU/13 u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP D., uz službeno ovlaštenje za rad na GP D., a izdano na temelju čl. 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države.
11. Dakle, ovaj sud drži da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužiteljice ne vodeći računa o propisima kojima je uređeno mjesto rada tužiteljice kao policijske službenice za zaštitu granice konkretne policijske postaje D. R..
12. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja reći da je odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice (Narodne novine, broj 83/13., 27/16., 114/22. i 151/22.; dalje ZNDG) propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.
13. Kada je riječ o međunarodnoj suradnji između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole, taj međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (dalje Sporazum) policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta.
14. Tužiteljica je dakle, tužbu utemeljila na tvrdnji da joj predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njezino mjesto rada obuhvaća i područje R. S. koje se nalazi izvan mjesta sjedišta P.p. u D. R., smatrajući da ta činjenica znači da je ona upućena na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlena, pozivajući se na odredbe čl. 56. KU/13, odnosno čl. 50. KU/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.
15. Međutim, po ocjeni ovog suda pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica u obavljanju službe na radnom mjestu policijske službenice za zaštitu granice u P.p. D. R., koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza Ž.-P. i V.-P. u S., radila izvan stalnog radnog mjesta u kojemu je zaposlena, budući njezino stalno radno mjesto uključuje i područje R. S. u kojem je ona ovlaštena obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njezine službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u Republici Hrvatskoj, a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužiteljica ima pravo obavljati graničnu kontrolu, odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njezina radnog mjesta zbog čega njezin rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njezinog stalnog mjesta rada.
16. Po stavu ovog suda, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje kako je tužiteljica u konkretnom slučaju bila upućena na rad u Republiku Sloveniju, budući radno mjesto tužiteljice kao policijske službenice za zaštitu granice obuhvaća i područje Republike Hrvatske i područje Republike Slovenije, dok je upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo sasvim drugi pravni institut, u smislu odredbe čl. 7. toč. 9. i čl. 77. st. 2. Zakona o policiji (Narodne novine, broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.).
17. Dakle, kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države.
18. Stoga, tužiteljica zbog činjenice da stalno mjesto njezina rada obuhvaća i područje druge države, nije upućena na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređena na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te je tuženici parnični trošak odmjeren prema vrijednosti predmeta spora od 3.483,97 EUR (26.250,00 kn), a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu 132,72 EUR, odnosno 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanim 23. rujna 2021. i 19. siječnja 2023. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) od po 132,72 EUR, odnosno po 1.000,00 kn, za pristup na ročište za objavu presude 66,66 EUR (500,00 kn), za sastav žalbe 165,90 EUR, odnosno 1.250,00 kn (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), što ukupno iznosi 630,43 EUR (4.750,00 kn), s tim što tuženici nije priznat trošak sastava podneska od 15. prosinca 2021., jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, budući je tuženica u bitnom ponavljala navode iz odgovora na tužbu.
20. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer taj odgovor, kao procesna radnja, nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP).
21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP.
U Zadru 17. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Prosenica, v.r.
