Poslovni broj: I Kž-105/2023-9

Poslovni broj: I Kž-105/2023-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske dr. sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića univ. spec. crim. ,Tomislava Juriše, mr.sc. Marijana Bitange i Marije Balenović članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B. zbog kaznenog djela iz članka 111. stavak 3. u vezi s članka 34. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – ispravak - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 13. siječnja 2023. broj K-13/2022 u sjednici održanoj 17.svibnja 2023. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i njegove braniteljice, odvjetnice S. H.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog D. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Bjelovaru optuženi D. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teško ubojstvo u pokušaju, iz članka 111. točka 3. u vezi članka 34. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci te presude.

 

2. Na temelju članka 111. stavak 1. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 1. KZ/11. optuženi D. B. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

3. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora optuženom D. B. se uračunava vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od trenutka uhićenja 4. listopada 2021. u 19,20 sati pa nadalje.

 

4. Na temelju članka  79. stavak 2. KZ/11. trajno je oduzet nož i to sveukupne dužine 22 cm, s oštricom dužine 11,5 cm i širine 2 cm, privremeno oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta … Policijske postaje Pakrac od 4. listopada 2021. te će se isti nakon pravomoćnosti ove presude uništiti.

 

5. Na temelju članka 189. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. dalje: ZKP/08.) nakon pravomoćnosti presude, oštećenoj B. S. vratit će se privremeno oduzeti predmeti na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Pakrac broj … od 4. listopada 2021. i to bordo majica dugih rukava, ženski top roza boje, plave traperice, bijele pamučne gaćice, sivo-bijele čarape, papuče.

 

6. Na temelju članka 148. stavak. 1. ZKP/08. optuženi D. B. dužan je ovome sudu u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. iznos od 132,72 eura (slovima: stotridesetdvaeurasedamdesetdvacenta)/1.000,00 kuna (slovima: tisućukuna) te oštećenoj B. S. troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08.

 

7. Protiv te je presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

 

8. Državni odvjetnik žali se zbog  odluke o kazni te predlaže da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i optuženika D. B. osudi na kaznu zatvora u dužem trajanju.

 

9. Optuženi D. B. žali se po braniteljici S. H., odvjetnici iz B., radi bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. Iz istih žalbenih razloga te zbog odluke o kazni žalbu podnosi optuženik i po branitelju J. P., odvjetniku iz B.. Kako su obje žalbe branitelja u pogledu bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadržajno identične ovaj sud ih je odlučujući o navedenim povredama uzeo kao cjelinu. Optuženi D. B. predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

10. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi D. B. po braniteljici S. H., odvjetnici iz B., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.  

 

11. Spis je sukladno odredbi članku 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

12. Žaleći se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, optuženik sadržajno upire na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer žalbenim navodima nastoji dovesti, u smislu odredbe članka 470. stavak 2. ZKP/08., u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja time da sam optuženik navodi kako će „objedinjeno iznijeti žalbene razloge po obje žalbene osnove“.

13. Nadalje, ispitujuću pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., drugostupanjski sud  nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

14. Dakle, kroz sve žalbene tvrdnje optuženik ponavlja obranu koju je iznio u tijeku prvostupanjskog postupka, a koja se svodi na tezu da on nije imao namjeru ubosti nožem oštećenicu, ne vjeruje da je to učinio, a ako ipak jest, onda je to bilo kad joj je“ zafrknuo“ ruku s ciljem da joj nož, kojim ga je ona htjela ubosti, ispadne iz ruke.

 

15. Međutim, sud prvog stupnja je ovu odlučnu činjenicu, da je upravo optuženik bio taj koji je oštećenicu ubo nožem na način opisan u izreci pobijane presude pravilno utvrdio i iscrpno obrazložio na temelju iskaza oštećene B. S., svjedoka I. R., malodobne djece E. i H. B., sudsko medicinskog  vještaka P. Š., te ostalih provedenih dokaza.

 

16. Nije osnovan navod žalitelja da je oštećena B. S. nagovorila njihovu zajedničku djecu E. i H. da lažu odnosno lažno terete optuženika. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i prihvatio iskaz oštećene B. S. kako o postupanju optuženika u vrijeme samog događaja tako i tijekom njihovog zajedničkog života i nakon razvoda braka, prihvatio je iskaze njihove djece H. i E. koje je potvrdio svjedok I. R. u čiju kuću su odmah nakon događaja dotrčale djevojčice i rekle da je optuženik ubo oštećenu nožem u trbuh pa je potpuno promašena tvrdnja optuženika da je oštećenica nagovarala djecu s nožem zabodenim u trbuh da lažu i to ne na sudu nego već pred svjedokom I. R. kojem su rekle da je ''tata upikao mamu''. Pritom valja naglasiti da nije znala da će djeca otrčati baš do I. R..

 

17. Djeca su ispitana pred sucem istrage za mladež uz nazočnost branitelja optuženika i samog optuženog D. B., njihovi su iskazi reproducirani na raspravi i predstavljaju dokaz kojeg je sud pravilno cijenio i utvrdio da su u bitnom suglasni s iskazom oštećenice i svjedoka I. R. pa je potpuno pogrešno uspoređivati njihov iskaz sa sadržajem zapisnika Centra za socijalni rad i iz toga zaključivati da su djeca lagala izmanipulirana od strane majke, pritom potpuno ignorirajući iskaz svjedoka I. R..

 

18. Nadalje, neosnovano optuženik upire na „čudno i neshvatljivo ponašanje oštećenice“ jer je pred djelatnicima hitne pomoći govorila da će se optuženik opet izvući jer neće biti njegovih otisaka i slično, smatrajući da takvo ponašanje nije životno jer se brinula o forenzici a ne o svom životu i stresu kojem su bile izložene djevojčice. Upravo suprotno takvom stavu, ovaj sud smatra da je to prirodna reakcija oštećene, pogotovo kada se uzme u obzir njegovo ponašanje tijekom prethodnih godina i njen strah od budućih mogućih trauma. U ovom postupku je nedvojbeno utvrđeno da je oštećena B. S. bliska osoba, bivša supruga optuženika koju je i ranije zlostavljao.

 

19. Pogrešno žalitelj smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer sud nije proveo multidisciplinarnu obradu djece kod Poliklinike … grada Z.. Naime, bio je to dokazni prijedlog od koga je obrana odustala, a sud je iznio dostatne i valjane razloge zašto je prihvatio iskaze ispitane djece.

 

20. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada navodi da je pogrešno interpretiran nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka P. Š.. Prvostupanjski sud  je, naime, ispravno tvrdnju sudsko-medicinskog vještaka da je vjerojatniji mehanizam ozljeđivanja onaj koji je opisala oštećena B. S. od onoga koji je opisao optuženi D. B. te to povezao s iskazima malodobnih E. i H. B. i zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Stoga je neosnovan i žalbeni navod da je sud trebao po službenoj dužnosti provesti rekonstrukciju na licu mjesta pri čemu provođenje tog dokaza od strane optuženika na raspravi nije niti predloženo.

 

21. Optuženik smatra da njegov iskaz potvrđuju i nalazi vještaka za daktiloskopiju, biološka i tekstilna vlakna jer iz istih proizlazi da nema materijalnih dokaza koji potvrđuju iskaz oštećenice. Nasuprot takvom stavu, drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud ispravno zaključio kako nedostatak tragova papilarnih linija, tekstilnih vlakana i bioloških tragova ne znači da optuženik nije bio u doticaju s oštećenicom jer potpuno zanemaruje činjenicu da nisu pronađeni niti tragovi papilarnih linija, tekstilnih vlakana i bioloških tragova niti od oštećenice iako niti optuženik niti oštećenica ne spore da je fizičkog kontakta između njih dvoje bilo. Dakle, činjenice utvrđene nalazima citiranih vještačenja ne dokazuju niti potkrjepljuju obranu optuženika. Pravilno je prvostupanjski utvrdio i obrazložio okolnosti koje su dovele do izostanka spomenutih tragova na koje obrazloženje se u cijelosti upućuje optuženik.

 

22. Kraj takvog stanja stvari, kada su sve odlučne činjenice utvrđene s potpunom izvjesnošću, žalbeni navodi optuženika da  nije počinio kazneno djelo niti u najmanjoj mjeri ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja jer optuženik isključivo ponavlja svoj iskaz koji bazira na negativnoj činjenici da nisu utvrđeni odnosno pronađeni tragovi papilarnih linija zanemarujući činjenicu da nisu pronađeni niti isti tragovi oštećenice.

 

23. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio.

 

24. Neosnovano se žale državni odvjetnik i optuženik zbog odluke o kazni jer kazna zatvora u trajanju od dvije godine na koju je optuženik osuđen je primjerena utvrđenim okolnostima koje utječu na odabir i odmjeravanje adekvatne kazne. U biti optuženik smatra da je prvostupanjski sud prenaglasio utvrđene otegotne okolnosti, a podcijenio olakotne dok državni odvjetnik smatra suprotno i to da su precijenjene olakotne okolnosti, a podcijenjene otegotne okolnosti.

 

25. Prvostupanjski sud je olakotnim cijenio da je optuženik osoba mlade životne dobi, u vrijeme počinjenja kaznenog djela u dobi od nepunih … godina života, radno sposoban, dobrog zdravstvenog stanja, po zanimanju medicinski tehničar, koji je prije događaja radio poslove u svojoj struci, činjenicu da je bez imovine i prihoda te trenutno nezaposlen i otac dvoje maloljetne djece koje je dužan uzdržavati, a uzeta je u obzir i činjenica da je kazneno neosuđivan prema podacima Kaznene evidencije. Optuženi je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Osim navedenih, olakotnim je cijenjena i činjenica što je optuženik poduzeo samo jednu inkriminiranu radnju usmjerenu na ostvarenje svog cilja, a to je ubojstvo žrtve, odnosno usmrćenje žrtve. Podatak što je žrtva preživjela, međutim, utječe tek na kvalifikaciju postupanja optuženika. Olakotna okolnost je činjenica što se nakon višemjesečnog oporavka i liječenja nakon ozljeđivanja, žrtva oporavila i ipak uspjela vratiti na radno mjesto i obavljati poslove u okviru svoje medicinske struke.

 

26. Neosnovano optuženik upire na svoju profesionalnu djelatnost kao olakotnu okolnost jer je prije uhićenja radio kao medicinski tehničar u D. … u L. i da je posao radio kvalitetno i savjesno jer se i očekuje od svake zaposlene osobe da svoj posao obavlja kvalitetno i savjesno. 

 

27. Iako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio kao olakotne okolnosti činjenicu dobrog zdravstvenog stanja, radnu sposobnost i zanimanje te činjenicu da djelo nije dovršio (što je već navedeno), a kao otegotne okolnosti činjenicu da nije izrazio kajanje što ne može zahtjev upućen prema optuženiku jer je poricao sam učin djela, činjenicu da nije bio dobrog raspoloženja te da se brani na način da je on žrtva što je pravo svakog optuženika, da se brani na način koji smatra da je najbolji za njega, drugostupanjski sud smatra da ostale olakotne okolnosti, a kada se stave u razmjer s otegotnim okolnostima, u svom zbiru i značaju povezano s mogućnošću blažeg kažnjavanja optuženika jer se radi o pokušaju, opravdavaju i čine primjerenom izrečenu kaznu zatvora u visini od četiri godine i šest mjeseci. Izrečenom kaznom u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja te specijalna i generalna prevencija.

 

28. Iz navedenih razloga nisu  osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

 

29. Postupajući u smislu odredba članka 478. ZKP/08., drugostupanjski sud utvrđuje da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito trajno oduzeo temeljem članka 79. stavak 2. KZ/11. nož kojim je počinjeno kazneno djelo.

 

30. Iz svih naprijed navedenih razloga kako žalbe nisu osnovane, i kako je pri ispitivanju pobijane presude ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., utvrdio da sud prvog stupnja nije na optuženikovu štetu povrijedio kazneni zakon, na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 17. svibnja 2023.