- 1 -              Revd 834/2023-2

Broj: Revd 834/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B.-R. iz Z., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. A. & I. A. u Z., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o. u  Z., radi isplate,  odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1275/2021-3 od 25. kolovoza 2022., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2120/2020-22 od 29. listopada 2021., u sjednici održanoj 17. svibnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

Dopušta se tuženiku A. B. d.d. podnošenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1275/2021-3 od 25. kolovoza 2022., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2120/2020-22 od 29. listopada 2021., u odnosu na pitanje:

„Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?“.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1275/2021-3 od 25. kolovoza 2022., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2120/2020-22 od 29. listopada 2021.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja sljedeća pitanja:

„1. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?

2. Treba li individualni restitucijski zahtjev potrošača koji je posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, meritorno odbiti kao neosnovan, ako je pravozaštitni zahtjev potrošač podnio u odnosu na iznose koji su dospjeli prije 4. travnja 2007.g., a tužena banka istaknula prigovor zastare, u svjetlu primjene sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.g. te smisla odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005) (ranije čl. 371. Zakona o obveznim odnosima)?

3. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

4. Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?“.

2.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

3. U prijedlogu je tuženik naveo da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno i temeljno ljudsko pravo na jednakost oružja, odnosno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/2000, 28/2011, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99 -pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija), te pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. Ustava i čl. 13.1. Konvencije.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je dopušten.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da je (četvrto) pravno pitanje naznačeno u izreci ovog rješenja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom na to da o navedenom pitanju nema prakse revizijskog suda, dok bi sudsku praksu trebalo preispitati uzimajući u obzir promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. (tako i u Revd-3938/2022-2 od 11. listopada 2022. i dr.).

7. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

8. U odnosu na preostala (prvo, drugo i treće) pitanja, te u odnosu na navod tuženika da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost oružja, odnosno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6.1. Konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. Ustava i čl. 13.1. Konvencije, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a.

Zagreb, 17. svibnja 2023.