Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-806/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice M. U., V., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., radi besplatne pravne pomoći, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-962/2022-6 od 29. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2023.
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-962/2022-6 od 29. prosinca 2022.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-701-03/18-01/182, URBROJ: 514-04-01-01-02/02-22-02 od 17. lipnja 2022.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u V.-s. županiji, Službe za zajedničke poslove, KLASA: UP/I-701-03/18-02/69, URBROJ: 2196-01-01-01/17-18-39 od 10. kolovoza 2018., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Vukovaru, Stalnoj službi u V., poslovni broj: Pn-127/2018, radi naknade štete.
3. Tužiteljica u žalbi navodi da presudu smatra nezakonitom jer je osporeno rješenje tuženika doneseno protivno članku 101. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), iz kojeg razloga vrijedi predmnijeva iz članka 102. ZUP-a. Ističe da sud u vezi s navedenim nije dao nikakvo obrazloženje, a smatrala je da je njezinom zahtjevu udovoljeno. Navodi da u obrazloženju presude nisu izneseni razlozi zbog kojih je podnijela tužbu. Netočnim smatra utvrđenje prvostupanjskog javnopravnog tijela da nije postupila po njegovom zaključku, s obzirom da je dostavila očitovanje i dodatno pojasnila imovno stanje članova svojeg kućanstva. Ističe da nije upoznata s primicima po računu svojeg oca T. U. te smatra da je o tome javnopravno tijelo trebalo od njega zatražiti očitovanje. S obzirom da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i počinjena je bitna povreda pravila sudskog postupka, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, te imajući na umu relevantne propise naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).
8. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica dana 13. ožujka 2018. podnijela zahtjev za odobrenje sekundarne pravne pomoći u vidu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Vukovaru, Stalnoj službi u V., poslovni broj: Pn-127/2018, radi naknade štete. Odlučujući o zahtjevu prvostupanjsko javnopravno tijelo utvrdilo je na temelju podataka iz zahtjeva, priložene dokumentacije, podataka o otvorenim računima putem Javnog registra računa i potvrde koje je pribavilo po službenoj dužnosti, da tužiteljica živi u kućanstvu s ocem T. U. i majkom L. U. te njihove ukupne mjesečne prihode, kao i ukupnu vrijednost njihove imovine. Također je utvrdilo da ukupni mjesečni prihod kućanstva iznosi 32.657,87 kuna, odnosno da mjesečni prihod po članu kućanstva iznosi 10.885,95 kuna, što prelazi iznos jedne proračunske osnovice od 3.326,00 kuna iz kojeg razloga tužiteljica ne ispunjava uvjet iz članka 14. stavka 1. točke a) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“, 143/13. – dalje: ZBPP).
9. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud detaljno analizira utvrđenja iz upravnog postupka i citira navedene odredbe materijalnog prava, koje primijenjene na utvrđeno činjenično stanje, daju osnovu za zaključak zbog čega tužiteljica nije ostvarila pravo na odobrenje sekundarne pravne pomoći. Prvostupanjski sud navodi da su sve odlučne činjenice pravilno i u potpunosti utvrđene jer iz utvrđenog činjeničnog stanja (detaljno iznesenog u obrazloženju rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela) nesporno proizlazi da se tužiteljica nije jasno i određeno izjasnila po svim traženim stavkama u zahtjevu od 13. ožujka 2018. i zaključku od 21. svibnja 2018. da bi se moglo ocijeniti ispunjavanje uvjeta iz članka 13. i članka 14. ZBPP-a. S obzirom da na temelju zahtjeva i dodatnih očitovanja nije bilo moguće utvrditi imovno stanje tužiteljice i članova njezina kućanstva, to je prvostupanjsko javnopravno tijelo, postupivši sukladno članku 18. ZBPP-a, pribavilo od nadležnih tijela i pravnih osoba podatke o njihovoj imovini. Na temelju pribavljenih podataka dodatno je pojašnjeno da imovno stanje svih članova kućanstva (koje broji tri člana) prelazi iznos koji je relevantan za odobrenje prava na besplatnu pravnu pomoć, zbog čega nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje toga prava.
10. Žalbeni navodi tužiteljice vezani uz utvrđenje prihoda njezina oca nisu osnovani. Naime, postupak za odobrenje besplatne pravne pomoći pokreće fizička osoba koja koristi ovim Zakonom propisanu vrstu pravne pomoći (korisnik) i to podnošenjem zahtjeva nadležnom javnopravnom tijelu. Prema članku 16. stavku 2. ZBPP-a zahtjev se podnosi na propisanom obrascu, čiji je sastavni dio suglasnost podnositelja zahtjeva i članova kućanstva o dopuštenju uvida u sve podatke o ukupnim prihodima i imovini, u kojem će podnositelj zahtjeva potvrditi da su podaci koje je dao točni i potpuni. Prvostupanjsko javnopravno tijelo je zaključkom od 21. svibnja 2018., utvrdivši da podaci navedeni u zahtjevu nisu potpuni i potkrijepljeni dokazima, pozvalo tužiteljicu da se jasno i izričito izjasni o uplatiteljima novčanih sredstava na njezin račun i račune njezinih roditelja, u koju svrhu su iznosi uplaćeni, da ponudi dokaze o navedenome i po mogućnosti ih podnese, što je obuhvaćalo i uplate novčanih sredstava na račun njezina oca T. U. od 19. svibnja 2017. do 5. rujna 2017. Imajući na umu da je tužiteljica stranka u ovome postupku, koja je imala obvezu navesti točne i potpune podatke o imovnom stanju svih članova kućanstva, da joj je dana mogućnost da se izjasni o točno navedenim okolnostima važnima za odobrenje prava (odobreno je i produženje roka za davanje odgovora na zaključak od 21. svibnja 2018.), kao i da s ocem T. U. živi u zajedničkom kućanstvu, koji joj je mogao izravno dati potrebne podatke o zatraženim uplatama po njegovom računu, to nije bilo osnove da javnopravna tijela od njega izravno zatraže očitovanje. Javnopravna tijela su iskoristila svoje zakonsko ovlaštenje iz članka 16. stavka 1. ZBPP-a i pribavila su sve potrebne podatke na temelju kojih su donijela zakonitu odluku o zahtjevu tužiteljice.
11. Prvostupanjski sud je, u skladu sa člankom 33. ZUS-a, dostatno obrazložio zašto je u konkretnom slučaju ocijenio osporeno rješenje tuženika zakonitim, te je ujedno naveo, imajući na umu članak 34. ZUS-a, da tužiteljica nije dostavila nove dokaze niti predložila izvođenje drugih opravdanih dokaza kojima bi dovela u sumnju utvrđenja iz upravnog postupka. Obrazloženje pobijane presude sadrži sve propisane elemente iz članka 60. ZUS-a, odnosno dostatno obrazloženje svih odlučnih činjenica iz kojih je vidljivo da tijekom upravnog postupka nije povrijeđen članak 8. ZUP-a, kao i za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava čime bi bilo povrijeđeno načelo zakonitosti, posebno imajući na umu paušalne žalbene prigovore.
12. U odnosu na žalbeni prigovor da drugostupanjsko javnopravno tijelo nije donijelo rješenje u roku propisanom člankom 101. ZUP-a iz kojeg razloga je trebalo primijeniti članak 102. ZUP-a, ovaj Sud prvenstveno ističe da se na tuženika, kao drugostupanjsko javnopravno tijelo, primjenjuje članak 121. ZUP-a, dok se rokovi propisani u članku 101. ZUP-a primjenjuju na prvostupanjska javnopravna tijela. Međutim, u oba slučaja nije riječ o prekluzivnim zakonskim rokovima jer se ne radi o zahtjevu u kojem je javnopravno tijelo bilo dužno neposredno riješiti upravnu stvar, već se radi o takvoj stvari gdje se vodi ispitni postupak. Sukladno dosljednoj upravnosudskoj praksi rokovi za donošenje rješenja u upravnom postupku su instruktivni, pa se rješenja mogu donositi i nakon citiranih rokova iz članka 101. i članka 121. ZUP-a. Kako Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći u konkretnom slučaju izričito ne propisuje predmnjevu usvajanja zahtjeva stranke, a niti je tuženik odlučivao o zahtjevu tužiteljice, već o njezinoj žalbi protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 10. kolovoza 2018., to nije bilo mjesta ni primjeni odredbe iz članka 102. stavka 1. ZUP-a, zbog čega se žalbeni prigovori ukazuju neosnovanima.
13. Tužiteljica razlozima navedenima u žalbi, koje je iznosila i tijekom prvostupanjskog spora, nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 17. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković, v.r.