Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-1657/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke
Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CENTER PAPER d.o.o., Baldaši,
Baldaši 6, OIB 60086154039, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Čohilj Vadinjof,
odvjetnica u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv
tuženika OPTIMA ISTRA d.o.o., Umag, Finida, Segetska 13, OIB 35641000312,
kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kuvara, odvjetnik u Puli, Ciscuttijeva 18, p.p. 22, radi
proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate iznosa od 56.882,42 kn / 7.549,59 EUR,
odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj
P-184/2020-28 od 13. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj
P-184/2020-28 od 13. siječnja 2022. u točkama I., II. i III. izreke i sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava
tužitelja Center paper d.o.o., Baldaši, Baldaši 6, OIB 60086154039, na račun
tuženika Optima Istra d.o.o., Umag, Finida, Segetska 13, OIB 35841000312, u
postupku izravne naplate kod Financijske agencije pokrenute na temelju bjanko
zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku Tanji Ferenc pod poslovnim brojem
OV- 2991/19, 27. svibnja 2019.
II. Nalaže se tuženiku Optima Istra d.o.o., Umag, Finida, Segetska 13, OIB
35841000312, tužitelju Center paper d.o.o., Baldaši, Baldaši 6, OIB 60086154039,
vratiti stečeno nedopuštenom pljenidbom i prijenosom iz točke I. presude, i to
isplatom iznosa od 56.882,42 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na
taj iznos teku od 6. veljače 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku
od 15 dana.
______________________________
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Poslovni broj: 53 Pž-1657/2022-2 2
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 7.170,00
kn, u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.189,49 EUR / 8.962,25kn u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 309,91 EUR / 2.335,00 kn.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-184/2020-28 od 13.
siječnja 2022. proglašena je nedopuštenom pljenidba i prijenosom novčanih
sredstava tužitelja na račun tuženika u postupku izravne naplate kod Financijske
agencije pokrenute na temelju bjanko zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku
Tanji Ferenc pod poslovnim brojem OV-2991/19 od 27. svibnja 2019. (točka I.
izreke), naloženo je tuženiku vratiti tužitelju stečeno nedopuštenom pljenidbom i
prijenosom iz točke I. izreke i to isplatom iznosa od 56.882,42 kn s pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi
tužitelju trošak postupka u iznosu od 7.170,00 kn (točka III. izreke), te je odbijen kao
neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 920,00 kn
(točka IV. izreke).
2. Tuženik je protiv točaka I., II. i III. izreke presude podnio žalbu zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je
pogrešno zaključio prvostupanjskog suda da tužitelj nije bio ovlašten putem
zadužnice naplatiti zakupninu uz obrazloženje da je u postupku utvrdio da tuženk kao
zakupodavac nije doveo poslovni prostor, koji je bio predmet ugovora o zakupu u
stanje prikladno za obavljanje ugovorene djelatnosti tužitelja i predao ga tužitelju u
posjed do ugovorenog roka 1. listopada 2019., ta da je pogrešan i zaključak suda da
su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecaja bez
pravne osnove s obrazloženjem da Ugovor o zakupu poslovnog prostora nije počeo
proizvoditi učinke budući da nisu bili ispunjeni uvjeti za stupanje tužitelja u posjed
poslovnog prostora i da stoga tuženik nije bio ovlašten dostaviti zadužnicu
Financijskoj agenciji i da se naplaćivanja zakupnine nije trebalo izvršiti, ali je na
temelju zadužnice ipak naplaćena zakupnina u iznosu od 56.882,42 kn. Smatra
navedeni zaključak prvostupanjskog suda nejasan i kontradiktoran sadržaju isprava u
spisu, zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka
354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, te ističe da prvostupanjski
sud nije u potpuno i pravilno utvrdio bitne činjenice, prvenstveno činjenicu zbog čijeg
propusta tužitelj kao zakupnik nije stupio u posjed poslovnog prostora u ugovorenom
roku, kao i druge odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke. Nadalje,
ističe da prvostupanjski sud uopće nije ocjenjivao sadržaj isprava koje je tuženik
dostavio u spis, a koje potvrđuju njegove navode da je poslovni prostor bio u stanju
prikladnom za obavljanje djelatnosti tužitelja (što je navedeno u čl. 3. Ugovora o
zakupu), da je tužiteljeva obveza iz Ugovora o zakupu sklopljenog 27. svibnja 2019.
bila da do ugovorenog roka za preuzimanje poslovnog prostora (1. listopada 2019.)
Poslovni broj: 53 Pž-1657/2022-2 3
ishoditi potrebne dozvole (....), da tužitelj unatoč pozivima tužitelja nije preuzeo u
posjed poslovni prostor niti plaćao ispostavljene fakture za plaćanje zakupnine zbog
čega je tuženik sukladno odredbama ugovora, na ugovoreni način otkazao ugovor o
zakupu i sukladno ugovoru je dospjele zakupnine naplatio putem za to izdane
zadužnice. Navodi da je sud iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja utvrđivao
činjenice koje su u suprotnosti sa sadržajem pisanih isprava, te kako tužitelj tijekom
postupka nije tvrdio niti dokazivao da je pozivao tuženika da ispuni svoju obvezu ili
da bi otkazao ugovora zbog neispunjenja obveza tuženika kao zakupnika. Budući da
tvrdi da je naplata po zadužnici izvršena na temelju valjane osnove, smatra da je
neosnovano sud prihvatio zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Predlaže
pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i
naloži tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove računajući i žalbeni trošak u
iznosu od 2.711,25 kn.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitavši pobijana presudu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i
80/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na
bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14.
ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima
postupka, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da se proglasi nedopuštenim zapljena i
prijenos sredstava s računa tužitelja na račun tuženika na temelju bjanko zadužnice
solemnizirane po javnom bilježniku Tanji Ferenc pod poslovnim brojem OV- 2991/19
od 27. svibnja 2019., te zahtjev da tuženik vrati tužitelju neosnovano naplaćeni iznos
po zadužnici i to iznos od 56.882,42 kn s pripadajućom zateznom kamatom, jer ga je
tuženik neosnovanom naplatom putem zadužnice stekao bez osnove. Tužitelj svoj
zahtjev temelji na tvrdnji da su stranke sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora
27. svibnja 2019., da je tuženik trebao predati u posjed tužitelj poslovnog prostora 1.
listopada 2019., a što nije učinio, jer nije sukladno usmenom dogovoru stranaka
ishodio uporabnu dozvolu za predmetni poslovni prostor, odnosno doveo ga do
ugovorenog roka predaje u posjed u stanje prikladno za obavljanje ugovorene
djelatnosti tužitelja. Smatra da zbog činjenice da tuženik nije ispunio svoju obvezu
predaje tužitelju u posjed poslovnog prostora, da niti tužitelj nije bio dužan ispuniti
svoju obvezu plaćanja zakupnine (čl. 358. ZOO-a), pa da je stoga tuženik nije bio
ovlašten dostaviti na naplatu zadužnicu, a koju mu je tužitelj izdao radi osiguranja
naplate dospjelih, a neplaćenih zakupnina.
7. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je zaključio da
je tužbeni zahtjev osnovan, budući da je utvrdio da tužitelj nije imao valjanu osnovu
za naplatu zakupnine na temelju zadužnice koju mu je tužitelj izdao uz Ugovor o
zakupu poslovnog prostora od 27. svibnja 2019., jer je utvrdio da tuženik nije ispunio
svoju obvezu i predao tužitelju u posjed poslovni prostor jer nije bio prikladan za
obavljanje djelatnosti tužitelja do ugovorenog roka predaje prostora tužitelju u posjed
Poslovni broj: 53 Pž-1657/2022-2 4
(do 1. listopada 2019.), a niti nakon toga, pa da zbog toga tuženik nije imao
ovlaštenje za dostavu zadužnicu na naplatu zakupnine. Budući da je utvrdio da je
neosnovano putem zadužnice dostavljene Financijskoj agenciji 18. veljače 2020.
naplaćen s računa tužitelja i prenesen na račun tuženika iznos od 56.882,42 kn,
zaključio je da je osnovan zahtjev za povrat tog iznosa tužitelju na temelju stjecanja
bez osnove (čl. 1111. Zakon o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj: 35/05,
41/08, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO).
8. U pravu je tuženik da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a budući da prvostupanjski
sud nije utvrdio odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke, a one
utvrđene iz iskaza saslušanog svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja su u
suprotnosti sa sadržajem isprava u spisu.
9. Iz podataka u spisu proizlazi, a među strankama nije sporno da su tuženik
kao zakupodavac i tužitelj kao zakupnik sklopili pisani Ugovor o zakupu poslovnog
prostora 27. svibnja 2019. te da sukladno čl. 12. Ugovora tužitelj prilikom potpisivanja
ugovora predao zadužnicu na iznos od 100.000,00 kn solemnizirane po javnom
bilježniku pod poslovnim brojem Ovr-2991/19 od 27. svibnja 2019. radi osiguranja
plaćanja dospjele zakupnine, te da je tuženik 18. veljače 2020. dostavio Financijskoj
agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju zadužnice i da je s računa tužitelja
prenesen na račun tuženika iznos od 56.882,42 kn. Po prijedlogu tužitelja za
proglašenje ovrhe nedopuštenom podnesenom u skladu s odredbom čl. 210. st. 1.
Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20;
dalje: OZ) zaključkom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-85/2020-7 od 30.
ožujka 2020. tužitelj kao ovršenik je upućen na parnicu radi proglašenja pljenidbe i
prijenosa u postupku izravne naplate kod Financijske agencije na temelju zadužnice
solemnizirane pod poslovnim brojem Ovr-2991/19 od 27. svibnja 2019. iz razloga
propisanog čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a, jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na
temelju ovršne isprave (zadužnice).
10. Tuženik je nesporno imao legitimaciju na temelju Ugovora o zakupu i
zadužnice izdane radi osiguranja naplate dospjelih zakupnina za naplatu zakupnine,
ali tužitelj tvrdi da je to pravo prestalo jer tuženik kao zakupodavac nije ispunio svoju
obvezu iz Ugovora o zakupu i predao tužitelju u posjed poslovni prostor u
ugovorenom roku.
11. Iz Ugovora o zakupu proizlazi da su ga parnične stranke sklopile 27.
svibnja 2019., a kojim tuženik daje u zakup poslovni prostor (proizvodnu halu u
Umagu površine 620 m2) na rok od pet godina, počev od 1. listopada 2019. Člankom
3. je ugovoreno da će zakupoprimac prostor koristiti isključivo za obavljanje svoje
registrirane djelatnosti, te je zakupoprimac potvrdio da je prostor u stanju prikladnom
za obavljanje ugovorene djelatnosti i da će zakupnik o svom trošku i na vlastiti rizik
ishoditi potrebne dozvole za obavljanje djelatnosti i dr., ugovorena je zakupnina u
iznosu od 2.000,00 EUR mjesečno počev od 1. listopada 2019. i njeno dospijeće, te
da zakupodavac stupa u posjed nekretnine 1. listopada 2019.
Poslovni broj: 53 Pž-1657/2022-2 5
12. Odredbom čl. 7. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora („Narodne
novine“ broj: 115/11, 64/15 i 112/18) propisano je da je Zakupodavac dužan predati
zakupniku poslovni prostor u roku utvrđenom ugovorom (st. 1.), a ako zakupodavac
ne preda zakupniku poslovni prostor u ugovorenom roku, zakupnik može svoje pravo
ostvariti tužbom ili raskinuti ugovor o zakupu (st. 2.) te da u slučaju iz st. 2. tog članka
zakupnik ima pravo na naknadu štete (st. 3.). Prema odredbi čl. 10. tog Zakona ako
zakupodavac ne preda zakupniku poslovni prostor u stanju utvrđenom ugovorom,
odnosno tim Zakonom, zakupnik ima pravo raskinuti ugovor o zakupu, ili tražiti
razmjerno sniženje zakupnine, ili na teret zakupodavca sam dovesti poslovni prostor
u takvo stanje, ako to nije učinio zakupodavac nakon što ga je zakupnik na to pozvao
i ostavio mu za to primjeren rok (st. 1.), te da u slučaju iz st. 1. tog članka zakupnik
ima pravo na naknadu štete.
13. Nadalje, odredbom čl. 28. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora
propisano je da ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno ili na
neodređeno vrijeme svaka ugovorna strana može otkazati u svako doba, ako druga
ugovorna strana ne izvršava svoje obveze utvrđene ugovorom ili tim Zakonom.
14. Iz ugovora o zakupu proizlazi da su stranke u čl. 11. ugovorile način na
koji zakupac može otkazati taj ugovor prije isteka ugovorenog roka zakupa izjavom
danom u pisanom obliku koja se dostavlja zakupodavcu preporučenom pošiljkom s
povratnicom.
15. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi kojim pravima se mogao koristiti
tužitelj kao zakupnik u slučaju ako tuženik kao zakupodavac ne ispuni svoju obvezu i
ne preda tužitelju poslovni prostor u ugovorenom roku u ugovorenom stanju, a tužitelj
nije tvrdio niti je dokazao da je postupio na navedeni način, odnosno da je raskinuo ili
otkazao ugovor zbog neispunjenja tuženikove obveze, pa je stoga bio u obvezi
plaćati zakupninu sve do prestanka ugovora bilo istekom ugovorenog roka ili
otkazom ili raskidom ugovora.
16. Nadalje, odredbom čl. 26. st. 2. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog
prostora propisano je da zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu u svako doba,
bez obzira na ugovorne ili zakonske odredbe o trajanju zakupa ako zakupnik ne plati
dospjelu zakupninu u roku od 15t dana od dana priopćenja pisane opomene
zakupodavca,
17. Iz Ugovora o zakupu proizlazi da su čl. 10. Ugovora stranke ugovorile da
zakupodavac može otkazati taj ugovor, između ostalog, i ako zakupnik ne plati tri
mjesečne zakupnine i unatoč pisanoj opomeni i dodatnom roku od 15 dana ne ispuni
svoju obvezu plaćanja, te da se ugovor prijevremeno otkazuje izjavom danom u
pisanom obliku koja se dostavlja drugoj strani preporučenom pošiljkom s
povratnicom (....).
18. Iz dopisa tuženika od 14. listopada 2019. proizlazi da poziva tužitelja da
poduzme aktivnosti glede realizacije ugovora o zakupu i preuzme prostor i da će
ispostaviti fakture za zakupninu, te je tuženik u više navrata preporučeno putem
pošte uz povratnicu dostavljao taj dopis tužitelju kao i račune za plaćanje zakupnine
Poslovni broj: 53 Pž-1657/2022-2 6
za listopad, studeni i prosinac 2019., ali se dostava vraćala neuručena s naznakom
obaviješten nije preuzeo (list 53. do 70. spisa). Nadalje, iz dopisa tuženika iz
prosinca 2019. naslovljenog kao Opomena/raskid Ugovora o zakupu proizlazi da je
tuženik upozorio tužitelja da nije platio zakupnine za tri mjeseca (listopad do prosinca
2019.) te ga poziva da u dodatnom roku od 15 dana plati dospjele zakupnine, jer da
će se u protivnom istekom tog roka ugovor o zakupu smatrati raskinutim zbog
neispunjenja zakupnikove obveze i da će tuženik naplatiti dug putem sredstva
osiguranja. Tuženik je izjavu dostavio tužitelju preporučeno putem pošte uz
povratnicu, ali se dostava vratila neuručena 27. prosinca 2019. s naznakom
obaviješten nije podigao pošiljku.
19. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tuženik pisanom izjavom otkazao
Ugovor o zakupu sukladno Zakonu o zakupu i prodaji poslovnog prostora i
odredbama Ugovora, te da je sukladno čl. 12. Ugovora zadužnicu, koja mu je izdana
kao sredstvo osiguranja plaćanja dospjele zakupnine, dostavio Financijskoj agenciji
radi naplate tri dospjele rate zakupnine prije otkaza ugovora o zakupu.
20. Zakonom o zakupu i prodaji poslovnog prostora propisano je da se ugovor
o zakupu skapa u pisanoj formi (čl. 4. st. 3.). Odredbom čl. 286. ZOO-a propisano je
da se zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u pisanoj formi odnosi i važi i za sve
kasnije izmjene i dopune. Budući da su u pisanom Ugovoru o zakupu navedeni svi
bitni sastojci ugovora iz odredbe čl. 5. st. 2. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog
prostora, nije bilo potrebno saslušavati stranke i svjedoke na okolnost da tuženik nije
predao poslovni prostor u posjed tužitelju, jer ta činjenica nije bila sporna, a inače se
dokazuje zapisnikom o primopredaji, kao niti na okolnost da su stranke naknadno
usmeno ugovorile dodatne obveze tuženika jer je za to kao i izmjene ostalih bitnih
sastojaka ugovora propisana pisana forma, koji ne predstavljaju sporedne točke o
kojim u ugovoru nije ništa rečeno da bi se mogle usmeno ugovarati i mijenjati (čl.
286. st. 3. ZOO-a).
21. Na temelju navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud pogrešno
zaključio da je osnovan zahtjev za proglašenje da je nedopuštena pljenidba i prijenos
novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tuženika u postupku izravne naplate
kod Financijske agencije pokrenute na temelju bjanko zadužnice, pa je time
pogrešno ocijenio osnovanim i zahtjev za povrat naplaćenog iznosa po toj zadužnici.
Pritom valja istaknuti da je nesporno da naplaćeni iznos odgovara ugovorenoj
zakupnini za tri mjeseca s uračunatim PDV-om.
22. Budući da je iz isprava u spisu bilo moguće utvrditi sve odlučne činjenice
sukladno kojim je pravilno tužbeni zahtjev trebalo odbiti, unatoč počinjenoj bitnoj
povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na temelju
odredbe čl. 373.a ZPP-a je žalba tuženika uvažena i pobijana presuda preinačena u
točki I. izreke, kako je odlučeno u točki 1. izreke ove presude.
23. Budući da je presuda preinačena, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st.
2. ZPP-a odlučiti o troškovima cijelog postupka.
Poslovni broj: 53 Pž-1657/2022-2 7
24. Tuženik je u preinačenjem presude u cijelosti uspio u sporu pa je na
temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj dužan naknaditi tuženiku troškove
postupka, a o visini potrebnog troška je odlučeno primjenom čl. 155. ZPP-a i Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,
103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; dalje: Tarifa).
25. Tuženiku na temelju njegovog određenog zahtjeva (čl. 164. st. 1. i 2.
ZPP-a) pripadaju troškovi na ime nagrade za zastupanje odvjetnika na ročištima
održanim 27. listopada 2020., 19. siječnja 2021., 15. rujna 2021. i 1. prosinca 2021. u
iznosu od 1.000,00 kn za svako prema Tbr. 9/1 Tarife, te za sastavljanje odgovora na
tužbu iznos od 1.000,00 kn prema Tbr. 8/1 Tarife, što uvećano za porez na dodanu
vrijednost u iznosu od 1.250,00 kn prema Tbr. 42. Tarife sveukupno iznosi 6.250,00
kn. Pored toga, tuženiku pripada i žalbeni trošak i to za sastav žalbe u iznosu od
1.250,00 kn prema Tbr. 10/1 Tarife, što uvećano za porez na dodanu vrijednost u
iznosu od 312,50 kn (Tbr. 42.) kao i izdatak za sudske pristojbu na žalbu u iznosu od
1.148,75 kn u skladu s Tar. br. 3. točka 1. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu
o sudskim pristojbama iznosi ukupno 2.712,25 kn.
26. Tuženiku nije priznat kao potreban trošak za sastavljanje podnesaka od 5.
i 19. siječnja 2021. budući da se radi o podnescima uz koje je naknadno dostavio
dokaze koje je bio dužan dostaviti već uz odgovor na tužbu, pa je sam skrivio taj
trošak. Nije mu priznat niti trošak pristojbe na odgovor na tužbu jer se prema odredbi
čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) pristojba na
odgovor na tužbu plaća po pravomoćnom završetku spora za svaku stranku
razmjerno uspjehu u parnici, pa je tužiteljeva obveza plaćanja te pristojbe.
27. Na temelju navedenog naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnične
troškove u ukupnom iznosu od 8.962,25 kn, dok je za preostali iznos od 2.335,00 kn
zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan (točke II. i III. izreke ove presude).
Zagreb, 17. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
Mirta Matić
Kontrolni broj: 04275-73340-ef3f1
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRTA MATIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.