- 1 -              Rev 815/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 815/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d., Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., protiv tuženika A. L. iz Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik Z. F., odvjetniku Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4946/2019-3 od 6. ožujka 2020., ispravljene rješenjem poslovni broj Gž-4946/2019-7 od 5. srpnja 2021., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-823/2012-92 od 22. ožujka 2019. ispravljena rješenjem poslovni broj Povrv-823/2012-95 od 1. travnja 2019 i te dopunjena presudom poslovni broj Povrv-823/2019-96 od 1. travnja 2019., u sjednici održanoj 17. svibnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4946/2019-3 od 6. ožujka 2020., ispravljena rješenjem poslovni broj Gž-4946/2019-7 od 5. srpnja 2021. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B.. iz Z., poslovni broj Ovrv-1915/11 od 23. studenog 2011. kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju 12.601,52 kn sa zateznom kamatom tekućom od 2. srpnja 2011. pa do isplate. Dopunskom presudom je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove postupka od 32.693,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22. ožujka 2019. pa do isplate, dok je zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova od 500,00 kn odbijen.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na meritum spora, dok je preinačena odluka o troškovima.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem Revd 2684/2020-2 od 23. veljače 2021. podnosi tužitelj zbog pravnog pitanja:

 

„Da li zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti ispitanika/tuženika iz kojeg proizlazi da je alkometrom marke „Drager 6810“ očitana kod ispitanika /tuženika količina alkohola u organizmu od 1,60 nakon nezgode predstavlja „drugu metodu mjerenja“ u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, tim više što ispitanik/tuženik prihvaća ispitivanje, ne poriče rezultate ispitivanja, te potpisuje predmetni Zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti?“

 

4. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači, uz naknadu parničnih troškova.

 

5. Tuženik podnosi reviziju temeljem čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

 

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

7. Revizija je osnovana.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu.

 

9. Povodom revizije sporna je ocjena nižestupanjskih sudova da ispitivanje alkoholiziranosti alkometrom (marke Drager) ne predstavlja pouzdanu metodu kojom se utvrđuje alkoholiziranost pa da stoga nije došlo do gubitka prava iz osiguranja.

 

10. Tužitelj se u reviziji poziva na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodeći da je pravno shvaćanje iz pobijane presude u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem iznijetim u citiranim odlukama (Rev 1374/01 od 13. veljače 2002., Rev 3022/92 od 15. travnja 1993., Rev 2910/99 od 3. svibnja 2000. Rev 203/14 od 12. studenog 2014., te Rev 1686/2013-2 od 7. ožujka 2018.

 

11. Upravo u odluci Rev 1686/2013-2 od 7. ožujka 2018. ovaj sud je prihvatio pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova da se utvrđivanjem alkoholiziranosti alkometrom smatra drugom metodom mjerenja alkoholiziranosti u smislu čl. 3. st. 1. toč. 2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti.

 

12. Naime, odredbom čl. 3. Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti tuženika je propisano da osiguranik gubi prava iz osiguranja ako je u vrijeme prometne nesreće vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola, dok se smatra da je vozač pod utjecajem alkohola ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više. Prema st. 3. t. 2. navedenog članka, osiguranik ne gubi prava iz osiguranja ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj svezi s činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola, droge odnosno narkotika.

 

13. Imajući u vidu sadržaj prethodno citirane odredbe Općih uvjeta proizlazi slijedeći odgovor na postavljeno pitanje:

 

Ispitivanje alkoholiziranosti sudionika prometne nezgode alkometrom koji mjeri koncentraciju alkohola metodom analize izdaha predstavlja „drugu metodu mjerenja“ u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 2. Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti.

 

14. Ovakav odgovor svojim sadržajem udovoljava zahtjevu univerzalnosti u smislu zauzimanja pravnih shvaćanja za tumačenje spornih odredbi, te je stoga u odgovoru izostalo osvrtanje koje se odnosilo na okolnosti konkretnog slučaja (stupanj utvrđene alkoholiziranosti u konkretnom predmetu, propuštanje iznošenja primjedbi na zapisnik kao i propuštanje tražiti uzimanje uzorka krvi i urina). Naime, ove činjenice će se utvrđivati u svakom konkretnom slučaju.

 

15. Prilikom ocjenjivanja je li prilikom štetnog događaja vozač bio pod utjecajem alkohola zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti koji policijski službenici popunjavaju prilikom uviđaja koristeći alkometar koji mjeri koncentraciju alkohola u izdahu ispitanika predstavljaju službenu javnu ispravu (čl. 230. st. 1. i 2. ZPP).

 

16. U skladu sa čl. 230. st. 3. ZPP svaki ispitanik može osporavati rezultate ispitivanja i tražiti da se isti provjere uzimanjem uzorka krvi i mokraće, na koji način može eventualno osporiti rezultate utvrđene alkometrom.

 

17. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa sud drugog stupnja prilikom donošenja pobijane presude nije uzeo u obzir sve odlučne okolnosti za rješavanje spora te je propustio cijeniti stupanj alkoholiziranosti tuženika koji je proizlazi iz zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti tuženika, ne postoje uvjeti za preinaku pobijane presude.

 

18. Stoga je, na temelju čl. 394. st. 1. ZPP, pobijana drugostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen istom sudu na ponovno suđenje.

 

19. Odluka o troškovima revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 17. svibnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.