Poslovni broj:10 Gž-797/2022-2

 

 

 

Poslovni broj:10 Gž-797/2022-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak – Premec kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. (OIB: ...) iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H., Š., B. i p. iz Z. protiv tuženice S. L.-P. (OIB: ...) iz Z., zastupane po punomoćnicima M. G. i I. C., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G.1, G.2, P.1 i P.2 d.o.o. iz Z., radi naknade štete, povodom žalbe tužene izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1487/2017-45 od 17. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I/Žalba tužene se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično usvaja pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1487/2017-45 od 17. ožujka 2022.:

 

-potvrđuje u toč.I izreke za dosuđeni iznos neimovinske štete u iznosu od 3.318,07 Eur (25.000,00 kn) sa zateznom kamatom;

 

-preinačuje u toč.I izreke i odbija tužitelj sa tužbenim zahtjevom radi naknade mu neimovinske štete u iznosu od 1.990,84 Eur (15.000,00 kn);

 

r i j e š i o   j e

 

-potvrđuje u toč.I izreke u odnosu na dosuđeni trošak postupka u iznosu od 1.146,00 Eur (8.634,56 kn) sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate;

 

-preinačuje u preostalom dijelu toč.I izreke i odbija tužitelj sa zahtjevom radi naknade troškova postupka u iznosu od 644,63 Eur (4.856,84 kn);

 

-potvrđuje u odnosu na toč.III izreke;

 

II/Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 113,56 Eur (855,62 kn) u roku od 15 dana.

 

III/ Zahtjev tužitelja radi naknade troškova odgovora na žalbu tužene, odbija se kao neosnovan.

 

IV/ U nepobijanom odbijajućem dijelu toč.II izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo u iznosu od 40.000,00 kn (5.308,91 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od utuženja do isplate te trošak postupka u iznosu od u iznosu od 13.491,50 kn (1.790,63 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (sve toč.I izreke). Toč.III izreke odbijen je zahtjev tužene za naknadu troškova postupka.

 

1.1.Nepobijanom toč.II izreke odbijen je preostali zahtjev tužitelja radi naknade mu troškova postupka u iznosu od 1.875,00 kn (248,85 Eur).

 

2.Navedenu presudu u dosuđujućem dijelu sadržanom u toč.I izreke i u odbijajućem dijelu iz toč.III izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužena, iz svih zakonskih žalbenih razloga i s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da se ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

2.1.U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužene odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora po Tbr. 8/1 i uz naknadu po Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 1.250,00 kn (165,90 Eur), a i sudsku pristojbu "po viđenju suda". U bitnome navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje te na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a da se žalba svodi na vlastitu ocjenu provedenih dokaza. Smatra odlučnom činjenicu da je tužena u e-mailu odaslanom H. b. s. iznijela uvredljive i neosnovane optužbe o osobi tužitelja, a koje su za posljedicu imale grubu povredu njegovog obiteljskog i profesionalnog života, izbjegavanja od strane okoline, probleme sa spavanjem, nezadovoljstvo i frustracije, a naposljetku i selidbu izvan Republike Hrvatske.

 

3.Žalba tužene je djelomično osnovana i to u odnosu na visinu tužitelju dosuđene pravične novčane naknade neimovinske štete.

 

4.Naime, polazeći od nesporne činjenice da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-17/2015 od 28. rujna 2015. tužena osuđena za počinjenje kaznenog djela protiv časti i ugleda - klevetom - opisanog i kažnjivog po čl. 149. st. 1. Kaznenog zakona/2011 a koje je počinila na štetu tužitelja na način da je 26. svibnja 2014., s izravnom namjerom da naškodi njegovoj časti i ugledu, sa svoje e-mail adrese ... odaslala na službenu e-mail adresu H. b. s. kojom se koristi i glavni tajnik S. (...) dopis, navodeći da je I. K. oteo M. 1200 eura koje je ona dobila kao perspektivna sportašica od B.", prvostupanjski sud je svoje materijalno-pravno stajalište obrazložio slijedećim, iz opširnog dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

 

- da je počinjenje kaznenog djela klevete odnosno iznošenje neistinitih činjeničnih tvrdnji koja može škoditi časti i ugledu osobe, a za koje počinitelj zna da su neistinite, protupravna štetna radnja koja može prouzročiti štetu u vidu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo;

 

-da tužitelj – suprotno tezi tužene – nije doprinio nastanku štete, jer postojeći, po svjedocima potvrđeni loši međuljudski odnosi između tužene, njezine kćeri M. i tužitelja, ne opravdavaju iznošenje neistinite tvrdnje da bi tužitelj "oteo" kćeri tužene iznos od 1.200,00 Eur, a koje je postupanje tužene i okvalificirano kaznenim djelom;

 

-da je daljnja teza tužene – da je predmetni e-mail poslala na službenu adresu H. b. s. i da je isti pročitala tek jedna osoba – također neutemeljena obzirom da se radi o službenoj e-mail adresi S. te je očekivano da će mail pročitati više osoba i da će na temelju njega postupiti kako bi provjerili njegove navode, a što se i dogodilo jer je tajnica - svjedokinja M. C. isti proslijedila predsjedniku S. i U. o. koju su pokrenuli postupak ispitivanja navedenih navoda;

 

-da je tužitelj posljedično predmetnom e-mailu tužene, rješenjem H. b. s. suspendiran na vrijeme od 5 godina, izrečena mu je novčana kazna od 90.000,00 kn, a badmintonskom klubu kojeg je u to doba bio predsjednik zabranjen nastup na svim domaćim i međunarodnim natjecanjima;

 

-da je po tužitelju inicirani arbitražni postupak, protekom deset mjeseci rezultirao rješenjem Vijeća arbitraže Hrvatskog olimpijskog odbora kojim je ukinuto rješenje H. b. s.;

 

-da je tužitelj opisanim događajima bio jako frustriran, da se osjećao jadno i nemoćno, da mu je bilo neugodno jer je postao predmet razgovora, a posebno iz razloga što je u e-mailu tužene optužen za krađu, a što se sve odrazilo i na njegove odnose u obitelji, posebno i na njegovog sina koji je također trenirao u predmetnom klubu i kojeg je zatražio psihološku stručnu pomoć, te da je na koncu sa obitelji iselio iz Hrvatske;

 

-da je tužiteljevom jadu doprinjela činjenica što je kći tužene u predmetnom klubu trenirala od dječje dobi, te da niz godina nije ni plaćala članarinu obzirom da se tužena žalila da za to nemaju novčanih sredstava, a da je na koncu tužena počinila predmetno kazneno djelo na njegovu štetu.

 

4.1. Prosuđujući iznesena činjenična utvrđenja pozivom na odredbu čl.12.stav.3.  Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 koji svoju primjenu nalazi uz izuzetke propisane odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/22) koja propisuje da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, te pozivom na odredbe čl. 1045. stav. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - "Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) i čl.19.stav.1. i 2. istog Zakona, prvostupanjski sud zaključuje da je upravo tužena predmetnim e-mailom tužitelju prouzročila neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo, a da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u smislu odredbe čl.1100. stav. 1. ZOO-a i to u iznosu od 40.000,00 kn (5.308,91 Eur) koja je primjerena težini opisane povrede, okolnostima slučaja i nastalim posljedicama.

 

5. Analizirajući pobijanu presudu iz aspekta isticane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a – da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito stoga što izreka presude proturječi razlozima presude, odnosno u njoj nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a pojedini navedeni razlozi su nejasni i proturječni i da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, a koji žalbeni razlog tužena obrazlaže tvrdnjom da prvostupanjski sud proturječno zaključuje da tužitelj nije doprinio nastanku štete iako smatra utvrđenim da su odnosi parničnih stranaka bili loši, te da uz to zanemaruje da iz dokumentacije koja prileži kaznenom spisu proizlazi da je tužitelj kao predsjednik navedenog kluba, na razne načine vršio pritisak na kćer tužene te ju diskriminirao, kao i da je zadržao iznos od 1.200,00 Eura koji je dodijeljen kćeri tužene, odnosno da je na razne načine nastojao ishodovati oduzimanje stipendije kćeri tužene - ovaj sud isticani žalbeni razlog ne nalazi osnovanim.

 

5.1.Naime, suprotno iznesenom žalbenom obrazloženju, prvostupanjski sud je na osnovu detaljne i sveobuhvatne ocjene svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl.8.ZPP-a svoje stajalište obrazložio jasnim i neproturječnim razlozima koji svoje uporište imaju u sadržaju provedenog dokaznog postupka. Suprotno žalbenom stajalištu tužene, ovaj je sud utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužena, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a.

 

5.2. Posebno se, u prednjem kontekstu drži potrebnim ponoviti da je sud, sukladno odredbi čl.12.stav.3. ZPP-a u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, a i da je prvostupanjski sud logičnim i životno prihvatljivim razlozima obrazložio zbog čega smatra da loši odnosi između tužitelja, kćeri tužene i tužene ne mogu biti tumačeni u prilog teze da bi tužitelj svojim ponašanjem doveo do revolta tužene koji se manifestirao u počinjenju kaznenog djela.

 

6.U odnosu na žalbeni sadržaj kojim tužena osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda tvrdeći da nije utvrdio sve okolnosti u kojima je e-mail poruka upućena pa ponovno ukazuje na tada egzistentne loše međuljudske odnose u b. k., fragmentarno iznoseći iskaze saslušanih svjedoka koji loše odnose i potvrđuju – a čime nastoji potkrijepiti tijekom postupka isticanu tezu da je sve to dovelo do toga da je imala razloga posumnjati da je tužitelj zadržao novac koji je trebao pripasti njezinoj kćeri i time umanjiti svoju odgovornost u naknadi tužitelju prouzročene štete i imputirati mu određenu suodgovornost u slanju sporne e-mail poruke, valja istaći da je u prethodno opisanom dijelu žalba tužene svedena isključivo na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, no pri tom način na koji tužena nastoji iskaze svjedoka pripisati u dokaznu snagu svoje verzije o odgovornosti tužitelja u nastanku predmetne štete te njezini osobni zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica i njihove dokazne snage ne mogu se prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u provedenim dokazima na koje se sama poziva.

 

6.1.Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a, a obzirom na način na koji tužena u žalbi osporava ocjenu provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu, žaliteljicu valja upozoriti da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u okolnostima konkretnog slučaja u potpunosti udovoljeno.

 

7. Žalba tužene u preostalom je dijelu sadržajno svedena na osporavanje visine tužitelju dosuđene pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu pri čemu tužena - u bitnome - zastupa stajalište da činjenica da je poslala predmetnu e-mail poruku nije mogla narušiti tužiteljevu duševnu ravnotežu, već da je do toga dovela okolnost što je tajnica H. b. s. istu proslijedila ostalim članovima S., slijedom čega da ne postoji uzročno-posljedična veza između radnje tužene i štete odnosno duševnih boli tužitelja, ako ih je isti uopće imao, jer tužitelj nije mogao pretrpjeti duševne boli intenziteta kako navodi samo zbog toga što je tužena jednoj osobi poslala e-mail predmetnog sadržaja. Ukoliko je tužitelj pretrpio duševne boli, a što tužena osporava, pretrpio ih je zbog radnje tajnice, gđe C., koja je e-mail proslijedila većem broju osoba, a ne zbog radnje tužene. Uz to ističe da tužitelj ionako u H. b. s. nije uživao nikakav ugled, a ako je uopće došlo do povrede prava osobnosti tužitelja da se radi o tzv. bagatelnoj povredi prava osobnosti koja ne stvara i pravni odnos odgovornosti za neimovinsku štetu u smislu obveze novčane naknade.

 

7.1.Suprotno iznesenom žalbenom stajalištu, tužitelj je i po ocjeni ovoga suda, a posljedično isključivo radnji tužene – koja je okvalificirana kaznenim djelom – pretrpio povredu prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo, i to u intenzitetu koji ni po kojoj svojoj manifestaciji ne može biti tretiran bagatelnog značaja. U tom je kontekstu i potpuno promašeno žalbeno obrazloženje kojim tužena nastoji minorizirati posljedice po osobnost tužitelja koje su uzrokovane isključivo njezinim postupanjem kroz klevetnički i neistiniti sadržaj poslane e-mail poruke na službenu adresu H. b. s..

 

7.2. No ispitujući pravilnost primijenjenog materijalnog prava ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud na osnovu pravilno utvrđenih činjenica, precijenio intenzitet posljedica po duševno zdravlje tužitelja te nastavno tome i visinu pripadajuće mu za to pravične novčane naknade, jer je tužitelju, u okviru pravilno utvrđenih okolnosti konkretnog slučaja, dosudio previsoku pravičnu novčanu naknadu.

 

7.3.Pri tom valja navesti da je osnovni cilj svakog popravljanja neimovinske štete pružanje određene satisfakcije oštećenikovoj osobnosti na način da mu se omogući da dobivenom naknadom kompenzira pretrpljenu neimovinsku štetu. Pri tom odredba čl.1100.stav.1. i 2. ZOO propisuje da će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

7.4.Ocjena je ovoga suda, prihvaćajući po prvostupanjskom sudu sve utvrđene posljedice po duševno zdravlje tužitelja te sve ostale okolnosti konkretnog slučaja, da pravičnu i sadržaju i intenzitetu povrede primjerenu novčanu naknadu predstavlja iznos od 3.318,07 Eur (25.000,00 kn) pa je djelomičnim odbijanjem žalbe tužene, sukladno odredbi čl.368.stav.1. ZPP-a valjalo potvrditi toč.I izreke za navedeni iznos i zateznu kamatu dosuđenu sukladno odredbi čl.1103. ZOO, a djelomičnim usvajanjem žalbe, pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP-a preinačiti preostali dosuđujući dio sadržan u toč.I izreke i odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom radi naknade mu neimovinske štete u iznosu od 1.990,84 Eur (15.000,00 kn).

 

8. Ujedno je sukladno odredbi čl. 166. stav. 2. ZPP-a valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka, rukovodeći se pri tom odredbom čl.154.stav.2.ZPP-a a utvrđujući omjer uspjeha u parnici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Na taj način utvrđen je omjer uspjeha tužitelja sa 82%, a tužene sa 18%, time da po prijeboju omjera uspjeha parničnih stranaka preostaje u korist tužitelja 64%.

 

8.1.Prihvaćajući po prvostupanjskom sudu tužitelju priznati trošak (s osnova odvjetničkog zastupanja, troška sudske dostave te sudskih pristojbi) u iznosu od 13.491,50 kn (1.790,63 Eur) priznat mu je, srazmjerno njegovom uspjehu u provedenom sporu iznos od 8.634,56 kn (1.146,00 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate pa je u tom dijelu valjalo potvrditi i toč.I izreke odbijanjem žalbe tužene, a djelomičnim usvajanjem iste navedenu toč. izreke djelomično preinačiti i odbiti tužiteljev zahtjev radi naknadu mu troškova postupka u iznosu od 4.856,94 kn (644,63 Eur).

 

9. Tuženoj je priznat trošak žalbenog postupka koji se odnosi na nagradu za sastav žalbe po Tbr. 10/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u zatraženom iznosu od 207,38 Eur (1.562,50 kn) te izdatak s osnova pristojbe na žalbu u iznosu od 99,54 Eur (750,00 kn) te joj je srazmjerno žalbenom uspjehu, iskazivom sa 37% dosuđen iznos od 113,56 Eur (855,62 kn).

 

10.Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iskaza vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz čl.43.stav.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i hrvatske kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn. 

 

11. U nepobijanom odbijajućem dijelu toč.II izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

 

12.Konačno, tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak odgovora na žalbu tužene jer sadržaj istog nije bio od utjecaja na odluku o žalbi tužene pa je o zatraženom trošku tužitelja odlučeno pozivom na odredbu čl.155.stav.1. ZPP-a.

 

U Varaždinu, 17. svibnja 2023.