1                        Poslovni broj Gž R-512/2021-

 

 

 

Poslovni broj Gž R-512/2021-

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić predsjednice vijeća, Brankice Malnar sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, u pravnoj stvari tužitelja M. D., OIB:.... iz Č., zastupanog po punomoćniku M.K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva f., OIB:.., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-675/2018 od 31. ožujka 2021., 17. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-675/2018 od 31. ožujka 2021.u točki I izreke i u točki II izreke do iznosa od 1.841,52 eur/13.875,00 kn[1] sa zateznim kamatama.

 

2. Preinačuje se citirana presuda u točki II izreke za iznos od 132,72 eur/ 3.000,00 kn te se odbija zahtjev tužitelja za isplatu troškova postupka u tom iznosu.

 

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće ukupan bruto iznos od 11. 661,99 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže navedenim u izreci. Točkom II izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 16.875,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

2. Tuženik je podnio žalbu protiv citirane presude zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka  353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda ukine i  predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, te potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, djelatnika Područnog c. u. S., na radnom mjestu carinika, za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenih sati u razdoblju od ožujka 2013. do prosinca 2017.

 

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke u varijanti koja je izvršena na temelju evidencije o korištenju radnog vremena i obračunskih isprava za isplatu plaće za svaki mjesec, zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev s naslova prekovremenog rada kao razlika između ostvarenih radnih sati tužiteljice koji proizlazi iz evidencije radnog vremena i redovnog mjesečnog fonda radnih sati koji je dobiven na način da se broj dana u mjesecu pomnoži s 8 sati, pri čemu u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Na taj način je utvrđeno da je ostvaren višak sati u mjesecu koji je utvrđen kao prekovremeni rad te razlika po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada iznosi 11. 661,99 kn, te prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici navedeni iznos primjenom odredbi članka 44. stavak 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 104/13-dalje KU/13).

 

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe članak 365. st. 2. na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, na koju se sadržajno žalbom ukazuje, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je istu moguće ispitati.

 

8. Tuženik osim osporavanja pravilnost primjene materijalnog prava, u žalbi tvrdi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer da je sud odbio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka čijim bi saslušanjem na drugačiji način utvrdio pravno relevantne činjenice, međutim taj se žalbeni prigovor ne prihvaća. Naime iz cjelokupnog obrazloženja razvidno kako je prvostupanjski sud smatrao suvišnim saslušanje svjedoka J.U., B. J. i D. T., koje je tuženik predložio na okolnost postojanja usmenog dogovora o kompenziranju radnih sati iz prethodnog mjeseca. Ovdje se radi o pravnom pitanju o kojem se odlučuje na temelju isprava odnosno evidencije o radu i uz pomoć financijskog vještačenja pa takav prigovor o usmenom dogovoru sve i da je utvrđeno njegovo postojanje bio bi bez pravnih učinaka u smislu odredbe članka 63. stavak 1. Zakona o državnim službenicima i namještenicima ("Narodne novine" 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15 i 61/17 – dalje ZDSN). Tom je zakonskom odredbom je propisano da se o pravima državnih službenika, pa tako i o plaći, odlučuje rješenjem čelnika tijela u čijem je opisu poslova rješavanje upravnih stvari. Tuženik nije tvrdio da bi postojala odluka čelnika upravnog tijela pa utoliko sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da navedeni dokazi nisu odlučni za primjenu relevantnih propisa, a niti je ostvario apsolutno bitnu povredu na koju se tuženik poziva budući je iz obrazloženja pobijane odluke vidljivo navedeno pravno stajalište prvostupanjskog suda.

 

9. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbi čanka 44. stavak 10. i 12. KU/13 te nastavno primjenom odredbe članak 38. stavak 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 112/17 - dalje KU/17), zaključio da tužitelju pripada naknada za prekovremeni rad koji je evidentiran u evidencijama tuženika o korištenju radnog vremena, a koji bi predstavljalo sate izvan mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad obračunat je tužitelju sukladno priloženoj evidenciji o radnom vremenu, a prema kojoj tužitelju nije isplaćivana plaća u uvećanom iznosu za prekovremene sate iznad mjesečnog fonda radnih sati. Kako se utvrđivanje redovnog mjesečnog fonda radnih sati izračunava na bazi radnih, a ne ostalih neradnih dana, sud prvog stupnja pravilno je ocijenio da je tužena bez pravne osnove umanjila tužitelju plaću s obzirom da je rad blagdanom nepropisno uračunavala u mjesečni fond radnih sati.

 

10. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz citiranih odredbi KU, kada je tužitelju dosudio iznos od 11.661,99kn bruto prema rezultatima financijskog vještačenja.

 

11. Pravilno je prvostupanjski sud odmjerio troškove zastupanja tužitelja prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva u ovom sporu primjenom odredbe članka 154. stavak 1 i članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa) te je neosnovana tvrdnja žalitelja da bi se kod odmjeravanja troškova postupka trebalo uzeti u obzir da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora zatražio isplatu iznosa od 50.000,00 kn.

 

12.Sukladno odredbi članka 186.b stavak 5 ZPP-a tužitelj je dužan već u tužbi iz članka 186.b st. 1. ZPP-a naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s člankom 40. stavak 2. ZPP-a, a prilikom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz st. 4. toga članka dužan je iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ZPP-a.

 

13.Kod stupnjevite tužbe kao vrijednost predmeta spora mjerodavnog za odluku o troškovima postupka uzima se prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva) odnosno ako nije ta vrijednost naznačena, kao što je to u ovom predmetu, smatralo bi se da vrijednost predmeta spora do naknadno određenog tužbenog zahtjeva  iznosi 6.630,00 eura/50.000,00 kn, a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva mjerodavna je vrijednost predmeta spora prema visini novčanog zahtjeva (članka 40. st. 1. ZPP-a) i pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužitelju troškove postupka koji mu pripadaju, u smislu odredbe članak 155. ZPP-a na tu vrijednost. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 589/2021-2 od 11. listopada 2022..

 

14.Međutim, kako je tužitelj tužbenim zahtjevom dostavljenim sudu prvog stupnja 23. srpnja 2019. potraživao na ime razlike plaće iznos od 3.269,74 eur/24. 635,92 kn te da je podneskom dostavljenim sud prvog stupnja 23. veljače 2021. smanjio tužbeni zahtjev na iznos do 1.547,81 eur/11.661,99 kn i da se takvo smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, tuženik u smislu odredbe članak 158. ZPP-a ostvaruje pravo na naknadu troškova na povučeni dio tužbe koji iznosi 1.721,93 eur/12. 973,93 kn  za radnje poduzete u tom razdoblju i to za zastupanje na ročištu od 15. listopada 2019. i 11. veljače 2021. te za sastav podneska od 20. rujna 2019. u iznosima od po 132,72 eur/1.000,00 kn primjenom Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife što sveukupno iznosi 398,16 eur/3.000,00 kn. Stoga je valjalo taj iznos prebiti sa dosuđenim iznosom troškova tužitelja i preinačiti pobijanu presudu u dijelu troškova postupka iz točke II izreke te odbiti zahtjev tužitelja za isplatom na ime troškova postupka iznosa od132,72 eur/ 3.000,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, odnosno potvrdit pobijanu presudu u preostalom dijelu.

 

15. Iz ovih je razloga na temelju odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Rijeci, 17. svibnja 2023.

 

Predsjednica vijeća :

Tajan Polić v.r.