1              Poslovni broj: Gž Ovr-396/2023-2

 

Poslovni broj: Gž Ovr-396/2023-2

 

 

R E P U B L I K A     H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu ovog suda Mihi Mratoviću,  kao sucu pojedincu, na temelju nacrta prijedloga više sudske savjetnice Mirne Veža, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice A. K. iz Z., OIB: ... zastupana po punomoćniku F. K., odvjetniku u Z., protiv ovršenice M. O. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku S. M., odvjetniku u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1386/19-3 od dana 12. prosinca  2019., 17. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1386/19-3 od dana 12. prosinca 2019.

 

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe.

 

2. Na citirano rješenje žalbu pravovremeno izjavljuje ovršenica, pobijajući isto u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), koji je primijeniti sukladno odredbi članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje OZ), predlažući ovom sudu žalbu prihvatiti i rješenje preinačiti.

 

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica je osporila sve žalbene navode ovršenice. 

 

4. Žalba ovršenice nije osnovana.

 

5. Iz stanja spisa proizlazi :

-rješenje o ovrsi doneseno je 12. prosinca 2019. radi naplate iznosa od 86.466,33 EUR-a, tražbine ovrhovoditeljice proizašle iz ovršne isprave, Ugovora o jednokratnom kreditu br 21.071.246 te Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama br OV-1050/07, solemniziranog  20. lipnja 2007. pred  javnim bilježnikom V. M. iz Z.

-predmetno rješenje postalo je pravomoćno odlukom Županijskog suda u Zagrebu posl.br.: Gž Ovr-191/20 od 16.ožujka 2021.,

-rješenjem prvostupanjskog suda od 31. siječnja 2022. dopuštena je subjektivna preinaka u osobi ovrhovoditelja, na koje rješenje žalbu ovršenica nije izjavila

-zaključkom prvostupanjskog suda od 8. veljače 2022. ovršenica je upućena u parnicu,

-rješenjem prvostupanjskog suda od 22. kolovoza 2022. odbijen je prijedlog za odgodu ovrhe,

-ovršenica podneskom 15. prosinca 2022. ponovno traži odgodu ovrhe te prilaže  dokaz da je 9. prosinca 2022. pokrenula parnični postupak proglašenja ovrhe nedopuštenom

-zaključkom o prodaji nekretnine od 10. siječnja 2023. i 26. siječnja 2023. prvostupanjski sud nastavio je ovršni postupak,

-ovršenica je prijedlog za odgodu ovrhe od 16. veljače 2023., podnijela 17. veljače 2023. uz koji prilaže i dokaz da je inicirala parnični postupak utvrđenja ništetnosti ugovora-ovršne isprave u ovom postupku,

-ovrhovoditelj je odgovorio podneskom s prilaganjem zemljišno knjižnog izvatka kao dokaz vlasništva druge nekretnine od strane supružnika ovršenice i to na okolnost neosnovanih prigovora i poziva na institut zaštite prava na dom, te prilaganjem dokaza o prodaji još jedne nekretnine za vrijeme trajanja ovršnog postupka, a iz čije kupoprodajne cijene ovrhovoditeljica nije dobrovoljno namirena,

-požurnicama ovršenica požuruje postupanje suda zbog elektronične prodaje nekretnine pozivajući se na institut zaštite povreda prava na dom, koje dokazuje ranije priloženim uvjerenjem o prebivalištu MUP-a, RH

 

6. Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbija oba prijedloga ovršenice za odgodom ovrhe s obrazloženjem da ne bi bile kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a.

 

7. Prema odredbi iz članka 65. stavka 1. OZ-a na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu

 

1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek,

2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje toga postupka,

3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,

4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti,

5. ako je ovršenik podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi, prigovor iz članka 52. ili 53. ovog Zakona ili podnio tužbu iz članka 52. ili 55. ovoga Zakona

6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,

7. ako je ovršenik ili sudionik u postupku zahtijevao da se otklone nepravilnosti učinjene pri provedbi ovrhe,

8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,

9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,

10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak

 

8. U žalbenim prigovorima ovršenica u bitnom ističe kako je podnijela tužbu protiv ovrhovoditeljice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ali i radi utvrđenja ništetnosti ugovora, ovdje ovršne isprave. Nadalje, da bi joj provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta, ovo stoga što je ovršnu ispravu, Ugovor o kreditu sa Sporazumom o založnom pravu sklopila kao potrošač.  Navedeno, da prvostupanjski sud ispravu, kao takvu, pogrešno nije ocijenio, te da dokazivanje  radi li se o potrošačkom ugovoru ili ne, nije na ovršnom sudu. Ovršnom sudu da  je dostatan tek stupanj vjerojatnosti da bi se radilo o potrošačkom ugovoru prilikom usvajanja prijedloga o odgodi ovrhe, za razliku od parničnog suda koji vodi postupak i meritorno odlučuje po tužbi radi utvrđenja ugovora ništetnim.

 

9. Odgovorom na žalbu ovrhovoditeljica je osporila žalbene navode ovršenice u bitnom naglasivši da nije riječ o potrošačkom već o namjenskom investicijskom ugovoru o kreditu između dvije osobe, podignutom radi adaptacije nekretnine, da je ugovor zaključila kao vlasnica obrta N. T. (obrt za prijevoz putnika), da ovršenica nije dokazala nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete i da je dobrovoljno koristila kao instrument osiguranja predmetnu nekretninu, zbog čega da se ne može pozivati na institut prava na dom, da član obiteljskog domaćinstva, suprug ovršenice ima drugu nekretninu u vlasništvu. ali i da je realizirao kupoprodaju druge nekretnine od čije cijene ovrhovoditeljici nije plaćeno ništa iako je njezina tražbina dospjela i iako je ovaj ovršni postupak već bio u tijeku, što dokazuje  dostavom u spis predmeta preslike ugovora. Ovrhovoditeljica također naglašava da je isti novac na ime kupoprodajne cijene isplaćen na račun treće osobe u cilju izbjegavanja namirenja vjerovnika.

 

10. Prvostupanjski sud valjano je primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za odgodu, to jer nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke iz naprijed citirane odredbe OZ-a, budući da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Prvostupanjski sud dodatno obrazlaže svoj stav o tom da predmetni ugovor ne bi bio potrošački ugovor zbog čega bi se ukazivalo i na mogući lošiji položaj ovršenice kao ugovorne strane u tom poslovnom odnosu što bi povlačilo i pitanje nastanka štete.

 

11. No, osim navedenog koncepta narušene ravnoteže zbog koje može doći do nastanka štete, a što konkretno ne bi bilo, pitanje štete treba ocjenjivati kroz vjerojatnost njezina nastanka na način da težište ispitivanja predstavljaju imovinske prilike ovrhovoditelja, a time u prvom redu i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja.

 

12. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ovršenica nije pružila niti jedan dokaz na okolnost da bi, u slučaju da se ovrha proglasi nedopuštenom, bila u nemogućnosti regresno se namiriti od ovrhovoditeljice, za slučaj uspješnosti u parnici proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno utvrđenja ugovora ništetnim.

 

13. Nesumnjivo je da bi ovršenica provedbom ovrhe u ovom postupku trpjela štetu budući da je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika, te tijekom istog valja paziti na njegovo dostojanstvo i prava (članak 6. OZ-a), međutim, isti je nužan kako bi se mogla ostvariti tražbina ovrhovoditeljice, budući da ju ovršenica odbija ostvariti dobrovoljno. Zbog toga je zakonodavac i ostavio na ocjenu sudu da "može" odgoditi ovrhu kada su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 61. stavka 1. OZ-a.

 

14. U konkretnom slučaju, šteta na koju se poziva ovršenica nije pravno relevantna te je sud prvog stupnja, u skladu sa svojom ovlasti iz članka 61. stavka 1. OZ-a, pravilno postupio kada je ocijenio da ovo nije slučaj u kojem bi odgoda ovrhe bila opravdana. Naime, upravo su ovršne radnje u ovom postupku, među ostalim, i elektronička prodaja nekretnine putem Agencije /FINA-a,  što ovršenica subjektivno doživljava kao gubitak stambenog prostora, pa kada bi taj vid štete bio relevantan, bilo bi nemoguće uopće provesti ovrhu u ovakvim slučajevima. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, gubitak vlastite nekretnine za stanovanje ne predstavlja sam po sebi razlog nastanka nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete jer se nužni stambeni prostor može osigurati i na druge načine osim vlasništvom. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je ovršenica  mogućnost dobrovoljnog podmirenja duga prema ovrhovoditeljici propustila i za vrijeme trajanja ovog ovršnog postupka, u situaciji realizirane prodaje nekretnine posredstvom svog supruga, koji je i u ovršnim ispravama naznačen kao jamac- platac.

 

15. Slijedom navedenog, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem odbio prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe kao neosnovan. Pritom je za dodati kako se navedeni prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe protivi i pravu ovrhovoditeljice da na brz i zakonit način ostvari svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom, a koja isprava nije poništena niti utvrđena ništetnom.

 

16. Za istaknuti je i da je ovršenica, u svojstvu založnog dužnika  pristala na zasnivanje založnog prava i hipoteke na nekretnini na kojima je određena ovrha, radi osiguranja predmetne novčane tražbine ovrhovoditeljice, te je pravnom predniku ovrhovoditeljice dala suglasnost da za slučaj neisplate te tražbine neposredno provede prisilnu ovrhu na založenoj nekretnini, a za koje ovršenica sada navodi da ih koristi za stanovanje.

 

17. Slijedom navedenih činjenica, ovršenica je svojevoljno ugovorila založno pravo na predmetnim nekretninama, koristeći ga kao instrument osiguranja ugovorenog zajma, sa svim pravnim i faktičnim posljedicama tog raspolaganja koje su za nju poslije tog ugovaranja nastupile.  Unatoč tome što bi ovršenica provedbom ovrhe u ovom postupku moguće trpjela štetu, te unatoč zaštiti njezinog prava i dostojanstva, provedba ovršnog postupka je nužna u svrhu prisilnog ostvarenja predmetne tražbine jer ovršenica ne postupa po ovršnoj ispravi na temelju koje je određena ovrha, kao što je razvidno iz stanja prvostupanjskog spisa. Budući da se predmetna ovrha provodi po zakonom propisanom postupku temeljem ovršeničinog raspolaganja zalaganjem navedene nekretnine, nije ostvarena povreda prava na dom već je postupanje suda prvog stupnja sukladno odredbi članka 8. stavka 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06), te nema niti potrebe da se za ovo utvrđenje u ovoj fazi postupka provodi test razmjernosti (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2551/2015 od 7. srpnja 2015.).

 

18. Ovršenici je još za napomenuti kako iz ovršne isprave proizlazi da je svjesno raspolagala svojim vlasničkim pravom na tim nekretninama, koristeći ga kao instrument osiguranja ugovorenog zajma, sa svim pravnim posljedicama takvog raspolaganja, pa tako i s izričitim pristankom da u slučaju neisplate zajma ovrhovoditelj kao vjerovnik naplati nepodmireni dug iz vrijednosti založenih nekretnina, te se i radi navedene činjenice ne bi mogla s uspjehom pozivati na pravo na dom, a koje stajalište je izraženo i u odluci Europskog suda za ljudska prava od 20. rujna 2016. o nedopuštenosti zahtjeva br. 2545/2014 u predmetu F. protiv Republike Hrvatske, kao i u rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2551/2015 od 7. srpnja 2015. o odbačaju ustavne tužbe u predmetu C.

 

19. Također se napominje kako je sukladno odredbama OZ-a, (članka 3. stavka 1. i članka 5. stavka 1. OZ-a), ovrhovoditeljica ta koja je ovlaštena izabrati predmet i sredstvo ovrhe, a sud je, u slučaju  ispunjenja ostalih pretpostavki propisani OZ-om, dužan odrediti ovrhu predloženim sredstvom i na predloženom predmetu. 

 

20. Zbog svega navedenoga, a kako žalba ovršenice nije dovela u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, niti ovaj sud nalazi da bi bile počinjene povrede na koje temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu iz članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, trebalo je istu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

21. Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci.

U Splitu 17. svibnja 2023.