1              Poslovni broj: Kž-101/2022-8

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud,  u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar  kao predsjednice vijeća, Antonije Bagarić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Sandre Galjar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv I. optuženika V. P. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola te I. optuženika V. P., II. optuženika D. S. i III. optuženika L. P. protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola broj K-722/18 od  15. lipnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2023.

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

I.- Prihvaćaju se žalbe I. optuženika  V. P., II. optuženika D. S. i III. optuženika L. P., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II.- Uslijed odluke pod toč. I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Puli - Pola, po sucu pojedincu, proglasio je krivima I. opt. V. P., zbog produljenog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona (KZ/11.), za koje ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine, te II. opt. D. S. i III. opt. L. P., zbog kaznenih djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. KZ/11., za koja ih je osudio na kazne zatvora u trajanju od po 10 mjeseci, time da je III. opt. L. P., na temelju čl. 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na  koju je III. optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 2 godine ne počini novo kazneno djelo i uz posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. da oštećeniku D. B. u roku od 6 mjeseci, solidarno sa I. i II. optuženicima popravi štetu počinjenu kaznenim djelom isplatom dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva oštećeniku u iznosu od 10.000,00 kn.

 

Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.– dalje ZKP), oštećeniku D. B. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 10.000,00 kn, koji su mu dužni solidarno naknaditi I., II. i III. optuženici u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok se oštećenici D. P., M. J. B., I. V., R. L., A. Y. M., P. H. i N. K. upućuju da imovinskopravne zahtjeve mogu ostvariti u parnici.

 

Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP-a od I. opt. V. P. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelima pod toč. 2., 3., 5., 7. i 8. izreke presude u iznosu od 355,00 eura/2.662,50 kn, i u iznosu od 1.650,00 kn, koje iznose je dužan uplatiti u korist državnog proračuna RH u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a I., II. i III. optuženici dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka s naslova paušala svaki u iznosu od po 1.500,00 kn, dok je I. opt. V. P. dužan naknaditi nagradu i nužne izdatke postavljenih branitelja R. M., odvjetnika u P. u iznosu od 5.250,00 kn i D. Č., odvjetnika iz P. u iznosu od 1.875,00 kn  te trošak vještačenja u iznosu od 411,00 kn, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio zamjenik Općinske državne odvjetnice u Puli – Pola zbog odluke o kazni u odnosu na II. i III. optuženike, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i II. i III. optuženici osude na bezuvjetne kazne zatvora u duljem trajanju, odnosno  III. optuženik uvjetnom osudom sa duljim rokom provjeravanja.

 

3. Žalbe su podnijeli i I. optuženik po braniteljici J. M., odvjetnici iz P., II. optuženik po braniteljici M. B., odvjetnici iz P. i III. optuženik po branitelju M. I., odvjetniku iz P., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni i troškovima postupka, sa prijedlozima da se pobijana presuda preinači i optuženici oslobode optužbe, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su II. opt. D. S. i III. opt. L. P. po braniteljima, predlažući da se ista odbije kao neosnovana, dok je zamjenik Općinske državne odvjetnice u Puli – Pola podnio odgovore na žalbe I., II. i III. optuženika, predlažući da se podnesene žalbe odbiju kao neosnovane.

 

5. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja  vratilo spis sudu.

 

6. Budući su branitelji I., II. i III. optuženika u podnesenim žalbama zahtijevali da ih se izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća, a braniteljica II. opt. D. S. zatražila je da se na sjednicu pozove i  II. optuženik (čl. 475. st. 1. ZKP-a), sjednica je održana u odsutnosti uredno izvješćenih zamjenika ŽDO u Bjelovaru i branitelja I., II. i III. optuženika J. M., M. B. i M. I., odvjetnika iz P., kao i II. opt. D. S., za koga se dostava obavijesti vratila sa naznakom „obaviješten, nije podigao pošiljku“, a nije izvijestio sud o promjeni boravišta ili stana (čl. 475. st. 3. ZKP-a).

 

7. Žalbe I., II. i III. optuženika su osnovane, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

8. Ispravno se u žalbama I., II. i III. optuženika ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 3. ZKP-a, jer su zadnje dvije rasprave (18. svibnja i 10. lipnja 2021.) održane u odsutnosti sve trojice optuženika, pri čemu je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 404. st. 5. ZKP-a, što je za posljedicu imalo i počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i st. 3. ZKP-a. Naime, I., II. i III. optuženici su se na raspravi 15. travnja 2021. očitovali da se ne smatraju krivima, navodeći da će obrane iznijeti na kraju dokaznog postupka, nakon čega na zadnje dvije rasprave, o kojima su bili uredno izvješćeni, nisu pristupili te je sud, na temelju čl. 404. st. 5. ZKP-a rasprave održao u njihovoj odsutnosti i donio osuđujuću presudu, kojom su I. i II. optuženici osuđeni na bezuvjetne kazne zatvora, dok je III. optuženiku izrečena uvjetna osuda sa posebnom obvezom iz čl. 62. KZ/11.

 

9. Optuženici u žalbama osnovano ukazuju da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti kumulativno propisani uvjet iz čl. 404. st. 5. ZKP-a – da njihova prisutnost na raspravi nije nužna, ne navodeći razloge zašto to smatra, obzirom da se osuđujuća presuda temelji isključivo na dokazima optužbe, između ostaloga i na video snimkama mjesta događaja, na koje se optuženici nisu mogli očitovati, iako ih te snimke izravno terete kao počinitelje kaznenog djela pod toč. I. izreke presude. Na opisani način povrijeđeno je konfrotacijsko pravo optuženika, kao sastavni dio načela pravičnog suđenja, kako se to ispravno ističe u podnesenim žalbama, imajući pri tome u vidu da I. optuženik, koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, na zadnjim raspravama nije imao branitelja pa u takvoj procesnoj situaciji nema mjesta zaključku da njegova prisutnost na raspravi ne bi bila nužna. Navedeno se odnosi i na II. i III. optuženike, koji su imali branitelje, ali je II. optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci pa je očito da je njegova prisutnost na raspravi bila nužna, dok III. optuženik, kome je izrečena uvjetna osuda, uopće nije iznio svoju obranu, jer se pred državnim odvjetnikom branio šutnjom.

 

10. Budući prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije dao nikakve razloge zašto smatra da prisutnost I., II. i III. optuženika na raspravi na kojoj je donesena osuđujuća presuda, nije bila nužna, počinjena je i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, jer presuda nema razloga o odlučnoj činjenici koja se odnosi na ispunjenje pretpostavki iz čl. 404. st. 5. ZKP-a. Iz navedenih razloga valjalo je prihvatiti žalbe I., II. i III. optuženika i pobijanu presudu ukinuti te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

11. Sukladno odredbi čl. 487. st. 4. ZKP-a, vezano za žalbe I., II. i III. optuženika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, drugostupanjski sud ukazuje, u odnosu na kazneno djelo pod toč. 1. izreke presude, za koje se terete sva trojica optuženika, na neprihvatljivost žalbenih navoda kako se na snimkama mjesta događaja (CD medij br. 1. i 2.), koje su po žaliteljima loše rezolucije, ne mogu raspoznati počinitelji. Navedeno nije točno, jer je vijeće ovoga suda pregledom snimki nedvojbeno utvrdilo da su predmetne snimke dovoljno dobre kvalitete da se na njima jasno mogu prepoznati osobe koje su počinitelji djela i automobil kojim su se dovezli do mjesta događaja. Stoga će prvostupanjski sud u ponovnom postupku na zapisniku sa rasprave u nazočnosti I., II. i III. optuženika detaljno opisati sadržaj pregledanih snimki, dajući mogućnost optuženicima da se na iste očituju te će, dovodeći ih u vezu sa rezultatima daktiloskopskog vještačenja papilarnih linija I. optuženika i ostalim izvedenim dokazima, donijeti odluku o kaznenoj odgovornosti I., II. i III. optuženika.

 

12. Vezano za ostali dio produljenog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11., za koje se tereti I. optuženik (djela pod toč. 2. do 8. izreke presude), koji je prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom priznao počinjenje tih djela, ali se na raspravi očitovao da se ne smatra krivim, treba već sada reći da takva obrana I. optuženika, od koje je na raspravi reterirao, nije dostatna za donošenje osuđujuće presude, jer nije potkrijepljena niti jednim drugim materijalnim ni personalnim dokazom da je upravo on počinitelj predmetnih kaznenih djela, osim za djelo pod toč. 2., za koje postoji snimka video nadzora H. P. na kojoj se, prema navodima prvostupanjskog suda, prepoznaje I. optuženik kako izlazi iz hotelske sobe sa nekoliko ruksaka na ramenima i putnom torbom u ruci. Za djela pod toč. 3. do 8. izreke presude prvostupanjski sud ocjenu o kaznenoj odgovornosti I. optuženika temelji na njegovom priznanju pred državnim odvjetnikom i zapisnicima o očevidima, zapisnicima o zaprimanju kaznenih prijava oštećenika, koji nemaju dokaznu snagu i izjavama oštećenika o vrijednosti otuđenih stvari i visini postavljenih imovinskopravnih zahtjeva, koja dokumentacija ni na koji način ne povezuje I. optuženika sa svakom pojedinom radnjom za koju se tereti. Kod takvog stanja stvari, obrana I. optuženika kada je priznao počinjenje djela pred državnim odvjetnikom, od koje je na raspravi reterirao, navodeći da se ne smatra krivim, ne predstavlja takvo cjelovito i dostatno priznanje počinjenja djela da bi se, u nedostatku ikakvih drugih dokaza koji bi teretili I. optuženika kao počinitelja, obzirom da otuđeni predmetni kod njega nisu nađeni, mogla donijeti osuđujuća presuda.

 

13. Navedeno se odnosi i na odluku prvostupanjskog suda o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu oštećeniku D. B. (djelo pod toč. 1. izreke presude) u iznosu od 10.000,00 kn, koja se temelji na stavu suda da vrijednost otuđene elektronske opreme odgovara visini postavljenog imovinskopravnog zahtjeva i da nitko od optuženika nije posebno osporavao taj iznos, dok je sve ostale oštećenike sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevima uputio u parnicu, zbog nedostatka podataka o pojedinačnoj vrijednosti otuđenih predmeta.

 

14. Odredbom čl. 158.  st. 2. ZKP-a propisano je da sud, u presudi kojom okrivljenika proglašava krivim, može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili djelomično, a za ostatak ga uputiti u parnicu. Ako podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno ni za djelomično presuđenje, sud će oštećenika s imovinskopravnim zahtjevom uputiti u parnicu.

 

15. Kako u spisu nema nikakve dokumentacije o vrijednosti osuđenih predmeta, izjava oštećenika, sama za sebe, bez ikakvih materijalnih dokaza, ne pruža sudu pouzdanu osnovu za presuđenje o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu, o čemu će sud voditi računa u daljnjem tijeku postupka.

 

16. Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku otkloniti uočene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje je ukazano ovom odlukom, nakon čega će raspraviti sve pravno odlučne činjenice, imajući u vidu primjedbe i stajališta iznesena u obrazloženju ovoga rješenja te će donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku koju će obrazložiti sukladno odredbi čl. 459. ZKP-a.

 

17. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci.

 

Bjelovar, 17. svibnja 2023.