1

Poslovni broj Gž-742/2020-

 

 

 

Poslovni broj Gž-742/2020

 

 

 

 

 

U  I M E  R E PU B L I K E  H R V A T S K E

 

                                                                      P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. A. iz Z., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. I., odvjetniku iz P., protiv tuženika B. Š. iz L., OIB: ..., zastupane po punomoćniku P. J., odvjetniku iz L., radi nedopustivosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod posl.br. P-260/19 od 29. studenog 2019., u sjednici održanoj 17. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

1. Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod posl.br. P-260/19 od 29. studenog 2019. u točkama I. i II. izreke na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaća te sudi:

 

              "Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. Ovr-21350/15 (ranije posl.br. Ovrpl-12271/13 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu) određena rješenjem o ovrsi posl.br. Ovrpl-12271/13 od dana 12. studenog 2014.

 

              Tuženica je dužna u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 935,70 eur[1]/7.050,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. studenog 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

 

              S preostalim dijelom zahtjeva radi naknade parničnog troška tužiteljica se odbija kao neosnovanim."

 

              2. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 207,38 eur1/1.562,50 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe koja se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu posl.br. Ovr-21350/15 nedopuštenom (točka I. izreke), te je tužiteljica obvezana naknaditi troškove parničnog postupka tuženici od 5.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom (točka II. izreke).

 

2. Protiv te presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14.  i 70/19., dalje: ZPP), uz prijedlog da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije a podredno ukine i vrati na ponovno suđenje.

 

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Iako se žaliteljica poziva na ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, imajući u vidu sadržaj njezine žalbe proizlazi da ista nema takvih prigovora jer se žalba svodi na obrazlaganje pravnog stajališta žaliteljice koje je suprotno onom zauzetom od strane suda prvog stupnja.

 

6. Kako ovaj sud ispitujući presudu u okviru onih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a nije našao da bi ikoja od tih povreda bila ostvarena prvostupanjsku je presudu kao jasnu i razumljivu moguće ispitati.

 

7. Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije ostvaren no ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. Prethodno valja navesti utvrđenja prvostupanjskog suda koja su u svemu pravilna i nisu sporna među strankama:

 

- između stranaka vodio se spor radi naknade štete pod posl.br. P-1119/05 pred Općinskim sudom u Puli,

 

- u tom sporu ovdje tuženica imala je svojstvo tužiteljice dok su na strani tuženika bili ovdje tužiteljica i kao 2.-tuženik S. M.,

 

- presuda je postala pravomoćnom i istom je presuđeno "da su tuženici dužni na ime pretrpljene materijalne štete isplatiti tužiteljici iznos od 42.826,52 kn sa zateznom kamatom",

 

- u citiranoj presudi ime je ovdje tužiteljice pogrešno navedeno kao B., bez OIB-a, a na koji je način i podnesen prijedlog za ovrhu koja se u ovom predmetu traži proglasiti nedopuštenom, pa uz tvrdnju tužiteljice da ovrhovoditeljica navedena u prijedlogu za ovrhu ne odgovara stranci navedenoj u ovršnoj ispravi, tužiteljica je još istakla kako je svoje dugovanje prema ovdje tuženici kao ovrhovoditeljici podmirila budući se ista naplatila s njezinog računa u iznosu od 35.987,78 kn što bi odgovaralo opsegu od ½ dijela tražbine presuđene pravomoćnom presudom,

 

- ovršni je sud rješenjem od 16. studenog 2015, uputio ovdje tužiteljicu kao ovršenicu na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom upravo iz navedenih žalbenih razloga pri čemu se pozvao na odredbe čl. 46. (pogrešno umjesto na čl. 50) st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 150/11, 154/11, 112/12, 25/13, 93/14; dalje OZ),

 

- postupajući po uputi ovršnog suda tužiteljica je podnijela ovu tužbu temeljeći je na istim žalbenim razlozima odnosno tvrdeći kako tuženica nije ovlašteni vjerovnik tražbine iz pravomoćne presude, a kada bi i bila neosnovano je podnijela prijedlog za ovrhu budući je njezina tražbina u odnosu na tužiteljicu kao ovršenicu prestala naplatom u drugom ovršnom postupku,

 

- konačno za reći je da je tijekom trajanja ovog parničnog postupka Općinski sud u Puli – Pola u predmetu pod posl.br. P-1119/2005 donio rješenje o ispravku imena tužiteljice na način da je umjesto B. ispravno ima stajati B. Rješenje je postalo pravomoćno 26. veljače 2018.

 

9. Na temelju takvog stanja stvari sud je prvog stupnja ocijenio kako nema razlike u identitetu osobe ovdje tuženice budući je parnična presuda ispravljena pa time da ne stoji razlog radi proglašenja ovrhe nedopuštenom utemeljen na odredbi čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a koji je propis sud prvog stupnja evidentno primijenio iako ga je propustio navesti. Jednako tako sud je prvog stupnja ocijenio da tražbina ovdje tužiteljice nije prestala budući nalazi da se radi o solidarnoj obvezi radi naknade materijalne štete koju su tuženici iz presude P-1119/05 dužni namiriti kao solidarni dužnici jer je u pitanju odgovornost istih kao naručitelja i izvođača radova iz odredbe čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO). Uz zaključak da se solidarnost predmjeva neovisno je li navedena u izreci presude, sud ocjenjuje kako obveza tužiteljice isplatom polovice iznosa s osnova glavnice i kamata nije prestala pa evidentno u primjeni odredbi čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a nalazi da ni ovaj žalbeni razlog nije osnovan te odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

10. Tužiteljica u žalbi ne pobija pravilnost ocijene suda prvog stupnja o neostvarenosti razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a a i ovo se žalbeno vijeće slaže sa stajalištem prvostupanjskog suda da u situaciji kada identitet osobe koja je sudjelovala kao stranka u parničnom postupku nije sporan da bi pogreška u pisanju osobnog imena predstavljala pretjerani formalizam što je konačno i uklonjeno rješenjem o ispravku presude.

 

11. Za razliku od prednje navedenog tužiteljica u žalbi s pravom ukazuje na pogrešno pravno stajalište prvostupanjskog suda u odnosu na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a.  Taj je žalbeni razlog ostvaren što posljedično dovodi do proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

12. Naime, parničnom presudom kao ovršnom ispravom presuđeno je da su tuženici (tužiteljica i S. M.) dužni isplatiti tužiteljici (ovdje tuženici) iznos od 42.826,52 kn sa zateznom kamatom. Iz navedenog je razvidno da u izreci presude kao ovršne isprave nije određena solidarnost dužnika pa je utoliko prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se ista pretpostavlja na temelju materijalno pravnog propisa iz odredbe čl. 1108. ZOO-a. Neovisno o tome jesu li dužnici neke obveze solidarno odgovorni, da bi se u ovršnom postupku takav njihov status solidarnih dužnika ostvario potrebno je da u izreci presude izričito bude navedena njihova solidarna obveza. Ukoliko to nije slučaj kao u ovom predmetu, onda se njihova solidarna obveza ne može pretpostaviti nego se prosuđuje prema kriterijima o djeljivoj ili nedjeljivoj obvezi. U konkretnom slučaju naložena je isplata novčanog iznosa pa se radi o djeljivoj obvezi iz odredbe čl. 41. st. 1. ZOO-a pa kako nije sporno da je tužiteljica isplatila svoj dio obveze odnosno ½ glavnice i kamate time je prema odredbi čl. 41. st. 2. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a njezina obveza prestala zbog čega vođenje ovrhe nije dopušteno.

 

13. Stoga je žalbu tužiteljice u pogledu glavne stvari valjalo usvojiti osnovom odredbe čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP-a.

 

14. Po ishodu ovog žalbenog postupka tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici pa joj prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a a sve u svezi čl. 166. st. 2. istog Zakona valjalo odmjeriti troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka.

 

15. Za sastav tužbe, podneska od 15. ožujka 2016. kojim se odgovara na navode odgovora na tužbu, za pristup na tri ročišta i to od 12. listopada 2016., 5. travnja 2017. i 18. listopada 2019., za svaku radnju valjalo je priznati 1.250,00 kn (uključen PDV). Na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu priznato je za svaku po 400,00 kn pa time ukupni trošak prvostupanjskog postupka iznosi 935,70 eur/7.050,00 kn koji je tužiteljici dosuđen zajedno sa zateznom kamatom od dana presuđenja kako je i zatraženo.

 

16. Tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište za uručenje presude jer njezin punomoćnik nije pristupio, kao što nije priznat trošak pristojbe na žalbu budući iz podataka u spisu ne proizlazi da je ista pristojba plaćena. No priznat je trošak sastava žalbe u visini od 207,38 eur/1.562,50 kn, pa je slijedom navedenog o žalbenom trošku odlučeno kao u točki 2. izreke ove presude, dok je o troškovima prvostupanjskog postupka uz primjenu odredbe čl. 380. st. 1. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki 1. izreke.

 

U Rijeci 17. svibnja 2023.

 

                                                                                                                          Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                      Brankica Malnar, v.r.