- 1 -              Rev 1307/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1307/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. F. iz O., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, radi diskriminacije i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-5/2022-2 od 17. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pula broj Pr-160/2021-23 od 29. listopada 2021., ispravljena rješenjem istog suda broj Pr-160/2021-24 od 29. listopada 2021., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Ispravljenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženici isplatiti tužitelju s osnove povrede prava osobnosti diskriminacijom iznos od 150.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 13.500,00 kn (točka II. izreke), dok je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 17.293,50 kn odbijen (točka III. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je ispravljena prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

 

3. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u kojem navodi da pobija drugostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te postavlja pravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Predlaže da se prijedlog za dopuštenje prihvati.

 

4. Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.

 

5. Samo iznimno, prema odredbi čl. 382.a ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude u drugom stupnju bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu: o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa; o utvrđivanju majčinstva ili očinstva; u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije; u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.

 

6. Budući da se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelji na tvrdnjama da je tuženica diskriminirala tužitelja te da su nižestupanjski sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva ocjenjivali i primjenom odredbi Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12) prijedlog za dopuštenje revizije razmatran je kao revizija u skladu s člankom 382.a ZPP-a.

 

7. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

8. Revizija je neosnovana.

 

9. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

10. Tvrdnjama da su nižestupanjski sudovi pogrešno zaključili da tužitelj nije naveo diskriminacijsku osnovu i usporedivu situaciju, da su sudovi kontradiktorni u zaključku da nije dokazan čin diskriminacije te tvrdnjama da su pogrešno ocijenjeni izvedeni dokazi, revident ukazuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

 

11. Prema odredbi čl. 354. st. 2. točki 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako presuda proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

12. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

13. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

14. Suprotno revizijskim navodima, zaključci na kojima se temelje nižestupanjske presude nisu kontradiktorni, ne proturječe izvedenim dokazima i stanju spisa, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni. Budući da nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova pravilnost i zakonitost nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

15. Prvostupanjski sud je proveo postupak i ocijenio izvedene dokaze na kojima je utemeljio presudu u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a takvu ocjenu dokaza prihvatio je i drugostupanjski sud. Budući da ocjena dokaza revizijom nije dovedena u sumnju nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

 

16. Slijedom iznesenog, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

17. U ovoj pravnoj stvari tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnjama da je tuženica u odnosu na njega postupala diskriminatorno, jer da mu je otežala i onemogućila ostvarenje prava s osnove trajnog premještaja (pravo na prehranu i smještaj te sedmodnevni plaćen dopust za posjet obitelji svaka 3 mjeseca i naknadu troškova prijevoza za takve posjete), a da se radi o pravima koja su svim drugim djelatnicima Ministarstva unutarnjih poslova priznata bez pokretanja parničnih postupaka, te   zahtijeva da mu tuženica s osnove povrede prava osobnosti diskriminacijom isplati iznos od 150.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

18. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je kao nesporno:

 

- da je tužitelj iz Policijske uprave Osječko-baranjske od 13. listopada 2005. pa nadalje bio više puta premješten te da je na temelju rješenja Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-157-031624/1-2010 od 11. listopada 2010. s danom 25. listopada 2010., zbog potreba službe trajno premješten iz Policijske uprave Osječko-baranjske u Policijsku upravu I.,

 

- da je tužitelj dobio novi raspored na radno mjesto propisano novim Pravilnikom o unutarnjem redu te da je s danom 1. kolovoza 2012. na temelju rješenja broj:511-01-157-41574/540-2012 od 28. srpnja 2012. raspoređen na radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu u PP P., Policijska uprava I.,

 

- da je s danom rasporeda na radno mjesto temeljem novog Pravilnika o unutarnjem redu odnosno s danom 1. kolovoza 2012. tužitelju prestala isplata troškova prehrane u visini od 85,00 kn po danu, jer je tada prema stavu tuženika smatrano da rješenje o trajnom premještaju više ne proizvodi pravne učinke odnosno da tužitelj može ostvarivati prava koja su mu utvrđena važećim rješenjem o rasporedu,

 

- da je tužitelj Općinskom sudu u Puli-Pola, podnio tužbu radi isplate naknade troškova prehrane za razdoblje od 1. kolovoza 2012. do 1. travnja 2016., te da je u korist tužitelja donesena pravomoćna presuda (posl. br. Pr-256/18) i 16. travnja 2020. mu je isplaćen iznos od 265.082,97 kuna,

- da je tužitelj Općinskom sudu u Puli-Pola, podnio tužbu radi isplate naknade za smještaj, te da je u predmetu posl.br. Pr-94/20 dana 15. prosinca 2020. donijeta nepravomoćna presuda, kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev,

 

- da je tužitelj Općinskom sudu u Puli-Pola podnio tužbu radi isplate neplaćenog sedmodnevnog plaćenog dopusta za posjet obitelji i naknadu troškova prijevoza, te da je u predmetu posl.br. Pr-108/20 dana 21. prosinca 2020. donijeta nepravomoćna presuda kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev.

 

19. Odbijanje tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi temelje na sljedećim utvrđenjima i zaključcima:

 

- da tužitelj nije učinio vjerojatnim da je stavljen u nepovoljniji položaj po nekoj od osnova iz čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12 - dalje: ZSD),

 

- da je tužitelj dio prava s osnove premještaja ostvarivao izvansudski, u upravnom postupku kod tuženika, a da su mu nakon 1. kolovoza 2012. određena prava uskraćena zbog tumačenja tuženika da mu ta prava više ne pripadaju nakon što je dobio novi raspored na radno mjesto propisano novim Pravilnikom o unutarnjem redu,

 

- da činjenica da su tužitelju određena prava osporena i da ih je ostvarivao u sudskim postupcima ne predstavlja diskriminaciju, već zakonom propisani način za ostvarivanje osporenih prava iz radnog odnosa,

 

- da činjenica da su tužitelju sporna prava priznata u parničnim postupcima te da stav tuženice nije prihvaćen ne znači da je automatizmom tuženičino tumačenje propisa diskriminatorno, već mora postojati neka od osnova diskriminacije iz čl. 1. ZSD-a,

 

- da tužitelj nije učinio vjerojatnom neku od osnova za diskriminaciju niti je dokazao uznemiravanje te da, stoga, ne postoji osnova za naknadu zatražene neimovinske štete,

 

- da tužitelj nije dokazao ni da je tuženica prema njemu postupala lošije u odnosu na neku drugu osobu u usporedivoj situaciji,

 

- da nije utvrđeno postojanje štetne radnje te da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete (čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 3505, 41708, 125/11, 78/15 i 29/18).

 

20. Revident osporava pravilnost nižestupanjskih presuda tvrdnjama da je stavljen u nepovoljniji položaj radi statusa obrazovanja i obiteljskog statusa, sve prema odredbi čl. 1. ZSD-a te da je došlo do povrede prava osobnosti zbog koje da mu pripada pravo na naknadu neimovinske štete. Ističe da se u mjestu rada u koje je premješten stručno obrazovao i napredovao te nakon stručnog usavršavanja promijenio radno mjesto, ali ne i mjesto rada, a da mu je tuženica zbog stečenog stručnog obrazovanja u istom mjestu rada neosnovano uskratila sva druga prava.

 

21. Odredbom čl. 1. ZSD-a propisana je zaštita od zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije (st. 1.), a diskriminacijom u smislu toga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama (st. 2.).

 

22. Nadalje, prema odredbi čl. 20. st. 1. ZSD-a ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama toga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

 

23. Odredbom čl. 11. ZSD propisano je da žrtva diskriminacije prema odredbama tog Zakona ima pravo na naknadu štete prema propisima koji uređuju obvezne odnose.

 

24. Iz rezultata postupka dokazivanja ne proizlazi da je tužitelj učinio vjerojatnim da je u konkretnom slučaju došlo do diskriminacije odnosno da je stavljen u nepovoljniji položaj po nekoj od osnova diskriminacije iz čl. 1. ZSD-a.  Utvrđeno je da je tuženica nakon 1. kolovoza 2012. uskratila tužitelju određena prava, jer je tumačeći propise zaključila da rješenje o trajnom premještaju (nakon rasporeda tužitelja na radno mjesto prema novom Pravilniku o unutarnjem redu) više ne proizvodi pravne učinke odnosno smatrala je da tužitelj može ostvarivati prava koja su mu utvrđena važećim rješenjem o rasporedu.

 

25. Revizijski navodi tužitelja da je stavljen u nepovoljniji položaj zbog stečenog stručnog obrazovanja i obiteljskog statusa ne mogu se prihvatiti, jer nemaju uporište u stanju spisa i izvedenim dokazima.

 

26. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da je po nekoj od osnova diskriminacije iz čl. 1. ZSD-a stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na neku drugu osobu u usporedivoj situaciji, pravilno su nižestupanjski sudovi, nadalje, zaključili da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete u smislu odredbe čl. 1045. ZOO-a.

 

27. Prema svemu iznesenom, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev odbili.

 

28. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 16. svibnja 2023.