- 1 -              Revd 1609/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1609/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice A. H. iz D., OIB …, 2. tužiteljice A. S. iz D., OIB …, 3. tužiteljice F. B. iz D., OIB …, 4. tužiteljice A. M. iz D., OIB …6, i 5. tužiteljice D. Lj. iz D., OIB …, koje sve zastupaju punomoćnici M. M., S. K. i M. M., odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. & P. j.t.d. S., protiv tuženice J. a.d. u stečaju, OIB …, B., Republika Srbija, zastupane po Agenciji za osiguranje depozita, B. Republika Srbija, OIB …, koju zastupa punomoćnik M. D. iz Odvjetničkog društva D. i p. d.o.o. Z., te R. V., odvjetnica u S., odlučujući o prijedlozima tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-3110/2022-2 od 20. prosinca 2022., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1197/2015-56 od 23. rujna 2022., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog za dopuštenje revizije se dijelom odbija a dijelom odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je putem stečajnog upravitelja Agencije za osiguranje depozita, OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. D., te putem iste Agencije zastupne po povjerenici S. P., a ona po punomoćnici R. V., odvjetnici iz S., podnio zasebne prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-3110/2022-2 od 20. prosinca 2022., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1197/2015-56 od 23. rujna 2022.

 

2. U prijedlogu tuženice sačinjenom po odvjetniku M. D. iz O. D. i partneri d.o.o., postavljeno je pravno pitanje koje glasi:

 

              "Vodi li se poseban stečajni postupak nad imovinom strane pravne osobe u RH nad stranom pravnom osobom kao stečajnim dužnikom ili nad imovinom odnosno stečajnom masom strane pravne osobe koja se imovina/stečajna masa nalazi u RH i ima status stečajnog dužnika, dodijeljen joj je OIB, ali i stečajni upravitelj različit od OIB-a i stečajnog upravitelja strane pravne osobe?"

 

2. 1. Tvrdi da o navedenom pitanju ne postoji praksa revizijskog suda, slijedom čega navedeno pitanje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

4. Prijedlog ujedno podnosi i na temelju čl. 385.a st, 2, ZPP-a, tvrdeći da je došlo do povrede ustavom RH zagarantiranih prava i to prava jednakosti svih pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava RH), prava na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata ( čl. 19. st. 2. Ustava RH), prva na pravično suđenje ( čl.29. st. 1. Ustava RH), i prava na žalbu ( čl.18. st. 1. Ustava RH).

 

5. 1. U prijedlogu tuženice sačinjenom po punomoćnici Roziti Vidan, postavljena su pravna pitanja koja glase:

 

              1. "Jesu li tužitelji svoja potraživanja trebali prijaviti u likvidacijskim postupcima temeljem Zakona o načinu likvidacije poslovanja glavnih filijala J. a.d. B., koje su poslovale na teritoriju Republike Hrvatske?

 

              2. Imaju li tužitelji svojstvo stečajnog vjerovnika?

 

              3. Imaju li tužitelji pravni interes za vođenje konkretne parnice?

 

              4. Jesu li se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke za otvaranje partikularnog ili sekundarnog posebnog stečajnog postupka J. a.d. B. – u stečaju, B., Republika Srbija?

 

              5. Odlučuje li sud koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno; svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te da li su sudovi dužni tu svoju ocjenu opravdati jasnim, uvjerljivim i razumnim razlozima iz kojih bi se mogla preispitati te pri tom obrazložiti takva ocjena uzimajući u obzir žalbene navode koji su od suštinske važnosti za odluku u sporu?

 

              6. Može li sud svoju odluku, donijeti temeljem slobodne ocjene dokaza, odbijanjem dokaznih prijedloga i time ne primijeniti načelo pravičnosti postupka, odnosno pravo na pošteno suđenje, koje uključuje načelo jednakosti oružja, a koje načelo je propisano odredbom članka 29. Ustava Republike Hrvatske i odredbom članka 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?"

 

5. 2. Tuženik u tom prijedlogu tvrdi da su sva gore navedena pitanja važna za odluku u sporu kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za daljnji razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ, (vezano za pitanja od 1-4), o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda, a posebno uvažavajući razloge iznesene tijekom postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima trebalo bi trebalo preispitati/stvoriti sudsku praksu, a navedeno temeljem odredbe čl. 385.a., čl. 387. i čl. 388. ZPP-a.

 

5. 3. Nadalje tvrdi da je u konkretnom parničnom postupku narušeno načelo jednakosti procesnih oružja koje zahtijeva postojanje razumne mogućnosti obiju stranaka da izlažu činjenice i podupiru svoje iskaze dokazima, odnosno tvrdi da su narušeni uvjeti koji niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, jer je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem predloženog svjedoka - F. L., predsjednika Uprave banke likvidatora Z. b. d.d. Z., na okolnost poslovanja Glavne filijale S., a koji je predložen na okolnosti: o saznanja o postupku likvidacije poslovanja Glavne filijale S.; jesu li pokrenuti postupci radi naplate potraživanja Glavne filijale S. koja nenaplaćena potraživanja su na dan 31. prosinca 2005. godine iznosila 1.622.653.612,24 kuna, temeljem Dopisa Z. b. d.d. Z. od 24. rujna 2007. godine; je li izdao punomoći radi pokretanja sudskih postupaka radi naplate potraživanja; jesu li potraživanja naplaćena i u kojem iznosu; ima li Glavna filijala S. imovinu, odnosno novčana sredstva u Republici Hrvatskoj.

 

5. 4. U odnosu na peto i šesto pitanje kao razloge važnosti navodi rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revr-40/15-2 od 21. siječnja 2015. Rev-829/1992-2 od 23. rujna 1992. i Rev-2885/2018-2 od 2. lipnja 2020., jer je riječ o pitanjima o kojima odluke sudova odstupaju od prakse revizijskog suda, a navedeno temeljem odredbe članka 385.a., članka 387. i članka 388. Zakona o parničnom postupku.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivših djelatnika tuženika J. d.d. B. – glavne filijale S. u likvidaciji poslovanja d.d. B., sada tuženika J. a.d. u stečaju B., Republika Srbija, na utvrđenje postojanja novčane tražbine svakog tužitelja prema tuženiku i zahtjev za isplatu plaće za razdoblje od 1. rujna 1992. pa nadalje, u zatraženim iznosima.

 

7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), revizijski sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije podnesenom po punomoćniku M. D. nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih predlagateljica smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u prijedlogu za dopuštenje revizije, dok su u prijedlogu podnesenom po punomoćnici R. V. samo za peto i šesto pravno pitanje navedeni samo razlozi važnosti.

 

8. Prema shvaćanju ovoga suda, kada u prijedlogu za dopuštenje revizije nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postoje različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova, a niti da je pobijana drugostupanjska odluka, u odnosu na postavljena pitanja nepodudarna s nekom revizijskom odlukom, tada nije dovoljno u prijedlogu tvrditi da o postavljenim pravnim pitanjima nema prakse revizijskog suda.

 

9. Stoga za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenom pitanju i da je odgovor na postavljeno pitanje važan zbog zauzimanja općenitog stava za sve buduće sudske postupke za naknadu štete. Naprotiv, u prijedlogu za dopuštenje revizije se moraju iznijeti argumenti za tezu da je riječ o pitanju o kojem bi praksa drugostupanjskih sudova mogla biti različita i to takvi koji će uvjeriti revizijski sud da postoji visoki stupanj vjerojatnosti, da će se osim ovog pravnog shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci, o istom pravnom pitanju u budućnosti pojaviti i drugostupanjske odluke u kojima će biti zauzeto drugačije pravno shvaćanje.

 

10. Pored ukazivanja na nedostatke tumačenja iz pobijane odluke predlagatelj mora iznijeti jednu ili više intrepretativnih varijanti koje je prema njegovom mišljenju trebalo primijeniti i koje će drugostupanjski sudovi u budućnosti vjerojatno primjenjivati, obrazlažući pritom zašto bi pravno shvaćanje za koje je on smatrao da je u konkretnom slučaju trebalo zauzeti moglo biti jedno od njih.

 

11. U konkretnom slučaju predlagatelj iznesenim navodima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije uvjerio ovaj sud o očekivanoj različitoj praksi drugostupanjskih sudova o pitanjima zbog kojih je prijedlog za dopuštenje revizije podnesen, pa se postavljena pitanja, za koje ta pretpostavka nije ispunjena ne mogu smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

12. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj samo iznosi svoje prosude o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. čl. 385.a ZPP-a koji bi u cilju izučavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

 

13. U odnosu na peto i šesto pitanje, postavljeno u prijedlogu sačinjenom po punomoćnici R. V., neovisno što su u odnosu na ta pitanja navedeni razlozi važnosti, ona po ocjeni ovoga suda nisu važna iz razloga što polaze od pogrešne pretpostavke da nižestupanjski sudovi nisu provedene dokaze ocijenili u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, da za iznesena pravna shvaćanja nisu dali uvjerljive i dostatne razloge, te da nisu obrazložili zbog čega određeni dokazi nisu izvedeni.

 

14. Na navode predlagateljice da joj je pobijanom odlukom povrijeđena ustavom RH zagarantiranih prava (prava jednakosti svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava RH, prava na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata iz čl. 19. st. 2. Ustava RH, prva na pravično suđenje iz čl.29. st. 1. Ustava RH, i prava na žalbu iz čl.18. st. 1. Ustava RH, a time i konvencijskog prava za ukazati je da u odnosu na sadržaj prijedloga i s obzirom na razloge iznesene tijekom prvostupanjskog i žalbenog postupka, predlagateljica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena navedena ustavna prava niti temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pogotovo kada se citirane odluke navedene u prijedlogu (VTSRH 5479/18, ŽSRI Gž R-1335/2021) odnose na  potpuno drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju, a u pobijanoj presudi nije izraženo pravno shvaćanje suprotno shvaćanju na kojemu se temelje obrazloženja navedenih odluka na koje se poziva tužiteljica.

 

15. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na sadržaj oba prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a ZPP-a pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 4. i čl. 389.b st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 16. svibnja 2023.