REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac
Split
Poslovni broj: P-2060/2016-62
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužiteljice G. O., O.: …, S.,
S., zastupane po punomoćniku I. J., odvjetniku u O. društvu
J. i partneri d.o.o. u S., protiv tuženika A. O.,
O.: …, S., S., zastupanog po punomoćnici I. I.
R., odvjetnici u S., radi isplate, nakon provedene glavne i
javne rasprave zaključene dana 5.travnja 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika
tužiteljice I. R., odvjetnika u O. J. i partneri d.o.o. i punomoćnice
tuženika I. I.. R., odvjetnice u S., na ročištu za objavu i uručenje presude
dana 16.svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužiteljici iznos od 8.162,45 EUR / 61.500,00 kuna, sa zateznom kamatom
koja teče na iznos od:
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.11.2013.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.12.2013.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.01.2014.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.02.2014.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.03.2014.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.04.2014.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.05.2014.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.06.2014.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.07.2014.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.08.2014.g.
- 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.09.2014.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.10.2014.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.11.2014.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.12.2014.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.01.2015.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.02.2015.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.03.2015.g.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.04.2015.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.05.2015.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.06.2015.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.07.2015.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.08.2015.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.09.2015.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.10.2015.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.11.2015.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.12.2015.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.01.2016.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.02.2016.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.03.2016.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.04.2016.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.05.2016.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.06.2016.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.07.2016.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.08.2016.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.09.2016.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.10.2016.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.11.2016.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.12.2016.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.01.2017.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.02.2017.g.
− 199,08 EUR / 1.500,00 kuna od 01.03.2017.g.
sve do isplate, za razdoblje od 1. studenog 2013. g. do 31. srpnja 2015.g.
po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet
postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca
2022.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja
se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi
tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.298,35 EUR/32.385,92 HRK uvećan
za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke
odnosno od 16.svibnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja
banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna
poena.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Obrazloženje
1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 21.travnja 2016. navodi se da su
tužiteljica i tuženik suvlasnici posebnog dijela nekretnine, u naravi 8.etaža, trosobni
stan na III. katu, označen br. 57, orijentacije sjever -jug, površine 80,37 m2, a koji je
položen u zgradi sagrađenoj na čest.zgr. 5403/5, Z.U. 16811, K.O. S., anagrafske
oznake S., koji je posebni dio nekretnine neodvojivo
povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine kao cjeline sukladno čl. 370. Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za po 1/2 dijela svaki. Predmetnu nekretninu
isključivo koristi tuženik, koji je promijenio bravu na vratima predmetnog stana, te na
takav način tužiteljicu u potpunosti isključio iz posjeda. Radi navedenog tužiteljica je
ustala tužbom protiv tuženika radi uvođenja u suposjed predmetne nekretnine koji
postupak se vodio pod poslovnim brojem P.-1243/13. Tužiteljica se poziva na
odredbe čl. 42. st.1. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Dakle,
obveza je nesavjesnog posjednika da vlasniku plati naknadu za korištenje njegove
stvari i to u visini najamnine koju bi realno mogao ostvariti da mu nije bio oduzet
posjed. Kako tuženik kao nepošteni posjednik koristi predmetnu nekretninu i u dijelu
koji pripada tužiteljici dužan je platiti naknadu u visini tržišne vrijednosti predmetne
nekretnine. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom
će naložiti tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 52.500,00 kn (sada 6.967,95 EUR),
koji iznos se sastoji od mjesečnih iznosa od po 1.750,00 kn (sada 232,26 EUR) od
listopada 2013. do ožujka 2016., zajedno sa pripadajućom kamatom koja na svaki
pojedini iznos teče od 1-og u mjesecu za prethodni mjesec, kao i da joj naknadi
troškove ovog postupka.
1.1. Nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, tužiteljica je podneskom od
19. studenog 2018. uredila tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu ukupnog iznosa od
61.500,00 kn (sada 8.162,45 EUR), koji iznos se sastoji od mjesečnih iznosa od po
1.500,00 kn (sada 199,08 EUR) od listopada 2013. do veljače 2017., kojem
povećanju tužbenog zahtjeva se tuženik usprotivio, ali je nastavio raspravljati po
istom.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i navode iz tužbe,
ističući da tužiteljica i tuženik nisu suvlasnici za 1/2 dijela predmetne nekretnine iako
su to bili, ali su dogovorno prodali predmetnu nekretninu temeljem Ugovora o
kupoprodaji zaključenog dana 8. svibnja 2017. Tuženik osporava da predmetnu
nekretninu koristi isključivo tuženik, da je izmijenio bravu na vratima predmetnog
stana i na taj način isključio tužiteljicu iz posjeda. Nadalje, navodi da je sa svojom
obitelji koristio predmetni stan od siječnja 2014. a ne od studenog 2013. kako to
tužiteljica tvrdi, nikada nije promijenio bravu na vratima stana, pa nije ni tužiteljicu
isključio iz suposjeda jer je ona imala ključeve. Tuženik navodi da je točno da se vodi
postupak posl. broj P.-1243/13 koji je pokrenula tužiteljica protiv tuženika radi
uvođenja u suposjed predmetne nekretnine, te je tužiteljica u tom postupku uspjela,
time da o reviziji tuženika u tom postupku još uvijek nije odlučeno. Nadalje, navodi da
su se između tužiteljice i tuženika vodili pregovori u vezi iznajmljivanja predmetnog
stana, fizičke diobe, zamjene, prodaje predmetnog stana, na što tužiteljica nije
pristajala, osim što je dala izjavu da pristaje da se stan iznajmi, što je vidljivo iz izjave
od 8. ožujka 2017., s tim da za cijeli utuženi period tužiteljica nije htjela tuženiku dati
pristanak da se stan iznajmi kao i prije utuženog perioda. To što tužiteljica nakon
useljenja tuženika i njegove supruge u predmetni stan isti nije htjela koristiti i
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
suposjedovati, ne može se pripisati krivnji, nepoštenju i nesavjesnosti tuženika, već
isključivo volji same tužiteljice. Tuženik podredno osporava i visinu tužbenog zahtjeva
iz razloga što tužiteljica potražuje cjelokupan iznos koji bi se mogao ostvariti
iznajmljivanjem predmetnog stana, a što nije osnovano iz razloga što su tužiteljica i
tuženik bili suvlasnici svaki za 1/2 dijela predmetnog stana. Slijedom navedenog,
tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Izvatka iz zemljišne knjige
Z.U. 16811, K.O. S. od 19. travnja 2016., U. o kupoprodaji sklopljenog 8.
svibnja 2017. između tužiteljice i tuženika kao prodavatelja s jedne strane i A.
Ž. kao kupca s druge strane, pregledom I. iz zemljišne knjige za
suvlasnički udio redni broj 8, Z.U. 16811, K.O. S. od 2. kolovoza 2018., T.
predmetnog stana izrađenog od strane arhitekta B. F., I. tužiteljice
od 8. ožujka 2017., P. P. suda u S. posl. broj 1J-1767/13 od 13.
studenog 2013. i posl. broj P. 13 J-3367/13 od 25. ožujka 2014., presude V.
prekršajnog suda R. posl. broj J.-418/2014 od 11. rujna 2014., Zapisnika
sastavljenog u predmetnom stanu 10. ožujka 2017., Ugovora o najmu stana sa
slobodno ugovorenom najamninom sklopljenom 1. ožujka 2017. između tužiteljice i
tuženika kao najmodavaca i B. S. kao najmoprimca, pregledom spisa
ovog suda poslovni broj P.-1243/2013 i posl. broj R.-379/14, dopisa P.
uprave, P. ureda S., I. S., K.: …, U.:
… od 18. travnja 2019., saslušanjem svjedoka A. K.,
E. D., M. K., M. G., M. O. i M. B., te
saslušanjem tužiteljice i tuženika.
4.Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kao suvlasnice za
1/2 dijela stana u S., da joj tuženik-također suvlasnik tog
stana za 1/2 dijela, isplati iznos od 8.162,45 EUR/61.500,00 kn na ime naknade za
bespravnu upotrebu njene stvari u razdoblju od listopada 2013. do veljače 2017.,
koji je tuženik koristio u cijelosti.
5.1. Naime, odredba članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne
novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, nadalje:
ZOO) sadrži opće pravilo o naknadi za upotrebu tuđe stvari, kojim je određeno da
vlasnik stvari može zahtijevati, neovisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema,
korist koju je imao korisnik od upotrebe stvari.
5.2. U konkretnom slučaju radi se o uporabi tuđe stvari koja je u utuženom
razdoblju bila u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta). Ako je određena stvar
upotrijebljena na način da je promijenila identitet, radi čega nije moguće ili
gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari, tek u takvoj situaciji valja primijeniti
odredbu članka 1120. ZOO-a prema kojoj je osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u
svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, bez obzira na svoje
poštenje, odnosno nepoštenje. Izraženi pravni stav u skladu je s pravnim shvaćanjem
zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda R. H. 26.
listopada 2009. ( S.-I.-188/09-7). Dakle, kako je ovdje stvar (stan) očuvanog
identiteta odnosno nepromijenjenog oblika, proizlazi da se na odnose između
parničnih stranaka imaju primijeniti odredbe čl. 164. i 165. ZV-a.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
5.3. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda R. H.
(2/21) održane 1. ožujka 2021. donesen je zaključak koji glasi: „U odnosima između
suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u
korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP.“ „U
parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i
posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je
upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik
imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za
odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije
nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u
(su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem
stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je
primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može
dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na
odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“
5.4. Prema odredbi članka 164. stavak 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari
koju nema pravo posjedovati mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije
dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjereno onom
pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je
pri tome oštećeno ili uništeno.
5.5. Odredbom članka 165. stavak 1. ZV-a, propisano je da nepošteni
posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve
štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega
posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. istog
članka propisano da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se
prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto
se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvari
neprimjerenom onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Stavkom 2.
citiranog članka je propisano da vlasnikovo od traženja naknade iz stavka 1. ovog
članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana.
5.6. Nadalje, prema odredbi članka 18. stavak 3. ZV-a posjed je pošten ako
posjednik kada ga je stekao nije znao ni s obzirom na okolnosti imao dovoljno
razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim
posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema stavku 4. istog
članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed
ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu.
5.7. Iz navedenih pravnih shvaćanja proizlazi da je u ovom postupku za
odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno utvrditi je li i kada tužiteljica
izrazila volju za posjedovanjem predmetnoga stana, te kvalitetu tuženikova posjeda
stana kroz cjelokupno utuženo razdoblje.
6. Pregledom pisane dokumentacije u spisu nedvojbeno je utvrđeno sljedeće:
- da su tužiteljica i tuženik u utuženom razdoblju bili suvlasnici nekretnine-
stana u zgradi sagrađenoj na čest. zgr. 5403/5 K.O.S., anagrafske oznake
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
…, u kojoj je 8. suvlasnički dio povezan s neodređenim omjerom
etažno vlasništvo E-8, koji u naravi predstavlja trosobni stan na III. katu, označen br.
57, orijentacije sjever-jug, površine 80,37 m2 (nadalje: predmetni stan), sve prema
izvatku iz zemljišne knjige od 19. travnja 2016., a što između stranaka nije niti
sporno,
- da su tužiteljica i tuženik kao prodavatelji dana 8.svibnja 2017. sklopili
Ugovor o kupoprodaji s kupcem A. Ž., predmet kojeg je predmetni stan
(½ dijela tužiteljice i ½ dijela tuženika) u zgradi sagrađenoj na čest. zgr. 5403/5
K.O.S., anagrafske oznake uz kupoprodajnu cijenu od
133.000,00 EUR-a, s tim da je iznos od 13.000,00 EUR-a kupac na dan potpisivanja
ugovora isplatio prodavateljima na jednake dijelove na ime kapare, dok se kupac
preostali iznos kupoprodajne cijene od 120.000,00 EUR-a obvezao isplatiti
prodavateljima na njihove račune u iznosu od po 60.000,00 EUR-a, a prodavatelji da
će kupcu izdati tabularnu ispravu za upis prava vlasništva i ispravu podobnu za upis
hipoteke na nekretnini koja je predmet tog ugovora,
-da je predmetni stan nakon prodaje uknjižen kao vlasništvo kupca A. Ž. za cijelo, prema izvatku iz zemljišne knjige od 2. kolovoza 2018.,
-da se tužiteljica izjavom od 8. ožujka 2017. kao suvlasnica predmetnog stana
suglasila s prodajom navedene nekretnine po početnoj cijeni od 140.000,00 EUR-a,
a najnižoj od 120.000,00 EUR-a, od čega tužiteljici ima pripasti pola kupoprodajne
cijene, kao i davanjem nekretnine u najam do prodaje, uz obvezu da neće ometati
korištenje navedenog stana osobama koje budu boravile u istom temeljem ugovora o
najmu,
-da su tužiteljica i tuženik kao najmodavci dana 1.ožujka 2017. sklopili ugovor
o najmu predmetnog stana sa slobodno ugovorenom najamninom s B.
S. kao najmoprimcem, uz mjesečnu najamninu u iznosu od 350,00 EUR-
a do 15-og u mjesecu, uz obvezu najmoprimca da iznos od po 175,00 EUR-a uplati
najmodavcima na tekući račun, da režijske troškove snosi najmoprimac, dok
najmodavci svaki na jednake dijelove snose trošak zajedničke pričuve zgrade u
iznosu od po 60,00 kn (sada 7,96 EUR),
-da je u predmetnom stanu sastavljen zapisnik 10. ožujka 2017. u prisutnosti
M. O., A. J. kao punomoćnice A. O., ovdje tuženika,
tužiteljice G. O. i J. M. kao zamjenice punomoćnika
tužiteljice G. O., kojom prigodom je A. J. uručila tužiteljici
G. O. jedan primjerak ključeva predmetnog stana, a što su svi prisutni
potvrdili svojim potpisom zapisnika, uz napomenu da je tužiteljica G. O.
izvršila pregled i fotografiranje predmetnog stana u kojem je u trenutku sastavljanja
zapisnika stanovao podstanar,
-da je tuženik ovom sudu dana 23.lipnja 2014. kao predlagatelj podnio
prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice u pogledu trosobnog stana u S.,
anagrafske oznake, koji se nalazi na trećem katu zgrade
sagrađene na čest. zgr. 5403/5, K.O. S., protiv tužiteljice kao predloženice, pod
posl.br. R.-379/14, koji postupak je pravomoćno okončan na način da je predlagatelj
povukao svoj prijedlog.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
- da se između tužiteljice i tuženika pred ovim sudom vodio parnični postupak
pod posl. broj P.-1243/2013 povodom tužbe tužiteljice G. O., protiv
tuženika A. O., radi predaje u suposjed stana u S., anagrafske oznake
, koji se nalazi na trećem katu zgrade upisane kao čest. zgr.
5403/2, K.O. S., u kojem je presudom posl. broj P.-1243/2013 od 1. prosinca
2016. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, te je naloženo istoj da
tuženiku naknadi troškove parničnog postupka; odlučujući o žalbi tužiteljice protiv
drugostupanjske presude, Ž. sud u Š. presudom poslovni broj G.-
171/2017 od 6. studenog 2017. prihvatio je žalbu tužiteljice i preinačio presudu posl.
broj P.-1243/13 na način da je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev prema kojem je
tuženik dužan u roku od 15 dana predati tužiteljici u suposjed stan u S.,
koji odgovara njenom suvlasničkom dijelu od ½, te se
ubuduće kaniti uznemiravanja tužiteljice u izvršavanju njenih suvlasničkih prava na
tom stanu, a tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka; iz
obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da se iz stanja spisa da zaključiti da je
tuženik A. O. u isključivom posjedu predmetnog stana, te da pravo na
posjed kao suvlasnici pripada i tužiteljici, koja nije u suposjedu tog stana, pri čemu su
za odluku irelevantnu istaknuti navodi tuženika da li je on ili nije mijenjao bravu na
vratima stana, budući iz provedenog postupka nedvojbeno proizlazi da tuženik odbija
dobrovoljno predati tužiteljici stan u suposjed, razmjeran njenom suvlasničkom dijelu.
Protiv navedene drugostupanjske odluke tuženik je izjavio reviziju, koja je rješenjem
V. suda R. posl. broj R.-503/2018 od 15. listopada 2019. odbačena kao
nedopuštena.
7. Tužiteljica u svom iskazu navodi da su ona i sin (tuženik) bili suvlasnici
trosobnog stana na III. katu u ulici S., te je u dogovoru sa
tuženikom taj stan prodan 2017. U tom stanu tužiteljica je još od 70-ih godina živjela
sa pok. suprugom, pok. sinom i tuženikom, s tim da je njen suprug preminuo 2012., a
sin 2011., uz napomenu da je sin bio ovisnik o drogi, što je bio i uzrok njegove smrti.
Zbog nesuglasica u obitelji tužiteljica je 2006. iselila iz predmetnog stana i iznajmila
stan u M. ulici, a u međuvremenu se tuženik oženio, dobio dijete i negdje u
siječnju 2014. vratio se živjeti u predmetni stan. Taj stan je od 2012. do 2014. bio
iznajmljen od strane tuženika, koji je promijenio bravu na tom stanu, ali tužiteljica ne
zna točno kada. Jednom prilikom sa njegovom izvanbračnom partnericom otišla je
pogledati stan i uzeti svoje stvari, ali se stan nije mogao otvoriti, zbog čega zaključuje
da je brava promijenjena, dok joj je tuženik rekao da će ključ od stana dobiti kada
isprazni stvari iz stana u V. ulici. Obavijest da se predmetni stan iznajmljivao
tužiteljica je dobila od predstavnika stanara M. B.. Naime, vrlo brzo nakon
smrti pok. supruga tužiteljice 2012. tuženik je počeo iznajmljivati predmetni stan u
kojem se i snimala epizoda iz serije R. vjetrova, a tuženik je stan držao u najmu
dok nije uselio u isti. Nadalje, tuženik je predao tužiteljici ključeve predmetnog stana
2017. u samom stanu, gdje su bili prisutni odvjetnici i tuženikova supruga. Odnos
tužiteljice i tuženika je potpuno prekinut nakon što se 2012. oženio, iako su i prije
toga odnosi bili narušeni. Dok je bio živ suprug tužiteljice, ista je znala navratiti
poneki put u predmetni stan, ali već nakon 20-ak dana od smrti supruga bezuspješno
je pokušala ući u stan, uz napomenu da je samo tada jednom pokušala ući u taj stan.
Između tužiteljice i tuženika vođeni su pregovori oko podjele imovine, uključujući i
prijedlog da predmetni stan iznajmljuju, ili pokušaju fizički podijeliti, što je za tužiteljicu
bilo nemoguće. Tuženik se iz stana iselio u siječnju 2017.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
8. Tuženik u svom iskazu potvrđuje da su on i tužiteljica bili suvlasnici
predmetnog stana, u kojem su živjeli njegov pok. otac M., pok. brat, tužiteljica i
tuženik, te potvrđuje da je zbog nesuglasica u obitelji tužiteljica 2006. izašla iz ovog
stana i odselila u M. ulicu. Potvrđuje i da postoji stan u V. ulici u
vlasništvu tuženika, a do 2012. vlasnik tog stana bio je njegov pok. otac. Tuženik sa
svojom suprugom u predmetnom stanu živi od 2014. do 2017., kada stan u dogovoru
sa tužiteljicom prodaje. Međutim, tuženik osporava da bi u periodu od 2012., kada je
preminuo njegov otac M., pa do 2014. stan iznajmljivao, jer je u tom periodu bio
prazan do trenutka kada tuženik useljava u isti 2014., pa je samim time netočan
navod da bi se u tom stanu snimala serija R. vjetrova. Tuženik nije branio tužiteljici
ulazak u taj stan, na kojem nije promijenio bravu, a sama tužiteljica navodi da nikada
u spornom periodu nije navraćala u taj stan, a zašto ona to svoje pravo nije koristila,
tuženiku nije poznato. Posebno upitan, tuženik navodi da je od 2012. do 2014. sa
suprugom živio u stanu u V. ulici, da nije nikada oglašavao najam predmetnog
stana. Tužiteljica je u svakom trenutku mogla doći i koristiti predmetni stan, a ukoliko
bi joj tuženik to branio mogla bi pozvati policiju i ući u svoj dio stana. Iz stana u
V. tuženik je preselio u P. zbog nasilnog ponašanja tužiteljice prema
supruzi tuženika. Tuženik je za stan u P. koristio iste ključeve stana koje je
koristio njegov pok. otac M. do svoje smrti. Tuženik je do 2014. u nekoliko
navrata predlagao tužiteljici nekoliko opcija vezanih za predmetni stan, što je
uključivalo prodaju, najam ili fizičku diobu stana, ali je sve opcije odbila, pa je tuženik
2014. uselio u taj stan.
9. Svjedokinja A. K., bivša supruga tuženika, u bitnom navodi da
je sa tuženikom bila u braku od 2002. do 2010., iako zajedno ne žive od 2006, pa joj
je poznato da su se tužiteljica i njen pok. suprug M. razveli prije 2010., nakon
čega je ona otišla živjeti u B. gdje je pronašla posao, dok je u predmetnom
stanu ostao živjeti pok. M. sa sinom, sada pok. D. O..
Svjedokinja i tuženik su živjeli u V. ulici u S.. Svjedokinja sva saznanja
temelji na informacijama dobivenim od strane tužiteljice. Što se tiče njenih
neposrednih saznanja navodi da je tužiteljica u njenoj prisutnosti pokušala ući u
predmetni stan, ali nije mogla jer je brava bila promijenjena. Tom prigodom kada je s
tužiteljicom htjela ući u predmetni stan, svjedokinja misli da u njemu nije živio nitko, te
u tom trenutku nije bilo nikoga u stanu. O svemu ostalom upitana vezano za predmet
spora, svjedokinja izjavljuje kako joj ostale okolnosti ne bi bile poznate.
10. Svjedokinja E. D., majka kćeri tuženika, u bitnom iskazuje kako joj
je poznato da su tužiteljica i njen pok. suprug M. bili suvlasnici predmetnog
stana u kojem su živjeli sa sinovima D. i A. (ovdje tuženikom), s tim da je
D. preminuo 2011., a M. 2012. Svjedokinji je poznato i da je tužiteljica
nakon razvoda od pok. M. otišla živjeti u podstanarstvo, u B. ulicu.
Nakon što su M. i D. umrli, tuženik je promijenio bravu na predmetnom
stanu i isti dao u najam umjetnicima/glumcima, što je svjedokinji poznato prema
saznanjima susjeda. Svjedokinja dalje navodi da tužiteljica nije dala suglasnost za
promjenom brave stana, te je naknadno saznala da su u njemu podstanari.
Svjedokinja je 2012. na poziv tužiteljice otišla do spornog stana kako bi tužiteljica
vidjela što je sa osobnim stvarima pok. sina D., ali su dolaskom utvrdili da je
brava promijenjena. Tom prilikom tužiteljica je poslala poruku tuženiku tražeći od
njega kopiju ključa, a isti joj je odgovorio da će joj ključ dati kada stan podijele.
Svjedokinja ima saznanja da je 2017. stan prodan, navodi da nije u dobrim odnosima
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
sa tuženikom, iako on zajednički skrbi o njihovom zajedničkom djetetu. Nakon
podstanarstva, tužiteljica se vratila živjeti u obiteljsku kuću u V. 8 u S., i to
u prizemlje, a na katu je živio tuženik sa suprugom da bi 2014. otišao živjeti u sporni
stan bez suglasnosti majke, i u istom je živio tri godine do 2017. kada je stan
suglasnošću stranaka prodan. Navedena saznanja o predmetu spora svjedokinja ima
iz razloga što je svoju kćerku, unuku tužiteljice, često dovodila tužiteljici u posjet, i
osobno vidjela da je brava na stanu promijenjena dok u ostalom dijelu nema nikakvih
neposrednih saznanja.
11. Svjedokinja M. K. izjavljuje da je s tužiteljicom prijateljica dugi niz
godina, pa joj je poznato da je sa svojim suprugom M. živjela u predmetnom
stanu, a nakon njegove smrti otišla je živjeti u V. ulicu u S.. Svjedokinja
navodi da je od tužiteljice saznala da je tuženik nakon nekog vremena promijenio
bravu na vratima predmetnog stana, uselio se u taj stan, a jedno vrijeme i držao
podstanare. Sva ostala saznanja svjedokinja ima od tužiteljice, pa tako i saznanja o
promijenjenoj bravi, pokušaju iznajmljivanja i konačno prodaji predmetnog stana, uz
napomenu da su tužiteljica i tuženik, kao i supruga tuženika u lošim odnosima.
12. Svjedokinja M. G., dugogodišnja prijateljica tuženika, navodi
kako joj je poznato da tuženik živi u V. ulici u S., a što se tiče predmetnog
stana zadnjih desetak godina u njemu je živio tuženikov otac pok. M. i brat.
Nakon što je 2012. preminuo pok. M. u taj stan se uselio tuženik sa svojom
obitelji, te je živio nekoliko godina kada se vraća u obiteljsku kuću u V., dok je
sporni stan prodan. Svjedokinji je poznato da je tuženik otišao živjeti u stan u
predmetni stan iz razloga što tužiteljica nije bila u dobrim odnosima sa suprugom
tuženika, pa je znalo doći i do fizičkih obračuna. Svjedokinja navodi da po pričanju
tuženika u predmetnom stanu nisu živjeli podstanari, na navedenom stanu tuženik da
nije promijenio bravu, niti priječio svojoj majci (tužiteljici) dolazak u stan. Svjedokinja
je često dolazila do tuženika u posjet u predmetni stan, te nikada nije susrela njegovu
majku. U preostalom dijelu iskaza svjedokinja se osvrće na loše odnose između
tužiteljice i tuženika, kao i pokušaju tuženika da sa tužiteljicom uspostavi prisnije
odnose, dok u odnosu na sam predmet spora svjedokinja nema nikakvih drugih
neposrednih saznanja.
13. Svjedokinja M. O., supruga tuženika, nevjesta tužiteljice, u
svom iskazu navodi da su ona i tuženik zajedno živjeli u predmetnom stanu od
siječnja 2014. do siječnja 2017. Prethodno je u tom stanu živjela i tužiteljica, njen
suprug i drugi sin koji je preminuo 2011., a suprug 2012. Tužiteljica je u tom stanu
živjela negdje do 2006. kada odlazi u Z. gdje radi, te čitavo vrijeme od 2012. se
brava na predmetnom stanu nije mijenjala. Svjedokinja i tuženik nisu nikada stan
davali u najam, odnosi između tužiteljice i tuženika su vrlo loši, ali tuženik nije nikada
sprječavao tužiteljici dolazak u taj stan. Svjedokinja je sa tuženikom u vezi od 2009.,
a u braku od 2012., te su prije stanovanja u predmetnom stanu živjeli u obiteljskoj
kući u V. ulici, od kuda su odselili u stan zbog verbalnih i fizičkih napada
tužiteljice na svjedokinju. Napokon je 2017. postignut dogovor između tužiteljice i
tuženika da predmetni stan daju u najam do prodaje, a potom je isti u svibnju 2017. i
prodan. Do fizičke podjele stana nije nikada došlo, iako je tuženik u tom smislu
angažirao arhitekta, namjeravajući isti preurediti, ali je tužiteljica uvijek postavljala
dodatne uvjete, te je odbijala i sve prijedloge za iznajmljivanje, podjelu i prodaju
predmetnog stana.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
14. Svjedok M. B., susjed stranaka, izjavljuje da mu je poznato da su u
predmetnom stanu živjeli tužiteljica, njen suprug i dva sina, s tim da mu nije poznato
kada je tužiteljica točno otišla iz tog stana, ali zna da je dugo godina bila predstavnik
stanara u toj zgradi. Njen drugi sin i suprug umrli su 2011. i 2012., s tim da mu nije
poznato da su se tužiteljica i njen suprug razveli, ali mu je poznato da je ona otišla
živjeti u njihovu obiteljsku kuću u V.. Nekih godinu i pol dana od smrti supruga
tužiteljice, stan je bio prazan, nakon čega se 2014. u taj stan useljava tuženik sa
svojom suprugom, te su tu živjeli dvije ili tri godine, nakon čega su otišli živjeti u
obiteljsku kuću u V.. Svjedok naglašava da je bio u normalnim odnosima sa
tužiteljicom i tuženikom, nisu bili u nikakvim svađama, ali je bilo problema sa
tužiteljicom, jer nije ispunjavala obveze plaćanja režija, pa su ostali stanari morali
pokrivati njen manjak. Svjedoku nije poznato da li se predmetni stan iznajmljivao kao
niti da li je tuženik mijenjao bravu, jer je rijetko viđao tuženika i tužiteljicu. Svjedoku
isto tako nije poznato u kakvim su odnosima bili tužiteljica i tuženik, osim što mu je
poznato da je u vrijeme stanovanja tuženika u predmetnom stanu tuženik pokušavao
utjecati na tužiteljicu da stan prodaju, podijele ili iznajme, o čemu mu je pričao
tuženik. Isto tako mu je tuženik rekao da bi tužiteljica uvijek odustajala od realizacije.
15. Iz iskaza parničnih stranaka, kao i saslušanih svjedoka, nedvojbeno je
utvrđeno da je tuženik u predmetnom stanu živio sa suprugom od siječnja 2014. do
siječnja 2017., a što potvrđuje i sam tuženik, s tim da iz izjave tužiteljice citirane pod
točkom 6. proizlazi da je ista dala suglasnost za najam i prodaju stana 8.ožujka 2017.
Dakle, preostalo je utvrditi korištenje stana od strane tuženika za razdoblje listopada,
studenoga i prosinca 2013. i veljače 2017., kako je zatraženo tužbenim zahtjevom.
15.1. Svjedokinje M. K. i M. G. sva svoja saznanja vezano
za premet spora imaju isključivo od parničnih stranaka, i to M. K. od
tužiteljice, a M. G. od tuženika, tako da se njihovi iskazi podudaraju sa
izjavama samih parničnih stranaka vezano za predmet spora. Svjedokinja M.
O. je supruga tuženika i nevjesta tužiteljice, koja je s tužiteljicom u iznimno
lošim odnosima, a što je vidljivo iz priloženih presuda P. suda u S. posl.
broj 1J-1767/13 od 13. studenog 2013. i posl. broj P. 13 J-3367/13 od 25. ožujka
2014. kojim je tužiteljica kao okrivljena proglašena krivom zbog izvršenog nasilja u
obitelji spram svoje nevjeste M. O.. Prilikom ocjene vjerodostojnosti
iskaza ove svjedokinje sud je uzeo u obzir da su odnosi između svjedokinje i
tužiteljice teško narušeni, kao i da navedena svjedokinja kao supruga tuženika ima
pravni interes da tuženik uspije u ovom sporu. Što se tiče davanja stana u najam,
svjedokinja A. K. ističe da je prilikom dolaska do predmetnog stana s
tužiteljicom stekla dojam da je stan prazan, a što u svom iskazu potvrđuje i svjedok
M. B., koji ističe da je oko godinu i pol dana nakon 2012. stan bio prazan,
kada 2014. u stan useljava tuženik. Svjedokinje A. K. i E. D. u
svojim iskazima navode da su bile prisutne s tužiteljicom kada je pokušala ući u
predmetni stan, ali nije u tome uspjela jer je brava na vratima bila promijenjena, te
sud u tom dijelu iskazima svjedokinja poklanja vjeru kao logičnim i u skladu s ostalim
izvedenim dokazima, tim više što imenovane svjedokinje nemaju nikakvog pravnog
interesa da jedna od parničnih stranaka uspije u sporu. Sud na temelju svih
saslušanih svjedoka nije mogao nedvojbeno utvrditi činjenicu da li je od 2012. do
2014. predmetni stan bio u najmu ili je bio prazan do useljenja tuženika početkom
2014. Naime, svi saslušani svjedoci nemaju neposrednih saznanja u tom dijelu, već
raspolažu isključivo informacijama koje su im prenijeli tužiteljica ili tuženik. Kako je
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
teret dokaza te činjenice primjenom pravila o teretu dokazivanja na strani tužiteljice,
sud zaključuje da predmetni stan u periodu od 2012. do siječnja 2014. nije bio u
najmu.
15.2. Međutim, iz iskaza saslušanih svjedokinja A. K. i E.
D., te uvažavajući pravomoćnu presudu Ž. suda u Š. poslovni
broj G.-171/2017 od 6. studenog 2017. kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev
tužiteljice prema kojem je tuženik dužan u roku od 15 dana predati tužiteljici u
suposjed stan u S., koji odgovara njenom suvlasničkom
dijelu od ½, te se ubuduće kaniti uznemiravanja tužiteljice u izvršavanju njenih
suvlasničkih prava na tom stanu, nedvojbeno proizlazi da je u utuženom periodu stan
bio u isključivom posjedu tuženika, da tužiteljica u tom periodu nije bila u suposjedu
stana, kao i da je tuženik odbio dobrovoljno predati tužiteljici stan u suposjed,
razmjerno njenom suvlasničkom dijelu.
15.3. Što se tiče volje tužiteljice za posjedovanjem predmetnoga stana u svom
suvlasničkom dijelu, ista je tu volju nedvojbeno izrazila 4.studenoga 2013. kada je
podnijela tužbu protiv tuženika radi predaje predmetnog stana u suposjed, kao i prije
toga razdoblja kada je tužiteljica otišla u prisutnosti svjedokinja A. K. i
E. D., do predmetnog stana (tijekom 2012.), u koji nije mogla ući zbog
promjene brave na vratima.
15.4. Sud ne poklanja vjeru tvrdnjama tuženika da nije mijenjao bravu na
ulaznim vratima predmetnog strana, jer ga upravo u tom navodu demantira priloženi
zapisnik od 10. ožujka 2017. sastavljen u predmetnom stanu u prisutnosti M.
O., A. J. kao punomoćnice tuženika, tužiteljice i J. M. kao
zamjenice punomoćnika tužiteljice, kojom prigodom je A. J., kao
punomoćnica tuženika, uručila tužiteljici jedan primjerak ključeva predmetnog stana,
što su svi prisutni potvrdili svojim potpisom zapisnika.
16. Međutim, u ovom postupku i nije od odlučne važnosti je li tužiteljica od
tuženika tražila predaju suposjeda predmetne nekretnine, odnosno je li joj tuženik
onemogućavao taj suposjed ili nije, već je za razrješenje ovoga spora odlučno u
kojem je dijelu i u kojem vremenskom razdoblju tuženik koristio suvlasnički dio
nekretnine tužiteljice, te visina naknade u obliku najamnine za svaki mjesec
korištenja.
16.1. Tužiteljica kao suvlasnica nesumnjivo ima pravo na suposjed i
sukorištenje, te iskorištavanje predmetne nekretnine u omjeru njezinog prava
suvlasništva, jer to proizlazi iz odredbe članka 37.st.2. i čl. 42.st.1. Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj 91/96, 68/98, 137/99,
22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,125/14, 81/15,
94/17, u daljnjem tekstu: ZV) .
16.2. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da mu je tužiteljica prepustila
korištenje svoga suvlasničkog dijela na predmetnom stanu bez naknade, pa je
tužiteljici pripada pravo zahtijevati od tuženika isplatu naknade zbog upotrebe
njezinog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine.
17. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je nakon smrti pok. oca
tuženika, a pok.supruga tužiteljice, predmetni stan bio u cijelosti u isključivom
posjedu tuženika, pa time i suvlasnički dio tužiteljice, te da je tužiteljičin suvlasnički
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
dio koristio bez naknade i bez dopuštenja tužiteljice. Iako nije utvrđeno da bi tuženik
predmetni stan od 2012. do 2014. davao u najam, to nije od utjecaja na osnovanost
tužbenog zahtjeva, jer je stan bio u cijelosti na raspolaganju i korištenju tuženiku i u
njegovom isključivom posjedu, iako je tužiteljica suvlasnica polovine stana. Time se
tuženik kao suvlasnik koji je koristio bez naknade suvlasnički dio stana drugog
suvlasnika-tužiteljice, i unatoč njenom protivljenju, neosnovano obogatio za visinu
najamnine koju bi inače trebao platiti pa je to korist koju je dužan naknaditi i to u
nominalnom iznosu najamnine kako je dospijevala za naplatu.
17.1. Dakle, s obzirom na utvrđenu činjenicu da se u utuženom periodu
tuženik nesporno koristio predmetnim stanom, pa i suvlasničkim dijelom tužiteljice
odnosno da ona nije bila u suposjedu istog, obvezan je tuženik na isplatu naknade za
korist koju je tuženik imao od te upotrebe, u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a, kao
nepošteni posjednik. Naime, sud tuženika smatra nepoštenim posjednikom, ne samo
iz razloga što je znao da je tužiteljica suvlasnica predmetnog strana za isti suvlasnički
dio, već i zbog toga što je tužiteljica u utuženom razdoblju odnosno 4.studenoga
2013. podnijela tužbu protiv tuženika radi predaje stana u suposjed, na koju tužbu je
tuženik podnio odgovor 6.listopada 2014. (uvid u predmet P.-1243/2013), dakle u
vrijeme kada je tuženik sa svojom obitelji već živio u predmetnom stanu. Na taj način
je tuženik onemogućio tužiteljicu u vršenju njenog prava na suposjed odnosno istu je
isključio od suposjeda, da bi tek u siječnju 2017. iselio iz predmetnog stana, a
ključeve stana predao tek 10.ožujka 2017., kako proizlazi iz zapisnika sastavljenog
povodom te predaje (list 44). Isto tako iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik
tužiteljicu isključio iz suposjeda predmetnog stana i prije nego je u isti uselio u
siječnju 2014., dakle i prije utuženog razdoblja, jer pored saznanja da je tužiteljica
suvlasnica polovine stana, tuženik je promijenio bravu na ulaznim vratima (već
2012.), čime je svjesno onemogućio tužiteljici ulazak u predmetni stan, pa je bio
nepošten posjednik i prije utuženog razdoblja, kao i prije nego što je tužiteljica
podnijela tužbu radi predaje stana u suposjed. Slijedom svega navedenoga, tuženika
se ima smatrati nepoštenim posjednikom polovice stana u suvlasništvu tužiteljice za
1/2 dijela za cijelo utuženo razdoblje, pa je dužan tužiteljici platiti naknadu za
korištenje stana u visini slobodno ugovorene najamnine.
18.U odnosu na prigovor zastare, zakonski rok je propisan odredbom članka
165. ZV-a tako da vlasnik može od nepoštenog posjednika potraživati sve koristi u
roku od tri godine od kada mu je stvar predana, pa tužiteljica ima pravo potraživati
naknadu koristi za cijelo razdoblje u kojem je tuženik boravio i bio u isključivom
posjedu predmetnog stana kao nepošteni posjednik i to u roku od tri godine od
predaje. U konkretnom slučaju, tužiteljica je u suposjed predmetnog stana ušla
10.ožujka 2017., a tužba u ovom postupku je podnesena 21.travnja 2016., dakle prije
predaje stvari u suposjed, pa ni jedan mjesečni iznos koji se traži tužbenim
zahtjevom nije u zastari, uslijed čega je istaknuti prigovor zastare u cijelosti
neosnovan.
19. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, ista je utemeljena na podacima
dostavljenim od strane P. uprave, P. ureda S., I. S., koja
je dopisom K.: …, U.: … od 18. travnja
2019., dostavila podatke o visini mjesečne najamnine sličnog stana i lokacije kao što
je predmetni stan koristeći se podacima za stanove u ulici P. Ž. u S.. Prema
tim podacima visina najamnine za stan površine 65 m2 iznosi 4.500,00 kn/597,25
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
EUR, površine 67 m2 iznosi 3.000,00 kn/398,17 EUR, površine 70 m2 iznosi
4.500,00 kn/597,25 EUR, površine 49,63 m2 iznosi 3.750,00 kn/497,71 EUR, i za
stan površine 95 m2 iznosi 9.500,00 kn/1.260,87 EUR.
20. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži mjesečnu isplatu iznosa od po
1.500,00 kn/199,08 EUR, odnosno polovicu iznosa mjesečne najamnine za
predmetni stan čija je površina 80,37 m2, odnosno za iznos za koji se tuženik
neosnovano obogatio koristeći predmetni stan u cijelosti. Dakle, kao visinu slobodno
ugovorene najamnine za cijeli stan tužiteljica je uzela iznos od 3.000,00 kn, a što je u
skladu s dostavljenim podacima nadležne porezne uprave (iako je tužiteljica po
površini stana mogla zatražiti i veći iznos mjesečne najamnine prema podacima
porezne uprave).
20.1. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom
iznosa 8.162,45 EUR/61.500,00 kn, koji se sastoji od mjesečnih iznosa od 199,08
EUR/1.500,00 kn za razdoblje od listopada 2013. do kraja veljače 2017. (41 mjesec).
20.2. Tužiteljica je podneskom od 4.travnja 2023. dostavila u spis uređen
tužbeni zahtjev na način da je novčane iznose dvojno iskazala u valuti HRK i EUR.
Prije toga tužiteljica je 28.ožujka 2023. u spis dostavila podnesak kojim potražuje
isplatu iznosa od po 1.750,00 kn /232,26 EUR mjesečno, čemu je tuženik prigovorio
da bi se radilo o preinaci, novom tužbenom zahtjevu u odnosu na koji bi nastupila
zastara. Međutim, tužiteljica je na ročištu održanom 5.travnja 2023. izjavila da povlači
navedeni podnesak jer se dogodila omaška u pisanju, što je sud i prihvatio, pa je
suvišno odlučivati o prigovorima tuženika na taj podnesak.
20.3.U odnosu na tijek zatezne kamate treba navesti da u konkretnom slučaju
tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja, pa tužiteljici pripada zatezna kamata na
svaki pojedinačni iznos i to od prvog u mjesecu za prethodni mjesec, pa je tuženik
dužan platiti tužiteljici zateznu kamatu počevši od dana stjecanja do dana isplate.
Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.
21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a.
21.1.Tužiteljici koja je zastupana po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno
Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 103/14.,
118/14., 107/15., 37/22, 126/22, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama
(Narodne novine 118/2018., dalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne
novine 53/2019., 92/2021.), i priloženom popisu parničnog troška, a imajući u vidu
vrijednost predmeta spora prema konačno uređenom zahtjevu (8.162,45 EUR/
61.500,00 kn) za sljedeće radnje: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav
obrazloženih podneska od 15.11.2018., 19.02.2019., 30.09.2021. i 04.04.2023. po
100 bodova za svaki podnesak, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo
o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 28.03.2019., 15.10.2019.,
10.12.2019., 27.02.2020., 02.07.2020., 22.10.2020., 15.09.2022. i 05.04.2023. po
100 bodova za svako ročište, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o
procesnim pitanjima održanim 19.10.2018., 20.11.2018., 22.01.2019., 13.06.2019. i
07.11.2022. po 50 bodova za svako ročište, za zastupanje na ročištima koja su
odgođena prije početka raspravljanja održana 29.09.2020., 26.01.2021. i 14.07.2021.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
pod 25 bodova za svako ročište, odnosno ukupno zbrojeno 1625 bodova, što
pomnoženo s vrijednosti boda od 15,00 kn/1,99 EUR daje iznos od 3.233,75
EUR/24.364,69 kn, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 4.042,19
EUR/30.455,88 kn. Na taj iznos treba nadodati trošak sudske pristojbe na tužbu i
presudu u iznosu od po 128,08 EUR/ 965,00 kn, tako da je tužiteljici priznat ukupan
trošak u iznosu od 4.298,35 EUR/32.385,92 kn. Na dosuđeni trošak tužiteljici je
priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj
člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.
21.2. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 28.ožujka 2023. od
100 bodova obzirom je tužiteljica povukla taj podnesak, zbog omaške u pisanju.
U Splitu, 16.svibnja 2023.
SUTKINJA:
Sanja Bikić v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo
žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a
za nadležni županijski sud u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužiteljici putem punomoćnika,
-tuženiku putem punomoćnika,
-u spis.
