Poslovni broj 79 Gž-699/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 79 Gž-699/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. D., OIB: … i 2. A. D., OIB: …, oboje V., zastupani po punomoćniku D. K., odvjetniku u P., protiv tuženika: 1. S. S., iz R., 2. S. B., OIB: …, iz O., zastupane po punomoćniku S. J., odvjetniku u R., 3. N. S., OIB: …, iz O., zastupan po punomoćnici V. T., odvjetnici u R., 4. V. Š., OIB: …, iz V., i 5. S. G., OIB: …, iz R., zastupane po punomoćniku S. J., odvjetniku u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja ad 1. i ad 2. i žalbi tuženice ad 5. protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-1482/2019-93 od 8. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 16. svibnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženice ad 5. S. G., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-1482/2019-93 od 8. prosinca 2022. pod toč. I. izreke presude.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-1482/2019-93 od 8. prosinca 2022. pod toč. II., toč. III., toč. IV. izreke, u dijelu kojim je naloženo tužiteljima naknaditi tuženici ad 2. trošak parničnog postupka u iznosu 1.406,25 kn/186,64 eura[1], toč. V. izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku ad 3. trošak parničnog postupka u iznosu 2.906,25 kn/385,73 eura, te pod toč. VI. izreke, i u tim dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

 

              II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvog stupnja utvrđeno je da su tužitelji suvlasnici, svako u ½ dijela, nekretnine k. č. br. 250, upisana u zk. ul. br. 53 za k.o. V., i to na suvlasničkom dijelu tuženice ad 5. u 360/500 dijela te nekretnine, te su ovlašteni temeljem presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na svoje ime i u svoju korist svakog u ½ dijela na 360/500 dijela te nekretnine na kojem suvlasničkom dijelu dolazi kao suvlasnica upisana tuženica ad 5. (toč. I. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženicu ad 5. u dijelu kojim traže utvrđenje da su tužitelji suvlasnici, svako u ½ dijela, nekretnine k. č. br. 250, upisane u zk. ul. br. 53 za k.o. V., i to na suvlasničkom dijelu tuženice ad 5. u 14/500 dijela te nekretnine, te ovlaštenje temeljem presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na svoje ime i u svoju korist svakog u ½ dijela na 14/500 dijela te nekretnine na kojem suvlasničkom dijelu dolazi kao suvlasnica upisana tuženica ad 5. (toč. II. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženike ad 1., ad 2., ad 3., ad 4. (toč. III. izreke). Naloženo je tužiteljima naknaditi tuženici ad 2. trošak parničnog postupka u iznosu 1.406,25 kn/186,64 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice ad 2. odbijen (toč. IV. izreke). Naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku ad 3. trošak parničnog postupka u iznosu 2.906,25 kn/385,73 eura, dok je u dijelu iznad dosuđenog zahtjev tuženika ad 3. odbijen (toč. V. izreke). Konačno, naloženo je tuženici ad 5. naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu 4.751,44 kn/630,62 eura, dok je u dijelu iznad dosuđenog zahtjev tužitelja odbijen (toč. VI. izreke).

 

2. Rješenjem je odbijen prijedlog tužitelja za spajanje ovosudnih postupaka posl. br. P1482/2019 i P-156/2021.

 

3. Protiv navedene presude žale se tužitelji ad 1. i ad 2. i tuženica ad 5.

 

4. Tužitelji ad 1. i ad 2. žale se protiv presude pod toč. II., III. izreke, te pod toč. IV. i V. izreke u dosuđujućem dijelu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP). Predlažu presudu u navedenim dijelovima preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

5. Tuženica ad 5. žali se protiv presude pod toč. I. i VI. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže presudu u navedenim dijelovima preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

6. U odgovoru na žalbu tuženici ad 2. i ad 5. osporavaju žalbene navode tužitelja ad 1. i ad 2. i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

7. U odgovoru na žalbu tuženik ad 3. osporava žalbene navode tužitelja ad 1. ad 2. i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

8. Žalba tužitelja ad 1. i ad 2. je osnovana, dok je žalba tuženice ad 5. osnovana djelomično.

 

9. Među strankama nije sporno da su tužitelji ad 1. i ad 2. pravni slijednici pok. L. D., dok su tuženici ad. 1. do ad 5. upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici na nekretnini koja je predmetom ovog postupka.

 

10. Među strankama nije sporno da je nekretnina k. č. br. 250 k.o. V. u naravi neobrađeno zemljište u dijelu obraslo stablima, a u dijelu niskim raslinjem, te da je ista 2019. godine čišćena od strane tužitelja ad 1., vezano za što se vodio parnični postupak zbog smetanja posjeda poslovni broj Psp-74/2019, pokrenut po tužbi u ovom postupku tuženice ad 5.

 

11. Sporno je, je li prednik tužitelja ad 1. i ad 2., sada pok. L. D. kupio nekretninu koja je predmetom postupka od pok. R. S., je li kupoprodajni ugovor sklopljen, pa ako jest je li izvršen. U tom je kontekstu nadalje sporno i jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine.

 

12. Sud prvog stupnja, ocjenom izvedenih dokaza u bitnom utvrđuje slijedeće:

              -da iz rješenja posl. br. O-1402/72-12 od 19. listopada 1973 proizlazi da je pok. A. Š. rođ. S. (upisana kao A. S.) (koja je umrla … 1971.) bila upisana kao suvlasnica sporne nekretnine k. č. br. 250, k.o. V. u 7/25 dijela (140/500 dijela), te da su istu nakon smrti naslijedili S. B. – ovdje tuženica ad 1., S. S. u 6/10 dijela, Đ. S. – otac tuženice ad 5 S. G. u 1/10 dijela, G. S. – otac tuženice ad 2. S. B. i tuženika ad 3. N. S. u 1/10 dijela, te B. S. – ranije tuženik (u odnosu na kojeg je donesena djelomična presuda zbog ogluhe), također u 1/10 dijela

–da iz rješenja o nasljeđivanju Poslovni broj O-64/58 od 31. veljače 1958. proizlazi da je A. S. taj suvlasnički dio sporne nekretnine k. č. br. 250, k.o. V. naslijedila od svog brata pok. D. S. u 1/5 dijela (100/500 dijela), ali se provedeno rješenje posl. br. Z-83/76 odnosilo i na rješenje O-459/74 od 26. srpnja 1974. iz čega proizlazi da su tuženici ad 1. S. S. u 84/500 dijela, tuženici ad 2. S. B. i tuženik ad3. N. S. u ukupno 14/500, tuženica ad 4. V. Š. u 14/500 dijela te tuženica ad 5. S. G. u 14/500 dijela-te svoje suvlasničke dijelove nekretnine koja je predmetom postupka zapravo stekli od svoje pravne prednice A. S.

              -da je zbog čišćenja sporne parcele 2019. u ovom postupku tuženica ad 5. podnijela tužbu radi smetanja posjeda, pa su od tog trenutka tužitelji ad 1. i ad 2. nesavjesni posjednici jer im je barem od tada, s obzirom na tu okolnost moglo biti poznato da im eventualno ne pripada pravo na posjed iste

-da su tužitelji ad 1. i ad 2. vlasnici nekretnine k. č. br. 249/1, k.o. V., koja s istočne strane graniči sa spornom nekretninom, te i k. č. br. 252, k.o. V. koja s predmetnom nekretninom graniči sa zapadne strane, pa je vjerodostojnim ocijenjen iskaz tužitelja ad 1. da se taj predio zemljišta zvan "L." oduvijek držao kao zemljište obitelji tužitelja i to stoga što je držao da je njegov djed mogao kupiti samo "L." kojih oni nisu bili vlasnici, a to je sporna nekretnina koja se nalazi između nekretnina ranije u vlasništvu njegovog djeda

              -da iz priznanice od 10. listopada 1959. proizlazi da je R. S. primio od L. D. 10.000,00 dinara kao akontaciju na račun 40.000,00 dinara za prodanu mu prema sporazumu parcelu zvanu "L.", k.o. V., dok ne uslijedi kupoprodajni ugovor o prijenosu vlasništva

-da je u vrijeme sklapanja tog usmenog ugovora (1959.) prodavatelj R. S. bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u 18/25 dijela (360/500 dijela), dok je u preostalom dijelu bila upisana kao suvlasnica A. S. u 7/25 (140/500) dijela

              -da je suvlasnički udio R. S. zatim prešao na Đ. S. – prednika ovdje tuženice ad 5. (upis Z-1139/72), te potom na tuženicu ad 5. (upis Z-884/00), pa je s obzirom na sadržaj rješenja posl. br. O-1402/72-12 od 19. listopada 1973. utvrđeno da jedina pravna slijednica pok. R. S. vezano za spornu nekretninu upravo tuženica ad 5. i to za njegov suvlasnički dio 18/25 dijela, odnosno 360/500 dijela, dok je u preostalom dijelu na koji dolazi upisana (14/500 dijela) slijednica pok. A. S.

-da iz presude Okružnog suda u Puli Poslovni broj Gž-468/75-2 od 15. rujna 1975. proizlazi da je presudom Općinskog suda u Poreču Poslovni broj P-60/75-11 od 14. travnja 1974. naloženo tuženiku L. D. da preda tužiteljima i to Đ. S., S. B. (tuženici ad 1.), G. S., B. S. i tuženici ad 4.7/25 dijela (140/500 dijela) predmetne nekretnine, dok su tužitelji s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbijeni (dakle za 360/500 dijela)

              -da je u navedenom postupku utvrđeno da je tuženik L. D. nekretninu k. č. br. 250, k.o. V. kupio 10. listopada 1959. od pok. R. S., a o tome je u postupku iskazivao i ondje tužitelj Đ. S., prednik tuženice ad 5., da je pok. R. S. nekretninu prodao u cijelosti, te kako svoj suvlasnički dio A. (A.) S. nije htjela prodati, ostao je na snazi kupoprodajni ugovor za onaj suvlasnički dio kojeg je tada R. S. bio vlasnik (dakle za 360/500 dijela)

-da je u tom postupku utvrđeno i to da R. S. i L. D. nisu nikada sklopili formalno pravni ugovor o navedenoj kupoprodaji, međutim kupoprodajni ugovor vezano za spornu nekretninu među njima da je sklopljen, kao i da je u času prodaje te nekretnine R. S. dobro znao u kojem je dijelu on vlasnik iste

              -da iz navedenog proizlazi da je usmeni Ugovor o kupoprodaji nekretnine k. č. br. 250, k.o. V. u suvlasništvu prednika tužiteljice ad 5.-R. S., koji je sklopljen s prednikom tužitelja ad 1 i ad 2. L. D. bio izvršen

-da je za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine neodlučan daljnji slijed stjecanja tog suvlasničkog dijela (360/500) od strane tuženice ad 5. budući da za njezin upis, a ni za upis njezinog prednika Đ. S. nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, kada zapravo prednik tuženice ad 5. R. S. više i nije bio vlasnik predmetne nekretnine u 18/25 dijela u trenutku kada je tim svojim suvlasničkim dijelom raspolagao kupoprodajnim ugovorom od 29. kolovoza 1972. sklopljenim sa Đ. S.,

 

13. Polazeći od iznesenih utvrđenja, kao i pravnih pravila Općeg građanskog zakonika koje su se primjenjivale kao pravna pravila na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6.  travnja 1941.  godine (Službeni list FNRJ 86/46-dalje: OGZ) prema kojem vlasništvo na nekretnini bilo je moguće steći i bez upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama ako je ugovor o raspolaganju nekretninom bio izvršen, sud prvog stupnja zaključuje da su tužitelji ad 1. ad 2., kao zakonski nasljednici L. D., nakon njegove smrti stekli vlasništvo suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u 18/25 (360/500) suvlasničkog dijela tuženice ad 5. neovisno o tome što nisu bili upisani u zemljišnu knjigu, a također su i pošteni posjednici tog suvlasničkog dijela jer ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na to, a s obzirom na sve navedeno da im pravo na posjed ne pripada u tom dijelu, pa primjenom odredbe čl. 130. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV) odlučuje kao pod toč. I. izreke presude.

 

14. Međutim, cijeneći iskaz tužitelja ad. 1. iz kojeg proizlazi da je njegov djed L. D. umro 1975., dakle u dobi kada je tužitelj ad 1. imao 14 godina (a njegov otac, sin L. D. je umro kada je imao 6 godina), da tužitelji ad. 1 i ad 2. sva svoja saznanja o imovini zapravo crpe iz onoga što im je pok. L. D. govorio jer je to životno logično, pa im zapravo nije moglo ostati nepoznato da je izgubio spor i da je bio dužan predati u posjed jedan dio nekretnine koja je predmetom postupka, odnosno 7/25 dijela, sud prvog stupnja zaključuje da L. D. nije bio pošteni posjednik do svoje smrti, a kao što je navedeno postupku pošteni posjednici nisu mogli biti niti tužitelji ad 1. i ad 2.

 

15. Stoga zahtjev tužitelja ad 1. i ad 2. za utvrđenjem prava vlasništva u 7/25 dijela (kojega su suvlasnici tuženici ad. 1. do ad 5., kao slijednici pok. A. S.) odbija, i odlučuje kao pod toč. II. i III. izreke.

 

16. Tužitelji ad 1. i ad 2. žalbom osporavaju pravilnost zaključka suda prvog stupnja da su nepošteni posjednici u odnosu na prestali suvlasnički dio (7/25 dijela) pozivajući se na odredbu čl. 160. st. 3. ZV prema kojoj nasljednik postaje poštenim posjednikom od otvaranja nasljedstva i u slučaju kada je njihov ostavitelj bio nepošten posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Navode, da su 1975. godine, imali samo 14 godina i bili u osnovnoj školi pa nije životno ni pravno logično zaključiti da bi im djed govorio i objašnjavao sadržaj sudske presude i da su oni navedeno shvatili, dakle da u ovom slučaju nisu znali niti morali znati da je njihov djed bio nepošteni posjednik, pri čemu su za postojanje presude saznali tek nakon pokretanja predmetnog postupka, a jedina pisana isprava za koju su znali je priznanica o kupnji cijele nekretnine, koja se u potpunosti slagala s stanjem na terenu tj. posjedom cijele nekretnine više od 60 godina (od 1959. do 2019.), iz čega jasno proizlazi da su pravo vlasništva cijele nekretnine stekli dosjelošću.

 

17. Tuženica ad 5. žalbom osporava pravilnost odluke suda prvog stupnja u bitnom navodeći da tužitelji ad 1 i ad 2. pravo vlasništva nisu stekli na temelju pravnog posla, nasljeđivanjem niti dosjelošću, da se vlasništvo dosjelošću ne može stjecati u bilo kakvim idealnim dijelovima već jedini u odnosu na sve upisane suvlasnike, da priznanica od 10. listopada 1954. ne svjedoci o činjenici da je između L. D. a i R. S. sklopljen perfektan ugovor, a poglavito kod činjenice da kupac očito nije isplatio kupoprodajnu cijenu niti u pretežitom dijelu niti u cijelosti, a posljedično tome nije došlo nit do upisa prava vlasništva, da prednik tužitelja, a ni tužitelji ad 1. i ad. 2 osobno nisu bili zakoniti ni savjesni posjednici, upravo suprotno znali su tko je vlasnik predmetne nekretnine na kojoj do vršenja malčiranje 2019. nisu vršili nikakve posjedovne čini, radi čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

18. Odluka suda prvog stupnja pod toč. I. izreke pravilna je i zakonita, dok se u preostalom dijelu pod toč. II. i toč. III. izreke, a posljedično tome i u odluci o troškovima postupka, ne može, barem za sada prihvatiti.

 

19. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

20. Pobijana presuda se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju tužitelji ad 1. i ad 2., te tuženica ad 5. u svojoj žalbi.

21. Sporno je tijekom postupka, a i sada u žalbenoj fazi, po kakvu pravnu osnovu prednik tužitelja, sada pok. L. D., a sada tužitelji ad. 1 i ad 2. drže u posjedu predmetnu nekretninu od vremena 1959. godine nadalje, odnosno jesu li tužitelji ad. 1 i ad 2 putem prednika i osobno bili u poštenom i zakonitom posjedu predmetne nekretnine, i time pravo vlasništva stekli dosjelošću i nasljeđivanjem.

 

22. Valja ukazati da činjenica što su tuženici ad 1. do ad 5. upisani kao vlasnici nekretnine u zemljišnim knjigama predstavlja predmnijevu o vlasništvu tuženika koja svakako otpada ako netko drugi, čije stjecanje nije upisano u zemljišnu knjigu dokaže da ima valjanu osnovu i istinit način stjecanja te nekretnine.

 

23. Pogrešan je zaključaka tuženice ad 5. da se pravo suvlasništva ne može stjecati dosjelošću.

 

24. O navedenom pravnom pitanju, Vrhovni sud Republike Hrvatske već se izjasnio u odluci poslovni broj Gzz-1/07-2 od 7. veljače 2007. (i koje pravno shvaćanje je ponovno iskazao u rješenju Rev-2271/12 od 28. svibnja 2013.) u kojoj je izrazio pravno shvaćanje da se dosjelošću može steći i suvlasnički idealni dio nekretnine. Prema navedenom shvaćanju za stjecanje suvlasništva ne postoje posebne pravne osnove (titulusi) različite od onih na temelju kojih se stječe pravo vlasništva. Prema odredbi čl. 37. st. 3. ZV u pravnom prometu uzima se da je idealni dio stvari samostalna stvar; sve što je određeno za stvar vrijedi i za idealne dijelove, ako nije što posebno propisano. Za stjecanje prava suvlasništva dosjelošću nije ništa posebno propisano što bi se odnosilo na suvlasništvo, dakle, vrijede i odredbe o stjecanju prava vlasništva dosjelošću.

 

25. Pravnim pravilom iz paragrafa 1460. OGZ propisano je da je za stjecanje prava vlasništva potreban zakonit, pošten i istinit posjed, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno, dok je prema paragrafu 316. OGZ posjed zakonit, ako se osniva na pravnom temelju po kojem se može steći.

 

26. U smislu pravnog pravila iz paragrafa 380. OGZ stjecanje vlasništva nekretnine pravnim poslom uz valjanu pravnu osnovu-kupoprodajni ugovor (titulus), bila je potrebna i predaja stvari (modus) a prema pravnom pravilu paragrafa 431 OGZ bilo je potrebno da se posao stečenja (modus) upiše u javne knjige (in tabulacija). Dakle, uz valjani pravni posao, za stjecanje prava vlasništva derivativnim putem, bilo je potrebno ostvarenje i druge odlučne pravne činjenice, a to je zakonit način stjecanja. Sukladno načinu kako je vladajuća sudska praksa tumačila citirana pravna pravila imovinskog prava kao zakonit način stjecanja nekretnine prihvaćala se i predaja, odnosno stupanje u posjed, a ne samo upis u zemljišne knjige.

 

27. Na temelju pravnog pravila iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ, za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti zahtijevalo se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30, odnosno 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1468., 1470. i 1472.) nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (pravno pravilo iz paragrafa 1477). Sukladno Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60, od 4. travnja 1960. godine, najdulji rok za dosjedanja skraćen je na 20 godina, time da je nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek bio pošten (savjestan) posjed.

 

28. Tužitelji ad. 1. i ad 2. tvrde da je posjed njihova prednika, sada pok. L. D. bio zakonit jer ga je stekao na valjanom pravnom temelju-usmenom Ugovoru o kupoprodaji sklopljenom 1959. s pok. R. S. (prednikom tuženice ad 5.).

 

29. U konkretnom slučaju tužitelji ad 1. i ad 2. su dokazali da je imaju zakonit posjed jer je osnovu za stjecanje posjeda njihov prednika, pok. L. D. stekao na temelju usmenog Ugovora o kupoprodaji iz 1959., a kada se pravo vlasništva moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige.

 

30. To stoga, jer iz presude Okružnog suda u Puli poslovni broj Gž-468/75 od 15. rujna 1975., proizlazi da je L. D. nekretninu k. č. br. 250, k.o. V. kupio 10. listopada 1959. od pok. R. S., a o čemu je u postupku iskazivao i ondje tužitelj Đ. S., prednik (otac) tuženice ad 5., da je pok. R. S. nekretninu prodao u cijelosti, a kako svoj suvlasnički dio A. (A.) S. nije htjela prodati, ostao je na snazi kupoprodajni ugovor za onaj suvlasnički dio kojeg je tada R. S. bio vlasnik (dakle za 360/500 dijela) jer je pok. R. S. nekretninu predao u posjed predniku tužitelja ad 1. i ad. 2 u času kupoprodaje od kada se isti nalazi u posjedu nekretnine.

 

31. Posjed tužitelja ad. i ad 2. i njihovog prednika je zakonit jer imaju valjani pravni temelj posjedovanja (usmeni Ugovor o prodaji i nasljeđivanje) ; istinit je, jer je stečen na pravilan način, odnosno nije stečen silom, potajno niti prijevarom jer je nekretnina predana od prodavatelja, a i pošten, jer tuženica ad 5. nije dokazala nikakve okolnosti koje bi ukazivale na to da bi tužitelji ad 1. i ad 2. i njihov prednik imali saznanja kako im ne pripada pravo na posjed u odnosu na suvlasnički dio prednika tuženice ad 5., sada pok. R. S. od 18/15 dijela (360/500 dijela).

 

32. Stoga, suprotni žalbeni navodi tuženice ad 5., koja svoje pravo na posjed temelji na činjenici zemljišnoknjižnog upisa, ukazujući na nepoštenje posjeda, nepostojanju pravne osnove posjeda, a time i nezakonitosti posjeda, kao i (ne) isplate kupoprodajne cijene nisu od utjecaja na pravilnost toga dijela odluke.

 

33. U konkretnom slučaju radi se o originarnom stjecanju prava vlasništva, odnosno stjecanju prava vlasništva na temelju zakona, pa su tužitelji ad 1. i ad 2. su u smislu odredbe čl. 130. st. 1. ZV ovlašteni ishoditi upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi i zahtijevati od tuženika trpljenje upisa njihovog prava vlasništva, svakog u ½ dijela i to na suvlasničkom dijelu tuženice ad 5. od 360/500 dijela.

 

34. Stoga je, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

 

35. No, drugačija je situacija u odnosu na zahtjev tužitelja kojim traže utvrđenje prava vlasništva, svakog u ½ dijela i u odnosu na 7/25 dijela predmetne nekretnine, koje vlasništvo su tuženici ad 1. do ad 5., kako je to utvrđeno tijekom postupka stekli nasljeđivanjem od svoje prave prednice pok. A. (A. S.), a koja je u času sklapanja usmenog Ugovora o kupoprodaji iz 1959. bila suvlasnica u 7/25 dijela (140/500 dijela i u odnosu na koju je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Poreču Poslovni broj P-60/75-11 od 14. travnja 1974. naloženo tuženiku L. D. predati tužiteljima i to Đ. S., S. B. (tuženici ad 1.), G. S., B. S. i tuženici ad 4. 7/25 dijela (140/500 dijela) predmetne nekretnine u posjed.

 

36. Prije svega, treba reći, da je jedna od pretpostavki za primjenu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, kako u primjeni pravnih pravila OGZ, tako i u primjeni odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91-dalje: ZOVO), a jednako je propisano i sada odredbom čl. 159. ZV pošten/ savjestan posjed. Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten/savjestan i trajati zakonom određeno vrijeme. Posjed je pošten, odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328. OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, sada čl. 18. st. 5. ZVDSP).

Poštenje/savjesnost posjeda se pretpostavlja.

 

37. Dakle, sukladno navedenom pravnom pravilu pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uvijek je bio pošten/savjestan posjed, ali poštenje/savjesnost prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, gubi kvalitetu poštenog posjeda i postaje od tog trenutka nepošten posjednik.

 

38. Barem za sada ne može se prihvatiti pravilnim zaključak suda prvog stupnja da tužiteljima ad 1. i ad 2. nije moglo ostati nepoznato da je njihov prednik L. D. izgubio spor i da je bio dužan predati u posjed jedan dio nekretnine koja je predmetom postupka, odnosno 7/25 dijela, pored činjenice da je tužitelj ad. 1. u vrijeme kada je umro L. D. (njegov djed, 1975.) imao 14 godina (dok nije utvrđeno koliko godina je imao tužitelj ad. 2.) pa se logičnim nameće pitanje jesu li djeca u toj dobi (ako su i imala saznanja o vođenju sudskog postupka) mogla shvatiti značenje vođenja postupka za predaju u posjed kao i posljedice koje iz toga proizlaze, odnosno znati da im ne pripada pravo na posjed 7/25 dijela predmetne nekretnine.

 

39. U tom smislu sud prvog stupnja nije cijenio izvedene dokaze (saslušanje stranaka i svjedoka) i tvrdnje tužitelja ad 1. da se od djedove smrti nalaze u posjedu predmetne nekretnine, poglavito kod činjenica da iz sadržaja izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženici ad. 1. do ad 5. a niti njihovi prednici tražili postupanje po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-60/75 od 14. travnja 19754. tj. predaju u posjed 7/25 dijela (140/500 dijela) predmetne nekretnine bilo od pok. L. D. bili od samih tužitelja ad 1. i ad. 2.

 

40. Osim toga, na što osnovano ukazuju tužitelji ad. 1. i ad. 2., nasljednik postaje pošteni/savjestan posjednik i u slučaju kada je njegov prednik, odnosno ostavitelj bio nepošten i to od trenutka otvaranja nasljedstva, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

 

41. Kako su zbog pogrešnog pravnog pristupa, odlučne činjenice koje se tiču poštenja/savjesnosti posjeda tužitelja ad 1. i 2. ostale neutvrđene, to je u tom dijelu i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, pa se slijedom navedenog ne može ispitati niti pravilnost primijenjenog materijalnog prava.

 

42. Stoga je, primjenom odredbe čl. 370. ZPP presudu suda prvog stupnja pod toč. II. i III. izreke, a posljedično tome i u odluci o troškovima postupka (toč. IV. V i VI. izreke) jer je za sada neizvjestan uspjeh stranka u postupku valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

43. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će upotpuniti činjenično stanje, na način kako je ukazano ovom odlukom, te će ocjenom izvedenih dokaza, uvažavajući i žalbene navode utvrditi postojanje i kvalitetu posjeda tužitelja ad 1. i ad 2. i postojanje neprekinutog posjeda u zakonom potrebnom trajanju glede preostalog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, vlasništvo tuženika ad 1. do ad 5., a nakon čega će biti u prilici donijeti novu i zakonitu odluku, kojom će ujedno odlučiti i o troškovima postupka (čl. 166. st. 2. ZPP).

 

 

U Zagrebu 16. svibnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.