1

                            Poslovni broj Gž-684/2022-4

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-684/2022-4

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Vlade Skorupa predsjednika vijeća, Filke Pejković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. B. T., OIB: .... i 2. A. T., OIB: ..., oboje iz H., (na adresi N., M.), protiv tuženika O. M. G., M. G., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću pod poslovnim brojem P-544/2019-71 od 1. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

  Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja B. T. i A. T. te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću pod poslovnim brojem P-544/2019-71 od 1. ožujka 2022. u točkama 1., 2. i 3. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi kako k.č.br. 3406/17, put V. L. u H. površine 358 čhv, upisana u z.k.ul. 760, k.o. K., ne predstavlja nerazvrstanu cestu u smislu odredbi Zakona o cestama, te da se naloži Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu u Zaprešiću, uspostava zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, ZK odjel u Zaprešiću pod poslovnim brojem Z-21262/2016 od 11. listopada 2016. i da se naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka.

 

2. U točki 2. izreke odbijen je kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim su tužitelji od tuženika tražili isplatu tržišne vrijednosti k.č.br. 3406/17, put V. L. u H. površine 358 čhv, upisane u z.k.ul. 760, k.o. K..

 

3. U točki 3. izreke naloženo je tužiteljima da tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 746,57 eur/5.625,00 kn[1] u roku od 15 dana.     

 

4. Protiv citirane presude žalbu podnose tužitelji zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da se ne radi o nerazvrstanoj cesti jer da ju koriste samo vlasnici susjednih zemljišta za prolaz, već da je postojala služnost prolaza vlasnika susjednih zemljišta do svojih nekretnina preko predmetne nekretnine. Smatraju da sud prvog stupnja nije mogao tražiti od njih da prodaju predmetnu nekretninu koja predstavlja put jer da oni predmetnu nekretninu neće prodavati, odnosno da ne traže isplatu tržišne vrijednosti. Predloženo je da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Tijekom postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Z-21262/2016 od 11. listopada 2016. dopušteno cijepanje kč.br. 3406/17, put V. L. u H. od 358 čhv, upisane u zk. ul. 760, k.o. K. u suvlasništvu pravnog prednika tužitelja F. T. u 10/180 dijela, na kč.br. 3406/17, U. A. K., nerazvrstana cesta površine 1726 m2  i kč.br. 3406/28, V. L. u H. od 258 m2 te bez tereta otpis kč.br. 3406/17, U. A. K. u novi z.k. ul. 3090, k.o. K. kao neotuđivo vlasništvo tuženika. 

 

8. Stoga sud prvog stupnja utvrđuje da je predmetna nekretnina tužitelja postala nerazvrstana cesta temeljem odredbi čl. 98., 101., 102., 128., 131., 132 i 133. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 10/19, 144/21, 114/22, 4/23 – dalje ZOC). Nadalje sud prvog stupnja tijekom postupka temeljem vještaka geodete je identificirao predmetnu nekretninu te utvrđuje da je ona postala nerazvrstana cesta i da je upisana u zemljišnu knjigu kao nerazvrstana cesta temeljem rješenja nadležnog Zemljišnoknjižnog suda u postupku koji je propisan zakonom.

 

9. Budući da je u odredbi čl. 98. st. 1. ZOC-a propisano da su nerazvrstane ceste one ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona. Sud prvog stupnja je proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje geodetskog vještaka te je sasluša 2. tužitelja i svjedoke M. B.., B. B., M. T. i D. T..

 

10. Temeljem nalaza vještaka geodetske struke utvrđeno je da je prema grafičkim planovima i kartama predmetna nekretnina katastarska čestica nastala kraj 1960.-e, da je evidentirana i da se koristila kao put prosječne širine 3,5 – 4 m još od 1971. te da je vidljiva, osim na skici premjeravanja iz 1971. i na skici iz 1973., te na elaboratima iz 1991. i 2005., te da se doista radi o cesti koja se koristi za promet vozilima i koju svatko može koristiti, a ne o putu na kojem postoji pravo služnosti određenih osoba.

 

11. Utvrđeno je iskazom saslušanih svjedoka da se navedena nekretnina koristila kao put u općoj uporabi oduvijek pa je sud iskaze navedenih svjedoka prihvatio kao istinite jer su u skladu s rezultatima provedene geodetske ekspertize, a nisu dovedene u sumnju niti jednim drugim dokazom koji je proveden tijekom postupka. Stoga sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili utvrđenje da predmetna nekretnina ne predstavlja nerazvrstanu cestu i da se naloži uspostava zemljišno knjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel u Zaprešiću pod poslovnim brojem Z-21262/2016.

 

12. Nadalje sud prvog stupnja navodi da su eventualnim kumuliranim tužbenom zahtjevom tužitelji zahtijevali novčanu naknadu za dio predmetne nekretnine koja je postala nerazvrstana cesta, da je određeno provođenje dokaza građevinskim vještačenjem na okolnost visine novčane naknade za oduzeto zemljište tužitelja, da su tužitelji izrijekom odustali od provođenja navedenog dokaza, da je 1. tužiteljica tvrdila da taj dokaz ona nije ni predložila pa stoga primjenom odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) odbija i navedeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev jer da tužitelji nisu dokazali činjenice koje navode u vezi osnovanosti eventualnog tužbenog zahtjeva.

 

13. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a, a budući da tužitelji nisu uspjeli u ovom postupku odbija njihov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka te navodi da su tuženiku priznati oni parnični troškovi koji su bili potrebni radi vođenja ovog postupka i da su odmjereni sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa), a sve sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.427,36 eur/10.001,00 kn pa stoga nalaže tužiteljima da tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 746,57 eur/5.625,00 kn.

 

14. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke. Sud prvog stupnja je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da predmetna nekretnina ne predstavlja nerazvrstanu cestu jer je saslušanjem navedenih svjedoka utvrdio da se radi o nerazvrstanoj cesti koja se koristi za promet vozilima i koju svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i da se na takav način koristi oduvijek. Stoga sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da primjenom čl. 101. st. 1. ZOC-a predmetna cesta je nerazvrstana cesta kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne uprave na čijem području se nalazi tj. u vlasništvu tuženika.

 

15. Svi ostali žalbeni navodi tužitelja o tome da se ne radi o nerazvrstanoj cesti i da ne žele prodati predmetnu nekretninu tuženiku nisu osnovani niti dovode do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tužitelji nisu platili predujam za provođenje građevinskog vještačenja, odnosno da su odustali od tog dokaza, slijedom čega da primjenom čl. 221.a ZPP-a o pravilima o teretu dokazivanja pravilno utvrđuje da tužitelji nisu dokazali da im pripada tržišna naknada za vrijednost predmetne nekretnine kako su to tražili u tužbenom zahtjevu.

 

16. Napominje se da su tužitelji u tužbenom zahtjevu  postavljajući eventualni tužbeni zahtjev istakli da tuženik kao vlasnik se upisao bez ikakvog pravnog osnova, a da nije tužitelju isplatio tržišnu naknadu kao vrijednost nekretnine te su predložili da se izvrši procjena vrijednosti nekretnine nakon čega će moći specificirati visinu tog eventualnog tužbenog zahtjeva, a koji iznos do okončanja postupka nisu postavili jer su odustali od provođenja građevinskog vještačenja.   

 

17. Stoga činjenica da tužitelji nisu označili visinu eventualnog tužbenog zahtjeva i da sadržaj tog zahtjeva nije sukladan čl. 186. st. 1. ZPP-a te da sud prvog stupnja nije pozvao tužitelja da točno označi eventualni tužbeni zahtjev predstavlja relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 109. st. 1. u svezi čl. 354. st. 1. ZPP-a, koja nije utjecala na zakonitost donesene odluke jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužitelji nisu dokazali visinu tržišne vrijednosti za predmetnu nekretninu jer su odustali od provođenja građevinskog vještačenja te nisu označili iznos koji traže na ime naknade tržišne vrijednosti za predmetnu nekretninu.

 

18. I odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te sukladno važećoj Tarifi i to Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 42., Tbr. 9. toč. 2., Tbr. 9. toč. 7. 

 

19. Slijedom obrazloženog žalbu tužitelja kao neosnovanu je trebalo odbiti  i presudu suda prvog stupnja potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.  

 

     

U Rijeci 16. svibnja 2023. 

 

 

Predsjednik vijeća

   dr. sc. Vlado Skorup, v.r.