- 1 -              Revd 1675/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1675/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića članova vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja 1. B. d.d. P., OIB …, P.-B. d.o.o. P., OIB …, P., oboje zastupani po generalnom punomoćniku I. B., odvjetniku u P., te protustranke P. d.d. P., OIB …, radi polaganja kod zemljišnoknjižnog suda Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretnini koja nije upisana u zemljišnoj knjizi, odlučujući o prijedlogu predlagatelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Zk-667/2018-2 od 4. studenoga 2019., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-12472/17 od 4. svibnja 2018., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Predlagatelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Zk-667/2018-2 od 4. studenoga 2019., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-12472/17 od 4. svibnja 2018., a u prijedlogu su postavili pitanja koja glase:

 

              ''1. Je li zemljišnoknjižni sud, u primjeni čl.109. st. 7. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 60/13, 108/17 i 63/19) dužan obrazložiti zašto ne želi pozvati predlagatelja nepotpunog prijedloga da dostavi isprave koje ne predstavljaju tabularne isprave, ako je nedostatak takvih priloga jedina zapreka da se udovolji prijedlogu za upis?

 

              2. Je li zemljišnoknjižni sud, kojem je žalitelj već uz žalbu protiv rješenja zemljišnoknjižnog suca i to pozivom na čl. 123. st. 4. u svezi s čl. 109. st. 7. Zakon o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 60/13, 108/17 i 63/19) dostavio/priložio nove isprave (u izvorniku/ovjerenom prijepisu), a koje ne predstavljaju tabularne isprave, čiji je prvotni nedostatak bila jedina zapreka da se udovolji prijedlogu za upis, dužan iste razmotriti u okviru žalbenog odlučivanja i o tome dati obrazloženje u svojoj odluci?

 

              3. Odnosi li se ovlaštenje zemljišnoknjižnog suda iz čl. 109. st. 7. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 60/13, 108/17 i 63/19) da kao iznimka čl. 109. st. 6. istog zakona, pozove predlagatelja nepotpunog prijedloga da dostavi isprave koji ne predstavljaju tabularne isprave, ako je nedostatak takvih priloga jedina zapreka da se prijedlog za upis, odnosi i na sud, koji odlučuje povodom žalbe protiv rješenja z.k. suca?''.

 

2. Navedena pitanja smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te tvrdi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda.

 

3. 1. Prema utvrđenjima drugostupanjskog suda zemljište katastarske oznake kč.br. …. i dvorište sa 1137 m2 na adresi P., nije upisano u zemljišnoj knjizi za katastarsku općinu P., a prema članku 3. Sporazuma predmet upisa založnog prava kao sredstvo osiguranja novčane tražbine predlagatelja, kao vjerovnika prema dužniku P. d.d. P., kao izvanknjižnom vlasniku navedene nekretnine, te da predlagatelj u konkretnom slučaju uz prijedlog nije dostavio izvornik ili ovjerovljeni prijepis izvatka iz katastarskog plana o položaju, obliku i površini zemljišta glede kojeg se zahtijeva polaganje isprava niti je dokazao da se radi o zemljištu koje ima određeni katastarski broj i koje u zemljišnoj knjizi osnovanoj za katastarsku općinu na kojoj zemljište leži u posjedovnici zemljišnoknjižnog uloška u kojem je upisano zemljište tog katastarskog broja eventualno nije provedena promjena njegovog oblika, površine ili izgrađenosti u smislu odredbe članka 136. stavak 4. zemljišnoknjižnog poslovnika, te u vezi s odredbom članka 139. zemljišnoknjižnog poslovnika.

 

3. 2. Cijeneći da je teret dokazivanja navedene pretpostavke na predlagatelju, a isti to nije dokazao, utvrdio je da utemeljenost prijedloga predlagatelja ne proizlazi iz sadržaja priloženih isprava, slijedom čega je takav prijedlog valjalo odbiti kao neosnovan.

 

4. Odgovoru na prijedlog nije podnesen.

 

5. Prijedlog je nedopušten.

 

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), revizijski sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih predlagatelj smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6. Naime, u prijedlogu za dopuštenje revizije nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postoje različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova, a niti da je pobijana drugostupanjska odluka, u odnosu na postavljena pitanja nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.

 

7. Međutim, za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenom pitanju i da je odgovor na postavljeno pitanje važan zbog zauzimanja općenitog stava za sve buduće sudske postupke za isplatu naknade za prekovremene sate. Naprotiv, u prijedlogu za dopuštenje revizije se moraju iznijeti argumenti za tezu da je riječ o pitanju o kojem bi praksa drugostupanjskih sudova mogla biti različita i to takvi koji će uvjeriti revizijski sud da postoji visoki stupanj vjerojatnosti, da će se osim ovog pravnog shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci, o istom pravnom pitanju u budućnosti pojaviti i drugostupanjske odluke u kojima će biti zauzeto drugačije pravno shvaćanje.

 

8. Pored ukazivanja na nedostatke tumačenja iz pobijane odluke predlagatelj mora iznijeti jednu ili više intrepretativnih varijanti koje je prema njegovom mišljenju trebalo primijeniti i koje će drugostupanjski sudovi u budućnosti vjerojatno primjenjivati, obrazlažući pritom zašto bi pravno shvaćanje za koje je on smatrao da je u konkretnom slučaju trebalo zauzeti moglo biti jedno od njih.

 

9. U konkretnom slučaju predlagateljica iznesenim navodima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije uvjerila ovaj sud o očekivanoj različitoj praksi drugostupanjskih sudova o pitanjima zbog kojih je prijedlog za dopuštenje revizije podnesen, pa se postavljeno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

10. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj samo iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a koji bi u cilju izučavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

 

11. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 3. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 16. svibnja 2023.