- 1 -              Rev 1223/2019-9

 

 

 

 

Broj: Rev 1223/2019-9

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, te Goranke Barać-Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T. iz Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. D., odvjetniku iz Z., protiv tuženika I. C. iz K., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici V. M., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2455/2016-2 od 26. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici poslovni broj P-1860/2016 od 7. rujna 2016., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2455/2016-2 od 26. rujna 2018. u st. I. njezine izreke i u st. II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, kao i presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici poslovni broj P-1860/2016 od 7. rujna 2016., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 580.377,46 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.810,00 kn. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 – dalje: ZPP) podnosi tužitelj navodeći, među ostalim, da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i iz razloga jer nižestupanjski sudovi nisu uzeli u obzir pregled i procjenu plovila K. napravljen od strane sudskog vještaka D. L., stalnog sudskog vještaka za brodogradnju i pomorstvo, a koje vještačenje je tužitelj sam financirao uz suglasnost tuženika i njegovog oca, R. C., a niti su uzeli u obzir činjenicu da su i tuženik i njegov otac R. C. u svojim iskazima izričito priznali i učinili nespornim određene uplate na ime ulaganja u brod K., kao i da je tuženik javnobilježnički ovjerenom izjavom od 10. kolovoza 2009. potvrdio da je tužitelj uplatio/uložio i 180.000,00 kn sukladno Ugovoru od 16. lipnja 2009. Ističe i kako se u konkretnom slučaju ne radi o ortaštvu jer tuženik nije unio ulog odnosno brod K. u zajedničku imovinu. Traži naknadu troška revizijskog postupka.

 

3. Odgovora na reviziju nije bilo.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate novčanog iznosa od ukupno 580.377,46 kuna, i to u pretežitom dijelu na ime financijskih ulaganja u brod tuženika K.", a u preostalom dijelu na ime povrata zajma (iznos od 52.620,00 kuna), uplate osnivačkog pologa za trgovačko društvo K. d.o.o. (iznos od 20.000,00 kuna), troškova javnog bilježnika u iznosu od 2.357,60 kuna za osnivanje potonjeg trgovačkog društva, te iznosa od 250,00 kuna na ime plaćene sudske pristojbe, a sve temeljem stjecanja bez osnove.

 

6. Drugostupanjski sud je pobijanu presudu utemeljio na odredbama čl. 373.a ZPP i naveo sljedeće:

 

- kako je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da predmetni Ugovor po svojem sadržaju predstavlja ugovor o ortaštvu tužitelja i tuženika, u smislu odredbe čl. 637. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), koji je zaključen u cilju ostvarenja zajedničkih ulaganja tih stranaka radi osnivanja firme za davanje turističkih usluga prijevoza turista po destinacijama na Jadranskoj obali, s organiziranjem razgledavanja i davanja ugostiteljskih usluga vezanih za predmetna putovanja, kako je naznačeno u uvodnom dijelu tog Ugovora,

 

- kako je pravilno i utvrđenje prvostupanjskog suda da se ovim Ugovorom tuženik kao vlasnik ribarskog broda K. obvezao unijeti taj brod u temeljni kapital novoosnovane zajedničke firme stranaka, tj. trgovačkog društva K. d.o.o., dok se tužitelj obvezao uložiti financijska sredstava u isti brod u iznosu od 180.000,00 kuna, i to za njegovu rekonstrukciju i preinaku iz ribarskog broda u brod za turističke namjene, tj. za prijevoz putnika, s tim da su tužitelj i tuženik ugovorili da budu suvlasnici navedenog društva, svaki u 50%, te su postigli sporazum da će brod K. biti osnovno sredstvo novoosnovane firme iz planiranog djelokruga rada,

 

- kako je namjera tužitelja i tuženika bila da ulaganjem tuženikovog broda po nazivu K. u novoosnovano trgovačko društvo K. d.o.o., i to kao osnovnog sredstva (temeljnog kapitala), tužitelj stekne pravo vlasništva 1/2 dijela (50%) spomenutog broda kao sastavnog dijela imovine potonjeg trgovačkog društva, na koji način bi se očigledno izjednačila vrijednost ortačkih uloga stranaka,

 

- kako je pravilno i utvrđenje prvostupanjskog suda (to je neprijeporno) da brod K. nije ušao u temeljni kapital navedenog trgovačkog društva, niti je tužitelj u bilo kojem suvlasničkom dijelu upisan kao vlasnik naznačenog broda, pri čemu u vezi toga valja navesti kako je odredbom čl. 214. st. 1. Pomorskog zakonika ("Narodne novine" broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13 i 26/15, dalje: PZ) propisano da se pravo vlasništva i druga stvarna prava na brodu, jahti ili brodici mogu steći, prenijeti, ograničiti i ukinuti jedino upisom u odgovarajući upisnik ili očevidnik,

 

- da je između tužitelja i tuženika dana 10. kolovoza 2009. godine postignut sporazum prema kojem je tužitelj trebao postati suvlasnikom broda K. u 50% vrijednosti cjelokupnog novouređenog i opremljenog broda, iz kojeg sporazuma odnosno sadržaja predmetne Izjave ne proizlazi da je tuženik dao izričitu izjavu kojom pristaje da se temeljem te Izjave izvrši upis prava suvlasništva u korist tužitelja na predmetnom brodu u odgovarajući upisnik ili očevidnik, pa spomenuta Izjava ne predstavlja valjani pravni osnov (titulus) za stjecanje prava (su)vlasništva tužitelja na brodu K.,

 

- kako je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je potonji brod osnovom gornjeg sporazuma odnosno Izjave postao sastavni dio imovine ortaštva parničnih stranaka, jer tužitelj nije upisan kao (su)vlasnik istoga, niti je on ušao u temeljni kapital trgovačkog društva K. d.o.o., pa isti niti po kojoj osnovi ne predstavlja imovinu koja bi pripadala tužitelju, te koju bi on kao takvu mogao unijeti u predmetno ortaštvo,

 

- kako je pogrešno i utvrđenje prvostupanjskog suda da je na tužitelju bio teret predlaganja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnosti da li je i koje novčane iznose koje isti potražuje u ovoj parnici po osnovi ulaganja u rekonstrukciju i prenamjenu navedenog broda on eventualno naplatio iz poslovanja trgovačkog društva K. d.o.o., jer je postojanje tih činjenica trebao u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP dokazati tuženik, koji takvim tvrdnjama osporava (pobija) osnovanost navoda tužitelja o osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva,

 

- budući da je prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda predmetno ortaštvo prestalo postojati tijekom 2012. godine kada je tuženik istupio iz istoga (čl. 655. toč. 5. ZOO), a spomenuta svrha Ugovora nije ostvarena, jer predmetni brod nije ušao u temeljni kapital novoosnovane firme odnosno trgovačkog društva K. d.o.o. iz Z., niti je tužitelj postao suvlasnik tog broda, to bi istome koji svoj tužbeni zahtjev činjenično temelji na stjecanju bez osnove doista pripadalo pravo da od tuženika potražuje isplatu odgovarajućeg novčanog iznosa u skladu s odredbama čl. 1111-1120. ZOO,

 

- međutim, da bi tužitelj mogao ostvariti naknadu u skladu s gore navedenim, trebalo je u predmetnom postupku utvrditi da li je uslijed financiranja tužitelja rekonstrukcije i prenamjene broda K. koji je u isključivom vlasništvu tuženika, te za koji novčani iznos, povećana prometna vrijednost tog broda, što konkretno znači da je trebalo utvrditi prometnu vrijednost navedene pokretnine (broda) prema cijenama u vrijeme (na dan) donošenja prvostupanjske presude, a prema stanju spomenutog broda prije ulaganja novčanih sredstava tužitelja, kao i prometnu vrijednost te stvari prema njezinom stanju nakon izvršenih ulaganja tužitelja u istu, pa bi tek u slučaju da se na taj način utvrdi da je uslijed tužiteljevih ulaganja došlo do porasta prometne vrijednosti broda K. isti imao pravo na naknadu s naslova stjecanja bez osnove, sve to s obzirom na činjenicu da nije moguć povrat njegovih ulaganja u taj brod, pa bi tuženik bio dužan naknaditi istome vrijednost ostvarene koristi,

 

- da bi se utvrdile navedene činjenice trebalo je provesti dokaz odgovarajućim tj. financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a teret predlaganja tog dokaza je u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP bio na tužitelju, jer se radi o činjenicama na kojima isti temelji svoj tužbeni zahtjev, zbog čega je radi utvrđivanja tih činjenica bio dužan predložiti izvođenje odgovarajućih dokaza,

 

- budući da tužitelj nije predložio provođenje dokaza na gornje okolnosti, a prema pravilnom utvrđenju suda ne može se u tu svrhu koristiti priloženi nalaz i mišljenje vještaka D. L., jer isti nije sačinjen po nalogu suda, te se istome tuženik protivi, to tužitelj nije dokazao da li mu i u kojem točno novčanom iznosu pripada pravo na naknadu onih novčanih iznosa koje po osnovi ulaganja u predmetni brod potražuje tužbenim zahtjevom (iznos od ukupno 505.150,46 kuna).

 

7. ''U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.'' (čl. 392.a ZPP)

 

8. Osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer da se u konkretnom slučaju ne radi o ortaštvu.

 

9. ''Ugovorom o ortaštvu uzajamno se obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja.

 

Ortaštvo je zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti.'' (čl. 637. ZOO)

 

10. U konkretnom slučaju, stranke su u konačnici osnovale društvo K. d.o.o., a pritom se kao ulog u temeljni kapital u društvenom ugovoru ne navodi brod K., nego novčani iznosi od po 10.000,00 kn. Dakle, u tom dijelu pravna osobnost postoji. S druge strane, osnovano tužitelj navodi da, što se tiče ulaganja u rekonstrukciju broda i samog broda, nije došlo do zajednice osoba i dobara nego je tužitelj uložio u rekonstrukciju tuženikovog broda, zbog čega je Ugovor od 16. lipnja 2009. zapravo i raskinut.

 

11. Zato u konkretnom slučaju, suprotno shvaćanjima nižestupanjskih sudova, nije trebalo utvrditi ''je li uslijed financiranja tužitelja rekonstrukcije i prenamjene broda K. koji je u isključivom vlasništvu tuženika, te za koji novčani iznos, povećana prometna vrijednost tog broda'', nego je trebalo primijeniti odredbe čl. 368. st. 2. i 5. ZOO o učincima raskida ugovora koje glase:

''Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

 

Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.''

 

12. Stoga, kako je nesporno da tuženik, izvan trgovačkog društva, nije ispunio navedeni Ugovor ni u kojem dijelu, a tužitelj jest, tužitelj ima pravo na povrat onoga što je dao. S tim u vezi, revident osnovano navodi da je tuženik javnobilježnički ovjerenom izjavom od 10. kolovoza 2009. potvrdio da je tužitelj uplatio/uložio 180.000,00 kn sukladno Ugovoru od 16. lipnja 2009.

 

13. Što se pak tiče ostalih plaćenih iznosa, za njih nije postojala osnova plaćanja pa je u tom dijelu doista trebalo primijeniti odredbe čl. 1111-1120. ZOO o stjecanju bez osnove. No, s tim u vezi, revident osnovano navodi da je, neovisno o tome što je tuženik osporio taj dokaz, trebalo uzeti u obzir pregled i procjenu plovila K. napravljen od strane sudskog vještaka D. L., stalnog sudskog vještaka za brodogradnju i pomorstvo, a koje vještačenje je tužitelj sam financirao uz suglasnost tuženika i njegovog oca, R. C., ali i činjenicu da su i tuženik i njegov otac R. C. u svojim iskazima izričito priznali i učinili nespornim određene uplate na ime ulaganja u brod K. Pritom navedeni pregled i procjenu plovila K. napravljen od strane sudskog vještaka D. L. doista ne treba cijeniti kao dokaz vještačenjem proveden u sudskom postupku, ali to ne znači da taj dokaz nema nikakvu dokaznu snagu kao svaka isprava, posebice u dijelu iz kojeg je razvidno u koje je stavke uložio tužitelj, te ga je stoga trebalo ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza.

 

14. Navedenim propustima počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se u reviziji poziva tužitelj, pa je, primjenom čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo odlučiti kao u izreci.

 

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu izložena pravna shvaćanja ovog, revizijskog suda, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku. Pritom će imati u vidu i da je pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda kako okolnost je li i koje novčane iznose koje tužitelj potražuje u ovoj parnici po osnovi ulaganja u rekonstrukciju i prenamjenu navedenog broda on eventualno naplatio iz poslovanja trgovačkog društva K. d.o.o., treba dokazati tuženik.

 

16. O troškovima postupka nastalima u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 16. svibnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.