Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
1
Pr-365/2019-48
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac Pr-365/2019-48
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. K., S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., protiv tuženika S. d.o.o., O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. D., odvjetniku u Z., uz sudjelovanje C. O. d.d. Z., Z., OIB: … kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 16. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 1.990,84 EUR/ 15.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 10. svibnja 2019. godine, te koja se do 31.12.2022. godine obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. godine pa sve do isplate koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.
II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 3.846,12 EUR/28.978,59 kn zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate, te a koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 10.05.2019.g odine tužitelj ističe da je u vrijeme štetnog događaja bio zaposlenik društva S. d.o.o., OIB: …, a koji da je prednik tuženika, a koje društvo da je promijenilo tvrtku u S. T. d.o.o. Ističe se da je društvo S. T. d.o.o. statusnim promjenama dana 22.studenog 2018.godine pripojeno tuženiku i da je brisano iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu pa da je slijedom navedenog tuženik u ovom postupku označen kao preuzimatelj. Ističe se da je tužitelj 24.srpnja 2018.godine doživio ozljedu na radu, a kojom prilikom da je pretrpio teške tjelesne ozljede pa da potražuje naknadu štete na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tužitelj ističe da uvažavajući sve kvalifikatorne okolnosti i činjenicu da je riječ o isključivoj odgovornosti tuženika za štetu da na ime naknade štete potražuje iznos od 15.000,00 Kuna, te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu 500,00 Kuna te na ime troškova liječenja 1.000,00 Kuna sve sa pripadajućom kamatom. Tužitelj u konačnici uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 21.03.2023. godine imajući u vidu nalaze i mišljenje vještaka dr. N. B. i vještaka dr. N. S. na način da samo potražuje neimovinsku štetu tražeći naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.990,84 EUR-a/15.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od utuženja pa do isplate, dok isti konačno uređenim tužbenim zahtjevom ne potražuje naknadu imovinske štete (tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja).
2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 37-38 spisa) navodi da osporava pravnu osnovu tužbe i visinu potraživanja. Navodi da se iz tužbe ne može razabrati u čemu bi se sastojao propust poslodavca prilikom nastanka tjelesne ozljede odnosno način na koji je došlo do tjelesne ozljede. Ističe se da je točno da je 24.07.2018.godine tužitelj na radnom mjestu kod tuženika zadobio tjelesnu ozljedu, ali se navodi da ta ozljeda nije rezultat propusta u radu i organizaciji rada kod tuženika. Navodi se da šteta koju je tužitelj pretrpio prilikom komunikacije sa trgovačkim putnikom treće osobe uzrokovana isključivo krivnjom samog tužitelja te da se radi o skrivljenom i neodgovornom ponašanju tužitelja, a da tuženik nije navedeno mogao predvidjeti jer da je tužitelj dugogodišnji tuženikov radnik koji da je bio upućen i educiran za obavljanje poslova na siguran način. Tuženik ističe da se tužitelj 24.07.2018.godine prvo verbalno pa potom i fizički sukobio sa trgovačkim putnikom društva V. V. Š. i to L. B. L., a protiv kojeg da je podnesena kaznena prijava dana 27.07.2018.godine ODO-u S. pa da se stoga ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe se ujedno da bi tužitelj ima pravo na naknadu štete da mora postojati štetna radnja tuženika, te uzročna veza između štetne radnje i trpljenja duševnih bolova kao njezine posljedice, te da se naknada nematerijalne štete za povredu ugleda i časti priznaje samo iznimno kad je povreda osobito teška, a da u konkretnom slučaju to nije slučaj. Navodi se da tužitelj ničim ne dokazuje da na strani tuženika postoji štetna radnja koja bi bila protupravna i u adekvatnoj uzročnoj vezi sa utuženom štetom, te se ističe da je tuženik proveo sve mjere zaštite na radu, a da je do štete došlo isključivom krivnjom tužitelja. Zaključno se osporava i visina novčanog zahtjeva imovinske i neimovinske štete, te je istaknut i prigovor podijeljene odgovornosti budući tuženik smatra da je tužitelj isključivo, odnosno u pretežitoj mjeri doprinio nastanku štete. Istaknuto je da je tuženik sa osiguravateljem C. O. d.d. Z. ugovorio policu osiguranja broj: 228700032030.
3. Iz odgovora umješača na tužbu (list 74 spisa) proizlazi da isti navodi da se sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljedom na radu ne smatra ozljeda do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu odnosno pri obavljanju djelatnosti kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto, te aktivnosti koje nisu u vezi sa obavljanjem radnih aktivnosti, te namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvane osobnim odnosom sa osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti. Istaknuto je da iz spisa ODO-a S. broj K-DO-1417/18 od 10.lipnja 2019.godine proizlazi da L. B. nije ostvario biće kaznenog odnosno prekršajnog djela pa da je slijedom rečenog odbačena kaznena prijava, te da iz podneska tužitelja od 23.06.2021.godine proizlazi da tužitelj nije podigao privatnu tužbu protiv L. B.. Ističe se da u navedenom smislu ne postoji odgovornost poslodavca pa da se predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom prijave ozljede na radu (list 4-7 spisa); potvrde II P.P., PU S.D. od 30.10.2018.godine (list 8 spisa); medicinskih nalaza (list 9, te 12-13 spisa); izjave tužitelja o ozljedi na radu od 26.07.2018.godine (list 10-11 spisa); izvatka iz sudskog registra (list 14-36 spisa); ponude osiguranja br. 228700032030 (list 40 spisa); zdravstvenog kartona tužitelja. Izveden je dokaz i saslušanjem svjedoka L. B. L. na ročištu od 21.09.2021.godine. Ujedno je izveden i dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima dr. N. B., maksilofacijalnom kirurgu i dr. N. S. spec. psihijatru. Izveden je i dokaz pregledom spisa K-DO-1417/2018 dostavljenog od ODO-a S.. Na ročištu od 22.11.2021.godine zamjenik punomoćnika tužitelja je izvijestio ovaj sud da tužitelj neće moći pristupiti na ročište zbog saslušanja jer da se isti nalazi u N., te dane može pristupiti na sud radi saslušanja obzirom na Covid situaciju, te je isti istakao da odustaje od prijedloga da se sasluša tužitelj slijedom čega se u predmetnom postupku odustalo od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja.
5. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj bio radnik kod prednika tuženika S. d.o.o., a koje društvo da je promijenilo naziv u S. T. d.o.o., a koje društvo je u statusnim promjenama 22.11.2018.godine pripojeno tuženiku u ovom postupku, te je brisano iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu, a koje činjenice nedvojbeno proizlaze iz pregledanog izvatka iz sudskog registra (list 14-36 spisa). Tuženik u navedenom smislu kao pravni slijednik nakon navedenih statusnih promjena unutar društva S. preuzima sva prava i obveze navedenog prednika tuženika u kojem je tužitelj bio radnik u vrijeme štetnog događaja 24.07.2018.godine. Nije sporna činjenica među strankama u ovom postupku ni da je tužitelj kao radnik kod prednika tuženika doživio ozljedu na radu dana 24.07.2018.godine, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz pregledane prijave ozljede na radu (list 4-7 spisa) i to za vrijeme rada na radnom mjestu referenta nabave.
6. Među strankama u ovom postupku je sporna pasivna legitimacija tuženika, kao i činjenica da li je tuženik odgovoran tužitelju za nastalu štetu uslijed ozljede na radu, odnosno da li su se ostvarili elementi iz odredbe članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu (''NN''71/14, 118/14, 94/18, 96/18 ) temeljem kojih bi se tuženik mogao osloboditi odgovornosti za štetu.
7. Iz pregledane prijave ozljede na radu (list 4-7 spisa) proizlazi da je tužitelj dana 24.07.2018.godine kod tuženika doživio ozljedu na radu u skladištu TTTS-a dok je radio na radnom mjestu referenta nabave prilikom komunikacije sa trgovačkim putnikom i to na način da je uslijed prepirke sa trgovačkim putnikom primio udarac u nos. Neposredni rukovoditelj tužitelju je bio R. M., voditelj.
8. Iz pregledane potvrde PU S.D., II P.P. od 30.10.2018.godine (list 8 spisa) proizlazi da je dana 24.07.2018.godine u S. na adresi na TTTS-u u skladištu društva S. d.o.o. počinjeno kazneno djelo na štetu tužitelja G. K., a koji da je navedene prigode zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu frakture nosne kosti sa pomakom, te da je počinitelj kaznenog djela otkriven i da je protiv njega 27.07.2018.godine podignuta kaznena prijava ODO-u S..
9. Iz pregledane izjave tužitelja o ozljedi na radu (list 10 spisa) proizlazi da je dana 24.07.2018.godine prilikom posjeta trgovačkog predstavnika tvrtke V. V., a koji se predstavnik preziva L., a koji da je došao u svrhu primitka redovne narudžbe od strane tužitelja i njegovog kolege B. J. došlo do nesuglasica između tužitelja i navedenom trgovačkog predstavnika na tužiteljevom radnom mjestu u kancelariji. Tužitelj nadalje izjavljuje da ga je trgovački predstavnik vrijeđao i omalovažavao, a da on na to nije reagirao, ali da ga je trgovački predstavnik nastavio vrijeđati i nakon što je on izašao iz kancelarije u prodajni prostor, a gdje da su bili i drugi djelatnici i kupci tuženika, te da se on pokušao zaštiti izlaskom na balkon, te da ga je nakon daljnjeg vrijeđanja trgovački predstavnik udario glavom u nos , a nakon čega da je pozvana policija. Također tužitelj u izjavi navodi da je zadobio navedene prigode frakture nosne kosti.
10. Iz pregledanog izvatka iz sudskog registra (list 14-36 spisa) proizlazi da je društvo S. T. statusnim promjenama dana 22.11.2018.godine pripojeno tuženiku, te je brisano iz sudskog registra.
11. Nije dvojbeno da je tuženik kod C. O. d.d. Z. zaključio policu osiguranja br. 228700032030 za odgovornost prema djelatnicima.
12. Iz pregledanog spisa K-DO-1417/18 dostavljenog od strane ODO-a S. proizlazi da je rješenjem ODO-a S. broj: K-DO-1417/2018 od 10. lipnja 2019.godine odbačena kaznena prijava protiv L. B.-L. i to iz razloga jer je ODO S. stao na gledište da je riječ o kaznenom djelu tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. Kaznenog zakona, a za koje djelo da se progoni po privatnoj tužbi, te da za navedeno nije ovlašteno državno odvjetništvo.
13. Iz iskaza saslušanog svjedoka L. B. L. proizlazi da je isti istakao da je on uistinu 24. 07. 2018. imao svojstvo trgovačkog putnika i obilazio terene od S. do D. i slobodu rasporediti posao kako želi, te da je utorkom uvijek dolazio u S.. Navodi da je u S. upoznao tužitelja kao radnika a kako je bio zadužen za pića jer da je bio predstavnik vinarije V., kad da nije bilo kolege koji je bio zadužen za pića pa da je stupio u kontakt s tužiteljem i da su oni obično razgovarali o svemu, te da se uvijek trudio biti pristojan, da je izrazito hrvatski naklonjen i domoljub pa da se u tom smislu se i ponaša. U odnosu što se desilo kritične prigode isti navodi da je u pravilu bilo i svjetsko prvenstvo u nogometu te da su se slavili hrvatski uspjesi na svjetskom nogometnom prvenstvu te da su se u to vrijeme pojavile optužbe protiv L. M. te da je to na jedan način bio povod što se zakomplicirao razgovor između tužitelja i njega jer da je K. isticao da je L. M. lupež i da su svi lupeži što da je njega osobno razbjesnilo te da je rekao tužitelju da ako mu ne odgovara živjeti u H. da pusti sve one koji vole H. da u njoj žive, tada mu je i vjerojatno rekao ružne riječi jer da je bio potaknut ponašanjem tužitelja. Nakon navedene svađe isti navodi da se spuštao stepenicama u navedenom prostoru te da su u blizini bili tužiteljevi kolege koji da su vjerojatno sve čuli te da je tužitelj nakon svađe nastavio za njim vikati i sjurio se za njim na skale i unio se u lice, potom da je on potaknut cijelom situacijom a za što je izrazio žaljenje naknadno udario glavom u nos tužitelja te da je tužitelju potekla iz nosa krv i da ne zna kakva mu je bila ozljeda, te da su prisutni rekli da će zvati policiju. Sve navedeno ističe da je i ispričao policiji, te navodi da se protiv njega vodio kazneni postupak za kojeg danas saznaje da je protiv njega odbačena kaznena prijava, te da on može ponoviti sve ono što je davao u izjavama koje su vjerojatno sadržane u predmetu pred ODO S. te da su razgovori snimani. Ističe da je on dobio i otkaz na poslu uslijed navedenih događaja. Svjedok je istakao da se sukob sa tužiteljem dogodio u skladištu TTTS-a i to u prizemlju. Svjedok je istakao također da je njegov pristup navedenom skladištu bio uvjetovan njegovim poslovnim odnosom sa S..
14. Prvenstveno je potrebno istaći u odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika u ovom postupku da pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz nesporne činjenice u ovom postupku da je tužitelj kod pravnog prednika tuženika doživio ozljedu na radu dana 24.srpnja 2018.godine, a koja činjenica proizlazi i iz pregledane prijave ozljede na radu, te je navedenu štetu pretrpio na radu i u vezi sa radom pa poslodavčeva odgovornost za štetu u tom smislu proizlazi iz odredbe članka 111. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14), te iz odredbe članka 25.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14, 118/14, 94/18, 96/18). U tom smislu iz pregledane prijave o ozljedi na radu (list 4-6 spisa) proizlazi da je tužitelj doživio ozljedu na radu dana 24.srpnja 2018.godine kod prednika tuženika na radnom mjestu referenta nabave i to prilikom komunikacije sa trgovačkim putnikom i prepirke s istim kada mu je trgovački putnik nanio ozljede i to prijelom nosne kosti sa depresijom (ulegnućem) koštanog ulomka na način da je istog udario glavom u nos. Potrebno je istaći da radnja trgovačkog putnika kojom je navedene prigode počinio ozljedu tužitelju nema karakter protupravnog djelovanja treće osobe već se u konkretnom slučaju ista smatra profesionalnim rizikom za kojeg odgovara poslodavac prema citiranim odredbama Zakona o radu. Iz provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da je tužitelju na opisani način ozljedu na radu počinio L. B. L., a koji je saslušan u svojstvu svjedoka u ovom postupku. S. B. L. je istakao da je navedene prigode kad se tužitelju dogodila ozljeda bio trgovački putnik koji je obilazio terene od S. do D. , te da je utorkom uvijek dolazio u S.. Iz iskaza istog proizlazi da je došao u prostorije tuženika u svojstvu predstavnika vinarije V. te da je stupio u kontakt sa tužiteljem vezano za pića budući nije bilo kolege zaduženog za pića. Iz opisa događaja od strane ovog svjedoka jasno proizlazi da se navedeni svjedok L. B. L. prilikom komunikacije s tužiteljem kao referentom nabave posvađao s istim i nakon svađe s tužiteljem istog udario glavom u nos, te da je zbog tog događaja kod svog poslodavca L. B. L. dobio otkaz. Opis događaja vezano za navedenu ozljedu na radu nastalu tužitelju o nanošenju štete tužitelju od strane L. B. L. proizlazi i iz pregledane potvrde PU SD, II P.P. od 30.10.2018.godine (list 8 spisa), te iz izjave samog tužitelja o ozljedi na radu (list 10-11 spisa) u kojoj je isti također istakao da je između njega i trgovačkog predstavnika firme V. V. dana 24.07.2018.godine došlo do nesuglasica na njegovom radnom mjestu gdje obavlja radnu djelatnost te da je isti njemu iznenada nanio tjelesnu ozljedu na način da ga je udario glavom u nos, a koje prigode da mu je utvrđena fraktura nosne kosti. Nije dvojbeno da je u ovom postupku izvršen i pregled spisa ODO-a S. K.-DO-1417/18 dostavljenog od strane ODO-a S. iz kojeg proizlazi da je rješenjem ODO-a S. broj: K-DO-1417/2018 od 10.lipnja 2019.godine odbačena kaznena prijava protiv L. B.-L. i to iz razloga jer je ODO S. stao na gledište da je riječ o kaznenom djelu tjelesne ozljede iz članka 117.stavka 1. Kaznenog zakona, a za koje djelo da se progoni po privatnoj tužbi, te da za navedeno nije ovlašteno državno odvjetništvo. Međutim, odgovornost tuženika za naknadu štete, a koja proizlazi s osnova odgovornosti poslodavca radniku za štetu nastalu na radu ili u vezi sa radom je šira od kaznene odgovornosti počinitelja navedene štete pa je u tom smislu pravno irelevantno za predmetni slučaj što je protiv L. B. L. odbačena kaznena prijava iz navedenih razloga.
15.Temeljem odredbe članka 111.stavka 1. ZR-a ako radnik pretrpi štetu na radu ili vezi sa radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Nadalje, temeljem odredbe članka 25.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (‘’NN’’ 71/14, 118/14, 94/18, 96/18) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i da za nju poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Temeljem odredbe članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. U navedenom smislu namjera prema mišljenju ovog suda predstavlja najteži oblik krivnje i postoji ukoliko je štetnik postupao znajući i hotimice, te je bio svjestan da će radnjom ili propuštanjem izazvati štetu. Krajnja nepažnja ili gruba nemarnost postoji kad nije upotrebljena ni ona pažnja koju bi upotrijebio prosječni čovjek. U predmetnom slučaju iz pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice pisane izjave tužitelja o ozljedi na radu, te iskaza svjedoka L. B. L. nedvojbeno proizlazi da tuženik nije sudu predložio ni dostavio nijedan dokaz iz kojeg bi se mogao izvesti nedvojbeni zaključak da je tužitelj kao radnik navedene prigode postupao namjerno ili sa krajnjom nepažnjom prilikom obavljanja poslova referenta nabave u skladištu na TTTS-u, kao ni da je ičim doprinio nastanku štete bilo nekom radnjom bilo propuštanjem. Naime, tužitelj nije mogao ni znati ni predvidjeti da će se na njegovom radnom mjestu prilikom obavljanja poslova nabave navedene prigode doći do svađe između njega i trgovačkog predstavnika V. V. , te da će ga trgovački predstavnik V. V. L. B. L. nakon navedene prepirke, a po završetku iste udariti glavom u nos i na taj način mu počiniti ozljedu. L. B. L. je prema vlastitom iskazu zbog navedenog postupanja dobio otkaz na radnom mjestu od strane svog poslodavca, te je izrazio u svom iskazu žaljenje zbog onog što je uradio tužitelju, te je istakao da je on osobno tužitelju nanio ozljedu potaknut njihovom uzajamnom svađom. Iz izjave tužitelja o navedenoj nezgodi proizlazi da se tužitelj nastojao udaljiti nakon navedene svađe od L. B. L., a iz iskaza svjedoka B. L. nedvojbeno proizlazi da je upravo on glavom u nos udario tužitelja nakon navedene uzajamne svađe i na taj način mu navedene prigode prouzročio tjelesnu ozljedu. U navedenom smislu ne može se smatrati budući je tužitelj ozljeđen na radnom mjestu navedenim postupanjem trgovačkog predstavnika L. B. L. da je upravo tužitelj postupao namjerno ili sa krajnjom nepažnjom navedene prigode. Također je potrebno istaći da se u predmetnom slučaju ne radi ni o postupanju sa namjerom i krajnjom nepažnjom od strane treće osobe. Naime, navedena radnja L. B. L., a uslijed koje je tužitelju nastala tjelesna ozljeda nema karakter protupravnog djelovanja treće osobe već se navedena radnja nanošenja tjelesne ozljede tužitelju smatra profesionalnim rizikom za kojeg odgovara poslodavac. Naime, u navedenoj situaciji budući je tužitelj bio referent nabave kod prednika tuženika tužitelj je u sklopu svog redovnog posla uobičajeno morao dolaziti u kontakt i sa trgovačkim predstavnikom V. V. vezano za nabavu pića budući to proizlazi i iz iskaza saslušanog L. B. L. koji je istakao u iskazu da je kad se tužitelju dogodila ozljeda bio trgovački putnik koji je obilazio terene od S. do D. , te da je utorkom uvijek dolazio u S. gdje je tužitelj radio, a ujedno je svjedok istakao da je njegov pristup navedenom skladištu bio uvjetovan njegovim poslovnim odnosom sa S.. U navedenom smislu iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj po prirodi posla bio izložen pri obavljanju posla riziku nastanka štete i to između ostalog i zato što je zbog djelokruga svog posla budući je bio referent nabave morao biti u kontaktu i sa navedenim trgovačkim predstavnikom V. V. vezano za nabavu pića kod tuženika, a navedeni predstavnik mu je mogao prouzrokovati štetu, a što se u konkretnom slučaju i dogodilo. U navedenom smislu, a imajući u vidu sve provedene dokaze u ovom postupku tuženik je tužitelju odgovoran za štetu na temelju profesionalnog rizika, a temeljem citiranih odredbi članka 111.stavka 1. ZR-a, te članka 25.stavka 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14, 118/14, 94/18, 96/18) budući u djelokrug tužiteljevih poslova referenta nabave spada i kontakt sa trgovačkim predstavnikom V. V. vezano za nabavu pića, a koji mu je u konkretnom slučaju prouzročio tešku tjelesnu ozljedu u radnim prostorijama tuženika gdje je tužitelj obavljao poslove referenta nabave. Tuženik nije sudu pružio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu pa je u navedenom smislu tuženik kao sljednik tužiteljevog poslodavca dužan naknaditi štetu tužitelju po općim propisima obveznog prava.
16. Temeljem odredbe članka 1100.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (‘’NN’’ 35/05, 41/08, 126/21, 78/15- u daljnjem tekstu ZOO-a) proizlazi da u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Nadalje, temeljem stavka 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
17. Iz nalaza i mišljenja dr. N. B., (list 99 spisa) maksilofacijalnog kirurga proizlazi da je isti pregledao dokumentaciju koja prileže spisu i koja se sastoji od nalaza specijaliste za uho, grlo, nos od 24.07.2018.godine, te nalaza hitnog RTG nosne kosti od 24.07.2018.godine, nalaza iz ambulante za ORL od 26.07.2018.godine te izvoda iz kartona pacijenta za 10.siječanj 2006.godine do 02.listopada 2019.godine. Isti ističe da je prema podacima iz sudskog spisa tužitelj ozlijeđen 24.07.2018.godine na način kako je navedeno u spisu, te da se istog dana javio na pregled u hitnu ORL ambulantu gdje da je nakon pregleda i radiološke obrade utvrđen prijelom nosne kosti sa depresijom (ulegnućem) koštanog ulomka. Nadalje, vještak ističe da je tužitelj imao i površinsku ranu na nosu dužine 1 cm, te da je rana obrađena. Također je istaknuto da se u nalazu navodi da je tužitelj prije 15-ak godina bio podvrgnut operaciji krivne nosne pregrade te da već godinama teže diše kroz nos, te da se dežurni liječnik nije odlučio na repoziciju nosnih kostiju iz čega da se da zaključiti da pomak nosne kosti nije bio od kliničke važnosti. Ističe se da je dva dana poslije tužitelj bio na kontrolnom pregledu gdje da je utvrđeno da nema komplikacija prijeloma te da se vidi stari pomak nosne pregrade u lijevo. Vještak navodi da u zdravstvenom kartonu i u sudskom spisu nema nalaza koji se odnose na ranije spomenutu operaciju nosne pregrade. Ističe se da je evidentno da je medicinska dokumentacija u spisu vrlo oskudna te da na temelju priložene medicinske dokumentacije vještak nije u stanju vještačiti trajne povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje vezano za predmetni štetni događaj. Zaključno vještak navodi da je tužitelj trpio tjelesne bolove jakog stupnja jedan dan, bolove srednjeg intenziteta dodatnih šest dana, a bolove lakog inteziteta dodatnih najviše dva tjedna do 1 sat dnevno, te da su oni vezani za održavanje toalete, slučajnih dodira i slično, te da je kod tužitelja vezano uz štetni događaj moglo nastati naruženje u blagom stupnju, te da obzirom na dob i vrstu ozljede vještak smatra da mu nije bila potrebna pomoć skrbeće osobe.
18. Iz nalaza i mišljenja dr. N. S. (list 108-110 spisa) proizlazi da je vještak pregledao spis i spisu priležeću medicinsku dokumentaciju iz koje da je vidljivo da je tužitelj 24.07.2018. pregledan na ambulanti KBC-a otorinolaringološke ambulante. Isti ističe da je iz dostupne dokumentacije vidljivo da se radilo o prijelomu nosne kosti sa dislokacijom. Navodi se da je rana obrađena, te da se rtg-om utvrdio prijelom nosne kosti, dalje je praćen na kontrolnim pregledima, temeljem dostupne medicinske dokumentacije i nakon uvida u vještačenje maksilofacijalnog kirurga isti je dao sljedeći nalaz i mišljenje i to da je tužitelj zbog navedene povrede trpio jake bolove u trajanju od 1 dana, srednje jake bolove u trajanju od 7 dana, i bolove blažeg intenziteta u trajanju od 3 tjedna. Isti ističe da kao i maksilofacijalni kirurg smatra da se radilo o naruženju blažeg stupnja.
19. Navedene nalaze i mišljenja vještaka dr. N. B. i dr. N. S. ovaj sud smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući se isti zasnivaju na medicinskoj dokumentaciji u predmetnom spisu i zdravstvenom kartonu tužitelja, a stranke u postupku nisu osporavale navedene nalaze i mišljenja. Imajući u vidu ocjenu jačine i trajanja navedenom povredom izazvanih fizičkih boli kod tužitelja, o kojoj su se vještaci dr. N. B. i dr. N. S. izjasnili u svojim nalazima i mišljenjima te činjenicu da je tužitelj imao neugodnosti uzrokovane liječenjem zbog činjenice da se radilo o ozljedi prijeloma nosne kosti sa dislokacijom i to u vidu pregleda u ORL ambulanti i kontrolnih pregleda pored jakih bolova, ovaj sud je mišljenja da tužitelja na temelju pravične novčane naknade na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje pripada novčani iznos od 1.990,84 Eur-a/15.000,00 Kuna. Na navedeni iznos glavnice potraživanja na ime naknade neimovinske štete tužitelja pripada zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe 10.05.2019.godine pa do isplate sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a prema kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Navedena zakonska zatezna kamata se do 31.12.2022.godine obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (‘’NN’’ 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (‘’NN’’114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (‘’NN’’ 156/22). Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna ( 15.000,00.Kuna : 7,53450 =1.990,84 EUR-a).
20. Radi navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.
21. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici tuženik mu je dužan naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 126/22), a uračunavajući vrijednost boda od 15,00 Kuna pripadaju trošak sastav tužbe u iznosu od 199 bodova; zastupanja na ročištu od 21.04.2020.godine u iznosu od 199,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 11.09.2020.godine u iznosu od 199,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 23.02.2021.godine u iznosu od 199,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 21.04.2021.godine u iznosu od 199,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 16.06.2021.godine u iznosu od 199,00 Eur-a; trošak sastava podneska od 23.06.2021.godine u iznosu od 199,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 21.09.2021.godine u iznosu od 199,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 22.11.2021.godine u iznosu od 199,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 09.03.2022.godine u iznosu od 99,50 Eur-a (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 09.svibnja 2022.godine u iznosu od 199,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 27.rujna 2022.godine u iznosu od 99,50 Eur-a (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 24.01.2023.godine u iznosu od 199,00 Eur-a; trošak sastava podneska od 21.03.2023.godine u iznosu od 199,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 21.03.2023.godine u iznosu od 199,00 Eur-a; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 99,5 Eur-a, a što ukupno iznosi 2.885,50 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 721,37 Eur-a ukupno iznosi 3.606,87 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 239,25 Eur-a ukupno iznosi 3.846,12 Eur-a ili 28.978,59 Kuna (28.978,59 kn : 7,53450 =3.846,12 Eur-a), a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreci ove presude.
U Splitu, 16. svibnja 2023.
S u d a c:
Eneja Stejskal Kanazir,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.