1

                            Poslovni broj 33 Gž-1827/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 33 Gž-1827/2023-2

 

 

 

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. d.o.o L., OIB …, zastupanog po punomoćniku F. L., odvjetniku iz O., protiv tuženika F. V. iz R., OIB …, zastupanog po punomoćnici M. T., odvjetnici iz R., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Grada R., zastupanog po punomoćnicama J. P. i D. K., odvjetnicama iz R., radi utvrđenja ništetnosti i predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4475/2019-31 od 7. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 16. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4475/2019-31 od 7. veljače 2023. u dijelu pobijane točke I. izreke i sudi:

 

"Utvrđuje se da je ništav Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj: … sklopljen između Grada R. i tuženika dana 04. veljače 1994. godine i aneks tog ugovora sklopljen dana 04. lipnja 2008. godine.

Određuje se brisanje zemljišnoknjižnog upisa u Općinskom sudu u Rijeci u podulošku 5367 u z.k. ul. 1904 k.o. R. i to naznačeno kao zgrada u R., sagrađena na k.č. br. 1179, trosobni stan br. … na prvom katu, ulaz 1, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje i nužnika u ukupnoj površini od 44,40 m2.“

 

II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4475/2019-31 od 7. veljače 2023. u dijelu pobijane točke I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku da preda tužitelju posjed nekretnina upisanih u z.k. ul. 1904 k.o. R. koje se sastoje od posebnog dijela zgrade izuzete nacionalizacije u kući br. … sagrađenoj na kčbr. 1779 i to na 9/10 dijela trosobnog stana na I. katu desno, te da ga slobodnog od osoba i svojih stvari preda tužitelju u roku od osam dana od dana donošenja presude pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ove parnice u roku od osam dana.“

 

III Preinačava se odluka o troškovima postupka iz točke II. i III.  izreke navedene presude i sudi:

 

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

              IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 364,84 eur[1]/2.748,88 kn, u roku od 15 dana.

 

 

                                                                      Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, citiranom u izreci odlučeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. M. d.o.o. koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništav Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj: … sklopljen između Grada R. i tuženika dana 04. veljače 1994. godine i aneks tog ugovora sklopljen dana 04. lipnja 2008. godine.

Određuje se brisanje zemljišnoknjižnog upisa u Općinskom sudu u Rijeci u podulošku 5367 u z.k. ul. 1904 k.o. R. i to naznačeno kao zgrada u R., sagrađena na k.č. br. 1179, trosobni stan br. … na prvom katu, ulaz 1, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje i nužnika u ukupnoj površini od 44,40 m2.

Nalaže se tuženiku da preda tužitelju posjed nekretnina upisanih u z.k. ul. 1904 k.o. R. koje se sastoje od posebnog dijela zgrade izuzete nacionalizacije u kući br. … sagrađenoj na kčbr. 1779 i to na 9/10 dijela trosobnog stana na I. katu desno, te da ga slobodnog od osoba i svojih stvari preda tužitelju u roku od osam dana od dana donošenja presude pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ove parnice u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe. dana."

 

II. Nalaže se tužitelju M. M. d.o.o. da tuženiku F. V. naknadi trošak postupka u iznosu od 2.859,68 eura (21.546,25 kn) te umješaču na strani tuženika Gradu R. trošak postupka u iznosu od 2.695,93 eura (20.312,50 kn) sve u roku 15 dana.

 

III. Odbija se kao neosnovan preostali dio tuženika F. V. te umješača na strani tuženika Grada R. za naknadu troška postupka.

 

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), kojom istu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka I. i II. izreke) uz prijedlog da se presuda ukine i preinači na način da se u cijelosti usvoji zahtjev tužitelja.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., i 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji, da je stan kupio od R. J., te da tuženik isti drži bez pravne osnove, kao i da Grad R. nije mogao prodati 105/180 idealnog dijela stana, odnosno stan u cijelosti, na temelju Ugovora o korištenju stana od 13. prosinca 1986. zaključenog s bivšim S. p. R., na kojem je baka tuženika F. T. bila nositeljica stanarskog prava, jer da se radi o stanu izuzetom od nacionalizacije koji je nasljeđivanjem postao vlasništvo pravnog prednika tužitelja u 9/10 idealnog dijela.

 

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da se tuženik nalazi u kontinuiranom posjedu stana od sklapanja ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br. … od 4. veljače 1994. i aneksa tog ugovora od 4. lipnja 1998., što među strankama nije niti sporno,

- da se stan nalazi na adresi …, na prvom katu zgrade, gledajući s glavne ceste s desne strane ulaza u zgradu i to iza tri prozora koji gledaju na cestu, te se na prvom katu nalaze dva stana gledajući sa stubišta od kojih stan na lijevoj strani ima oznaku T.-V., što je prema navodima tuženika prezime njegovog djeda, a na desnoj strani nema oznake,

- da je tuženik omogućio ulaz u stan na prvom katu lijevo sa stubišta koji se sastoji od kuhinje i tri sobe bez sanitarnog čvora, čija tri prozora su na glavnoj cesti u …,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je stan označen brojem … u kojem živi tuženik te je položaj vidljiv samo iz centralnog ulaznog stepeništa te je desni stan čija su ulazna vrata na desnoj strani a lijevi onaj čija se ulazna vrata nalazi na lijevoj strani, te je stan tužitelja lijevo od stepenišnog podesta a gledajući pročelje zgrade desno, stan ima površinu od 40,4 m2 što se podudara s površinom iz Ugovora br. … od 4. veljače 1994. te su prostorije istovjetne kao u tom ugovoru prema kojem se stan sastoji od tri sobe, kuhinje i nužnika u ukupnoj površini od 44,4 m2,

- da je mišljenje vještaka da je stan pogrešno opisan u rješenju Komisije za nacionalizaciju pri odboru Općine S. G. od 5. svibnja 1961. u kojem se opisuje kao trosobni stan na prvom katu desno a kasnije se ta greška prepisivala u drugim dokumentima jer je to jedini stan koji se poklapa sa stanom pokazanim po tužitelju koji je bio predmetom očevida i vještačenja, odnosno da je stan na prvom katu lijevo gledajući s glavnog podesta jedini stan u zgradi površine 44,4 m2 pri čemu je orijentacija nebitna imajući u vidu da je prema opisu prostorija i površine stana stan identificirala kao onaj iz ugovora o kupoprodaji i onom koji je upisan u knjigu položenih ugovora poduložak 5367 z.k.ul. 1904 k.o. R.,

- da iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da su glede kčbr. 1779 u z.k.ul. 1904 k.o. R. osnovana dva z.k. tijela i to zemljište bez zgrade kao z.k. tijelo I i zgrada bez zemljišta kao z.k. tijelo II, te je u z.k. tijelu I izvršen upis društvenog vlasništva pod brojem Z-1235/59 na temelju čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta s pravom korištenja u korist G. S. u 7/36 dijela, A. S. u 7/36 dijela, M. B.1 u 8/36 dijela, F. D. u 7/36 i M. S. u 7/36 dijela, dok su prije nacionalizacije bili upisani suvlasnici M. B.2 u 2/6 dijela, F. S.1 u 1/6 dijela, F. D. u 1/6, G. S. pok. F. u 1/6 i A. S. pok. F.,

- da je u z.k. tijelu II upis društvenog vlasništva izvršen pod brojem Z-1863/61 na temelju pravomoćnog rješenja Komisije za nacionalizaciju br. 356 i 365/59 od 30. prosinca 1985. i 5. svibnja 1961., te je pod točkom I.b stan opisan kao „trosobni stan u prvome katu desno“ izuzet iz nacionalizacije i dodijeljen u vlasništvo M. S. udovi F. iz R., te je izvršena zabilježba izuzimanja iz nacionalizacije tog stana (upis B-28). M. Š. taj je stan naslijedila od F. Š.2 rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-250/55 od 20.5.1955. (upis pod B-15) a nakon njene smrti rješenjem o nasljeđivanju O-1009/64 od 31.12.1964. izvršen je upis prava vlasništva prednika tužitelja R. J. u 9/10 dijela i K. R. u 1/10 dijela (upis pod Z-840/66, B-34). R. J. je stan prodao tužitelju ugovorom od 11. siječnja 2008. te je tužitelj upisan u zemljišnu knjigu kao suvlasnik 9/10 dijela utuženog stana ali nikada nije stupio u posjed,

- da je na temelju prijedloga Općine R. od 16. veljače 1993. klasa … i čl. 2.st. 2. Sporazuma između I. i S. od 18. prosinca 1954. pod brojem Z-3784/7¸ uspostavljeno zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe upisa pod Z-1235/59 u pogledu G. S. i A. S. pok. F. te je na predmetnom stanu upisano društveno vlasništvo i pravo korištenja u korist Općine R. i brisana zabilježba zabrane raspolaganja pod B 25-26, što je provedeno pod brojem Z-483/93 (B 40-43),

- da je rješenjem Općine R., sekretarijata, uprave od 12. siječnja 1993., koje prileži spisu Općinskog državnog odvjetništva u R. oznake M-834/94 utvrđeno, da je na temelju članka 1. Sporazuma između J. i I. o reguliranju neriješenih slučajeva opcija za talijansko državljanstvo od 3. srpnja 1965. godine (sl. list SFRJ br. 8/65) s danom 18. prosinca 1954. kao danom stupanja na snagu Sporazuma između F. i Republike I. o definitivnom reguliranju svih uzajamnih obveza ekonomskog i financijskog karaktera koje proistječu iz Ugovora o miru i sukcesivnih sporazuma (Sl. list SFRJ od 1. veljače 1956.) otkupljena i prešla u društveno vlasništvo nepokretna imovina G. S. i pok. F. i A. S. ud. V. pok. F., talijanskih državljana po opciji na kojoj su imali pravo vlasništva na dan 15. rujna 1947., na dan stupanja na snagu Ugovora o miru s I. (Sl. list FNRJ 74/47) i to nekretnine upisane u z.k.ul. 1904 k.o. R. te da će se po pravomoćnosti rješenje isto provesti u zemljišnim knjigama, nakon što se briše zabilježba promjene vlasničkog stanja te upisati društveno vlasništvo na temelju Sporazuma od 3. srpnja 1965., a na onim nekretninama na kojima nije upisan nositelj prava korištenja, uknjižiti Općina R. Iako se ne radi o utuženoj nekretnini, u zemljišnoj knjizi je upisano društveno vlasništvo na temelju međudržavnog sporazuma s nositeljem prava korištenja Općine R. te je brisana zabrana raspolaganja (Z-3784/71 i Z-483/93),

- da u zemljišnoj knjizi nije proveden upis društvenog vlasništva na spornoj nekretnini, ali je Općina R., fond Općine R., služba obavijestila tuženika dopisom od 16. rujna 1993. o mogućnosti otkupa stana u R., sukladno odredbama čl. 33. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (NN br. Br/91) i Uputstvu ministarstva, ukoliko dokaže da je bivši vlasnik nacionalizirane ili konfiscirane imovine talijanski državljanin.

 

8. Rješenjem ovog suda posl. br. Gž-3041/2018. od 12. studenoga 2019. ukinuta je presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl. br. P-562/2009. od 4. listopada 2017., budući da je u istoj ostalo nejasno je li F. Š.2 bio optant ili ne, a na kojoj se činjenici temeljila ta odluka, te je ostao neutvrđen i identitet spornog stana odnosno radi li se o stanu na prvom katu desno ili lijevo.

 

9. U ponovljenom postupku sud utvrđuje, što nije niti sporno, da su Grad R. i F. V. zaključili Ugovor br. … o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo 4. veljače 1994. glede stana na adresi R., ulaz 1, kat I., br. Stana …, izgrađenog na kčbr. 1179 k.o. R. upisanog u z.k.ul. 1904 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje i nužnika u ukupnoj površini od 44,40 m2 za 12.500.157 HRD, te je sklopljen i Aneks Ugovora br. … dana 6. veljače 2008. radi dokupa stana sukladno dopisu Grada R. od 6. veljače 2008., kojim je izmijenja točka I ugovora na način da umjesto „kupuje 105/180 idealnog dijela stana“ treba stajati „kupuje stan“ za cijenu od 21.429,01 kuna te se tuženik obvezao platiti Gradu R. razliku cijene od 8.759,25 kuna.

 

10. Prvostupanjski sud zaključuje, da je Grad R. kao slijednik Općine R. bio ovlašten raspolagati spornim stanom i na zahtjev tuženika zaključiti Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo 4. veljače 1994. i Aneks od 6. veljače 2008., prema tada važećim propisima.

 

11. Iz upisa u zemljišnoj knjizi proizlazi da je pod Z-24/56 izvršen prijenos s pok. F. Š.2 na M. Š., na temelju rješenja o nasljeđivanju od 20. svibnja 1955., te je sud utvrdio, da F. Š.2 nije bio optant da bi njegovo vlasništvo prešlo u društveno vlasništvo, niti je to bila M. Š. udova F.

 

12. Naime, u postupku je utvrđeno da F. S. (Š.2) nije osoba koja je optirala za talijansko državljanstvo, pa njegova imovina nije predstavljala optantsku imovinu niti je po snazi Sporazuma sklopljenih između Republike I. i F. prešla u društveno vlasništvo a što je Općina R., fond Općine R., služba tuženiku u svojoj obavijesti od 16. rujna 1993. o mogućnosti otkupa stana u R., sukladno odredbama čl. 33. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (NN br. Br/91) i Uputstvu ministarstva, postavila tuženiku kao uvjet za otkup stana (da dokaže da je bivši vlasnik nacionalizirane ili konfiscirane imovine talijanski državljanin).

 

13. Radi toga je imovina istog mogla biti izuzeta od nacionalizacije, te je prema utvrđenju prvostupanjskog suda, i bila izuzeta od nacionalizacije rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri odboru Općine „S. g.“ od 5. svibnja 1961. kojim je M. S. udovi F. iz R. ostavljen u vlasništvu trosobni stan na prvom katu desno u zgradi sagrađenoj na kčbr. 1779 upisanoj z.kul. 1904 k.o. R. na adresi ...

Zato navedeni stan nije mogao biti davan na korištenje nositeljima stanarskog prava nit je taj stan Grad R. mogao valjano prodati Ugovorom o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo.

 

14. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje, da u istoj zgradi postoje dva stana na prvom katu, te je Grad R. i drugi stan prodao bivšem nositelju stanarskog prava, te su tako oba ta stana prodana, iako je stan na prvom katu desno bio izuzet od nacionalizacije, dakle u režimu privatnog vlasništva i Grad R. nije ga mogao prodati.

 

15. Radi utvrđenja identiteta spornog stana, sud je proveo dokaz očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem, te utvrdio:

- da se stan u posjedu tuženika nalazi na prvom katu gledajući s glavne ulice desno, a gledajući sa stubišta kojim se prvom katu pristupa lijevo, a sastoji se od kuhinje i tri sobe bez sanitarnog čvora, površine 44,40 m2, određen rednim brojem … i po položaju u predmetnoj zgradi je orijentiran lijevo tj. na prvom katu lijevo u zgradi u R., a stan koji je izuzet od nacionalizacije je stan koji se na tom prvom katu nalazi desno,

- da se položaj stana u zgradi kojemu je glavni ulaz vidljiv samo iz ulaznog stepeništa, krećući se stepeništem do podesta na kojem se nalaze ulazna vrata stana, određuje tako da je desni stan onaj čija se ulazna vrata nalaze na desnoj strani a lijevi onaj čija se ulazna vrata nalaze na lijevoj strani podesta, kojima se sa stubišta pristupa istom, pa da se s obzirom na to stambeni prostor koji u posjedu drži tuženik nalazi na prvom katu lijevo a stan koji je izuzet od nacionalizacije na prvom katu desno, a kako je to iskazala vještakinja građevinske struke C. B., te se radi o većem stanu površine 57,46 m2, pri čemu nije odlučan navedeni broj soba jer se isto može mijenjati kao niti obrojčavanje što je također podložno promjenama.

 

16. Na temelju navedenog sud je zaključio, da je od nacionalizacije izuzet stan na prvom katu desno, dok stambeni prostor koji u posjedu drži tuženik je na prvom katu lijevo, a isti je kupio od Grada R., te mu je prethodno bio dodijeljen na korištenje kao nositelju stanarskog prava, što znači da je bio u režimu društvenog vlasništva. Zato sud zaključuje da je Grad R. isti mogao valjano prodati, pa nije osnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo i pripadajućeg Aneksa.

 

17. Pri tom se sud poziva na mišljenje građevinskog vještaka, da je sporni stan na prvom katu lijevo, te da se radi o jedinom trosobnom stanu na prvom katu (što je vještak ocijenio neodlučnim budući da je promjenjivo dodavanjem pregrada, da prostorija od 6 m2 nije soba, pa prostor koji u posjedu drži tuženik površine 44 m2 po svom opisu nikako ne bi mogao biti trosobni, da to ovisi o tome tko je vršio popis soba u pojedinom stanu ili prostoru i kako je on to nazivao – a sporni prostor nema sanitarnog čvora pa nije stan nego stambeni prostor, jer sanitarni čvor ne može biti pripadak stanu).

Rješenjem Komisije za nacionalizaciju od 5.4.1961. na koje se tužitelj poziva navodi da se od nacionalizacije izuzima trosobni stan na prvom katu desno, bez navođenja površine.

 

18. Sporni je stan, kako tužitelj osnovano prigovara, jedini stan na prvom katu navedene zgrade označen u zemljišnim knjigama kao trosobni (a M. S. ostavljen je u vlasništvu trosobni stan na prvom katu desno)i, te je tuženik u knjizi položenih ugovora u podulošku br. 5367 z.k.ul. 1904 k.o. R. upisan kao vlasnik trosobnog stana broj … na prvom katu ukupne površine 44,40 m2 u R., sagrađenoj na kčbr. 1779, na temelju Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 6. veljače 2008., te je prethodno imao sklopljen Ugovor o korištenju stana od 13. prosinca 1976. kao nositelj stanarskog prava za stan na I katu koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje i WC-a površine 43 m2. Dakle, iz svih isprava proizlazi da se radi upravo o trosobnom stanu, pa navodi vještaka da isto nije odlučno u identifikaciji, uz činjenicu da niti tuženik ne osporava da se radi o trosobnom stanu (takav je stan otkupio ugovorom i Aneksom) već da je odlučno samo da se radi o stanu lijevo od podesta (a desno gledano s ulične strane) po mišljenju ovog suda nisu dovoljni za zaključak, da se ne radi o spornom stanu.

 

19. Tuženik je tijekom postupka tvrdio, da je sporni stan optantska imovina jer je F. S.1 optirao za talijansko državljanstvo; u postupku je utvrđeno da F. Š.2, koji je prednik pok. M. Š., a kojoj je ostavljen u vlasništvu stan na prvom katu desno, nije bio optant, a upravo su njegov stan naslijedili R. J. i K. J., te je tužitelj kupio suvlasnički dio R. J.

 

20. Pri tom je nesporno da je tuženik koristio upravo stan koji je ostavljen u vlasništvo M. Š.; tuženik je naime tvrdio, te dostavio i dokaz o tome da je F. Š.2 bio talijanski državljanin (ali se u ovom konkretnom slučaju utvrdilo, da to nije isti F. Š.2).

 

21. Prvostupanjski sud naime utvrđuje, da iz dopisa Državnog arhiva u Rijeci od 18.1.2022. proizlazi da su postojale dvije osobe imena F. (F.) S. i to 1/F. S.1 rođen ... u S. B., u M. te 2/F. (F.) S.2 rođen ... u V., koji je 12.6.1941. vjenčan s M. r. S. a preminuo 1955. u R., a za talijansko je državljanstvo optirao F. S.1 rođen u S. B., u M., a ne F. S.2 koji je bio suprug M. S., a kojoj je kao nasljednici istog ostavljen u vlasništvo sporni stan.

 

22. Radi toga tužitelj osnovano prigovara, da zaključak suda, da stan na koji tužitelj polaže pravo, nije sporni stan jer se nalazi lijevo a ne desno, proturječi svim ispravama u spisu, te i navodima samog tuženika da se radi o stanu F. S.2 (pri čemu je tuženik neosnovano tvrdio da je isti bio optant pa stan nije mogao biti izuzet od nacionalizacije). Ukoliko sporni stan jest onaj, čiji je vlasnik nekada bio F. S.2, a njegovoj nasljednici M. S. je ostavljen u vlasništvu, odnosno izuzet od nacionalizacije, onda je taj stan tužitelj mogao kupiti od nasljednika potonjih, a Grad R. ga nije mogao prodati tuženiku (od kojeg je tražio dokaz da je riječ o vlasništvu talijanskog državljanina; riječ je međutim, kako je u ovom postupku, nakon ukida prvostupanjske odluke P-562/2009. od 4. listopada 2017., o drugom F. Š.).

 

23. Radi toga se radi o ništavom, odnosno ništetnom ugovoru, na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, dalje: ZOO), odnosno Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO/05), jer je isti sklopljen protivno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 28/95, 78/2002, dalje: ZPS).

 

24. Budući da se pravni učinak presude odnosi i na umješača, on ima položaj jedinstvenog suparničara (čl. 209. u vezi čl. 201. ZPP).

 

25. Prvostupanjski sud međutim osnovano zaključuje, da tužitelj, koji je u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik stana na prvom katu desno, ne bi mogao tražiti predaju u posjed bez ovlaštenja drugog suvlasnika, odnosno da bi mogao tražiti predaju samo prema pravilima o nedjeljivim obvezama iz čl. 46. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, i dr., dalje: ZV) svim suvlasnicima zajedno.

 

26. Radi toga je tužbeni zahtjev u tom dijelu osnovano odbijen kao neosnovan.

 

27. Budući da je izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, koji je sada podjednak, jer je svaka od stranaka uspjela s jednim tužbenim zahtjevom, preinačena je i odluka o troškovima postupka, na temelju čl. 154. st. 4. ZPP te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

28. Budući da je tužitelj uspio sa žalbom u omjeru od 50%, dosuđen mu je razmjerni dio troškova žalbe u iznosu od 182,411 eur/1.374,44 kn.

 

29. U skladu s navedenim odlučeno je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1 i 2 ZPP, kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 16. svibnja 2023.

 

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

  Milena Frankić, v.r.